Prijateljstvo posle ljubavi?

Zavisi od coveka.I zavisi kolka je ta ljubav bila i duga i velika.Ne volimo svi isto.Razlicita ljubav u nama,takva i razmisljanja posle.Ja licno,pa sad ako me neko godinama zna,zna me u dushu,normalno da cu se prvo njemu obratiti za ev.pomoc.Moguce je prijateljstvo,zasto ne.....
 
naravno, samo ukoliko se niste rastali na neki krvav nacin.
pa prijateljstvo sa bivsom je najlepse, posto je liseno svih foliranja, nagona koji se moraju prikrivati...
mozes u svakom trenutku da budes maksimalno opusten, a u slucaju potrebe uvek je tu neko da ti priskoci u pomoc :twisted:
 
Hmm, a sta ako ste se rastali, a jos niste ravnodusni jedno prema drugom...???
Mislim, i ja sam za prijateljstva, ali ne moze se uvijek...
S nekoliko njih nisam uspjela to da postignem, zbog nedostatka zelje za prijateljstvom, nacina na koji smo se rastali, ili zbog toga sto su ostale neke emocije... :roll:
 
coka:
Dali mozete da budete prijatelj sa bivshim dechkom ili devojkom?? :P :?:
Vidi gledaj to ovako, ti i ja gradimo nešto i ti sve što imaš ulažeš u to, više misliš na to nego na sebe to traje 1,2..5 godina daješ sve i misliš da to i ja radim. Dok jednog dana zbog nečega što ti nikada neće biti jasno ja dođem i porušim sve. Ne zaluđuj se prijateljstvom posle ljubavi. Ustvari najlakše ti je da pročitaš trijumfalnu kapiju (kronin). postoji rečenica koja glasi: Niko ne može da ti postane toliko dalek kao osoba koju si nekada voleo.
 
sunrise:
licno za sebe mislim da ne bih mogla nikada da budem prijatelj sa nekim s' kim sam se zabavljala i vodila po krevetu... ali sam skoro bas cula tipa koji kaze da mu je best friend ustvari bila nekada devojka.... eto kod nekog ocigledno da moze.. :roll:
Mozda bih i mogla samo ako bi zelela i ti i on to:))ali ja ipak mislim da je to nemogutje,jer prijatelj nemozesh nikada biti nekome sa kim si delio i lepe i loshe trenutke,ali opet...sve je Mogutje:)
 
licno se trudim da uvek ostane priljateljstvo.
jer ume da se izrodi i najbolje...
ne mozemo bas toliko mrzeti nekog, ako se pomislimo da smo ga i voleli, i delili dobro i zlo i lepe momente itd...
kada se predje ta neka "granica"(he, pa spavali smo x puta s njim/njom:))), i nestane te zategnutosti koje se obicno isprece u prijateljskoj vezi zena/muskarac moze da bude divno...
 
Ma pitanje je toliko nedefinisano ...
Termin "prijatelj" se moze razvuci "od neba do zemlje". Kakav prijatelj ? A i ljubav moze biti od male, malecne do velike, najvece.
A 'vako su devojcice pisale po spomenarima:
Lako je voleti koga si mrzeo, ali, tesko je mrzeti koga si voleo !
Ali u principu - moze.
 
taurus79:
[quote="savannah
da je glupaca koja bi iz cistog mira tako nesto uradila, onda ne bi ni ni dosao na ideju da uopste budes s njom!!
Ma,znao sam ja i bez razloga ostavljati :twisted: .Doduse,bez razloga su me znale i ostaviti :cry: :cry: ...[/quote]
eh sad ti...
pa to onda bili prolazni flertovi, trenutna zaljubljenost ili fizicka privlacnost...

daleko je to od ljubavi ;)
 
Ponekad je to izvodljivo da posle neke feze bidnemo prijatelji sa tom osobom:))meni je to lichno poznato iz iskustva,iako ponekad sama sebi kazem,ma daj.. to je nemogutje:))Ali mislim da je to neshto najbolje ostati sa bivshim/om prijatelji :P :oops: :cry: :lol: :arrow:
 
