Kataklizma

Око јесте објекат а оно што се приказује као тај обекат, оно што остаје по себи када том објекту уклонимо све оно што му је додала наша свест.. све секундарне и примарне квалитете.

oko_n_z_lza


Значи, све ове боје, као и сам облик и просторност. Оно што тада остаје сазнању је непојмљиво али другим моћима духа то можемо приближити себи као "хтети сазнати".

Објекти су објективације воље у појави. Тако су рецимо органи за варење објективација воље за храном. Полни органи објективација воље за продужењем врсте , Канџе и очњаци објективације воље за самодржањем и одбраном итд.итд.

Znači oči su objektivizacija volje za saznanjem, za opažanje ?
 
Znači oči su objektivizacija volje za saznanjem, za opažanje ?

Тачно. Шопенхауер је цео централни нервни систем у који спадају органи чула заједно са мозгом... назвао објективација воље "хтети сазнати".
 
Pa i računar u snu je opipljiva stvar.
A i te instrumente mi doživljavamo i vidimo. Oni su takođe deo našeg uma, bez obzira da li ih sanjaš ili si budan. I drugi ljudi u tvome snu mogu da dodiruju i vide ono što i ti vidiš. Pošto sam se bavio hipnozom, znam da kod čoveka može da se sugeriše i indukuje san koji je realan koliko i svarnost. Toliko da i posle buđenja izgleda kao da se ono u snu stvarno desilo. Interesantne su reakcije onih koji se probude iz takvog (hipnotičkog) sna.

nema drugih u mom snu..samo mene
 
nema drugih u mom snu..samo mene

Солипсисти исто тврде и за овај будан сан који ти сматарш реалношћу. Солиписиста сматра да је ово сан и да само он постоји а да си рецимо ти лик из његовог сна.

Али, како он греши када говори о овом свету, тако и ти грешиш када говориш о свом свету снова.

Ликови у сновима а које срећемо такође су објективације нечега из света ствари по себи.А пошто је интелект у сновима попустио своје стеге.. они су много ближи суштини него у овом ткз, "будном сну".

Јунг је издвојио те аутономне ентитете снова и назвао их "архетипи колективно несвесног". То су ништа друго него Платонове идеје саме. Степени објективације воље. Нешто много ближе суштини ствари по себи.

Тако да су снови заправо много реалнији у том смислу од будног сна кога ти зовеш "реалност".
 
Ozi,o kolektivno nesvesnom Junga možemo i ovde ili na filozofiji...Uzmi knjigu Arhetipovi i pročešljaj malo,
a i ja bih mogao da se podsetim...Ovo šta si napisao -previše si uprostio...
 
Није то измислио Србин него је ту чињеницу први констатовао Џон Лок. А то што се ти ишчуђаваш над чињеницима, над фактима.... је само твој проблем.
Кажеш сви ће констатовати да не виде ништа..а виде у себи црну боју, затим мноштво осета, осећаја, сећања!!! И ти све то зовеш речју "ништа". Као што рекох ништа је псеудопојам без значења. Никада нико ,укључујући и тебе, није осетио неко ништа.. већ је увек имао посла са нечим. Субјективна егзистенција је континуитет..НЕМА ПРЕКИДА. НЕМА У ТОМ континуитету НЕКОГ НИШТА.

Ovo za Srbina je zezanje, ali dobro... ti si ozi... jel da?
Pa ne vide vizuelno, a ne da nemaju osećaje i osećanja. U našem se govoru kada um ne prima vizuelne informacije kaže - ne vidim ništa. A znam da je filozofski to pseudopojam (pametnice).

Унутрашње чуло имају и слепи.Они имају субјекат и објекте испред њега. Они такође имају слике у свести испред субјекта који их посмтара а сам не може бити посматран. Шта мислиш зашто слепи додирују нечије лице ...како би "видели" како он изгледа. Мислиш да проверају његову температуру тим пипањем.

Повлачи прстом по ивици неког предмета и цртаћеш његову слику у твојој свести. То "повлачење прстом" се дешава и чулом вида стим да је то толико брзо да људи нису свесни тог процеса којим цртамо слике у свести..а које онда ти и теби слични зовете "реални свет". У твом случају додуше си ти на тај реалан свет додао реч "представа" и мислиш да си разумео идеализам а уствари си до гуше у најсировијем материјализму. .

Opet ti znaš šta ja mislim. Ti si filozofsko čudo.
Videti za slepoga nije isto što i videti za onoga ko gleda objekat.
Možeš tek zamisliti nekoga ko je od rođenja slep. Ono što on "vidi" je osećaj koji je od tebe daleko koliko i stvar po sebi.
Pričali smo o crnoj, a vidi gde odosmo.

