DUHOVNI RAT

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Мене занима да ли је могуће да нико пре Јс није видео истину.Христос је рекао да његову Цркву ни врата пакла неће надвладати.Ако Црква није постојала,онда би следео некога ко не говори истину.Колко знам само је Православна Црква очувала потпуно Апостолско учење те се са правом назива Aпостолска.Зашто Јс одбацују Свето Предање ?
 
Мене занима да ли је могуће да нико пре Јс није видео истину.Христос је рекао да његову Цркву ни врата пакла неће надвладати.Ако Црква није постојала,онда би следео некога ко не говори истину.Колко знам само је Православна Црква очувала потпуно Апостолско учење те се са правом назива Aпостолска.Зашто Јс одбацују Свето Предање ?

Točno, Isus je rekao da crkvu neće ništa nadvladati, međutim mislio je na ljude ( iskrene vjernike ), a ne na instituciju.

I kroz cijelu povijest je bilo istinoljubivih vjernika, nekad manje a nekad više, i prema tome su se te riječi ispunile.

A što se tiče Pravoslavne Crkve, ona nije očuvala apostolsko učenje, nego učenje koje se uspostavljalo od četvrtog stoljeća pa nadalje.

Tada je započeto stvaranje filozofskih doktrina koje su ubačenje u čistu biblijsku istinu, i onda je započela era crkvenog kršćanstva.

Razlika je kao nebo i Zemlja, učenje Isusa i ranih kršćana sa učenjem takozvanih kršćana četvrtog stoljeća i poslije.

Čim je kršćanstvo toga doba prihvatilo da bude dio ondašnjeg svijeta - koje je bilo zasnovano na moći, bogatstvu i užicima - učinilo je kompromis, što je dovelo do razvodnjavanja istine.

A to što su Jehovini Svjedoci razumijeli istinu, sasvim je shvatljivo, pošto je Božji narod jedan, i kao takav ima uvid u objavu koju daje Bog kroz sveti duh, a preko vjernog i razboritog roba.
 
zato sto svako za sebe misli da je najpametniji, kako pojedinac, tako i grupa, u ovom slucaju sekta

Jehovini Svjedoci nisu sekta, pošto je njihov jedini autoritet Bog, Krist i Biblija, a ne nekakav čovijek.

Prema tome, mi ne usvajamo učenja nekakvog određenog čovijeka, nego ono što stoji u Svetom Pismu.

I zato, po definiciji sekte ne spadamo u tu definiciju, no isto tako razumijemo ljude zašto imaju tavo iskrivljeno mišljenje, jer i sami rani kršćani su to doživljavali od ondašnjeg svijeta.
 
pošto je Božji narod jedan, i kao takav ima uvid u objavu koju daje Bog kroz sveti duh, a preko vjernog i razboritog roba.

zar istina nije sloboda, kako istina moze cirkulisati kroz roba.... da nisi malo pobrkao loncice, jer nema logike i zdrave pameti da je rob oslobodjen, jer da jeste ne bi bio rob, vec oslobodjen

i nema zdrave pameti da bog koji drzi ljude za robove daje slobodu tim istim ljudima
 
A to što su Jehovini Svjedoci razumijeli istinu, sasvim je shvatljivo, pošto je Božji narod jedan, i kao takav ima uvid u objavu koju daje Bog kroz sveti duh, a preko vjernog i razboritog roba.

Dakle Jehovini svedoci su jedini božiji narod i samo oni poznaju istinu? Ako insistirate na tome da su vam jedini autoriteti bog, Hrist i biblija, koja je funkcija "vernog i razboritog roba" koji je sastavljen od "grupe starih i iskusnih, duhom pomazanih poznavaoca biblije"? Ko garantuje da su oni pravilno razumeli ono što vam prenose?
 
Milina je čitati JEHOVINOG SVEDOKA, vidi se razlika među njega i vas ostalih. Svaki post mu je poučan i sa dužnim poštovanjem prema svima ostalima ( konstruktivan je i na temelju Biblije) koliko ja vidim on nema tabu teme kao što imaju svetosavci kada su u pitanju Bogomatera, Jedan Bog sa tri ipostasi ili Bogočovek.

Ja još uvek strpljivo čekam da mi neki svetosavac postira ugledajući se na JEHOVINOVOG SVEDOKA post i govori svetosavsko Apostolsko predanje po boldovanim pitanjima, ali slaba vam je vera pa ništa od toga. Neko je vas prevario pa svatili da poznavaoce Svetog Pisma nećete moći obmanjivati, izmanipulisati sa poluistinama ili neistinama zato opadate sagovornika i njegovu ličnost umesto da se hrišćanski ponašate kao i JEHOVIN SVEDOK.
Nisam JEHOVIN SVEDOK i nemam pravo govoriti u njihovo ime, zato govorim u svoje i na bazi onogo što sam ja svatio čitajući Bibliju na tri jezika više puta nego li svi svetosavci zajedno a tu uključujem i popove. To sam zaključio po ovim vašim postovima a i iz razloga što izbegavate da govorite o svetosavskom predanju.
 
Dakle Jehovini svedoci su jedini božiji narod i samo oni poznaju istinu? Ako insistirate na tome da su vam jedini autoriteti bog, Hrist i biblija, koja je funkcija "vernog i razboritog roba" koji je sastavljen od "grupe starih i iskusnih, duhom pomazanih poznavaoca biblije"? Ko garantuje da su oni pravilno razumeli ono što vam prenose?

Ako nisu jedini koji poznaju istinu probaj da mi dokažeš govoreći o:

BOGOmateri
BOGOčoveku i
Jedinom Bogu sa tri ipostasi.
 
Jehovini Svjedoci nisu sekta, pošto je njihov jedini autoritet Bog, Krist i Biblija, a ne nekakav čovijek.

Prema tome, mi ne usvajamo učenja nekakvog određenog čovijeka, nego ono što stoji u Svetom Pismu..

da li to znaci da ne priznajete zakone drzave u kojoj zivite, pa ni one termine koje je ta drzava propisala za sve, izmedju ostalog i jasno preciziranu definiciju kojom se odredjuje da li je neko drustvo sekta ili ne?
 
Predanje Svetosavlja o Bogočoveku


Interesuje me šta naučava Svetosavlje o Bogomateri i Bogočoveku uzimajući u obzir Predanje, Bibliju ili Svete Apostole?

Moje mišljenje
Ovo nije ni Biblijsko niti Apostolsko naučavanje već ljudska indoktrinacija.
 
zar istina nije sloboda, kako istina moze cirkulisati kroz roba.... da nisi malo pobrkao loncice, jer nema logike i zdrave pameti da je rob oslobodjen, jer da jeste ne bi bio rob, vec oslobodjen

i nema zdrave pameti da bog koji drzi ljude za robove daje slobodu tim istim ljudima

Postoje situacije gdje rob ne želi da ode od svog dobrog gospodara, iako je dobio slobodu.

2. Mojsijeva 21:5 - Ali ako rob čvrsto odluči i kaže: ‘Ja volim gospodara svojega, ženu svoju i sinove svoje, ne želim otići i biti slobodan’...

I za samog Isusa se kaže da je Božji sluga ili rob.

Djela apostolska 2:27...- jer dušu moju nećeš ostaviti u grobu, niti ćeš dopustiti da tvoj sluga vjerni raspadanje vidi.

