Atentat

Alan Smithee

Zainteresovan član
Poruka
213
Feljton - Atentat na Zorana, knjiga Miloša Vasića (1):
Električni grad


Dizanje u vazduh Čumetove firme Difens roud u Zemun Polju, u decembru 2002, imalo je dve ključne posledice: kao prvo, dodirnut je prag osetljivosti Zorana Đinđića, kome su saradnici konačno objasnili da je to poruka bande – kad možemo to, možemo i sve drugo; kao drugo, Čume se izgleda tada slomio i rešio da zaista sarađuje. Zoran Đinđić treba da krene u Brazil tih dana; u UBPOK nastaje panika, jer su u prisluškivanju (tada već imaju i svoju opremu, nezavisno od BIA) doznali da u Brazil idu i Duća i Legija. Preko Londona proveravaju se spiskovi putnika, ali ispada da je to bila dezinformacija, puštena kroz telefone sa ciljem da se vlast zaplaši – "znamo sve o vama". Zoran Đinđić je prvi put uznemiren: sa sobom u Brazil vodi naoružanog pratioca

Od 10. marta na svim kioscima "Politike" senzacionalna knjiga Miloša Vasića "Atentat na Zorana".

Suizdavači: "Narodna knjiga", "Politika", B92 i "Vreme".

Deo sadržaja "Vreme" objavljuje u ekskluzivnom feljtonu.


NEKOLIKO DANA PRE SMRTI: Zoran Đinđić


Stanje stvari krajem 2002. i početkom 2003. bilo je još gore: (Milorada Lukovića) Legiju nije kontrolisao niko; po tvrdnjama više svedoka kontrole nema još od 5. oktobra 2000; Slobodan Milošević je barem kontrolisao Jedinicu za specijalne operacije; mogao je da joj naredi ili zabrani; imao je stalni nadzor organa bezbednosti nad njom; JSO je bila njegova. Posle 5. oktobra 2000. JSO je bila i ostala samo Legijina.

Da se vratimo na (Ljubišu Buhu) Čumeta i na MUP, na (Dušana Spasojevića) Duću i na Legiju početkom 2003. Ko je tada šta znao o namerama druge strane i šta je ko slutio, teško je reći; ali izvesno je da su i jedni i drugi znali i slutili mnogo. Jasno je, međutim, da je Dući i Legiji vreme isticalo brzo. Špijuni iznutra – Milorad Bracanović iz BIA, (Slobodan Pažin) i drugi iz Javne bezbednosti, ostali kontakti – javljali su da se sprema velika akcija protiv njih; Zoran Đinđić tu je akciju već počeo da najavljuje i u svojim izjavama. Pravni okvir već je bio izglasan u Skupštini Srbije, mada je opstrukcija DSS i radikala mesecima ometala usvajanje izmena Saveznog zakona o krivičnom postupku, izmena bez kojih je republičko specijalno zakonodavstvo za borbu protiv organizovanog kriminala bilo paralisano.

Krajem januara 2003. već se formiraju Specijalno tužilaštvo, Posebno odelenje Okružnog suda za organizovani kriminal i prateće službe. Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala MUP Srbije već se oslobodila Radovana Kneževića (čija uloga u dotadašnjim prethodnim radnjama ostaje upitna) i januara 2003. već žestoko radi. Reakcije policajaca na ubistvo Nenada Batočanina i Željka Škrbe (novembra 2002), Čumetove očigledne veze sa MUP i Vladom Srbije već su bile dovoljno upozorenje Dući i Legiji da se stvari odvijaju u zabrinjavajućem pravcu. Izgleda da je ubistvo Batočanina i Škrbe prevršilo meru: Batočaninove kolege pobesnele su, jer je on, kažu oni sami, bio pošten policajac, izvan svake sumnje; ubiti njega bilo je otići preko svake mere. Policija je morala da Batočaninove kolege skoro silom skida sa slučaja, jer su krenuli u sopstvenu istragu koja je pretila da kompromituje predstojeću akciju "Sablja".

Kraj 2002. i početak 2003. godine u Beogradu bio je mračan period. Za svoje starosedeoce koji ga osećaju instinktivno i empatijski (saosećajno), Beograd je "električni grad", organizam koji zrači informaciju i čiju poruku oštro i izvežbano čulo jasno prima. Od novembra 2002. poruka je bila urgentno jasna: sprema se nešto jako loše. "Instinkt" i "čulo" o kojima govorimo nisu nikakvi parapsihološki fenomeni. Reč je o uključenosti u protok informacija i sposobnosti za njihovu analizu. To je jednostavnije nego što izgleda: svako ko je uključen u protok političkih, policijskih i bezbednosnih informacija ima ženu, kumove, najbolje prijatelje i poslovne partnere; svaka žena, kum, prijatelj i poslovni partner ima iste takve svoje najbolje drugarice, frizere, prijatelje, kumove i poslovne partnere... Informisanost u Beogradu je matematički model: broj obaveštenih o strašno važnoj tajni raste eksponencijalno unutar 72 sata. Hvala Bogu! kazaćemo. Tada se jasno i znalo i osećalo da se stvari zgušnjavaju i da niz sve učestalijih ubistava sa istim potpisom nekuda vodi. Atmosfera je postala mučna: svako ko je nešto znao o Beogradu i politici zabrinuo se jako. A glavni akteri radili su svoje, sve brže i sve nervoznije.