А што се тиче ока. Око је скуп осета , скуп боја.

Oko i sve ostalo je ono što um definiše.

Овде имаш белу, плаву, црну боју. И сада као објашњење боја показуеш прстом на овај скуп боја и кажеш ове боје су услов и извориште боја.
Kako boje mogu biti izvorište boja? Obrati pažnju šta pišeš.

Неверватно да се оваквим начином објашњења задовољавају масе људи!

Није око оно што види боје. Већ је око скуп боја које су испред субјеката а који је метафизички ентитет и који сазнаје а не може бити сазнат. А оно што се зовемо око и што делује тако да видимо скуп боја који ћемо тако нзвати" око" јесте по себи јнешто што не можемо звати "око"...већ можемо то назвати "воља " или "хтети сазнати" како би то рекао Шопенахуер.
Pa ne vidi oko već um. To sam već napisao. Oko koje vidimo-doživljavamo je naša predstava.
Pa sad, nazovi kako hoćeš. Ne znam šta je falilo nazivu "oko". Kao da je bitan naziv. Ti si do guše u materijalizmu samo to ne primećuješ i ne osvešćuješ.
Ja daleko bolje razumem idealizam nego što ti razumeš život. Mnogo si zastranio.
Moli se bogu, ali veslaj ka obali. I ne filozofiraj - gledaj kud ideš, da ne bi upao u rupu jer će ti predstava biti bolna.
Sem ove predstave i sebe, ti nemaš ništa drugo. I definitivno si naučen da možeš da utičeš na predstavu. Samo si zaboravio. Ova predstava je funkcionalna.
Je-beš li ti nešto?
 
Солипсисти исто тврде и за овај будан сан који ти сматарш реалношћу. Солиписиста сматра да је ово сан и да само он постоји а да си рецимо ти лик из његовог сна.

Али, како он греши када говори о овом свету, тако и ти грешиш када говориш о свом свету снова.

Ликови у сновима а које срећемо такође су објективације нечега из света ствари по себи.А пошто је интелект у сновима попустио своје стеге.. они су много ближи суштини него у овом ткз, "будном сну".

Јунг је издвојио те аутономне ентитете снова и назвао их "архетипи колективно несвесног". То су ништа друго него Платонове идеје саме. Степени објективације воље. Нешто много ближе суштини ствари по себи.

Тако да су снови заправо много реалнији у том смислу од будног сна кога ти зовеш "реалност".

jel sam ja to "druge" u mom snu stvorio "ni iz cega" odnosno iz "nicega"?

mnogo je i kise palo i istrazivanja uradjeno od platona na ovamo

mi sad znamo sta je san/sanjanje i cemu sluzi
samo emocionalni um ne pravi razliku izmedju stvarne i zamisljene situacije ..odnosno situacije koju nam predstavljaju cula i situacije koja se odvija u nasoj masti ( simulatoru stvarnosti za potrebe pokretanja modela stvarnosti zarad saznavanja )

kazu da je tesla mogao da sve svoje izume zamisli u svojoj masti sa svim delovima i u radu..te da su mu obicno ti izumi radili iz prve onda kad ih napravi..tj umeo je da pokrene simulaciju stvarnosti..model..
ali kao sto za besposlene ruke djavo nadje posao tako i besposlena masta krene da pravi probleme svoje vrste..psiholoske..
 
mozda i sanjam ko zna phe



Като в сън непробуден x 8 (Kato v sun neprobuden... x 8)

С чий очи сънувам, (S chiy ochi sunuvam)
чий е този лик обречен? (Chiy e tozi lik obrechen)
Смъртен глас ми се причува (Smurten glas mi se prichuva)
и отеква с вик далечен (i otekva s vik dalechen..)
Как да зърна да погледна, (Kak da zurna da progledna)
чуждий образ да прегърна, (Chuzhdiy obraz da pregurna)
на лицето ми студено грях (na litseto mi studeno gryax)
в надежда да превърна (d nadezhda da prevurna)
Със сърцето ми ще диря (Sys sertseto mi sche dirya)
път в съдбата непозната (put v sudbata nepoznata)
нямам майчина закрила, (nyamam maychina zakrila)
нямам нищо на земята (nyamam nischo na zemyata)

Докато намеря утеха в нощите, (Dokato namerya utekha v noschite)
бягам от себе си (byagam ot sebe si)
потъват ми следите.(poduvat mi sledite)

Като в сън непробуден (Kato v sun neprobuden)
 
jel sam ja to "druge" u mom snu stvorio "ni iz cega" odnosno iz "nicega"?