Tako se kaže i za kršćane da robuju Kristu.

Kološanima 3:24...- znajući da ćete od Jehove dobiti primjerenu nagradu — nasljedstvo. Robujte Gospodaru, Kristu!

Međutim, ja sam govorio o Isusovim riječima, gdje govori o vremenu kraja, i skupini ljudi koja će služiti kao simbolični Božji rob.

Matej 24:45-47 - Tko je dakle vjerni i razboriti rob kojeg je gospodar njegov postavio nad slugama svojim, da im daje hranu u pravo vrijeme? Sretan je taj rob ako ga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svom imovinom svojom.
 
Bibliju su pisali ljudi i prepravljali kroz istoriju, to je opstepoznato i dokazano ukoliko verujes nauci

2. Timoteju 3:16 - Sve je Pismo nadahnuto od Boga...

Točno, pisali su je ljudi, na način da su bili nadahnuti od Boga posredstvom svetoga duha.

2. Petrova 1:20,21 - A najprije znajte ovo: nijedno proročanstvo Pisma ne proizlazi ni iz čijeg osobnog razmišljanja. Jer proročanstvo nikad nije bilo izrečeno ljudskom voljom, nego su ljudi govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh.

Prema tome, te riječi zapisane u Bibliji nisu ljudske misli nego Božje objave.
 
Dakle Jehovini svedoci su jedini božiji narod i samo oni poznaju istinu? Ako insistirate na tome da su vam jedini autoriteti bog, Hrist i biblija, koja je funkcija "vernog i razboritog roba" koji je sastavljen od "grupe starih i iskusnih, duhom pomazanih poznavaoca biblije"? Ko garantuje da su oni pravilno razumeli ono što vam prenose?

Kažeš : ˝ Dakle Jehovini svedoci su jedini božiji narod i samo oni poznaju istinu? ˝

Po Bibliji je uvijek postojao jedan Božji narod u određenim povijesnim periodima, i samo je on poznavao istinu.

Tako su u jednom trenutku povijesti Izraelci bili Božji narod, a onda za vrijeme Isusa kršćani, dok su u vremenu kraja to Jehovini Svjedoci.
------------------------
Kažeš : ˝ Ako insistirate na tome da su vam jedini autoriteti bog, Hrist i biblija, koja je funkcija "vernog i razboritog roba" koji je sastavljen od "grupe starih i iskusnih, duhom pomazanih poznavaoca biblije"? ˝

Sama Biblija ti odgovara na to pitanje, da je od strane Isusa postavljen ˝ vjerni i razboriti rob ˝ - skupina pomazanih kršćana - sa ciljem da daje duhovnu hranu u pravo vrijeme.

Uz to, on je odgovoran Kristu za situaciju Božjeg naroda na Zemlji, i priprema temelj za Isusov dolazak i uspostavljanje Božjeg Kraljevstva na Zemlji.
----------------------
Kažeš : ˝ Ko garantuje da su oni pravilno razumeli ono što vam prenose? ˝

Garantuje Biblija, pošto je jasno navedeno kakav će biti taj rob i što će činiti.

Isto tako su postupci ocijena te skupine ljudi, i kao što povijest pokazuje, uvijek su bili vjerni i razboriti.

Točno je da su znali pogriješiti, što je i normalno za jedne istraživaće, kako su se prvobitno zvali, no uvijek su priznavali pogrešku objašnjavajući prvobitan stav sa novim razumijevanjem.

Zato se i ne kaže za te ljude - roba - da će biti nepogrešivi i savršeni, nego vjerni i razboriti.
 
da li to znaci da ne priznajete zakone drzave u kojoj zivite, pa ni one termine koje je ta drzava propisala za sve, izmedju ostalog i jasno preciziranu definiciju kojom se odredjuje da li je neko drustvo sekta ili ne?

Normalno je da priznajemo i prihvaćamo Zakome države u kojoj živimo, sve dok određeni Zakon ne zahtijeva nešto što se kosi sa biblijskim Zakonom.

Međutim, Jehovini Svjedoci ne spadaju u definiciju sekte po Zakonima svih država.

Sekta je zasebna grupa unutar neke vjerske zajednice ili grupa koja se odvojila od neke crkve te stvorila novu religiju.

Jehovini svjedoci nisu se odvojili ni od koje crkve. Stoga nisu sekta.
 
Vjerska sloboda — blagoslov ili prokletstvo ?
----------------------------------------------------------------
”Progonstvo je vječno prisutna činjenica u kršćanskoj povijesti“, piše Robin Lane Fox u svojoj knjizi Pagans and Christians. Rane kršćane smatralo se sektom i optuživalo da ugrožavaju javni mir. Zbog toga su neki bili mučeni i bačeni u rimske arene, gdje su ih rastrgale divlje zvijeri. S obzirom na takvo žestoko progonstvo, neki su, poput teologa Tertulijana, progovorili u korist vjerske slobode. Tertulijan je 212. n. e. napisao sljedeće: ”To je temeljno ljudsko pravo, prirodno pravo, da svaki čovjek vrši obožavanje u skladu s vlastitim uvjerenjima.“ Godine 313. n. e., za vladavine Konstantina, proganjanje kršćana u rimskom svijetu okončano je Milanskim ediktom, kojim je omogućena sloboda vjeroispovijesti i kršćanima i poganima. Kad se u Rimskom Carstvu legaliziralo ”kršćanstvo“, progonstvu je došao kraj. Međutim, oko 340. n. e., jedan je samozvani kršćanski pisac zahtijevao da se počne progoniti pogane. Na koncu je 392. n. e. Carigradskim ediktom car Teodozije I zabranio poganstvo u carstvu, i tako je vjerska sloboda već u svojim začecima bila ugušena. Kako je rimsko ”kršćanstvo“ sada postalo državna religija, crkva i država pokrenule su kampanju progona koji su trajali stoljećima i dostigli svoj vrhunac u krvavim križarskim ratovima, vođenim od 11. do 13. stoljeća, i u okrutnoj inkviziciji, koja je počela djelovati u 12. stoljeću. Kako je to bilo vrijeme lova na vještice, oni koji su se usudili dovesti u pitanje uvriježene ortodoksne stavove i nametnutu dogmu bili su ožigosani kao heretici i progonjeni.

Što je bilo u pozadini takvih postupaka ?

Vjerska netolerancija pravdala se stavom da vjersko jedinstvo pruža državi najčvršći temelj, dok su vjerske razlike prijetnja javnom poretku. U Engleskoj je 1602. jedan od ministara kraljice Elizabete izjavio sljedeće: ”Država nikad nije sigurna ako tolerira dvije religije.“ U stvarnosti, bilo je puno lakše zabraniti vjerske disidente nego ispitati predstavljaju li zaista opasnost za državu ili etabliranu religiju. U djelu The Catholic Encyclopedia stoji sljedeće zapažanje: ”Niti svjetovne niti crkvene vlasti nisu napravile ni najmanju razliku između opasnih i bezopasnih heretika.“ No uskoro su se stvari promijenile.

