Nešto slično mi se deslo u subotu, i to ni manje ni više nego u manstiru. Lepo se ja šetam i razgledam manastir i dvorište i sve ostale divne stvari i vidim ga... Zaledim se... vidim i on gleda mene... i tako od jednog do drugog dela programa kao svaka fina devojka sa tatom i sekom i stalno ga srećem... i ledim se kada ga vidim, i stidim se same sebe jer smo u manastiru, pa ga ni ne gledam... Odem sa sekom, na dva minuta do wc-a, i dok sam je čekala prišao mi je njegov drug, upoznao me sa njim i malo smo pričali, bio je presladak i zbunjen... a onda je došao moj drug i odveo nas na neko predavanje..... sve je ostalo na tome da čemo se još videti (taj dan i tu) ali naravno nismo, jer smo mi odmah posle tog predavanje otišli.... I na tome se završilo, ni broja telefona, ni ničega, sem imena...Ne verujem da ću ga ikada više videti... Nije baš isto, jer mi smo se ipak upoznali, ali krajnji rezultat je isti... sećanje na taj osećej i ništa više...