Čume krajem 2002. i dalje jako svrbi i Duću i Legiju i njihove ortake: Legijina ekipa počinje da ucenjuje MUP, da traži nagodbe tipa "vi nama Čumeta, a mi vama mere (rezultate prisluškivanja Savićeve i Bracanove BIA) i ubice" itd. Traje kampanja po njihovim plaćenim medijima protiv Čumeta: te Čume u Hagu svedoči protiv Legije i JSO; te leci u Surčinu "Čume izdajnik". Duća odlazi Dragoljubu Markoviću i priča mu "istinu o Čumetu": da je "Čume ubica, krvolok, trgovac drogom, otmičar Miškovića i Babovića, spremao se da otme" i njega, Dragoljuba; Dragoljub se sklanja u Francusku. Legija i društvo sve su bezobrazniji: otimaju Predraga "Peconija" Rankovića ("Fast"), pa i on i Milan "Limun" Narandžić (pokušao sa cigaretama "raquel" koje je reklamirala Ceca Ražnatović) postaju njihovi "sponzori". Legija pravi skandale po kafićima, šamara policiju, maltretira goste, a sve u pratnji obezbeđenja iz JSO sa automatskim oružjem. Vozi se okolo u koloni oklopljenih "Puchova"; žena Aleksandra pokreće časopis "Lifestyle", promocija u kafiću "Que pasa": tu je tout Belgrade, sve sam "krem" i "elita"... Braća Simovići po kafićima pričaju da se neće lako predati, da su oni "doveli ove na vlast" i otvoreno prete. Kad je Čumetov Difens odleteo u vazduh, po kafanama naručuju da im se pušta Brenin stari hit "Bum, Cile, bum!".

Za to vreme Demokratska stranka Srbije ometa donošenje izmena krivičnog postupka u Saveznoj skupštini, traži se kandidat za Specijalnog tužioca, Čume se i dalje premišlja u Maloj Aziji, Bracanovića nikako da smene: kao, postoje podaci da bi njegovo smenjivanje izazvalo novu pobunu JSO; kao, da se Vojska (Aco Tomić) protivi; Tomić i Bulatović se dnevno čuju sa Bracanom, uostalom. Vlada Srbije tada je zatražila i iz Crne Gore dobila predmet budvanskog atentata na Vuka Draškovića, najzgodniji postojeći pravosudni pristup prema JSO i Zemunskom klanu, dakle ono gde su najtanji.

Dizanje u vazduh Čumetove firme Difens roud u Zemun Polju, u decembru 2002, imalo je dve ključne posledice: kao prvo, dodirnut je prag osetljivosti Zorana Đinđića, kome su saradnici konačno objasnili da je to poruka bande – kad možemo to, možemo i sve drugo; kao drugo, Čume se izgleda tada slomio i rešio da zaista sarađuje. Zoran Đinđić treba da krene u Brazil tih dana; u UBPOK nastaje panika, jer su u prisluškivanju (tada već imaju i svoju opremu, nezavisno od BIA) doznali da u Brazil idu i Duća i Legija. Preko Londona proveravaju se spiskovi putnika, ali ispada da je to bila dezinformacija, puštena kroz telefone sa ciljem da se vlast zaplaši – "znamo sve o vama". Zoran Đinđić je prvi put uznemiren: sa sobom u Brazil vodi naoružanog pratioca. Tokom dve nedelje u Brazilu on sa saradnicima pravi planove kako da pohapse bandu. "Ako uhapsi Legiju i Duću, ako reši Stambolića, Ibarsku magistralu i Budvu – vladaće još dvadeset godina", opisuje Beba Popović zajednički zaključak tih razgovora.

Ni druga strana ne gubi vreme: Bracanović tvrdi da ima dokaze da je Čume naručio dizanje u vazduh svojih mašina (kao: da izvadi pare od osiguranja, a nije ni bio osiguran); kada ga Nenad Milić i Zoran Janjušević prozru i izvređaju, on iznosi novu teoriju – da je to uradio onaj Borovica, konkurentski asfalter. Vidljiva je panika kod njega i Andrije Savića: jasno im je da se kraj bliži.

Po povratku iz Brazila, Andrija Savić traži susret s Bebom Popovićem; ovaj ne zna zašto, ali pristaje. U teškom i zamornom razgovoru Savić traži da ostane na čelu BIA i dodaje da mu je Bracanović "kamen o vratu": shvatio je, kaže, da je Bracan uz Legiju, ali mu to ne smeta da predloži da Bracanovića premeste u UBPOK, kao "izuzetnog poznavaoca kriminala u Beogradu". Popović je besan: zar nije upravo Savić do nedavno tvrdio kako "Bracan i Legija ne govore"; da je "Legija ljut i da se Bracanović plaši za sebe"? Razgovor se završava tako što Popović kaže Saviću da nije Legija džabe 5. oktobra tražio da Bracanović i Savić dođu na čelo Državne bezbednosti.

Smenjivanje Savića i Bracanovića, sredinom januara 2003, koincidiralo je sa nestankom kompletne bande ispod nadzora UBPOK. Nema više komunikacija poznatim kanalima, pratnja ih je izgubila... Odjednom su prestali da pričaju između sebe dotadašnjim telefonima; nestali su iz "štekova" (sigurnih stanova) koji su bili pod nadzorom. Kako se to desilo – nije jasno; neki operativci iz tog vremena sumnjiče Slobodana Pažina.