Ниси ти никог у сну створио као што ниси мене створио у овом сну кога зовеш живот. Сваки објекат у овом животу као и у сну јесте објективација нечега из света ствари по себи. Твој интелект креира слику на основу тога и та слика стоји испред субјеката као опажај. Било у сну .,..било у овом животу ..грађа тих опажаја је иста. Не можеш ти ништа створити него можеш оно што продире у твоју свест из света ствари по себи....објективисати тј претворити у слику..опажај.

mnogo je i kise palo i istrazivanja uradjeno od platona na ovamo

У филозофији време нема никакав значај. Овде ако ниси приметио говоримо о духовним садржајима, о непосредним чињеницама свести а не о научним истраживањима. Наука је та која застарева и коју "много воде" уништава док филозфске чињенице о духовним садржајима не застаревају. Рецимо, Аристотелова наука је данас смешна занимација...али његова логика, њеогов Органон ..је и данас оно што је био пре 2000 година. Исто важи и за Платонове идеје. То нису главице купуса које ће научници који су искључили мозак гледати под микроскопом. То су чињенице свести. До њих долазимо непосредно.

mi sad znamo sta je san/sanjanje i cemu sluzi

Који ми? Ако мислиш на науку она о сну нема никаквог појма нити може имати. Психологија, онаква каква је тј изникла из материјализма такође не може знати (О томе је све рекао Бергсон указавши да психологија претвара интензивно у екстензивно и на тај начин потпуно промашује суштину психе.)
Једино филозфија може објаснити дух самим тим и снове као и ово што зовеш "реалност".
 
jel sam ja to "druge" u mom snu stvorio "ni iz cega" odnosno iz "nicega"?

mnogo je i kise palo i istrazivanja uradjeno od platona na ovamo

mi sad znamo sta je san/sanjanje i cemu sluzi
samo emocionalni um ne pravi razliku izmedju stvarne i zamisljene situacije ..odnosno situacije koju nam predstavljaju cula i situacije koja se odvija u nasoj masti ( simulatoru stvarnosti za potrebe pokretanja modela stvarnosti zarad saznavanja )

kazu da je tesla mogao da sve svoje izume zamisli u svojoj masti sa svim delovima i u radu..te da su mu obicno ti izumi radili iz prve onda kad ih napravi..tj umeo je da pokrene simulaciju stvarnosti..model..
ali kao sto za besposlene ruke djavo nadje posao tako i besposlena masta krene da pravi probleme svoje vrste..psiholoske..

Ne može se nešto stvoriti ni iz čega. Ako ne vidiš iz čega je stvoreno ne možeš reći da je ni iz čega. Zato znamo za stvar po sebi.
Ti nešto možeš svojom voljom da stvoriš, ali u snu, likovi i objekti koje vidiš nisu pod uticajem tvoje volje (mda ne menja stvar i da jesu). Ti njih vidiš i osećaš i možeš zaključiti da to radiš čulima. A i sam znaš da čula sa time nemaju veze. Isto i kada "ne sanjaš" deluje ti kao da koristiš čula. A da li ih koristiš? Na kraju, čula su deo deo mentalnih - umnih procesa. Dosta toga dođe do našerga uma u bilo kom mentalnom obliku a da i nismo bili svesni da je to deo nas. Na kraju, značajno je pitanje šta smo to MI, odnosno, šta je to JA u suštini.
 
Mislim da je samo u pitanju terminologija...
Ekstroverti ne znaju od čega je materija i ta osnova materije je
inverzna osnovi ideja introverta...
Supstancija x ili stvar po sebi?
Ipak,jedna bitna razlika postoji u pristupu-ekstroverti se ne zaustavljaju ne NEODGOVORU
na njihovo pitanje već proučavaju odnose u materijalnom svetu (svetu kao predstavi ili snu idealista)
dok je solispizam kraj razmišljanja-nemogućnost daljeg mišljenja.
Tako je i shvaćeno,poput mog shvatanja da stvar s religijama nije RELEVANTNA,da i nije
značajno da li je svet realan ili idealan te da je i to IRELEVANTNO...
Tako je i Bergson i njegovo tumačenje irelevantno...Jer,realno rečeno,inuicija je emocija koje
proizvode racionalne misli u konkluziji...
 