Mukotrpno rađanje tolerancije
-------------------------------------------
Promjene u Evropi pokrenuli su nemiri koje je izazvao protestantizam, sektaški pokret koji se nije dao iskorijeniti. Protestantska reformacija zapanjujućom je brzinom uzrokovala vjersku podjelu u Evropi i dovela u prvi plan ideju o slobodi savjesti. Naprimjer, istaknuti reformator Martin Luther, opravdao je svoje stavove kad je 1521. izjavio sljedeće: ”Moja je savjest zarobljenik Božje Riječi.“ Podjela je također pokrenula tridesetogodišnji rat (1618-48), niz okrutnih vjerskih ratova koji su opustošili Evropu. Međutim, još dok su se vodili ratovi, mnogi su shvatili da sukobi ne vode k rješenju. Tako se serijom edikata, kao što su Nanteski edikt u Francuskoj (1598), neuspješno pokušavalo uspostaviti mir u ratom poharanoj Evropi. No, upravo se iz tih edikata postupno razvila suvremena predodžba o toleranciji. ”Tolerancija“ je u početku imala negativan prizvuk. ”Ako bismo pod određenim okolnostima morali tolerirati sekte (...), to bi, bez daljnjega, bila loša stvar — zaista, jako loša stvar — ali ne tako loša kao rat“, napisao je 1530. čuveni humanist Erazmo Roterdamski. Zbog ovog negativnog prizvuka, neki su, poput Francuza Paula de Foixa 1561, radije govorili o ”vjerskoj slobodi“ nego o ”toleranciji“. Međutim, s vremenom se na toleranciju više nije gledalo kao na nužno zlo, već kao na zaštitnika sloboda. Toleranciju se više nije smatralo ustupkom koji je izraz slabosti već svojevrsnim jamstvom. Kad su se raznovrsnost uvjerenja i pravo na drugačije razmišljanje počeli smatrati dragocjenim temeljem suvremenog društva, fanatizam je morao ustuknuti. Krajem 18. stoljeća tolerancija se počela povezivati sa slobodom i jednakošću. To je bilo vidljivo iz zakona i deklaracija kao što je, naprimjer čuvena francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (1789) ili pak američka Povelja o pravima (1791). Kako su ti dokumenti od 19. stoljeća nadalje stali utjecati na liberalna razmišljanja, toleranciju se, a tako i slobodu, počelo smatrati blagoslovom, a ne prokletstvom.

Relativna sloboda
--------------------------
Iako je dragocjena, sloboda je ipak relativna. Stoga, da bi svi uživali veću slobodu, države donose zakone kojima se ograničavaju neke individualne slobode. Postoje neka sporna pitanja povezana sa slobodom oko kojih se trenutno vode rasprave u mnogim evropskim zemljama, kao naprimjer:

Do koje bi mjere državni zakoni smjeli zadirati u privatni život ? Koliko su takvi zakoni djelotvorni ? Kako utječu na slobodu ?

Rasprave o javnim i privatnih slobodama izbile su u prvi plan zahvaljujući medijima. Neke religiozne skupine optužuje se za navodno ispiranje mozga, iznuđivanje novca, zloupotrebu djece i mnoge druge ozbiljne prijestupe, iako često ne postoje nikakvi čvrsti dokazi za to. Razni izvještaji vezani za manjinske religiozne skupine pune stupce novina širom svijeta. Pogrdni nazivi, kao naprimjer ”kult“ ili ”sekta“, sada su u svakodnevnoj upotrebi. Pod pritiskom mišljenja javnosti, vlade su čak sastavile popise takozvanih opasnih kultova. Francuska je zemlja koja se ponosi svojom tradicijom njegovanja tolerancije i odvojenosti religije od države. Ona samu sebe ponosno naziva zemljom ”slobode, jednakosti i bratstva“. Ipak, u toj je zemlji objeručke prihvaćena ideja ”da se u školama provede jedna obrazovna kampanja koja će stvoriti odbojnost prema novim vjerskim pokretima“, kaže se u knjizi Freedom of Religion and Belief—A World Report. Međutim, mnogi ljudi smatraju da ovakva akcija predstavlja prijetnju za vjersku slobodu.

Na koji način ?

Prijetnje vjerskoj slobodi
-----------------------------------
Prava vjerska sloboda postoji tek onda kad država jednako tretira sve religiozne skupine koje poštuju i slušaju zakon. Međutim, ako država proizvoljno određuje koja od religioznih skupina nije religija te joj tako uskraćuje određene povlastice koje daje religijama, tada o slobodi nema ni govora. ”Sveta ideja o vjerskoj slobodi šuplje zvuči kad si država prisvaja pravo da priznaje religije kao da izdaje vozačke dozvole“, zapazio je časopis Time iz 1997. Jedan je prizivni sud u Francuskoj nedavno objavio da takvo postupanje ”svjesno ili nesvjesno, vodi k totalitarizmu“. Temeljne slobode ugrožene su i onda kad jedna grupa ima monopol na medije. Nažalost, to je u mnogim zemljama sve češće slučaj. Naprimjer, u pokušaju da definiraju što je to što je religiozno ispravno, organizacije za borbu protiv kultova same su sebe postavile u ulogu tužitelja, suca i porote, a zatim su pomoću medija pokušale nametnuti javnosti svoja pristrana gledišta. Međutim, kao što su francuske novine Le Monde rekle, postupajući tako, ove organizacije ponekad ispoljavaju ”isti sektaški duh protiv kojeg se navodno bore i izlažu se opasnosti da stvore klimu ’lova na vještice‘“. U novinama je stajalo sljedeće pitanje: ”Zar društveno žigosanje manjinskih religioznih skupina (...) ne prijeti temeljnim slobodama?“ Martin Kriele, citiran u Zeitschrift für Religionspsychologie (Časopisu za psihologiju religije), naveo je sljedeće: ”Lov na vještice usmjeren na sekte daje više razloga za zabrinutost nego velika većina ’takozvanih sekti i psihogrupa‘. Jednostavno rečeno: Građane koji ne krše zakon trebalo bi pustiti na miru. Religija i ideologija trebale bi, i u Njemačkoj, biti slobodne i ostati slobodne.“ Razmotrimo jedan primjer.

’Uzorni građani‘ ožigosani kao opasni
------------------------------------------------------
Koju su religioznu skupinu katolički dostojanstvenici nazvali ”najopasnijom od svih sekti“, kako su navele poznate španjolske novine ABC ?

Možda će vas to iznenaditi, ali ABC je govorio o Jehovinim svjedocima.

Radi li se o nepristranim i osnovanim optužbama ?

Zapazite sljedeće izjave iz drugih izvora:

”Svjedoci uče ljude da pošteno plaćaju poreze, da ne sudjeluju u ratovima niti u ratnim pripremama, da ne kradu i, općenito, da slijede način života koji bi, ukoliko bi ga i drugi slijedili, unaprijedio mjerila građanskog suživota“ (Sergio Albesano, Talento, studeni-prosinac 1996).

”Suprotno insinuacijama koje povremeno kruže, čini mi se da [Jehovini svjedoci] ne predstavljaju niti najmanju opasnost za državne institucije. To su građani koji vole mir, savjesni su i puni poštovanja prema vlastima“ (predstavnik donjeg doma belgijskog parlamenta).

”Jehovini svjedoci su, bez daljnjega, najpošteniji ljudi u Federalnoj Republici“ (njemačke novine Sindelfinger Zeitung).