Tih dana i Čume "puca": iz Ankare Đinđića zove naš ambasador i javlja da je Čume upao u ambasadu u panici, probio ogradu, da se dere kako hoće da ga ubiju i traži smesta kontakt sa Vladom Srbije. Preko telefona Čume, vidno potresen, priča kako su ga "u Istanbulu pronašli neki Muslimani, plaćene ubice iz Sarajeva, Dućini prijatelji"; da je "skočio s trećeg sprata i vozio do Ankare bez prestanka". Zoran Đinđić se smeška, ali mu je svega dosta: zove Bebu Popovića i moli ga da smire Čumeta i da mu ga skinu s vrata. U razgovoru s Bebom Čume obećava da će svedočiti, samo da ga spasu odatle. Popović stupa u kontakt sa engleskim službama, ali one imaju birokratskih prepreka i treba im dve nedelje da postupe... Goran Petrović, tada načelnik SID (Službe za informacije i dokumentaciju; spoljne obaveštajne službe pri Ministarstvu inostranih poslova), javlja da ambasada u Ankari nije bezbedna, a i da ministar Svilanović za dva dana dolazi tamo u službenu posetu sa sve novinarima i svitom, tako da preti skandal ako se dozna da je Čume tamo.

Jedan visoki funkcioner engleske Službe sa dugogodišnjim iskustvom i vezama u Beogradu predlaže tada rešenje: slovačka služba bezbednosti voljna je da primi i sakrije Čumeta u jednom udaljenom i napuštenom vojnom objektu. Javlja se problem transporta: redovna linija ne dolazi u obzir, pa taj Englez i Beba Popović iznajmljuju u Beču mali avion. Goran Petrović sređuje formalnosti sa turskim vlastima i Čume leti u Slovačku. Odatle javlja da je spreman da svedoči.

Počinju dugi, iscrpni i tajni razgovori sa Čumetom u Slovačkoj.

U Beogradu nervoza raste: krenula je reklamna kampanja JSO, "Doktori za terorizam"; mediji pod kontrolom Kartela besomučno napadaju Vladu, Đinđića, Popovića, Čedu, Milića. Deo Vlade traži da se otkrije ko im je dozvolio tu reklamnu kampanju, ali se taj zahtev ili gubi u birokratiji MUP – ili niko ne sme da pita, što je verovatnije. Cilj uređivačke politike njihovog lista "Identitet", "da se svi useru od nas" – kako ga je Legija formulisao – ostvaruje se.

Nastaviće se

Miloš Vasić
 
Нема ту тајне. Обрачун криминалних кланова у врху ДС-а, Чеда Земунац убио Ђикија Сурчинца.
 
Obratite pažnju,na koje opake zlikovce,kao izvore se poziva M.Vasić.
Obratite pažnju,koga citira,B.popovića,Janjuševića,verovatno
negde iz prikrajka viri G.vesić, Čedica im služi kao prezervativ
za jednokratnu upotrebu,fali T.Pančić, ćerka partizanskog generala-
zlikovca,Kovačević-Vučo,i još poneki,izvinjavam im se što sam propustio
da ih pomenem pa da kompletna "Bulumenta bude na okupu".A guru M. Vasić,
gura svoju teoriju,i mi treba da poverujemo,da je jednog Z.
Đinđiđa,ubila bagra kriminalaca,sa IQ-om 70. Odnosno Na kraju Balade,
verovatno stoji,kako je sve smislio i organizovao V.Koštunica,
možda se po njima ispostavi,i B.Tadić.ko će ga znati,šta
đe da iskonstruišu njihovi,zlikovački umovi.

Njihove su ruke,sve više sam ubeđen u to,do lakata umrljane njegovom
krvlju,a ko je nalogodavac,plašim se nikad nećemo saznati,jer
je na delu bila,a i dalje jeste očigledno velika igra,velikih sila.
 
Alan Smithee:
Nalogodavac ubistva sedi u vladi Srbije.
Patriotska mafija nece Srbiju ostaviti na miru.

Zašto ni jednog trenutka nisam posumnjao da ćeš ti i tebi slični drugačije odgovoriti?Da li to učite na brifinzima,"čuvajući vatru"?
 
Da li to tebe uce na akademijama u Sava centru? (poznatijim kao balovi vampira)
Pravda je spora ali dostizna, samo polako, Milos Vasic, Beba Popovic.. jedan po jedan sklapaju istinu o ubistvu, o svim zlocinackim snagama u drustvu.. I to ce neminovno isplivati na videlo. A onda ce mnogo ljudi na robiju ili na terazijske bandere.
A mozda je i pocetak otkrivanja istine uzrok vise nego nervoznog ponasanja smradikala u poslednje vreme? Mislite o tome...
 
zt:
Alan Smithee:
Nalogodavac ubistva sedi u vladi Srbije.
Patriotska mafija nece Srbiju ostaviti na miru.

Zašto ni jednog trenutka nisam posumnjao da ćeš ti i tebi slični drugačije odgovoriti?Da li to učite na brifinzima,"čuvajući vatru"?

BIVSA PANDURCINA MILOS VASIC - :lol: :lol: :lol:
A SADASNJA AV, AV, AV, AV, CENTRALA
ZA SKROMNU NAPOJNICU.

JA U BIVSIM POSTOVIMA LEPO POZIVAM LJUDE KOJI SE KAO MUVE NA LEPAK - LEPE ZA VASICEVE
STUDIJE BLAKANSKOG SPIJUNA - DA POTRAZE OD DOTICNOG AUTORA NJEGOVU SMRDLJIVU DOUSNICKU POLITICKU BIOGRAFIJU

LJUDI SE MORAJU PRE SVEGA UPITATI KO I ZASTO TAKO NESTO PISE

Licno u svojoj arhivi cuvam neke SKRABOTINE PO NARUDZBINI DOTICNOG MILICAJCA OD PRE
10-15 GODINA I AKO I DALJE JADNI DS BUDE POKUSAVAO DA NA OVAKO NEDOSTOJAN NACIN OBLATI
KOSTUNICU KOJI U TOM KOTLU JEDINI NIJE NA PRODAJU -
MORACU DA OBJAVIM SVE STO ZNAM O
MILICAJCU MILOSU VASICU.