Mislim da je samo u pitanju terminologija...
Ekstroverti ne znaju od čega je materija i ta osnova materije je
inverzna osnovi ideja introverta...
Supstancija x ili stvar po sebi?
Ipak,jedna bitna razlika postoji u pristupu-ekstroverti se ne zaustavljaju ne NEODGOVORU
na njihovo pitanje već proučavaju odnose u materijalnom svetu (svetu kao predstavi ili snu idealista)
dok je solispizam kraj razmišljanja-nemogućnost daljeg mišljenja.
Tako je i shvaćeno,poput mog shvatanja da stvar s religijama nije RELEVANTNA,da i nije
značajno da li je svet realan ili idealan te da je i to IRELEVANTNO...
Tako je i Bergson i njegovo tumačenje irelevantno...Jer,realno rečeno,inuicija je emocija koje
proizvode racionalne misli u konkluziji...

zato i mora da propadne svet kad tako kompleksno razmisljas o prostoj stvari kao sto je bozija volja i gubeci se u detaljima umesto da se bas nameracis na ono najvaznije a to je pomenuti solipsizam.... ali solipsizam strasti moj covi.... :lol:
 
Ne može se nešto stvoriti ni iz čega. Ako ne vidiš iz čega je stvoreno ne možeš reći da je ni iz čega. Zato znamo za stvar po sebi.
Ti nešto možeš svojom voljom da stvoriš, ali u snu, likovi i objekti koje vidiš nisu pod uticajem tvoje volje (mda ne menja stvar i da jesu). Ti njih vidiš i osećaš i možeš zaključiti da to radiš čulima. A i sam znaš da čula sa time nemaju veze. Isto i kada "ne sanjaš" deluje ti kao da koristiš čula. A da li ih koristiš? Na kraju, čula su deo deo mentalnih - umnih procesa. Dosta toga dođe do našerga uma u bilo kom mentalnom obliku a da i nismo bili svesni da je to deo nas. Na kraju, značajno je pitanje šta smo to MI, odnosno, šta je to JA u suštini.

iz cega covek stvara svoje misli?
konstrukcija da mi znamo stvar po sebi i da je ona istovremeno nesaznajna je paradox..apsurd..protivurecnost ne moze da postoji u stvarnosti niti delom niti u celosti.protivurecne su samo nase predstave
ta stvar po sebi AKO je nasaznajna onda ne postoji..ako postoji saznajna je..

u snu likovi koje covek vidi dodiruje i sta ti ja znam koje sve interakcije su prisutne su proizvod ISKLJUCIVO volje i svi odnosi u snu su konstrukcije i pod upravljom uma..
vodimo bespredmetnu diskusiju o snu i sanjanju a na osnovu predstava iz 18og veka

san i sanjanje je proces kojim se um oslobadja emocionalnih naboja potisnutih u toku budnog stanja..u snu su UVEK prisutne TE emocije koje nisu oslobodjene ..predstava sna tu sluzi da kreira situacije u "virtuelnoj stvarnosti" ljudske maste u kojima potisnute emocije dolaze do izrazaja..ventil ..s druge strane emocionalno inteligentna osoba najcesce spava snom bez sanjanja..jer nema neoslobodjenih /potisnutih emocija

ovo je narocito bitno u savremenom ( navodno civilizovanom ) svetu gde se ljudi ne ponasaju prirodno vec po diktatu drustva i drustvenih dogovora ( normi ) te sticu ogroman emocionalni prtljag koji itekako upravlja njihovim ponasanjem i u budnom stanju..kroji i boji percepciju kreira zabludu..zamagljenu rasudu..mesa se u obradu informacija zakljucivanje i odlucivanje...

imao sam tu , mozda nesrecu, da jos kao klinac zapocnem sa treniranjem i izucavanjem borilackih vestina te sam kroz njih dosao u dodir sa istocnim filozofijama daleko pre kalsicnih zapadnih
vec duze od dvadeset godina proucavam Tao recimo.i do danas nisam naisao na situaciju koja se ne uklapa u tu filozofiju..dok kod ovih zapadnih modela redovno srecem protivurecnosti sa svetom koji mogu da posmatram i modelom sveta koji filozofija pokusava da kreira..

ne treba nikako smetnuti sa uma da zapadna filozofija vuce korene iz grcke i rima ..robovlasnickih drustava sklonih bahanalijama moci. vlasti kontroli.to su podloge utkane u sve zapadne filozofske modele i konstrukcije..filozofije stvorene sa svrhom namenom i ciljnom grupom.ideologije sa svojim idejnim tvorcima i armijama sledbenika

stvarnost ne preispituje..vec omogucava..nije logicna ali nije ni nelogicna..kontralogicna je..poput slanja poruke u svet "ja hocu to i to" pri cemu se ne salje poruka"ja hocu" vec "ja nemam" i stvarnost na sve to kaze "amin" i covek stvarno nema..da bi postigao i zaimao ono sto nema ulaze individualnu energiju i postigao cilj..samo da bi ustanovio da to sto je postigao nije ono sto je stvarno hteo..i tako u krug ..

