Nedorecena prica

atenaellada

Zainteresovan član
Poruka
133
Prica o meni i o njemu nema pocetak , pocetak se gubi u davnim danima kada smo jos bili deca . I nema kraj , nedorecena je prica . Nikada nismo bili jedno , zajedno , a opet , uvek smo jedno drugom znacili mnogo.Sretali smo se u pogresnim momentima , na pogresnim mestima , na suprotnim stranama ulice zivota , ali dovoljno blizu da ne mozemo da zaboravimo.Ja sa nekim drugim , on sa nekom drugom , uvek u raskoraku , i nikada dovoljno hrabri da pokusamo da trajemo .
Momenti sa njim su divni , retki momenti u kojima mogu da budem sto jesam , u kojima on moze da bude onakav kakav je oduvek bio . Svaki zajednicki minut je ispunjen strascu , a svaki rastanak boli , jer znam da odlazi njoj , ili mozda ovaj put postoji i vise njih . A uvek je tu ... Kao duh se pojavljuje i nestaje , i ne daje mi mira .
Mozda je sve ovo smesno i savetovacete da ili prekinem , ili probam sa njim , ali nije sve to tako jednostavno , jer mislim da svako u zivotu ima bar poneku nedorecenu pricu ...

Da li ste vi imali takvo iskustvo?
 
Pa ne baš takvo ali slično, uvek je bilo u pogrešno vreme na nekom pogrešnom mestu ,međutim šta ćeš takav je ovaj glupi život, ajoj bre sva sam se naježila od ove tvoje price i imam jednu poruku koja mi nekako ide bas uz ovu tvoju pricu...

....Moji snovi su toliko lepi da čak i ako mi se nedogode, biću sretna što sam ih sanjala....
 
On. Umesto svega i umesto svih…
Ja. Crtam krugove i tražim bar delić Njega u svakom. Nema ga ni u jednom, ni malo.
Godinama…
Crtam novi.
- Ma daj! Odrasti!
- Ma! Ko si ti i otkud ti hrabrosti da me ometaš!?? Crtam. Zaklanjaš mi svetlo. Dosadan si. Ne zanimaš me. Idi.
Nije otišao. Tu je još uvek.
I ne crtam krugove više. Retko se i setim da je postojao nekad neko .. umesto svega i umesto svih..

Nije smešno. To je jednostavno tako.. I šta napisati a da bude savet a ne prazno naklapanje? Ne znam.
Ima Remark jednu sjajnu recenicu.. Nešto ovako: Protiv ljubavi ne treba se boriti filozofijom nego samo drugom ženom (tako nekako..) Deluje mi primenjivo na oba pola. Pa eto, pokušaj. A nedovršenu priču pusti neka to i ostane..
 
Nina2:
atenaellada:
Da li ste vi imali takvo iskustvo?

Ne i nadam se da ces uciniti korak napred (sta god on za tebe znacio) a ne stajati u mestu, jer iz pisanog sticem utisak da si prilicno nesrecna...Zivot je samo jedan.
Nisam nesrecna , jer sam ga imala makar onih nekoliko momenata kada su nam se putevi ukrstili u zivotu . Ja imam svoj zivot nezavisno gde se on u tom momentu nalazio . Ja sam probala da ga ne vidjam ( a to je trajalo i po par nedelja,meseci , godina :shock: ) , ali mi je nedostajao . . .A on se uvek pojavi na najneverovatnijim mestima ...
To nije tako losa prica , nije lose iskustvo ... Za mene je ponekad bolno jer nisam saznala da li bi mogli zajedno da funkcionisemo . A mozda bi bilo jos bolnije da sam probala , i saznala da ne mozemo .
Pozz
 
medvedica:
atenaellada:
medvedica:
On. Umesto svega i umesto svih…
Ovo mi je tako super , jednostavno , a zastrasujuce tacno...
Pozz
Paz kad sam znala da ćeš od svega napisanog prvo (samo!!??) to primetiti. A Remarkova filozofija? Ništa to? :wink:
Ovo se uklapa u pricu...Nemam nista protiv Remarkove filozofije,vec ponekad "taj drugi" odnosno zamena,pokusaj zamene ili sta vec, umeju da budu samo greske , ni blede senke onih koje pokusavamo da zamenimo...ali to je vec druga tema...
Pozdrav svima
 
