San Đakoma Leopardija,
pesnika i osobenjaka
Jedne noći početkom decembra 1827, u ljupkom gradu Pizi, u ulici dela Fađola,
spavajući između dve perine da bi se zaštitio od ljute studeni što je pritiskala grad, Đakomo
Leopardi, pisac i osobenjak, usni jedan san. Sanjao je da se obreo u nekoj pustinji, i da je
pastir. Ali, umesto da ima stado koje ga prati, sedeo je udobno zavaljen u čezama koje su
vukle četiri snežno bele ovce, i te četiri ovce behu njegovo stado.
Pustinja, i brežuljci koji su je okruživali, behu od najfinijeg srebrnastog peska što se
svetlucao poput svetlosti svitaca. Spustilo se veče ali nije bilo hladno, štaviše, reklo bi se da
to beše jedna od onih blagih noći kasnog proleća, te Leopardi skide ogrtač s ramena i prebaci
ga preko naslona čeza.
Kuda me vodite, drage moje ovčice?, upita.
Vodimo te u šetnju, odgovoriše četiri ovce, mi smo ovčice lutalice.
Ali kakvo je ovo mesto?, upita Leopardi, gde smo to mi?
To ćeš tek otkriti, odgovoriše ovčice, kada budeš sreo osobu koja te čeka.
Ko je ta osoba?, upita Leopardi, baš bih voleo da znam.
He, he, smejuljile su se ovčice zgledajući se među sobom, ne možemo ti reći, neka to
bude iznenađenje.
Leopardi je ogladneo, te požele da pojede neki slatkiš; eto, baš bi mu prijala jedna
slasna torta s pinjolima.
Pojeo bih neki slatkiš, reče, zar u ovoj pustinji ne postoji mesto gde može da se kupi
neki slatkiš?
Odmah iza onog brda, odgovoriše ovčice, strpi se malo.
Stigoše na kraj pustinje i zaobiđoše brdo u čijem se podnožju nalazio dućan. Beše to
zamamna poslastičarnica, sva od kristala, i blistaše nekom srebrnastom iskričavom svetlošću.
Leopardi stade da razgleda izlog, neodlučan šta da izabere. U prvom redu su stajale torte,
svih boja i svih veličina: zelene torte od pistaća, rumene torte od malina, žute torte od limuna,
ružičaste torte od jagoda. Pa onda marcipani, neobično smešnih i primamljivih oblika: beše tu
jabuka i narandži, trešanja, a i raznih životinja. A na kraju su se nizali šatoi, kremasti i gusti,
s bademom na vrhu. Leopardi pozva poslastičara i kupi tri kolača: jednu torticu od jagoda,
marcipan i šato. Poslastičar beše srebrnasti čovečuljak, blistavo bele kose i plavih očiju. On
mu pruži kolače i pokloni kutiju bonbona. Leopardi se vrati u čeze i, dok su se ovčice
spremale za polazak, stade da uživa u poslasticama koje je kupio. Put koji je bio u laganom
usponu, sad se strmo verao uz padine. Kad gle čuda, i ovde je tlo svetlucalo, bilo je prozirno i
zračilo je bleštavom srebrolikom svetlošću. Ovčice se zaustaviše ispred jednog kućerka koji
se iskrio u noći. Leopardi siđe jer shvati da je stigao, uze kutiju s bonbonama, i uđe u kuću. A
unutra, jedna devojka je sedela na stolici i vezla na đerđefu.
Priđi bliže, čekala sam te, reče devojka. Okrenu se prema njemu i nasmeši se, i
Leopardi je prepoznade. Bila je to Silvija. Samo što je sada bila sva od srebra, likom ista kao
nekada, ali od srebra.
Silvija, mila Silvija, reče Leopardi uzimajući je za ruke, kako je slatko videti te
ponovo, ali zašto si sva od srebra?
Zato što sam selenit, odgovori Silvija, kada neko umre dolazi na Mesec i postaje
ovakav.
Ali zašto sam i ja ovde, upita Leopardi, da nisam možda umro?
Ovo nisi ti, reče Silvija, ovo je samo tvoj pričin, ti si još uvek na Zemlji.
A da li se odavde može videti Zemlja?, upita Leopardi.
Silvija ga povede do jednog prozora gde se nalazio durbin. Leopardi prisloni oko na
sočivo i netom ugleda jednu kuću. Prepoznade je: beše to njegova kuća. Jedan je prozor još
bio osvetljen, Leopardi zaviri unutra i ugleda svoga oca, u noćnoj košulji i s nokširom u ruci,
kako se sprema na počinak. Nešto ga stegnu oko srca i on okrenu durbin na drugu stranu.
Ugleda jedan krivi toranj na prostranoj ledini i, tik uz njega, vijugavi put i kuću iz koje je
dopirala slabašna svetlost. Napregnu se da zaviri kroz prozor i ugleda skromnu sobu, sa
komodom i stolom na kojem je ležala sveska dok je pored nje upravo dogorevala sveća. U
krevetu vide sebe kako spava između dve perine.
Jesam li ja to mrtav?, upita Silviju.
Ne, reče Silvija, ti samo spavaš i sanjaš Mesec.
Antonio Tabuki - Snovi o snovima