Ustvari, ne, ne treba obracati paznju na tog jadnika - PAS LAJE, VETAR NOSI.
 
eremita:
zt:
Alan Smithee:
Nalogodavac ubistva sedi u vladi Srbije.
Patriotska mafija nece Srbiju ostaviti na miru.

Zašto ni jednog trenutka nisam posumnjao da ćeš ti i tebi slični drugačije odgovoriti?Da li to učite na brifinzima,"čuvajući vatru"?

BIVSA PANDURCINA MILOS VASIC - :lol: :lol: :lol:
A SADASNJA AV, AV, AV, AV, CENTRALA
ZA SKROMNU NAPOJNICU.

JA U BIVSIM POSTOVIMA LEPO POZIVAM LJUDE KOJI SE KAO MUVE NA LEPAK - LEPE ZA VASICEVE
STUDIJE BLAKANSKOG SPIJUNA - DA POTRAZE OD DOTICNOG AUTORA NJEGOVU SMRDLJIVU DOUSNICKU POLITICKU BIOGRAFIJU

LJUDI SE MORAJU PRE SVEGA UPITATI KO I ZASTO TAKO NESTO PISE

Licno u svojoj arhivi cuvam neke SKRABOTINE PO NARUDZBINI DOTICNOG MILICAJCA OD PRE
10-15 GODINA I AKO I DALJE JADNI DS BUDE POKUSAVAO DA NA OVAKO NEDOSTOJAN NACIN OBLATI
KOSTUNICU KOJI U TOM KOTLU JEDINI NIJE NA PRODAJU -
MORACU DA OBJAVIM SVE STO ZNAM O
MILICAJCU MILOSU VASICU.

Ustvari, ne, ne treba obracati paznju na tog jadnika - PAS LAJE, VETAR NOSI.
Ju ju ju ju, pazi ti malog radikalcica kako "ima informacije o doticnom"! :lol: :lol: Da ti nije Laufer dojavio mozda? Mozes ti Vasica da mrzis koliko hoces, ali on je dokazaano najbolji istrazivacki novinar u zemlji, a to ni njegovi protivnici ne mogu da mu ospore. Ipak, koliko god vi pljuvali Vasica licno, protiv argumenata i dokaza koje iznosi ne mozete nista. Isti slucaj kao sa Bebom Popovicem, svi ste pokusali da ga diskreditujete licno, ali s polako ispostavlja da je sve sto je rekao surova istina. Neka neka, samo polako... rukopisi ne gore, sve ce dodje na svoje. :wink: A onda ce da se sarene bandere terazijske... Eh....
 
Jakobinac:
Da li to tebe uce na akademijama u Sava centru? (poznatijim kao balovi vampira)
Pravda je spora ali dostizna, samo polako, Milos Vasic, Beba Popovic.. jedan po jedan sklapaju istinu o ubistvu, o svim zlocinackim snagama u drustvu.. I to ce neminovno isplivati na videlo. A onda ce mnogo ljudi na robiju ili na terazijske bandere.
A mozda je i pocetak otkrivanja istine uzrok vise nego nervoznog ponasanja smradikala u poslednje vreme? Mislite o tome...


Saša Gajić
Protokoli NGO mudraca


Dvodelni intervju Bebe Popovića emitovan u “Insajderu” na TV B92, pored toga što je predstavljao promišljeni akt napada na aktuelnu vladu Srbije u okviru šire akcije izazivanja prevremenih izbora, imao je svoju racionalnu i iracionalnu dimenziju. Da se podsetimo: u kulminaciji intervjua Beba se ustremio, osim na Koštuničinu vladu, i na vojnu obaveštajnu službu, Akademiju nauka i Srpsku pravoslavnu crkvu, oslikavajući ih mračnim bojama, kao jednu hijerarhijski čvrsto povezanu strukturu koja stoji kao monolitni neprijatelj reformski orijentisanih snaga.

Po njemu, ova struktura moći stoji u pozadini svih mračnih aktivnosti poslednjih petnaestak godina, pa i u pozadini ubistva premijera Đinđića. U jezgru organizacije nalazi se vojna obaveštajna slu žba (koja, iz razloga političke korektnosti, ne sarađuje sa celom, već samo sa pojedinim delovima ruske obaveštajne službe, kao u holivudskim posthladnoratovskim filmovima), pa se od nje hijerarhija spušta na pukovnike vladike zilotske(?) srpske crkve, dok su na donjim lestvicama moći (valjda kapetani i poručnici) akademici i ostali “konzervativni nosioci kalašnjikova”.

Prava teorija zavere, nema šta. Ne ulazeći u to koliko je ovako plasirana priča zapravo izraz pragmatične politike i medijsko objedinjenje cilja za neke buduće strategije ostvarivanja interesa, a koliko slika jedne lične paranoje, ne možemo da ne primetimo da se ovakva slika i ranije pojavljivala u našoj javnosti. Doduše, sa nešto manje neposredno izražene ostrašćenosti nego što odaje Bebina gestikulacija, ali zato ništa manje iracionalna.