”[Jehovine svjedoke] možete smatrati uzornim građanima. Uredno plaćaju poreze, njeguju bolesne i bore se protiv nepismenosti“ (američke novine San Francisco Examiner).
”Jehovini svjedoci imaju više uspjeha u stvaranju stabilnih bračnih zajednica nego pripadnici drugih denominacija“ (American Ethnologist).

”Jehovini svjedoci spadaju u najčestitije i najmarljivije od svih građana afričkih zemalja“ (dr. Bryan Wilson, Oksfordsko sveučilište).

”Članovi ove vjere već desetljećima daju velik doprinos u širenju slobode savjesti“ (Nat Hentoff, Free Speech for Me—But Not for Thee).

”Oni su (...) nedvojbeno doprinijeli očuvanju nekih od najdragocjenijih načela naše demokracije“ (profesor C. S. Braden, These Also Believe).

Kao što prethodni navodi ukazuju, Jehovine svjedoke se širom svijeta smatra uzornim građanima. Osim toga, oni su poznati po svom besplatnom biblijskom obrazovnom djelu te po unapređivanju obiteljskih vrijednosti. Organizirajući razrede za opismenjavanje, pomogli su stotinama tisuća ljudi, a kroz desetljeća humanitarnog rada tisućama osoba pružili su pomoć, i to naročito u Africi.

IZVOR :http://www.watchtower.org/c/index.html
 
Посла Бог Сина свог, који би под Законом, да искупи оне који су под Законом (Гл. 4, 4-5).Сложићеш се самном да је Христс био без греха,јер он сам вели :Који ме од вас за грех кори (Јн8.46) и још :Јер долази кнез овога света и у мени нема ништа(Јн15.30).Као безгрешан се крстио,ради нас да би узео грехе наше,те га свети Јован назива Јагњетом.А да је Он Бог гооври нам и отац Јованов Захарија кад говориИ ти дјете,зваћеш се пророк Вишњег (Лк1.76).Да је Јован Христов пророк и да је њега најављивао говоре стихови: Ја крштавам водом, а међу вама стоји кога ви не знате. То је Онај што долази за мном, који преда мном би,коме ја нисам достојан одријешити ремена на обући Његовој". (Јн 1.24-28)

Није:Ovo je Sin moj, ljubljeni, koga odobravam,већ :Ти си Син мој љубљени,ти си по мојој вољи.Христос је Син Бога Оца,а какве је природе Отац,такав је и Син.Светлост од Светлости,Бога Истинитог од Бога Истинитог како говори Писмо и Символ Вере.Да је Бог Син био Бог и Човек,говори нам Ти си тј. то си и сада мој Син.Али Он је и човек,што је сасвим очигледно.

Isus nije nikada tvrdio da je on Svemogući Bog.

Христос јесте свемогући Бог јер је Он говорио речи које отворено говоре о Њему као Богу. Отац Мој до сада дјела и Ја дјелам,тако је Христос рекао Јеврејима.Како су они реговали? "И зато још више тражаху Јудејци да га убију, не само зато што нарушаваше суботу, него што и Бога називаше Својим Оцем градећи се једнак Богу." (Јн.5:18). Господ је рекао да сви поштују Сина,као што поштују Оца,а свети апостол Јован у својој првој посланици говори :Сваки који одриче Сина,ни Оца нема,а који признаје Сина има и Оца (Јн 2.23).

Зато нека је у вама иста мисао која је и у Христу Исусу, Који будући у обличју Божијем, није сматрао за отимање то што је једнак са Богом,него је себе понизио узевши обличје слуге, постао истовјетан људима, и изгледом се нађе као човјек(Флп 2.5-7).

Син је се понизио до слуге,иако је по свему раван Богу Оцу.Из Његовог смирења,погрешно сте закључили да је Он мањи.Тако када су га питали Јован и Јаков да их постави са своји страна Он је то рекао из смирења.И одувек са десне и леве стране Христу стоје Богоородица и Јован Крститељ,које не поштујете и не цените.Али не са стране Богу Логосу,већ са стране Човека Исуса.

Бог је Глава Христу се односи опет на човечију природу,а не Божанску природу.Ако Христос каже да све што има Отац има и Син тј. природа њихових бића су исте,онда је јасно да се овај стих не односи на Бога Слова,већ на Човека Исуса Христа.

A o tom danu ili času nitko ne zna, ni anđeli na nebesima ni Sin, nego samo Otac.

Зашто је Господ рекао ове речи.Не зато што Он то није знао,већ да би отклонио од ученика беспотребну радозналост,као да би их научио бдењу и опрезности.Да им је рекао знам,али нећу да вам каже,ученицу би се растужили.О чему је Христос говорио Апостолима пре ових стихова,ако не о знацима и о Њему као судији живих и мртвих.А да је Он знао,али није рекао због потребне будности сваког нас над собом,јасно је кад ученици питају Христа: Господе, хоћеш ли у ово вријеме успоставити царство Израиљево? А он им рече: Није ваше знати времена и рокове које Отац задржа у својој власти.Не питају Га кад ће бити,већ кад ће успоставити (Д.а. 1.6)Ти све знаш (Јн 21.17),говори апостол Петар Господу и Богу.Како онда неки говоре да није знао.

Uzlazim svome Ocu i vašem Ocu, svome Bogu i vašem Bogu.

Рекао је: Долазим теби, Оче свети (Јн. 17; 11) а не Боже Мој. Кад је говорио с Њим, називао Га је Оцем, да би показао да је Он од Њега. међутим, кад је послао гласника Својим ученицима и рекао: Одлазим, назвао га је Својим Богом да би тиме показао Своју слабост док се налази с њима. Он, међутим, каже и следеће: Нисам Сам, јер је Отац са Мном (Јн. 16; 32) и Ја сам у Оцу и Отац у Мени (Јн. 14; 11). Узлазим Оцу Мојем и Оцу вашем, Богу Мојем и Богу вашем. Мора се приметити да је на почетку рекао: Оцу Мојем, а затим Оцу вашем, а онда Богу Мојем и Богу вашем. И једно и друго речено је о Његовој човечијој природи. Рекао је да узлази Његово тело, а не Логос Божији. слично томе, о Његовој људској природи говори се и на оном месту где каже: Отац наш, Који је на небесима (Мт. 6; 9). Тумачење по Светом Јефрему Сиријском.

Ради кога је Исус постио и ради кога се моли?Ради оних који поверују у Њега.Ако кажете да се молио,јер је био немоћан,онда знајте да онај који је слаб,не може да спасе слабог.Ни пост ,ни молитва Њему нису требале.Његова човечија природа иако безгрешна ,била је пример у свему,па и у молитви и посту.Угледајте се на мене ,као ја на Исуса Христа(1. Кор. 4,16).Да ли се Јс угледају на Христа.Да ли посте?

Oče, ako želiš udalji ovu čašu od mene. Ali ne moja volja nego tvoja da bude“.