JA je deo stvarnosti odvojen od stvarnosti samodefinicijom samoogradjivanjem. drugim recima JA je limit..ogranicenje..odvajanje. separacija
medjutim kako su istocne filozofije pocele da prodiru na zapad tako se "free" i "libre" zapustalo u korist "open".
srpski jezik je vrlo stur i rogobatan za izrazavanje narocito filozofski i emocionalni izraz obavezno je nedorecen te sklon nesporazumima i pogresnim i nepotpunim razumevanjima

kad se u engleskom recimo cita "open your eye" takodje moze da znaci otvori svoje JA kao i otvori svoje oko
"I blinds the eye"
 
zato i mora da propadne svet kad tako kompleksno razmisljas o prostoj stvari kao sto je bozija volja i gubeci se u detaljima umesto da se bas nameracis na ono najvaznije a to je pomenuti solipsizam.... ali solipsizam strasti moj covi.... :lol:
Ne da ti ovo ne sporim već i podržavam...z:)Ali,šefe,Solipsizam umetničke kreacije je LJUDSKA KATEGORIJA koja ga diže do božanstva i
to je LIČNO ČOVEKOVO IMAGINATIVNO i neotuđivo pravo! ! ! Ne dam ga ni bogovima-ni po cenu života!:hahaha:
 
, drugo - kako to ne znamo sta stvar po sebi jeste ? Pa, valjda jos od Fihtea znamo da je kod Kanta stvar po sebi - poslednji materijalisticki ostatak u njegovoj filozofiji. I, sta to znamo da stvar po sebi nije ?! Sta to ona nije, a mi to znamo ? Kako to ona ostaje nesaznatljiva, ako vec nesto o njoj znamo ( makar i ono sto ona nije ) ?

Oziman , pokusava, uporno, da ne da odgovor na ova pitanja .Njegova upornost i moja upitnost nisu isto.Inaca ja sam u filozofiji uvek bio sledbenik - kriticke filozofije . I to vec od Kanta znamo. Mozda oziman ne zna ? Zapravo, kod Kanta, i tek od njega, postoji covek ( subjekt, sto je isto ) I to jeste najveca zasluga nemacke klasicne filozofije, sto je posle Marks, i etc., da zapravo subjekt, covek, menja i stvara ovaj svet ! Tako, mislim, da oziman nije dobro razumeo Kanta. Nije ni Fihtea, ni Hegela...ni Marksa...ali... i kako bi, kad je krenuo od Berklija ( Berkeley ). Metafizizika je to . Kao i Sopenhauer- sav u metafizici ! Vecnoj i nepromenljivoj ! Kao i religija. A svet mora da se menja, inace neca ga biti !
 
, drugo - kako to ne znamo sta stvar po sebi jeste ? Pa, valjda jos od Fihtea znamo da je kod Kanta stvar po sebi - poslednji materijalisticki ostatak u njegovoj filozofiji. I, sta to znamo da stvar po sebi nije ?! Sta to ona nije, a mi to znamo ? Kako to ona ostaje nesaznatljiva, ako vec nesto o njoj znamo ( makar i ono sto ona nije ) ?

Oziman , pokusava, uporno, da ne da odgovor na ova pitanja .Njegova upornost i moja upitnost nisu isto.Inaca ja sam u filozofiji uvek bio sledbenik - kriticke filozofije . I to vec od Kanta znamo. Mozda oziman ne zna ? Zapravo, kod Kanta, i tek od njega, postoji covek ( subjekt, sto je isto ) I to jeste najveca zasluga nemacke klasicne filozofije, sto je posle Marks, i etc., da zapravo subjekt, covek, menja i stvara ovaj svet ! Tako, mislim, da oziman nije dobro razumeo Kanta. Nije ni Fihtea, ni Hegela...ni Marksa...ali... i kako bi, kad je krenuo od Berklija ( Berkeley ). Metafizizika je to . Kao i Sopenhauer- sav u metafizici ! Vecnoj i nepromenljivoj ! Kao i religija. A svet mora da se menja, inace neca ga biti !
Paz.Nerej...Svet mi moramo menjati inače nas neće biti,ali tako da ne uništimo i nas i svet...Digresija samo...
 
iz cega covek stvara svoje misli?

