Tekst je pozajmljen sa jednog hrvatskog sajta, ali jako dobro obradjuje ono sto apsolutni pocetnici (sto sam i ja doskora bila) u SVETU PASA treba da znaju, zato procitajte i dajte komentar ili sugestiju...:wink:

"POCETAK


Malo sam se dvoumila spada li ovaj topic ovdje ili pod bonton, ali eto ga ipak ovamo... jer ima veze s ljudima barem toliko koliko sa psima.

Dakle, o izboru steneta. Mozemo ovdje pisati svasta. O tome kako odabrati perspektivno izlozbeno ili uzgojno stene (ako netko to zna za neku odredjenu pasminu), kako odabrati stene iz legla mjesanaca u susjedovom dvoristu, kako odabrati odraslog psa, bilo iz azila bilo cistokrvnog psa kojega netko nudi na prodaju ili poklon... Bez obzira uzima li se za clana obitelji stene ili odraslog psa, skupo cistokrvno stvorenje ili mjesanca, svakome je u interesu naci psa koji ce se dobro uklopiti u njegov nacin zivota i kojega nece biti suvise tesko odgojiti... I zato, hajdemo razmjenjivati informacije i raspravljati o tome. Vjerujem da su mnogi procitali kojesta zanimljivog i korisnog, naucili nesto na tudjim ili vlastitim pogreskama... razmisljaju o pogodnosti pojedine pasmine ili odredjenog odraslog psa za svog kucnog ljubimca... ili zele raspraviti neke stvari koje im nisu jasne u vezi odabira psa... eto nam topica za to.

Za pocetak, ja cu pokusati utefteriti neka vlastita razmisljanja o odabiru cistokrvnog steneta koje ce biti ili prvenstveno ili samo kucni ljubimac.

Cistokrvno stene se relativno rijetko dobiva besplatno ili nalazi u azilu. U neeticnom uzgoju, pa i svercu (to pogotovo) lezi poprilican novac, i ljudi koji zele (ili misle da zele) stene odredjene pasmine uglavnom su spremni izdvojiti neku svotu za tu zivotinjicu. Dakle, novac. Stene kosta novaca. Necu sad ulaziti u troskove uzgoja i zaradu uzgajivaca, vec u problem novca koji prelazi iz ruke kupca u ruku onoga tko stene prodaje.

Prvo, bez obzira sto kupac o kojem govorimo zeli "samo" kucnog ljubimca, mislim da nabavka cistokrvnog steneta jednostavno nije prilika za stednju. Zapravo, 100 eura manje ili vise je jednostavno jedna kap u moru raznoraznih troskova koje pas tijekom svog zivota iziskuje, a tih 100 eura moze znaciti ogromnu razliku u kvaliteti zivota i psa i vlasnika... primjer koji valjda svi poznajemo je displazija kuka. X.Z. zeli stene labradora, ili rottweilera, ili doge... za stene "s papirima," ciji su preci imali provjereno zdrave kukove, treba izdvojiti, recimo, 500 eura. Stene "bez papira" moze se dobiti, recimo, za 200 eura. I XZ kupi to jeftinije stene i smatra da je prosao odlicno, jer stene se ni po cemu ne cini drukcijim od onog za 500 eura... dok se ne pojavi jako tesko rjesiv problem -- mladi pas sepa. I sepa. Ocigledno trpi bol. Mirovanje slabo pomaze. RTG snimka pokaze da pas ima visok stupanj displazije jednog ili oba kuka. Veterinar vam kaze da ce pas relativno skoro postati nepokretan i da opcija imate malo: operacija koja stoji daleko vise od onih 300 eura koje ste ustedjeli svojom mudrom kupnjom i koja se cesto moze obaviti samo u inozemstvu ili na drugom kraju drzave, ili eutanazija kad pas postane nepokretan. Vi ste u medjuvremenu, naravno, zavoljeli svog psa, i strasno vam tesko pada gledati ga kako se muci. Sad biste jako rado dali 300 eura da njegovi zglobovi cudom ozdrave -- samo kad bi to bilo moguce.