Зар је Он имао вољу противну вољи Очевој? Због чега онда каже: Не моја воља него Твоја нека буде? И на другом месту каже: Сишао сам са неба не да творим Своју вољу, него вољу Оца Који Ме посла (Јн. 638). Воља Очева је оваква: Не изгубих никога од оних које си Ми дао (Јн. 18; 9). Јасно је, кажу, да је воља Његова другачија. И Исаија пророк каже: Би Господу воља да Га бије и даде Га на муке (Ис. 53; 10). Каже још и ово: Дао је душу Своју на смрт (Ис. 53; 10), показујући на том месту да је то била Његова воља. Како то да се разуме? Показао је две воље, вољу Господњу и Своју вољу, иако је, наравно, њихово дејство једно. међутим, када је Господ хтео да убеди Своје слушаоче да се не налази у насилној потчињености некој другој сили, заблуделима се чинило да Он има другачију вољу ? . слично томе, док је стајао крај Лазаревог гроба, рекао је: Оче, благодарим Ти што си Ме услишио! А ја знадох да Ме свагда слушаш, него рекох народа ради који овде стоји (Јн. 11; 41-42), односно да би, слушајући о Њему, познали да је Он од Бога.
То исто се мора речи и о још неким Христовим изрекама те врсте. Да би показао да је Он од Оца, све је то предао и приписао Оцу, да би се ради части Свог Оца показао као Онај Којем је то потребно, иако је све творио по Својој вољи. Није било потребе која би приморала Господа да снисходи до понижења, како би били постиђени они који су говорили да су Га победиле силе мрака. Наиме, силе мрака су гласно викале и говориле: Ти си Син Божији, преклињући Га да их не пошаље у геену. На који су начин могли да Га победе они, који су Га преклињали да их ослободи геене (пакла)? Тумачење по Светом Јефрему Сиријском.

Tko ga je uskrsnuo ?

Света Тројица.Али ви поричете ово мешајући ,оно што се односи на Његову човчију природу са Његовом божанском,при том одбацујући стихове који говоре о Њему као Богу.Божанска природа је подигла човечију тј. Свете Тројица је подигла Човека Исуса.
Исус одговори и рече им: Развалите овај храм и за три дана ћу га подићи. А Јудејци рекоше: Четрдесет и шест година зидан је овај храм, а ти ћеш за три дана да га подигнеш?А он говораше о храму тијела својега.Када пак устаде из мртвих. сјетише се ученици његови да ово говораше, и вјероваше Писму и ријечи коју рече Исус(Јн 2.19-22).После Његове смрти Он је Телом био у гробу,Душом у аду,Божанством свуда присутан.Свемогући Син је подигао своје тело,као што је рекао својим убицама.

У почетку бјеше Логос (Ријеч), и Логос бјеше у Бога, и Логос бјеше Бог. Он бјеше у почетку у Бога.Све кроз њега постаде, и без њега ништа не постаде што је постало.(Јн 1.1-3).

Овде је реч о Богу Сину тј пре Његовог оваплођења,док још није на себе узео људску природу.

Ко си ти? И рече им Исус: Почетак, што вам и кажем(Јн 8.25).Почетак или Зачетник све творенвине.Нема Син Почетка,јер Он бјеше у почетку у Бога.Он бјеше Бог.Не у Богу,већ у Бога што означава вечност.Он је одувек у Богу као Бог тј у Пресветој Тројици као Бог Син,што говори стих у почетку у Бога.Ако ви велите да је Божији Син само титула,ја ћу вас упитати са којим превом називате Бога Оцем.Ово је онда богохуљење.Да ли ковач разликује своје синове од својих творевина?Господ је Син по суштини,тј. исте је природе као Отац,док су људи синови по благодати.Зато само Христос може рећи Оче Мој,а ми људи Оче наш,, што нам је Син дозволио.


Који је икона Бога невидљивога, Прворођени прије сваке твари,Јер Њиме би саздано све, што је на небесима и што је на земљи, што је видљиво и што је невидљиво, били пријестоли или господства, или началства или власти: све је Њиме и за Њега саздано.Потпуно супротно од превода Нс.Није речено првостворени,већ прворођени и то пре свих векова тј. у вечности.Творевине не може да ствара,само Бог то може како и говори Постојање:У почетку Бог створи небо и земљу као и: Ти, Господе, у почетку основа земљу, и небеса су дјело руку твојих;

Тако говори Амин, Свједок вјерни и истинити, Зачетник творвине Божије. Амин је једно од имена Бога.
 
Како су пророци васкрсавали мртве. Илија васкрсава сина удовице у Сарепти сидонској ,тако што се павши помоли Богу за дете.Тако исто и Јелисеј.

Тако чине и апостоли.

А Петар изгнавши све напоље, клече на кољена и помоли се Богу, и окренувши се тијелу рече: Тавито, устани! А она отвори очи своје, и видјевши Петра придигну се и сједе.(Д.А 9.40).

А како Господ? А кад истјера народ, И дошавши Исус у дом кнежев и видјевши свираче и народ ускомешан, рече им: Одступите, јер дјевојка није умрла, него спава. И подсмијеваху му се. Уђе и ухвати је за руку, и устаде дјевојка.(Мт.9 23-25)
Као код Марка(5.41) И узевши дјевојчицу за руку рече јој: Талита куми, што значи: Дјевојчице, теби говорим, устани!

Кад Луке(7.12-15) имамо: А када се приближи вратима града, и гле, изношаху мртваца, јединца сина матере његове, и она бјеше удовица; и многи народ из града иђаше са њом. И видјевши је Господ сажали се на њу, и рече јој: Не плачи! И приступивши дохвати се носила, а носиоци стадоше; и рече: Момче, теби говорим, устани! И сједе мртвац и стаде говорити; и даде га матери његовој.

Јован нам и открива циљ Христових чуда.Ја сам васкрсење и живот: који вјерује у мене ако и умре, живјеће.И сваки који живи и вјерује у мене неће умријети вавијек. Вјерујеш ли ово?Рече му: Да, Господе! Ја вјерујем да си ти Христос Син Божији који долази у свијет(Јн 11.25-27).Циљ је вера у Христа као Спаситеља и Бога.Јер после сваког чудеса,народ је све више хвали Христа и вровао у Њега као Бога.Зато и вели пророк: Наденуће му име Емануил,што значи с нама Бог.Кад је Господ васкрсао Лазара,васкрсао је мртви Лазар,као и многе мртве душе :Онда многи од Јудејаца који бијаху дошли Марији, видјевши шта учини Исус, повјероваше у њега.

Док пророци,апостоли и светитељи васкрсавају у име Бога,Христос васкрсава мртве својом вољом,а Оно што жели Син ,желе и Отац и Дух,јер су Они увек Једно.
 
Poslednja izmena:
http://forum.krstarica.com/showthread.php/500193-DUHOVNI-RAT?p=22850946&viewfull=1#post22850946
http://forum.krstarica.com/showthread.php/500193-DUHOVNI-RAT?p=22851001&viewfull=1#post22851001

Kažeš : ˝ Сложићеш се самном да је Христс био без греха...А да је Он Бог гооври нам и отац Јованов Захарија кад говориИ ти дјете,зваћеш се пророк Вишњег (Лк1.76). ˝

Slažem se da je Krist bio bez grijeha, ali se ne slažem sa tvojim stavom da je Isus Bog, postavljajući ovaj biblijski citat.

Ustvari, taj biblijski stih govori da je Ivan bio prorok Višnjega, Jehove Boga, a ne Isusa Krista.