Da. Drugarice mi kazu da nisam normalna, jer sam sa vecinom bivsih momaka ostala super prijatelj. Ali... meni je bas super. Da pojasnim ima par njih sa kojima uopste ne razgovaram (tako su zasluzili), ali vecina je onih sa kojima sam super. Sa nekima se samo cujem povremeno, a sa nekima se i cujem i vidjamo se , relativno cesto. Pricamo o svemu, poveravamo se, raspravljamo o novim ljubavima, ponekad se sa osmehom na licu podsetimo dana kad smo bili zajedno. Da napomenem, da ne budem pogresno shvacena, stvarno smo samo prijatelji, nema sexa, nema poljubaca, ponekad se zagrlimo, onako jako.
Mislim da se moze biti prijatelj sa bivsim, ako je veza bila ok, ako su se dvoje rastali na civilizovan nacin i ako je strana koja je bila povredjena spremna da preraste to i da prevazidje povredjenu sujetu. Ja se trudim da posle raskida ostanem u dobrim odnosima sa bivsim (osim u slucajevima kad je doticni bio svinja, tada ne zelim ocima da ga vidim), i kada ostavljam i kada sam ostavljena. Jednostavno, ako me je ostavio, ja shvatim to kao njegovo pravo izbora, pravo koje imam i ja, i ne patim od povredjene sujete, jer ne moze me svako voleti. Da napomenem, ne mogu se druziti sa njim odmah posle raskida. Potrebno je da prodje neko vreme da se strasti smire odn. da rane (ako ih ima) zarastu i tek onda kada nema vise leptirica u stomaku kad ga vidim, tek onda mozemo biti prijatelji. )Inace ako me je ostavio, a ja jos uvek "ludim" za njim, nema tu prijateljstva dok se ne ohladim, tada bi "druzenje" bilo samo mucenje.
Imala sam raznih situacija, nekada kad su bili ostavljeni nisu mogli to da podnesu i nisu zeleli da odrzavamo bilo kakve kontakte, ali ... vise je onih drugih ... jednostavno lepo je to ... ako sam mogla da ga volim i delim sa njim srecu i tugu, sigurno cu i danas razgovarati sa njim sa osmehom na licu i zeleti da znam kako zivi.
Proslog meseca me je jedan bivsi zvao na diplomsku zurku...
Pre par dana mi je jedan drugi rekao da se zeni i da cu biti pozvana ...
Sa jednim sam morala da podelim svoju srecu kad sam bila unapredjena...
Sa jednim sam morala da podelim svoj strah zbog nekih obaveza sto slede ...
I jako sam srecna sto me se meni jako dragi ljudi sete u trenucima srece ili tuge... jednostavno to mi je pokazatelj da sve ono sto smo proziveli nije bilo gubljenje vremena, vec nesto mnogo vise, sto je ostavilo tragove u nasim srcima, i tajace vecno...
A najvise me je odusevio jedan decko, koji mi je skoro pokazao koliko je bolji covek od mene i koliko veliko srce ima. Naime ispala sam prava kucka prema njemu, iako mi nije to bio cilj ... Muvala se ja sa njim, pao neki poljubac, on otisao u JA, zvao me ... a ja se curka zaljubila u njegovog druga, i zaljubila se zesce (bilo je to jace od mene) i kazem mu da ne umislja da sam mu devojka. Smuvam se sa tim drugim, i bili u vezi par meseci, onda raskinuli... I posle svega ja sa ovim prvim, pokusam da budem drug, i uspem, decko me je odusevio skroz, nije bilo povredjene sujete, i umesto da me otera do djavola (ja bih u ovom slucaju tako uradila da me neko tako izradi) mi postali super ortaci, i tako druzimo se ... ma zivot pise romane...
 
Zamisli scenu: Ja se setam kroz grad sa sadasnjom devojkom, koju uzgred volim, i zatrcava mi se bivsa riba, koju sam uzgred voleo, i grli me i ljubi "drugarski", kao nismo se videli mesec dana.
Sta ce mi to. A i kilava situacija za sadasnju. Rusim mostove za sobom da ne bih dosao u situaciju da ih ponovo predjem. Od onih sam kod kojih se "zar ljubavi" sporo gasi i bolno, u principu, ako sam objekatska strana u rastanku. A ako sam ja taj koji inicira razlaz, smatram da bi to samo bilo povredjivanje druge strane, koja makar i nesvesno, mozda zeli opet nesto vise.
 

Back
Top