Из ничега материјалног. Мисли су духовна категорија. Мисли су у духу..а дух није у простору.

konstrukcija da mi znamo stvar po sebi i da je ona istovremeno nesaznajna je paradox..apsurd..protivurecnost ne moze da postoji u stvarnosti niti delom niti u celosti.protivurecne su samo nase predstave
ta stvar po sebi AKO je nasaznajna onda ne postoji..ako postoji saznajna je..

Парадокс је та твоја конструкција о нечему што очито ниси правилно разумео. Кажеш "да ми знамо ствар по себи". Ко је икада тврдио да зна исту? Одакле си то извукао?Ствар по себи је по дефинцији трансцендентна ..што значи изван могућности сазнања. За сазнање она је ништа... не постоји. Али не посотји наглашавам за САЗНАЊЕ док постоји сама по себи на сазнању непојмљив начин.
А то што ти постваљаш тај твој аксиом попут неке логичке категорије.... тј, како ти кажеш "да све што постоји може се сазнати а ако не може не постоји"...и из тога изводиш противуречност као да се ради о чистој логици а не о твојој обичној мисленој констуркцији која нема никакве основе.

Хајде у неколико речи да ти објасним шему како смо уопште дошли до тог ставри по себи о којој ево на овој теми о Катаклизми...сви узимају за предмет анализе и "свеобухватних критика".

Прво је Декарт открио "нови свет" до тада непознат човечанству тј, свет сопственог људског духа.

Затим је Лок открио да су оно што смо вековима сматрали да је у спољњем свету заправо у том новом свету људског духа.. тј да су секундарни квалитети тј боје, мириси, укуси, чврстоћа, топлота ...заправо у људском духу а не на спољашњим стварима. Споља су остали примарни квалитети тј облик и просторност предмета.

Затим је Баркли открио да су и ти примарни квалитети тј облик и просторност у том ДЕКАРТОВОМ "НОВОМ СВЕТУ" ТЈ У људском духу!

Затим је Кант одговорајући на питање "како су могући синтетички судови априори" .... дошао до дефинтивне поделе на појаву и ствар по себи. Значи, све што сазнајемо је појава.... споља је непојмљива "ствар по себи".

Затим је Шопенхаур .... открио вољу...и показао да та ставр по себи и није тако поптунонепојмљива. Нешто што није сазнање доводи нас "околишним путем" у додир са истом коју тако можемо бар наслутити.

То је и граница и крајњи домет филозофије и њена квинтесенција. Тиме смо дошли до границе могућнсоти људског сазнања и отишли мало преко.

Ето... у пар реченица цела историја тога. А ти би требао почети од Декарта....па редом.
 
, drugo - kako to ne znamo sta stvar po sebi jeste ? Pa, valjda jos od Fihtea znamo da je kod Kanta stvar po sebi - poslednji materijalisticki ostatak u njegovoj filozofiji. I, sta to znamo da stvar po sebi nije ?! Sta to ona nije, a mi to znamo ? Kako to ona ostaje nesaznatljiva, ako vec nesto o njoj znamo ( makar i ono sto ona nije ) ?

И за тебе оно што сам одгворио Навару.

Прво је Декарт открио "нови свет" до тада непознат човечанству тј, свет сопственог људског духа.

Затим је Лок открио да су оно што смо вековима сматрали да је у спољњем свету заправо у том новом свету људског духа.. тј да су секундарни квалитети тј боје, мириси, укуси, чврстоћа, топлота ...заправо у људском духу а не на спољашњим стварима. Споља су остали примарни квалитети тј облик и просторност предмета.

Затим је Баркли открио да су и ти примарни квалитети тј облик и просторност у том ДЕКАРТОВОМ "НОВОМ СВЕТУ" ТЈ У људском духу!

Затим је Кант одговорајући на питање "како су могући синтетички судови априори" .... дошао до дефинтивне поделе на појаву и ствар по себи. Значи, све што сазнајемо је појава.... споља је непојмљива "ствар по себи".

Затим је Шопенхаур .... открио вољу...и показао да та ставр по себи и није тако поптунонепојмљива. Нешто што није сазнање доводи нас "околишним путем" у додир са истом коју тако можемо бар наслутити.

То је и граница и крајњи домет филозофије и њена квинтесенција. Тиме смо дошли до границе могућнсоти људског сазнања и отишли мало преко.