Setimo se samo “Pisma upozorenja srpskoj kulturnoj javnosti” iz oktobra 2002. u kojoj grupa intelektualaca liberalne ideološke provenijencije (Velikić, David, Đorđević, Arsenijević, Bogdanović ….) piše i ispoveda potpuno isto verovanje kao i Beba: “Sprega struktura (sic!) moći od SANU do Generalštaba i Crkve, uz učešce partijskih moćnika, stvara atmosferu u kojoj se javnost nakon četiri izgubljena rata zaredom pod Miloševićem, u ime resantimana, usmerava ka novom jednoumlju koje se od onog komunisti č kog razlikuje po promenjenim predznacima, a može biti opakije od njega. Ovo novo jednoumlje obeleženo je totalitarnom i nedemokratskom ideologijom Milana Nedića, Dimitrija Ljotića i trijumfom “filozofije palanke” Nikolaja Velimirovića.” (1) Identičnu ideju razrađuju i izveštaji Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, kao i neki od medijski najeksponiranijih novinara i kolumnista prozapadne štampe, upravo oni koji su tokom Miloševićeve vladavine ismevali teorije međunarodne zavere koje su se s vremena na vreme pojavljivale u tadašnjim režimskim medijima.

Dakle, mitska predstava o hijerarhijskom jedinstvu antireformskih snaga već godinama postoji kod malobrojnog ideološkog dela samozvanih srpskih reformista, čije credo Beba samo ponavlja u jednom pragmatičnom kontekstu. Ovi ljudi, jednostavno, veruju u istinitost Bebinih tvrdnji, i ako bi ih neko sa strane upitao za dokaze ili pak posredna saznanja u prilog osnovanosti ovih tvrdnji, dobio bi, umesto suvislog odgovora, galimatijas ideoloških fraza i opštih mesta poput “dobro je poznato”, “zna se“ – začinjenih dokazima dostojnim Balkanskog špijuna.


Stvari zapravo stoje drugačije


Niko ne spori da se radikalnom reformskom kursu, a naročito državno-nacionalnoj politici dosovskog režima nisu suprotstavljali mnogi – štaviše, vremenom je protiv njega istupila većina građana Srbije, kao što pokazuju pad Živkovićeve vlade i izbori iz decembra 2003. godine. Niko ne negira da u vojsci postoje strukture koje se protive reformama oružane sile koje doživljavaju kao plansko slabljenje i rasparčavanje njene moći, kao ni to da pojedini pripadnici vojske pomažu svoje saborce za koje smatraju da su nepravedno optuženi za ratne zločine. Niko ne poriče da u određenim krugovima u okviru crkvene hijerarhije ima sveštenika i arhijereja kojima je individualističko-liberalistička ideologija ovdašnjih (po pravilu, otvoreno ateističkih) reformatora tuđa koliko i komunistička, i koji je doživljavaju kao stranu, pa i opasnu po duhovnost pojedinaca i nacije, ionako ozbiljno obolele od komunističkih modernizatorskih efektata koji su ostavili moralnu pustoš. Nepobitno je da i među akademicima i intelektualcima ima onih koji nisu zadovoljni razvojem političke klime posle petooktobarskih promena – kako među onima koji su u određenim trenucima svojim autoritetom (ako su ga uopšte ikad imali) podržavali pojedine Miloševićeve poduhvate, tako i među onima koji su sve vreme bili žestoki oponenti Miloševićevog režima. Neki od tih intelektualaca jesu članovi udruženja za istinu o pojedinim licima optuženim za ratne zločine na tlu bivše SFRJ, budući da su duboko ubeđeni u ispravnost borbe srpskog naroda u ratovima tokom devedesetih godina. Međutim, osim intelektualne podrške, oni nemaju nikakve veze sa licima koja pomažu skrivanje optuženih za ratne zločine i, u najboljem slučaju, održavaju lične kontakte sa pojedicima koji su nekada bili deo državnih struktura, a koji su odavno van svake ozbiljne političke igre. Da su stranke koje su bile u opoziciji spram tadašnjeg D(O)S-a radile u pravcu smene vlasti, proističe iz same prirode višestranačkog sistema.

Iz svega toga ne proizlazi ni da su svi oni koje su reformisti doživeli kao svoje protivnike to i bili, a pogotovo ne da su oni deo jedne neprijateljske hijerarhijske organizacije. Odnosi vojske i crkve tek su odnedavno postali posve normalni, tj. onakvi kakvi su u svim civilizovanim državama, gde u vojsku odlaze verujući ljudi, pa postoji potreba za dušebrižništvom i ispovedanjem lica u oružanim snagama. Tu su, svakako, i lični, prijateljski odnosi pojedinih pripadnika vojske sa sveštenstvom, ali valjda i vojnici mogu da budu verujući ljudi, a da se u tome ne vidi ništa što budi paranoju?

Odnosi crkve i obaveštajnih službi predstavljaju tužnu stranu moderne srpske istorije i primer su crkvenog mučeništva pod udarima komunističkih agentura. Sećanja na progone verujućih toliko su jaka da među pojedincima u crkvenim krugovima i dan-danas postoji paranoja od udbaša, strah od progona, čak i tamo gde je nestala svaka stvarna osnova za sumnjičavost. Radi pune istine, ovde treba dodati i sledeće: čak i u vreme najžešćeg titoizma, crkvu je nadzirala i ugrožavala politička, državna bezbednost, dok se vojna služba, koja se bavila pretežno kontrašpijunažom, gotovo nikad nije upuštala u delovanje prema SPC. Stoga ne samo da nema ni reči o infiltraciji vojne službe u vrh crkvene jerarhije, nego je potpuno apsurdna obrnuta teza o infiltraciji i inkorporaciji vrhova crkve u neku vojnu službu, što nije pošlo za rukom ni Rimokatoličkoj crkvi na vrhuncima papske moći u državama koje nastanjuju katolici.