Da,nedovrsena prica,nesto za cim se uvek osvrnemo i zivotu i upitamo,sta bi bilo kada bi...mastamo o tome sta bi i kako ucinili da smo samo jedan tren imali vise da kazemo,ucinimo,pokazemo sta smo zeleli,sta osecamo,koliko nam znaci taj neko,ipak cak i kada su nam se ukazivale sanse da to i ucinimo,ostajali smo nemi,pricali smo o nekim drugim osobama koje su bile sve samo ne vazne u tom trenu,pominjali neke scene iz filmova koje ni sami nismo pogledali,"skakali" sa teme na temu i propustili taj dragoceni trenutak za kojim cemo opet mastati,ali kada dodje opet cemo uciniti isto.
Ako mislis da ga volis ili si sigurna u to,prelomi,pozovi ga,jednom se zivi,nemoj traziti izgovore,nista te ne moze pokolebati ako znas da to jeste ono pravo.
Veruj mi,znam o cemu pricas,ja nazalost jos mastam o tim trenutcima,ali nemam vise prilike da ih ostvarim,zovi ga,reci mu reci koje je najteze izgovoriti onima koje stvarno i iskreno volimo.
Neces se pokajati.
Pozdrav
 
Pa problem, ako je to uopste problem i jeste u tome sto je nedoreceno :!:
Da je doreceno, pa cak i da je on taj "pravi", ne bi tvoja osecanja bila tako puna ceznje , ne bi tako slatko uzdisala za njim i mastala o njemu. Sve zavisi kakva si ti osoba i da li hoces da ga sacuvas u sebi,ili neces i pitanje je koliko te to ometa u odnosima sa drugim muskarcima, ali od osecanja poput ovih mozes imati i mnogo dobrih stvari. A sve zavisi od tebe! :wink:
 
Bila je noć, i svjetionik stao da
namigiva.
Bila je noć, i mjesec, i zvonik, i ti
uz mene živa.

Padao mrak...
Baš Čelik svjetlost dana uze.
Padao mrak;
umjesto zvijezda zablistale su suze.

A snivali smo krilat let
Ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet
od sreće i od snova.

Zabranjeno pušenje
 
zainteresovana:
Bila je noć, i svjetionik stao da
namigiva.
Bila je noć, i mjesec, i zvonik, i ti
uz mene živa.

Padao mrak...
Baš Čelik svjetlost dana uze.
Padao mrak;
umjesto zvijezda zablistale su suze.

A snivali smo krilat let
Ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet
od sreće i od snova.

Zabranjeno pušenje
:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
 
"I, više nego dovoljno godina kasnije, možda
necija, možda proseda, možda bez ikoga, ti
ceš ugledati belog leptira na jorgovanu, i
širom otvoriti prozore mameæi ga da ti sobu
opraši polenom i prolecem. A ulicom ce prolaziti
mali Cigan sa violom, videceš samo drozdovo pero
na šeširu kako promice za
šimširom, i zaèuæeš Neku Staru Dobru
Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a
godinama je znaš...
I zaplakaceš, istog casa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo..."
Balasevic-odlomak iz knjige...A moze da se primeni na mnoge nedorecene price...
Nesto sam romanticno raspolozena danas
 
Prica mora da ima kraj, bilo kakav, zamisli samo kakav je to zivot, kad se stalno razvlacis sa nekim, te hocu, te necu, mogla sam, nisam.
Gde je nastao problem, zasto niste imali hrabrosti da ostanete do kraja.
Htela bi ljubav ali bez boli, razocarenja, e pa ljubav ne trpi one koji kalkulisu.
Ovako, povredjujete one koji su sa vama, i sebe naravno.
Ti prvo moras da rascistis neke stvari sa sobom, ko si, sta zelis od zivota, od partnera, da poslusas svoje srce i da krenes hrabro tim putem.
Mislis da ces ostati sama, ne boj se, uvek ce biti nekog ko ce iskreno da te voli.
 