Ето... у пар реченица цела историја тога. А ти би требао почети од Декарта....па редом.

пс. Наравно, Хегел, Маркс, Фихте и остали слични у свему томе су сувишни. Нити им је ту место међу правим филозофима.
 
Ne da ti ovo ne sporim već i podržavam...z:)Ali,šefe,Solipsizam umetničke kreacije je LJUDSKA KATEGORIJA koja ga diže do božanstva i
to je LIČNO ČOVEKOVO IMAGINATIVNO i neotuđivo pravo! ! ! Ne dam ga ni bogovima-ni po cenu života!:hahaha:

a sta je zivot spram one prave strasti koja te obuzme samo jednom u zivotu a? nis... nula... odok od teme jer ce kataklizma skoro, moreuz se puni ratnim brodovuma samo se ceka da neko upali zipo i buuuum....
 
A ako ne priznaš da su za istinu o postojanju nepotrebni svi filozofi,onda zaista ne vredi ni razgovarati...
Jer si sasvim zatvoren u svom krugu...
A ako kažeš da postojanje ne zavisi od nas,te da stvari po sebi postoje za sebe-šta onda kažeš?
Da fenomeni (pojave)nisu i stvari po sebi?I da mi i ne postojimo?
 
A ako ne priznaš da su za istinu o postojanju nepotrebni svi filozofi,onda zaista ne vredi ni razgovarati...
Jer si sasvim zatvoren u svom krugu...
A ako kažeš da postojanje ne zavisi od nas,te da stvari po sebi postoje za sebe-šta onda kažeš?
Da fenomeni (pojave)nisu i stvari po sebi?I da mi i ne postojimo?

svako znanje je korisno ali bezvredno ako ga nisi osetio na svojoj kozi... sta vredi nekom objasnjavati kako je imati rak ili imati troje dece kad on to ne moze da dozivi ni desetinom svesti iako ima faktografiju kao retko ko u glavi i kaze...... ja znam :lol: zna moj q....

od kako postoji svest ljudi hoce da dokuce nedokucivo a nisu dokucili ni deo sebe samih.... naravno u pravim medjuljudskim relacijama... sta vredi neka fenomenalna mrsomudacina kad nema uporiste u realu...
 
svako znanje je korisno ali bezvredno ako ga nisi osetio na svojoj kozi... sta vredi nekom objasnjavati kako je imati rak ili imati troje dece kad on to ne moze da dozivi ni desetinom svesti iako ima faktografiju kao retko ko u glavi i kaze...... ja znam :lol: zna moj q....

od kako postoji svest ljudi hoce da dokuce nedokucivo a nisu dokucili ni deo sebe samih.... naravno u pravim medjuljudskim relacijama... sta vredi neka fenomenalna mrsomudacina kad nema uporiste u realu...
:hahaha::hahaha::hahaha:
Bravo M! "Istina je delo"Đ:Vico i "Nemojh mi pričati o istini-pokaži mi je" F. Niče...Obično se ne upličem,a stvarno mi nije bilo nužno...z:mrgreen:
 
Oziman,

vidis li da u tvojoj filozofiji ne postoji covek ?!

Sto ti naravno nisi izucavao filozofiju i sto mesas zabe i babe, ja ti ne mogu pomoci. Vidim da mi na moja pitanja nisi odgovorio. Trebam li ponovo da citiram Hegela ( mislim ono sto rece za sofizme ? ).
Znas, u tvojoj filozofiji ne postoji covek. Ili, ako postoji, on nema telo, nama osecanja, ne raduje se, ne pati, ne zivi, najvaznije- ne stvara ! Za razliku od Berklija, kod Kanta jeste covek ! Kod onog Kanta koga ti nisi dobro proucio i savladao ! Kant je naravno, bas zbog tog verovanja u coveka superioran u odnosu na Berklija ili Sopenhauera. On je prosto, verovao u coveka, bolje, u mogucnost covecnosti.A ti to, obzirom da si ogranicen ( bas tako ! ) na samo jedno Kantovo delo ( a i tu citas,ako citas,samo prvo izdanje ) .

Ti, zapravo nemas svoje misljenje u filozofiji. Povodis sa za drugima. Nije tesko da ti dokazem da tvoji izrazi nisu tvoji ( kao recimo - kule od karata- jer su to izrazi Sopenhauera) .

Nemati svoje misljenje, cak i u filozofiji, nije ni tragicno ni smesno. To postaje i jedno i drugo kada se tudje misljenje koristi protiv onih koji stvarno imaju svoje misljenje, i svoj ( filozofski ) pogled na svet.
 