Odnos crkvenih velikodostojnika i akademika uglavnom je ceremonijalan, vezan za protokole i svečanosti, pošto je zanemarljiv broj srpskih akademika iskreno verujući. Inače, cela povika o uticaju akademika na javni život još od vremena ocrnjenog memoranduma SANU-a (u stvari njegovog nacrta) jeste farsična, pošto akademike nikad niko nije uzimao za ozbiljno, ni bivši režim, ni sadašnji, a ni oni sami jedni druge (najčešće zbog nepremostive lične sujete). Ponekad političarima zatreba da ih podrži neka misaono-izgledajuća seda glava, i stvari se na tome uglavnom i završe. Ako neki od njih, poput Ćosića (prvog predsednika SRJ), uđu u političku arenu, brzo sagore u duelima između iskusnih “političkih životinja” srpskog višestranačja, nakon čega se povlače iz stranačkog života u bezbednije predele, gde njihova viđenja i saveti ne obavezuju nikog – ni političare, a ni njih same. Odnosi akademije i vojske su u političkom smislu bezvredni i na njih ne treba trošiti reči.

Posebnu poslasticu teoretičara zavere predstavlja uplitanje priča o zilotima, staleškoj – organskoj državi Dimitrija Ljotića i navodnoj “filozofiji palanke” vladike Nikolaja Velimirovića. Nihovo pominjanje bi bilo samo bizarno da iza njega ne stoje ideološki razlozi koji služe kao tobožnji krunski dokaz u prilog teza ovih teoretičara zavere, koji bi da opravdaju svoju poziciju u skladu sa šemom: moderni, toleratni pacifisti naspram zaostalih, mračnih religioznih fanatika i fašista.

I ovde realnost opovrgava ideološke projekcije. Zilotski pokret u krilu pravoslavne crkve je marginalan i raskolnički. Crkvena jerarhija već godinama ima grdnih problema sa pojednicima koji su se prozvali zilotima. Ovaj pokret fanatičnih, a zapravo infantilno površnih pravoslavaca (čiji je glavni slogan “pravoslavlje ili smrt”), nastao u Grčkoj sa najjačim uporištem u svetogorskom manastiru Esfigmen (odakle su monasi ziloti proterani pre neku godinu), ima svoje malobrojne pristalice među bivšim monasima od kojih se jedna grupica nalazi na Fruškoj gori. Srpski ziloti, kojih ima jedva tuce, već godinama bezuspešno agituju, zbunjuje vernike i šalju svoja pisma jerarsima Srpske pravoslavne crkve, optužujući je za izdaju pravoslavlja i slično, stavljajući pri tome srpske jerarhe, inače previše tolerantne, pred dilemu kojim sredstvima da stanu na kraj njihovom rušilačkom delovanju.

Što se tiče vladike Nikolaja, čija su dela, nesumnjivo, popularna među vernicima, treba reći da je u inače veoma apolitičnoj crkvenoj jerarhiji – kojoj su bitnije mnogobrojne unutrašnje podele po crkveno-istorijskim pitanjima (npr, na barokno ili vizantijsko pojanje tokom službe i slično) – veoma mali broj onih koji razumeju dimenzije nikolajevskog svetosavlja, a još manji broj se može smatrati njegovim pobornicima. Činjenica je da, recimo, intelektualistička dela grčkog teologa Zizijulasa imaju više poklonika u crkvenim redovima od jednog nespornog srpskog duhovnog autoriteta kakav je vladika Nikolaj.

Ne samo ideologija, nego i istorijska uloga Dimitrija Ljotića i njegov lik gotovo su potpuno nepoznati čak i najobrazovanijem delu vrha srpska jerarhije, osim kod onih sveštenika koji gaje ličnu ljubav za proučavanje istorije dvadesetog veka. Pojedine “ljotićevske” ideje prisutne su kod malobrojnih pripadnika političkih pokreta koji se kite srpstvom i pravoslavljem (poput “Obraza”), ali samo manji deo njenih pristalica stvarno učestvuje crkvenom životu. Treba li dodati da samo sveštenstvo nerado gleda na njih i najčešće ih se, po nalozima svojih vladika, kloni.

Sve u svemu, ne samo da međusobne hijerarhijske veze iza pomenutih “centara zavere” nema, nego hijerarhije nema ni tamo gde bi trebalo da je bude. U zemlji u kojoj vlada ne upravlja u punoj meri ni svojim javnim preduzećima ni nižim ograncima svojih pojedinih ministarstava koja su pod otvorenim uticajem neformalnih centara moći, gde republička vlast ne kontroliše ni one medije koje sama finansira, svaka konspirološka priča bila bi krajnje smešna da iza nje ne stoji zadnje namere.

“Gde je onda ta famozna zavera o kojoj već godinama trubi deo nevladinog sektora?”, pitaćete se. U glavama, naravno. Onih koji u nju veruju.




Nasušna potreba za teorijama zavere

Stvaranje teorija zavere najčešće je posledica frustracije usled neuspeha i njegovog neurotičnog potiskivanja, sve sa namerom da se na jedan prividno racionalan način objasni sadašnje neveselo stanje, za koje je uvek kriv neko drugi, tj. Neprijatelj koji stoji iza navodne zavere. Među zavernike se potom projektuju svi oni koji, makar iz potpuno različitih, pa i međusobno suprotnih razloga, stoje naspram neuspešnog poduhvata koji je uzrok frustracije teoretičara zavere. U kasnijim stadijumima paranoje, ne samo oni koji se suprotstavljaju, već i svi koji sumnjaju u zaveru bivaju proglašeni za deo zavere.