To dokazuje i činjenica da titula Višnji nikada nije stajala uz Isusa, nego samo uz Jehovu.
-------------------------------
Kažeš : ˝ Христос је Син Бога Оца,а какве је природе Отац,такав је и Син. ˝

Točno, Isus je Sin od Boga Oca, a ne Bog.

Istina, Krist ima uzvišenu prirodu titule kao i Jehova, ali nema istu prirodu bića, pošto je njegov Otac Stvoritelj, dok je Sin stvorenje.
---------------------------
Kažeš : ˝ Христос јесте свемогући Бог јер је Он говорио речи које отворено говоре о Њему као Богу. Отац Мој до сада дјела и Ја дјелам,тако је Христос рекао Јеврејима.Како су они реговали? "И зато још више тражаху Јудејци да га убију, не само зато што нарушаваше суботу, него што и Бога називаше Својим Оцем градећи се једнак Богу." ˝

Netočno, Isus ne govori riječi koje navodno dokazuju da je on Svemogući Bog, nego upravo kaže da je njegov Otac i njegov Bog.

Prema tome, Židovi su rekli da huli zato što nisu mogli prihvatiti činjenicu da je Krist Sin Boga živoga, razmišljajući kako Stvoritelj nema sina.
-------------------------------
Kažeš : ˝ Зато нека је у вама иста мисао која је и у Христу Исусу, Који будући у обличју Божијем, није сматрао за отимање то што је једнак са Богом,него је себе понизио узевши обличје слуге, постао истовјетан људима, и изгледом се нађе као човјек(Флп 2.5-7). ˝

Normalno, iskrivljavajući prijevod osoba može steći dojam kako je Isus bio jednak Bogu, međutim on je imao samo istu prirodu ili obličje titule, a ne istu prirodu bića.

Filipljanima 2:6,7 - koji, iako je bio u Božjem obličju, nije pomišljao na otimanje — da bude jednak Bogu. Naprotiv, odrekao se samoga sebe i uzeo obličje roba te postao sličan ljudima.

U 5. retku kršćane se savjetuje da oponašaju Krista u onome o čemu se ondje govori. Je li moguće da se kršćane poticalo na to da “jednakost s Bogom” smatraju svojim pravom, a ne “otimačinom”, odnosno prisvajanjem nečega na što zapravo nemaju pravo ?

Upravo suprotno, oni su mogli oponašati Krista u tome što on “nije pomišljao na otimanje — da bude jednak Bogu”.

U djelu The Expositor’s Greek Testament stoji: “Ne postoji nijedan biblijski redak u kojem [harpázo] ili bilo koja njegova izvedenica [uključujući i harpagmón] ima smisao ‘posjedovati’, ‘zadržati’. Izgleda da taj pojam uvijek znači ‘zgrabiti’, ‘ščepati’. Prema tome, nedopustivo je udaljiti se od pravog značenja ‘uhvatiti’ i dati mu sasvim drugačije značenje ‘držati’” (urednik William Robertson Nicoll, Grand Rapids, Michigan, SAD, 1967, svezak III, stranice 436, 437).
-----------------------------------
Kažeš : ˝ Бог је Глава Христу се односи опет на човечију природу,а не Божанску природу. ˝

Ovo Biblija ne potvrđuje, nego oni koji podržavaju trinitarijansko učenje razdvajaju Isusa kako im paše.

Pa tako je Isus Bog kada žele naglasiti određenu jednakost, a postaje čovijek kada Pismo jasno objašnjava razliku između Jehove i Krista.

Normalno je da je Isus u nekim stvarima jednak, pošto je dobio od Boga vlast na nebu i Zemlji, međutim on je upravo uvijek isticao da je to dobio, a ne da to oduvijek ima.
------------------------------
Kažeš : ˝ Зашто је Господ рекао ове речи.Не зато што Он то није знао,већ да би отклонио од ученика беспотребну радозналост,као да би их научио бдењу и опрезности.Да им је рекао знам,али нећу да вам каже,ученицу би се растужили. ˝

Ovo nije biblijsko objašnjenje, nego vaše proizvoljno.

Drugim riječima, hoćete da kažete kako je Isus lagao, samo da ne bi previše opterečivao učenike.

To objašnjenje je smiješno, pošto se u Kristu nije našla nikakva laž, pa niti ona dobronamjerna, a isto tako taj biblijski stih je sasvim jasan, gdje jednostavno stoji kako ni Sin nezna.
--------------------------
Kažeš : ˝ А да је Он знао,али није рекао због потребне будности сваког нас над собом,јасно је кад ученици питају Христа: Господе, хоћеш ли у ово вријеме успоставити царство Израиљево? А он им рече: Није ваше знати времена и рокове које Отац задржа у својој власти.Не питају Га кад ће бити,већ кад ће успоставити ˝

Ovi stihovi ne potvrđuju tvoju tezu kako je Isus znao, pošto jasno piše da će se Kraljevstvo uspostaviti onda kada Otac želi.

A normalno je da će Isus to Kraljevstvo na Zemlji uspostaviti kada je njemu Otac Bog povijerio taj zadatak.

Prema tome, i riječi koje Petar govori kako sve zna su relativne a ne apsolutne, jer na nekoliko mijesta stoji kako Isus ne zna za razliku od svoga Oca koji uvijek sve zna.
-----------------------------------
Kažeš : ˝ Кад је говорио с Њим, називао Га је Оцем, да би показао да је Он од Њега. међутим, кад је послао гласника Својим ученицима и рекао: Одлазим, назвао га је Својим Богом да би тиме показао Своју слабост док се налази с њима. ˝

Ponovo proizvoljno tumačenje, a ne biblijsko, jer su ti stihovi jasni da jasniji ne mogu biti, kada Isus kaže da odlazi svome Ocu koji je i njegov Bog.

Ne možete tumačiti na svoj način te citate, navodno kao da znate što je Isus mislio tim riječima, kada sam kontekst rečenice objašnjava značenje.
--------------------------
Ovo je dovoljno s moje strane, i jasno sam naveo netočnosti i vaše proizvoljno tumačenje biblijskih redaka.
 
Kapadocijski Oci
-------------------------
”Pravoslavna crkva (...) naročito poštuje pisce četvrtog stoljeća, a posebno one koje naziva ’tri Velika crkvena oca‘, Grgura Nazijanskog, Bazilija Velikog i Ivana Zlatoustog“, kaže kaluđer i pisac Kallistos.

Jesu li ovi crkveni oci svoja učenja temeljili na nadahnutom Svetom pismu ?

S obzirom na Bazilija Velikog, knjiga The Fathers of the Greek Church kaže: ”Njegovi spisi pokazuju da je kroz cijeli život bio privržen Platonu, Homeru te povjesničarima i retoričarima, koji su nedvojbeno utjecali na njegov stil. (...) Bazilije je ostao ’Grk‘.“ Jednako je bilo i s Grgurom Nazijanskim. ”On je smatrao da bi se pobjeda i superiornost Crkve najbolje očitovale kad bi u potpunosti usvojila tradicije klasične kulture.“

Što se tiče sve trojice, profesor Panagiotis K. Christou piše: ”Dok su povremeno upozoravali na ’filozofiju i praznu prijevaru‘ [Kološanima 2:8] — kako bi postupali u skladu s tom zapovijedi iz Novog zavjeta — u isto su vrijeme svim žarom proučavali filozofiju i slične nauke te su i drugima savjetovali da rade to isto.“ Ti crkveni učitelji očito su smatrali da Biblija nije dovoljna da podupre njihova učenja.