U svakoj misli,svakog trenutka...Ti!
Vec godinama.
Ne mogu da pobegnem.
Cak i da hocu.
Zasto vec jednom ne uradim nesto?
Siguran sam da si se pitala.
Ne,ne zelim da nasa prica ostane nedovrsena.
Onda nikad ne bi dodirnuo tvoju kosu.
Ne bi se probudio pre tebe i gledao tvoje lice
pokusavajuci da naucim napamet svaku njegovu
savrsenu liniju.
Ne bi te nikad video kako pleses.
I sta bi onda sa svim ovim osecanjima?
Da ih dam nekome?
Ona su samo tebi namenjena i tesko ce ih
iko sem tebe osloboditi.
Ne zelim ni jos jedno prolece bez tebe.
Ni da te opet ne vidim mesecima.
Ni da ides njima.
Pa zasto onda?
Nije zato sto se igras tih decijih igara.
Ni zato sto se krijes.
Zato...
Sto sam ja za tebe samo to,nedovrsena prica.
I zato sto ces otici kad shvatis,a ja cu nestati
kao da me nikad nije ni bilo.

Nekad bi bol bila veca kad bi pokusali.
Posledice, trajne.
Pa ipak...
To se mora.
 
Imala sam ja tu nedovrsenu pricu,mada je se vise i ne setim,jedino evo kad me nesto kao tvoja prica podseti na to ili kad nekad.....negde... u prolazu naletim na ta dva crna oka koja me posmatraju
Ubrzo posle toga osetim samo ravnodusnost prema tome i znam da je to ipak proslost
A zasto neke stvari pustimo da prolaze pored nas,iako to ne zelimo?!
Pa ko zna.Mene je barem uvek kocio taj moj prokleti ponos.Mada naucila sam gde da ga "zgazim",a gde ne
 
inspirion:
Lepa prica.

Samo gde je tu zelja za odrzanjem? Ponos?
Da se ne dozvoli da stvari koje zaista zelis prolaze pored tebe.


Prica bas i nije lepa,ali bi mogla da postane.
Bar se nadam.
Ponos...
Cini mi se da je suvisan u ljubavi.Uglavnom
sve pokvari.Kao,necu da uradim ovo ili ono,imam
ja svoj ponos.To se granici sa gordoscu,a onda
vrlo lako predje u nju.
Verovatno si ti mislio-la da bi trebalo iz ponosa
da nesto preduzmem.To bi tek bilo pogresno,zamisli da ti neko kaze da je sa tobom zbog ponosa.
Slicno je i sa zeljom za odrzanjem.
Ljubav je sama po sebi dovoljan motiv,ne treba je
brkati sa ostalim.
Slazem se da ne treba pustiti da stvari koje zelis prolaze pored,ali nekad je to bolje,ma koliko da boli.
 
suncica73:
Imala sam ja tu nedovrsenu pricu,mada je se vise i ne setim,jedino evo kad me nesto kao tvoja prica podseti na to ili kad nekad.....negde... u prolazu naletim na ta dva crna oka koja me posmatraju
Ubrzo posle toga osetim samo ravnodusnost prema tome i znam da je to ipak proslost
A zasto neke stvari pustimo da prolaze pored nas,iako to ne zelimo?!
Pa ko zna.Mene je barem uvek kocio taj moj prokleti ponos.Mada naucila sam gde da ga "zgazim",a gde ne

Moj problem je sto ne osetim ravnodusnost kad "naletim na ta dva crna oka".Naprotiv,jedino
tad nesto osecam.
O ponosu sam vec nesto napisao.
Zasto pustamo stvari da prolaze pored nas kad to ne
zelimo?
Mislim da je to individualno.Ne postoji neki opsti
razlog.Mozda neki od nas vole da pate iako nisu toga
svesni.
 
inspirion:
Ima to: volim da pitam.

kao da nas to prociscuje.Kad se to meni desi,pomislim na pustinjake.Koji pate ,uce knjige da bi dostigli nesto
Eto, kako te sopstvena podsvest spašava od nezdrave sklonosti ka patnji!
Znam da si nameravao da kažeš "volim da patim"...ali, ne da ti se!
Tačno je, život ponekad zna da kuša uvodeći nas u ćorsokake patnje, a mi sebe moramo učiniti nezatečenim i voljnim da iz svakog tog bola, iz svake agonije izađemo snažniji, pročišćeni. Tačno je i da "ono što nas ne ubije - čini nas jačim", ali...patnju nema razloga da provociramo. Uvek je u životu bude previše, uvek dovoljno prilika da se očeličimo kroz bol.
 

Back
Top