Najpoznatiji istorijski primer u prilog potvrde goreiznesene teze jeste “teorija jevrejske zavere”, koja je postala popularna u nekim krugovima unutar evropskih naroda koji nisu mogli da shvate i prihvate rezultate dvovekovnih procesa modernizacije, pa su tražili krivca za svoj položaj. Oni su ih našli u etničkim pripadnicima jevrejskih zajednica na Starom kontinentu, koji su postali “žrtveno jagnje” evropske modernizacije. Kako primećuje Hana Arent, (2) jevrejska zajednica, grupa koja je ponajviše izgubila prestiž i uticaj sa procesom slabljenja nacionalnih država u dvadesetom veku (čijim je stvaranjem izašla iz srednjovekovnih geta) bila je “potpuno bespomoćna grupa uhvaćena u opšte i nerešive sukobe vremena, i mogla se optužiti za sve to zlo i na kraju izaći kao njegov skriveni tvorac.” Po istom obrascu, srpski narod, koji je bio najveći gubitnik u raspadu Jugoslavije iz koje je izašao najneorganizovaniji i najbespomoćniji, dan-danas predstavlja “žrtveno jagnje” za sve probleme koje postoje u balkanskom buretu baruta. Tu tezu proturaju i u nju veruju ne samo pripadnici naše liberalne inteligencije, već i jedan deo zvaničnika međunarodne zajednice.

Da, upravo tako stoji stvar sa našim ostrašćenim reformistima. Ove medijski uticajne skupine predstavnika “misionarske inteligencije”, suočene sa neuspehom svojih ideoloških poduhvata i neprihvatnjem tog pogleda na svet od strane većine građana Srbije, imaju psihološku potrebu da opravdaju to što narod ne prihvata njihove vrednosti, njihov pogled na istorijske događaje i perspektive koje donosi “svetla budućnost”, a pogotovo što ne vrednuje njihovo lično delovanje na način na koji predstavnici “misonarske inteligencije” smatraju da zaslužuju. Zato im je najlakše da veruju u zaveru, jer svaka takva zavera otklanja ličnu odgovornost.

Posebna opasnost leži u tome što oni koji veruju u ovakve zavere na kraju formiraju sopstvenu realnu zaveru ne bi li se suprotstavili svojim mitskim neprijateljima. Videći svugde oko sebe strukture neprijateljske moći, konspirolozi, po pravilu, formiraju sopstvenu strukturu moći. Plašeći se snage neprijateljskih delatnosti koje vide svuda onaokolo, oni su spremni da upotrebe svu svoju koncentrisanu moć i silu prema svima onima koje u svojoj uobrazilji doživljavaju kao deo velike zavere.

Opšte je poznato u šta se pretvorila “jevrejska teorija zavere”. Jedan pamflet isfabrikovan od francuskog odeljenja ruske obaveštajne službe “Ohrana”, na čijem se čelu nalazio izvesni Račkovski, a koji je inače odbačen od strane cara Nikolaja kao nečasni falsifikat (3), kasnije je poslužio kao krunski dokaz nemačkim nacistima o jevrejskoj zaveri. Poznati kao “Protokoli sionskih mudraca”, ovi lažni spisi služili su kao pokriće teoretičara zavere da se organizuju i deluju upravo po principima navedenim u protokolima, i izvrše nečuveni genocid nad jednim narodom.

Zato prema Bebinim i sličnim protokolima ovdašnjih “NGO mudraca”, koji prizivaju nove pogrome, sablje i 6. oktobre, treba biti krajnje obazriv jer imaju totalitaran, pronacistički prizvuk pozivanja na obračun sa političkim protivnicima. Sve je to, nažalost, već viđeno, i to više puta, uvek sa tragičnim krajem.

http://www.nspm.org.yu/komentari 2005/2005_gajic_insajder.htm

pronacistički prizvuk - па да, зна се ко је 1941. вешао људе на теразијске бандере.
 
Alan Smithee:
Nalogodavac ubistva sedi u vladi Srbije.
Patriotska mafija nece Srbiju ostaviti na miru.

Nalogodavac ubistva sedi u CMP-u, a sedeo je i u "Insajderu". Reformska mafija nece Srbiju ostaviti na miru, a nece ni Zorana jer jedino moze da obmanjuje narod skrivajuci se iza njegovog groba.
Kao one pi*ke partizani na Neretvi, dok su NASI jurisali na konjima :lol:
 
Zali Boze vremena koje sam utrosio na citanje ovog teksta! I sta to po tebi tako bitno pise u njemu? Sve floskula do floskule, sve opsta mesta...
A sto je najvaznije, ovde se radi o misljenju izvesnog coveka.
Sa druge strane imamo Popovicevo svedocenje sa sve navedenim cinjenicama, sastancima, dogovorima, argmentima... I iz dana u dan se ispostavlja da je sve ono sto je rekao
istinaKako vas bre nije sramota da trabunjate ovakve "analize"? Sto je najgore, ubedjen sam da i vi smradikali znate da je sve sto je Popovic rekao istina, ali se vi slazete sa tim da je to trebalo uraditi (ubiti Djindjica) i jedini razlog zasto to javno ne priznate je taj sto je to u ovoj zemlji jos uvek krivicno delo, a i mnogo ljudi bi kreulo samo da se bori za pravdu, pa bi tako terazijske bandere osvanule okicene
 
Glas Sauronov:
Alan Smithee:
Nalogodavac ubistva sedi u vladi Srbije.
Patriotska mafija nece Srbiju ostaviti na miru.