Pokazuje li to što su potporu tražili u drugim izvorima da njihova učenja nemaju ništa zajedničkog s Biblijom ?

Apostol Pavao upozorio je hebrejske kršćane: ”Ne dajte se odvesti raznim i tuđim učenjima“.

Ćiril Aleksandrijski — Kontrovezni Crkveni Otac
--------------------------------------------------------------------
Jedna od najkontroverznijih ličnosti među crkvenim ocima je Ćiril Aleksandrijski (o. 375-444. n. e.). Crkveni povjesničar Hans von Campenhausen opisuje ga kao ”dogmatičnog, nasilnog, prepredenog i napuhanog zbog veličine svog poziva i dostojanstvenosti svoje službe“ te dodaje da ”on ništa nije smatrao ispravnim ako to nije unapređivalo njegovu moć i autoritet. (...) Njegova surovost i beskrupuloznost nikad ga nisu opterećivale.“ Dok je bio biskup u Aleksandriji, koristio se mitom, optužbama i klevetanjem kako bi svrgnuo carigradskog biskupa. Smatra ga se odgovornim za brutalno ubojstvo Hipatije, koja je bila istaknuti filozof, izvršeno 415. n. e. Što se tiče Ćirilovih teoloških spisa, Campenhausen kaže: ”On je započeo praksu da se odluke vezane za vjerske dogme ne donose isključivo na temelju Biblije, već i pomoću odgovarajućih navoda i zbirki navoda priznatih izvora.“
 
Normalno, iskrivljavajući prijevod osoba može steći dojam kako je Isus bio jednak Bogu, međutim on je imao samo istu prirodu ili obličje titule, a ne istu prirodu bića.

Користим преводе који се користе код православних.Да којим случајем не корситиш превод Н.с.Ја сам своје објаснио уз стихове узетих из Светог Писма,али ти их поричеш.Свети Дух је кроз свете тумачио Свето Писмо,јер ако су Апостоли предали Свето Јеванђеље,а Оци тумачили,онда смо ми дужни да се са великом љубављу и смиреношћу држимо онога што нам је предано,а не самовољно да тумачимо.

Друже ти ако хоћеш да покажеш да си у праву,мораш то поткерпити стиховима из Светог Писма,а не само да говориш да није тако.

Изнео си неистине о светим Оцима.

Одговори ми на три питања везана за Ј.с.

Објасни ми зашто је Бог Љубав,из чега то закључују?

Зашто називају Бога Оцем,кад се одричу Његовог Сина?

Зашто не посте,када је Христос рекао да ће то његови ученици то чинити?
 
I za samog Isusa se kaže da je Božji sluga ili rob.

Isusek je njegov sin, a nijedan tata koji zeli dobro svom detetu ne drzi istog kao roba ili zarobljenika

Oni ocevi u ljudskom svetu koji se tako ophode ka svom malisanu se salju na robiju a deca im se oduzimaju i daju u hraniteljske porodice
 
Normalno, iskrivljavajući prijevod osoba može steći dojam kako je Isus bio jednak Bogu, međutim on je imao samo istu prirodu ili obličje titule, a ne istu prirodu bića.

Користим преводе који се користе код православних.Да којим случајем не корситиш превод Н.с.Ја сам своје објаснио уз стихове узетих из Светог Писма,али ти их поричеш.Свети Дух је кроз свете тумачио Свето Писмо,јер ако су Апостоли предали Свето Јеванђеље,а Оци тумачили,онда смо ми дужни да се са великом љубављу и смиреношћу држимо онога што нам је предано,а не самовољно да тумачимо.

Друже ти ако хоћеш да покажеш да си у праву,мораш то поткерпити стиховима из Светог Писма,а не само да говориш да није тако.

Изнео си неистине о светим Оцима.

Одговори ми на три питања везана за Ј.с.

Објасни ми зашто је Бог Љубав,из чега то закључују?

Зашто називају Бога Оцем,кад се одричу Његовог Сина?

Зашто не посте,када је Христос рекао да ће то његови ученици то чинити?

Pitaš : ˝ Да којим случајем не корситиш превод Н.с. ˝

Ne znam zašto postavljaš to pitanje, pošto sam ja Jehovin Svjedok, i kao takav logično da koristim naš prijevod Biblije, isto kao što i ti koristiš prijevode koji se kod vas koriste.
---------------------------
Kažeš : ˝ Ја сам своје објаснио уз стихове узетих из Светог Писма,али ти их поричеш. ˝

Ne poričem, nego govorim kako su ti prijevodi koje koristite izvorno nastali od trenutka kada se kršćanstvo iskvarilo izmišljenim doktrinama, i zato su i određeni biblijski citati iskrivljeni, samo kako bi se pokušalo potvrditi učenje o trojstvu, ili neko drugo nebiblijsko učenje.
------------------------
Kažeš : ˝ Свети Дух је кроз свете тумачио Свето Писмо,јер ако су Апостоли предали Свето Јеванђеље,а Оци тумачили,онда смо ми дужни да се са великом љубављу и смиреношћу држимо онога што нам је предано,а не самовољно да тумачимо. ˝

Sveti duh nije mogao pozitivno djelovati na ljude četvrtog stoljeća i kasnije, pošto su tadašnji kršćani odstupili od izvornog učenja, i postali su nazovikršćani.

Prema tome, ti prevoditelji Biblije ne mogu biti vjerodostojni, jer je Bog odavno bio digao ruke od njih, kao što su i oni od njega, i zato nisu imali uz sebe sveti duh, nego nečiji drugi.

Matej 7:20 - Dakle, prepoznat ćete ih po plodovima njihovim.

Plodovi i djela tadašnjih kršćana nisu bila niti moralna a niti kršćanska, pogotovo od trenutka stvaranja kompromisa sa ondašnjim svijetom, i postajanjem državne religije RC.
-----------------------------
Kažeš : ˝ Изнео си неистине о светим Оцима. ˝

Iznesao sam istinu, a ne neistine. Od smrti apostola vodeći kršćani su postepeno prihvaćali iskrivljavanje istine.

Navest ću primjer :

Jedan od znakova otpada bilo je to što se službu koju su prema naučavanju Isusa i apostolâ trebali obavljati svi kršćani sada počelo ograničavati na ekskluzivno svećenstvo i hijerarhiju koja se razvila u nazovikršćanstvu. Tokom prvog stoljeća, nakon Isusove smrti, njegovi su apostoli, zajedno s drugim duhovno osposobljenim kršćanskim starješinama u Jeruzalemu, savjetovali i vodili kršćansku skupštinu. Nijedan od njih nije iskazivao superiornost nad drugima. Međutim, Ignacije je naprimjer zastupao gledište da bi skupštinu trebalo drugačije organizirati, tako da je predvodi samo jedan biskup koji bi, prema njegovim riječima, služio “namjesto Boga”. Taj biskup bio bi nadređen ostalim svećenicima.

Ovdje vidimo nešto što je sasvim suprotno Kristovom učenju.