:hahaha::hahaha::hahaha:
Bravo M! "Istina je delo"Đ:Vico i "Nemojh mi pričati o istini-pokaži mi je" F. Niče...Obično se ne upličem,a stvarno mi nije bilo nužno...z:mrgreen:

znas kako... filozofija ti je umetnost razmisljanja... kao sto imas napr. slikarstvo ili muziku koje su umetnost inspiracije neke druge vrste. uvek sam cenio one umetnike koje su sto kazu nasi narodnjaci "dotakli dno zivota" vise od kadrovika koji su bili napr. podguzni drz. aristokratski ili vec koji umetnici... problem je kad se taj osecaj razumevanja i shvatanja onog crnila koje svi imamo kao napr. subertovo ili pjotrovo prenelo i na ostale sfere zivota pa sam poceo da se druzim samo sa ljudima sa dna i sa zenama koje su proslo sito i reseto... zato sada i trazim inspiraciju u necem cistom i neukaljanom jer mi je dosta prezivljene kataklizme :))
 
Oziman,

vidis li da u tvojoj filozofiji ne postoji covek ?!

Sto ti naravno nisi izucavao filozofiju i sto mesas zabe i babe, ja ti ne mogu pomoci. Vidim da mi na moja pitanja nisi odgovorio. Trebam li ponovo da citiram Hegela ( mislim ono sto rece za sofizme ? ).
Znas, u tvojoj filozofiji ne postoji covek. Ili, ako postoji, on nema telo, nama osecanja, ne raduje se, ne pati, ne zivi, najvaznije- ne stvara ! Za razliku od Berklija, kod Kanta jeste covek ! Kod onog Kanta koga ti nisi dobro proucio i savladao ! Kant je naravno, bas zbog tog verovanja u coveka superioran u odnosu na Berklija ili Sopenhauera. On je prosto, verovao u coveka, bolje, u mogucnost covecnosti.A ti to, obzirom da si ogranicen ( bas tako ! ) na samo jedno Kantovo delo ( a i tu citas,ako citas,samo prvo izdanje ) .

Ti, zapravo nemas svoje misljenje u filozofiji. Povodis sa za drugima. Nije tesko da ti dokazem da tvoji izrazi nisu tvoji ( kao recimo - kule od karata- jer su to izrazi Sopenhauera) .

Nemati svoje misljenje, cak i u filozofiji, nije ni tragicno ni smesno. To postaje i jedno i drugo kada se tudje misljenje koristi protiv onih koji stvarno imaju svoje misljenje, i svoj ( filozofski ) pogled na svet.

Nije baš tako. Upravo je čovek centar svega. To JA u čoveku je centar svemira. To JA oseća, raduje se, pati, živi i stvara.
Bez obzira da li je ovo san ili nije, što nam u ovome momentu nije saznatljivo, mi stvaramo. Utičemo na svoju predstavu i menjamo je. Mi znamo da postoji stvar po sebi (materija), jer ovaj naš san (mentalna predstava) je proces. Da bi se proces odvijao, mora da postoje elementi procesa jer proces ne može da se odvija bez nečega. Ono što podrazumevamo pod pojmom "ništa", ne može da bude u procesu. To nešto što učestvuje u procesu je stvar po sebi. U toj stvari po sebi se indukuje naš um i naša predstava. Stvar po sebi ne možemo videti ni dodirnuti, kao što dok spavamo ne možemo ni sopstveno telo, koje pripada ovoj javi, videti i dodirnuti. Tada doživljavamo ono telo koje pripada snu. Ovo je samo analogija da bi se lakše shvatila suština odvojenosti uma i nosioca uma.

Ono što mi vidimo su mentalne slike u našem umu.
Do uma ne dopire ni svetlo ni dodir ni zvuk niti šta slično. Ako je potrebno da pri tome zamislimo mozak (koji je isto naša mentalna predstava), onda hajde.
Ono što dođe do mozga se u njemu pretvara u slike, dodir, zvuk, osećanja... Samim tim možemo zamisliti neki kompjuter koji šalje impulse ka tome mozgu i stvara iluziju kretanja, objekata, svetla... i svega što doživljavamo. Ovde sam pomenuo kompjuter, ali šta je tačno uzročnik našega uma i šta se u pozadini dešava mi ne možemo da znamo. Čak i kada bi se iz ove jave probudili u nekom drugom svetu koji deluje još jasnije i realnije, ne bi smo mogli da znamo šta je u pazadini te nove realnosti. Sve sada napisano važilo bi i tada.
 

Back
Top