Nalogodavac ubistva sedi u CMP-u, a sedeo je i u "Insajderu". Reformska mafija nece Srbiju ostaviti na miru, a nece ni Zorana jer jedino moze da obmanjuje narod skrivajuci se iza njegovog groba.
Kao one pi*ke partizani na Neretvi, dok su NASI jurisali na konjima :lol:

Sve si ti provalio, jos da provalis kako da povezes te tri sive.

Nisam ti ja kriv sto se lozis na patriotsku mafiju, ratne zlocince i ostali konzervativnu gamad!
 
Moj problem po pitanju Protokola s..mudraca uopste se ne sastoji u tome DA JA NE PRIHVATAM DA JE TO SPIS KOJI JE NAKACEN JEVREJSKOM NARODU NA LEDJA I KOJI JE NAHUSKAO NACISTE NA TAKO UZASAN ZLOCIN.

Prihvatam da je to FALSIFIKAT, ali ako se kaze da je to falsifikat - ZNACI POSTOJI ORIGINAL ?

Drugo, ne samo ja, vec i mnogi drugi koji imaju bar dva grama mozga u glavi - UOCAVAJU
DA SE RECEPTI PROTOKOLA ZA OSVAJANJE SVETA I UNISTENJE POJEDINIH NARODA
UPRAVO ODVIJAJU PRED NASIM OCIMA - OVDE I SADA U SRBIJI. I tom se utisku
ne mogu nikako oteti.

Po mom skromnom shvatanju JEVREJSKI NAROD (prema cijim pripadnicima iz oblasti nauke, umetnosti, kulture i uopste napretka -
SKIDAM KAPU, IMA ZAISTA VELIKIH UMOVA) to je jedan par opanaka - A JEVRO-MASONI I
SVETSKA NADVLADA je sasvim drugi par opanaka - i tu stvari nisu jasne, i to izaziva
podozrenje i "paranoju".
 
Jakobinac:
[
Ju ju ju ju, pazi ti malog radikalcica kako "ima informacije o doticnom"! :lol: :lol: Da ti nije Laufer dojavio mozda? Mozes ti Vasica da mrzis koliko hoces, ali on je dokazaano najbolji istrazivacki novinar u zemlji, a to ni njegovi protivnici ne mogu da mu ospore. Ipak, koliko god vi pljuvali Vasica licno, protiv argumenata i dokaza koje iznosi ne mozete nista. Isti slucaj kao sa Bebom Popovicem, svi ste pokusali da ga diskreditujete licno, ali s polako ispostavlja da je sve sto je rekao surova istina. Neka neka, samo polako... rukopisi ne gore, sve ce dodje na svoje. :wink: A onda ce da se sarene bandere terazijske... Eh....

Prvo, ja uopste nisam radikal vec obican gradjanin koji prati razvoj pojedinih crvenih
hulja na politickoj sceni Srbije. Ja sam Eremita-antikomunista.
Drugo, ako malo bolje pogledas oko sebe shvatices da Radikale uopste ne mozes da oslovljavas u
deminutivu "radikalcici".

A sto se tice SARENIH TERAZIJSKIH BANDERA kako Ti DS-ovskom demokratijom pretis - to ce kao
neostvareni san svima vama pripadnicima Crvene internacionale, kosmopolitima i ostalim neidentifikovanim letecim objektima trajati samo dotle dok Srbima "ne pukne feder".
Ali, mi vas necemo z'inat obesiti o bandere -vi cete to uciniti sami sebi kao
i svaki Juda.
 
Ja sam Eremita-antikomunista.

Ti si .... na biciklu :lol:
Kao - Vasic je bivsi komunista => sve sto kaze laze => njegova knjiga je bez veze => Legija nije komunista => Legija je Bog.
Mozes ti biti antikomunista koliko hoces, ali ako tvoj tok misli tako funkcionise, ti si samo jos jedno nabedjeno bedno piskaralo :lol: :lol:
 
Jakobinac:
Ma da, sve je to zavera judejsko-globalisticko-homoseksualno-narkomansko-mafijaskih krugova protivu najstarijeg naroda - SrBa! :lol: :lol:

Pa Ti osim za laz - ponekad imas smisla i za ISTINU :lol: :lol: :lol:

Ali, ako stavimo na stranu TVOJE NEARGUMENTOVANE UVREDE koje ne dolikuju jednom tako visokom intelektualcu kao sto si Ti :lol:
sada vec sa sigurnoscu mozemo zakljuciti:

da su strane obavestajne sluzbe potpuno pukle,
pokazuju se kao netalentovani, nekreativni,
veruju da ako im prodje jedna zamka da je to
bingo! i da mogu kao kod Vuka Karadzica to
da ponove kao: ISTO TO SAMO MALO DRUKCIJE !


E sad, Jakobinac - ja zbog tipova kao sto si Ti i prezirem fudbal - ne zbog igre - vec zbog
tupavih navijaca na koje me neodoljivo potsecas. Eh, ovo za "bedno piskaralo" i nije Ti tako lose :wink: Pitaj Tatu !
 
Pa razumeo bi kada bi mi rekao da ne volis ogledalo zbog tupavih navijaca, ali fudbal.... :shock: Ne vidis li da si najtupaviji navijac crvenog orkestra, mafijasko-crkveno-akademske bande i svih snaga mracne proslosti? Navijac glupave price o SrBima najstarijem narodu, svetske zvere i ostalih maloumnih teorija?
 

Back
Top