Opisano bih nazvala totalnim crnjakom. To je valjda najgora stvar koja se moze dogoditi i vlasniku i psu, bar sto se zdravstvene strane tice, a i najpoznatija. Nije jako cesta, ali nije bas ni rijetka. Mislim da mnogi od nas ovdje znaju nekoga kome se upravo to dogodilo. Kupnja steneta s urednom papirologijom nije neka kameno cvrsta garancija da stene probleme s kukovima nece imati, ali ipak smanjuje tu opasnost, jer bar znamo da su svi preci tog psa imali kukove dovoljno zdrave da dobiju uzgojnu dozvolu.

Medju ostale nasljedne ili bar djelomicno nasljedne zdravstvene probleme kod pasa spada slijedece: displazija lakta, nekoliko oblika nasljednih problema s vidom ukljucujuci sljepocu, gluhoca (cesca kod bijelih pasa), sklonost alergijama, sklonost tumorima (kod nekih pasmina prilicno cesta), epilepsija, pa sve do nekih rijetkih nefropatija itd itd. Moj savjet bi bio: procitajte sve sto nadjete o cescim zdravstvenim problemima kod pasmine koja vas zanima, i kad nadjete uzgajivaca s kojim mozete dobro komunicirati i ciji vam se psi svidjaju (sto je jedina vrsta uzgajivaca od koje bi covjek trebao kupiti psa), proresetajte ga pitanjima. Trazite da vam pokaze rodovnice svojih pasa s nalazima RTG snimki kukova (kod onih pasmina za koje se to inace zahtijeva, sto mislim kod nas ukljucuje sve vece pasmine). Ako su u pitanju psi "bez papira," sistem "moja kucna ljubimica ima jedno leglo," a pas je velike pasmine, svejedno zahtijevajte snimak kukova. Ako nije napravljen, pozdravite se i odite doma. Na vet. faksu inace slikaju kukove i psima "bez papira," a cijena je ista. Covjek mozda nema lose namjere, ali ocigledno ili zeli zaraditi sto vise pa odbija dati cak i to nesto malo kuna za RTG snimku, ili o uzgoju pasa ne zna dovoljno da biste za njegovo stene izbrojali svoje tesko zaradjene skude i zavoljeli to stene prije no sto se ispolje eventualni teski (i skupi) problemi.

Sto se ostalih zdravstvenih problema svojstvenih odredjenim pasminama tice, hm. Koliko znam, RTG kukova je jedino sto HKS trazi, dakle nema nikakvih pravila koja bi uzgajivaca natjerala da npr. odradjuje svojim psima oftalmoloske preglede, slika laktove, ili cak radi DNK testove na odredjene nasljedne bolesti. Drugim rijecima, neiskusan kupac je tu u nebranom grozdju i doslovno se mora osloniti na casnu rijec uzgajivaca da njegovi psi nemaju te probleme. E, tu dolazimo do neceg zanimljivog. Naime, ne postoji ama bas niti jedna uzgojna linija u niti jednoj pasmini koja redovno daje potpuno zdrave pse s pasminski ispravnim temperamentom. Nema savrsenog psa -- niti genotipom niti fenotipom. Svaki ima nekakav, bar sicusan, "feler." Mozda psi izgledaju jako lijepo i zdravo i imaju krasan temperament, ali cesto se dogadja da u zreloj, ali jos prilicno mladoj dobi naglo uginu od problema sa srcem. Mozda je sve ostalo prilicno OK, ali pate od alergija na hranu. Mozda su prelijepi, ali je jako puno pasa iz te linije uginulo od torzije zeluca. Mozda svaki osmi pas iz te linije ima epilepsiju. Itd itd. Ako uzgajivac tvrdi da su njegovi psi svi savrseno zdravi i prepametni i prekrasni i najbolji i nikad s njima nije bilo problema i tako dalje, tu nesto smrdi, i nemojte mu vjerovati. Mnogi i premnogi uzgajivaci probleme svog uzgoja, cesto nasljedne, skrivaju kao zmija noge, jer se boje da nece moci prodati stence ako se procuje. Zapravo, oni koji priznaju nedostatke svog uzgoja su prava rijetkost.