Matej 23:8,9 - A vi nemojte dopustiti da vas zovu učiteljima, jer jedan je vaš učitelj, a vi ste svi braća! I nikoga na zemlji ne zovite ocem, jer jedan je Otac vaš — onaj koji je na nebesima!
------------------------------
Pitaš : ˝ Објасни ми зашто је Бог Љубав,из чега то закључују? ˝

Bog zasigurno nije osobina, no kada se kaže da je ljubav prvenstveno se misli na njegovu najizraženiju osobinu, a to se može zaključiti iz njegovih postupaka, stavova i izjava.

Možeš li odgovoriti i ti na to isto pitanje ?
-------------------------
Pitaš : ˝ Зашто називају Бога Оцем,кад се одричу Његовог Сина? ˝

Odakle si ta netočna informacija da se odričemo Božjeg Sina ?

Normalno je da ga se ne odričemo, nego upravo suprotno, trudimo ga se slijediti u svome životu.

Mi smo Jehovini Svjedoci a Kristovi sljedbenici.
-------------------------
Pitaš : ˝ Зашто не посте,када је Христос рекао да ће то његови ученици то чинити? ˝

Post je za svaku osobu osobna stvar, i nije obavezan.

Normalno da je Isus to učenicima govorio, pošto je u ono doba post bio način kajanja, žaljenja i meditiranja, međutim Biblija nigdje ne govori da je obavezan za kršćane.

Svojim je učenicima rekao kako da postupaju ako odluče postiti, no nije im nikada zapovjedio da poste.
 
Može li vam post pomoći da se približite Bogu ?
---------------------------------------------------------------------
U biblijsko doba ljudi su postili iz različitih razloga, a Bog je s naklonošću gledao na to. Neki su postom željeli izraziti duboku tugu ili kajanje za grijehe. Drugi su postili kad su tražili Božju milost ili vodstvo ili kad su željeli neko vrijeme provesti u dubokom razmišljanju. Međutim u Bibliji se spominju primjeri koji pokazuju da Bog nije uvijek blagonaklono gledao na post. Kralj Šaul postio je prije nego što je potražio savjet od žene koja je bila duhovni medij. Zla kraljica Izebela jednom je prilikom oglasila post, a postili su i vjerski fanatici koji su htjeli ubiti apostola Pavla. Farizeji su bili poznati po tome što su redovito postili. No Isus ih je osudio, a nisu stekli niti Božje odobravanje. Slično tome Jehova nije obraćao pažnju na post nekih Izraelaca, jer su to činili iz pogrešnih motiva i djela su im bila zla. Ovi primjeri pokazuju da post sam po sebi nije dovoljan da bismo ugodili Bogu. Međutim mnogi koji su iskreno služili Bogu postili su i Bog je pokazao da to odobrava.

Je li post obavezan za kršćane ?
-----------------------------------------------
Mojsijev zakon nalagao je Židovima da “žaloste svoje duše”, odnosno da poste, jednom godišnje, na Dan očišćenja. To je bio jedini post koji je Jehova propisao svom narodu. Židovi koji su živjeli pod Mojsijevim zakonom držali su se te zapovijedi. No kršćani nisu dužni držati se Mojsijevog zakona. Premda je Isus postio u skladu s propisima Mojsijevog zakona, on nije bio poznat po tome. Svojim je učenicima rekao kako da postupaju ako odluče postiti, no nije im nikada zapovjedio da poste.

No zašto je onda rekao da će njegovi učenici postiti nakon njegove smrti ?

To nije bila zapovijed. Isus je samo htio reći da će njegovi učenici biti vrlo žalosni zbog njegove smrti, te će izgubiti volju za jelom. Dva biblijska izvještaja o prvim kršćanima koji su postili pokazuju da Bog odobrava uzdržavanje od hrane ako se to čini iz ispravnih motiva. Dakle, kao što je vidljivo iz svega što smo naveli, kršćani mogu postiti, ali nisu dužni to činiti. No ako netko odluči postiti, mora paziti na određene zamke koje su s time povezane.

Čuvati se zamki
-----------------------
Onaj tko posti lako bi mogao početi sebe smatrati pravednijim od drugih. Stoga moramo paziti da ne bismo upali u tu zamku. Biblija nas upozorava na “lažnu poniznost”. Isusova usporedba o ponosnom farizeju koji je smatrao da je bolji od drugih zato što redovito posti sasvim jasno pokazuje da je Bogu takav stav odbojan. Ne bi bilo ispravno niti ako bi se netko hvalio pred drugima zbog toga što posti ili ako bi postio zato što mu netko drugi kaže da bi to trebao činiti. Prema Mateju 6:16-18, Isus je rekao da bi post trebao biti naša privatna stvar, nešto što se tiče samo nas i Boga, te da ne bismo to trebali svima davati na znanje. Nikad ne bismo smjeli misliti da postom možemo na neki način pokriti svoje grijehe. Bogu je post ugodan samo ako je popraćen poslušnošću njegovim zakonima. Post sam po sebi ne vodi do oproštenja grijeha, već je za to neophodno iskreno pokajanje. Biblija ističe da oproštenje možemo dobiti zahvaljujući Jehovinoj nezasluženoj dobroti koja se očituje putem Kristove žrtve. Nije ga moguće zaslužiti bilo kakvim djelima, pa tako ni postom. Izaija 58:3 zorno opisuje još jednu grešku koju ljudi često čine kad je riječ o postu. Izraelci su smatrali da im je Jehova dužan uzvratiti za to što su postili, kao da su time Bogu činili uslugu. Upitali su: “Zašto postimo, ako ti ne vidiš, i žalostimo dušu svoju, a ti ne mariš?” I danas mnogi misle da zbog toga što poste mogu očekivati da će im Bog zauzvrat učiniti neku uslugu. Takvo razmišljanje nije u skladu s Biblijom i odraz je nepoštovanja prema Bogu. Čuvajmo se takvog stava! Drugi pak smatraju da Božju naklonost možemo zaslužiti ako mučimo svoje tijelo postom, bičevanjem ili sličnim postupcima. No Božja Riječ osuđuje takvo gledište, jer pokazuje da “strogost prema tijelu (...) nema nikakve vrijednosti u borbi protiv” neispravnih želja.

Uravnoteženo gledište
--------------------------------
Kršćani nisu dužni postiti, no ne griješe ako to čine. U nekim okolnostima post može biti koristan, pod uvjetom da se pazi na spomenute zamke. Međutim post nije ono na što bismo se trebali usredotočiti ako želimo da naša služba bude ugodna Bogu. Jehova je “sretan Bog” i želi da i njegovi sluge budu sretni. Njegova Riječ kaže: “Nema ništa bolje nego (...) da svaki čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega. To je dar Božji”. Mi bismo Bogu trebali služiti radosno, no post se u Bibliji nigdje ne povezuje s veseljem. Osim toga ako bi nam uzdržavanje od hrane narušilo zdravlje ili oduzimalo snagu koja nam je potrebna da bismo radosno izvršavali zadatak koji je naš Stvoritelj povjerio pravim kršćanima — objavljivanje dobre vijesti o Kraljevstvu — tada bi ono očito imalo posve suprotan učinak. Bez obzira na to da li mi osobno postimo ili ne, ne bismo smjeli osuđivati druge. Među pravim kršćanima ne bi smjelo biti rasprava u vezi s time, “jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost i mir i radost po svetom duhu”.

IZVOR :http://www.watchtower.org/c/index.html
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top