Ono na sto bih se ja osobno oslonila u tom polju je reputacija. Raspitajte se o uzgajivacu. Mozda osobno necete moci bas puno saznati, posebno ako ste novi u "psecem svijetu," ali zamolite nekog prijatelja ili znanca koji se tu bolje snalazi ili je i sam uzgajivac da se raspita za vas. Svijet je mali, Hrvatska jos manja, a vecina uzgajivaca, ruku na srce, jako voli "psece" traceve i jedva ih ceka. Ima tu i jala, pa nemojte bas 100% vjerovati svemu sto cujete, ali... gdje ima dima... ako o nekom uzgajivacu i njegovim psima cujete 10 dobrih stvari i jednu losu, to je OK, ali ako cujete 10 losih i jednu dobru... Isto tako, ako imate prijatelja veterinara, i on vam moze dosta toga saznati o zdravlju pasa odredjenog uzgajivaca, posebno ako je uzgajivac poznatiji i njegovih pasa ima puno.

Ukratko, savrsenog psa ne ocekujte, ali imate svako pravo ocekivati da za svoje novce dobijete zdravo stene neke odredjene kvalitete koje ce izrasti u psa unutar pasminskog standarda i izgledom i temperamentom.

Uh, sve je ovo bio uvod da dodjem do problema temperamenta o kojemu sam zapravo htjela pisati.




TEMPERAMENT


A sad malo o temperamentu i sto poduzeti kako biste nabavili stene dobrog temperamenta.

Tu zapravo i nema neke velike mudrosti. Temperament se nasljedjuje. Kod te teme treba shvatiti jednu bitnu stvar: temperament nije jedino sto odredjuje ponasanje psa. Vlasnik i odgoj koji on psu pruzi su puno vazniji element. Medjutim, geni su ti koji daju osnovnu "boju" psecem temperamentu, koji nam u ruke daju stene koje je izrazito otvoreno i razigrano pa je recimo kandidat za agility ili koje je mirnije i plasljivije pa je kandidat za grijanje nogu nekom penzicu, zagrizenog "penjaca po drustvenoj ljestvici" koji ce loviti svaku priliku da dominira nad drugim psima ili mirnog, stidljivog smusenjaka koji je najzadovoljniji kad je negdje na sigurnom i nitko ga ne gnjavi, itd. Sve te stvari spadaju u normalu i takvih pasa ima u svakoj pasmini, kao i medju mjesancima. Odgoj i obuka su ono sto takva pseca nagnuca kanalizira i omogucuje vlasniku da ih svede u neke okvire koji nece ometati svakodnevni zivot. Zivjeti s izrazito energicnim, lajavim, skakutavim psom koji se u sve petlja i svuda gura svoj nos a vlasnik ga nije naucio da se na zapovijed smiri i prestane s egzibicijama moze biti prilicno nepodnosljivo, cak traumaticno, i za vlasnika i za druge ljude, a i za druge pse. Zivjeti s vrlo strasljivim i stidljivim psom moze biti jednako tako tesko ako pas nije pazljivo socijaliziran i odgajan njeznom ali sigurnom i dosljednom rukom, tako da svoje strahove nauci svladavati na nacin da ima puno povjerenje u vlasnika i njegove prosudbe -- strasljiv pas moze biti vrlo problematican, jer ne samo sto i on sam pati zbog straha od raznih posve neopasnih predmeta, bica i pojava, pa vlasnik ogranicava mnoge normalne aktivnosti da bi psa postedio stresa, vec moze zbog svog straha biti i opasan, jer moze pokusati agresivnim nastupom, cak i napadom, tjerati od sebe druge zivotinje, pa i ljude. Moze biti opasan i za samog sebe -- u panicnom bijegu od zamisljene opasnosti moze se povrijediti, pa i smrtno stradati. A od plasljivog psa nikakav odgoj nece napraviti sretno i samopouzdano stvorenje u kakvo ce izrasti stabilno stene.

Geni su vrlo mocna stvar. Njihovu snagu mozemo vidjeti, izmedju ostalog, u temperamentu uobicajenom u pojedinim pasminama. Naravno da u svakoj pasmini ima pasa razlicitog temperamenta, ali koliko ima zlatnih retrivera koji su ostri cuvari svog dvorista i pokusavaju otjerati svakoga tko prodje ispred ograde? Koliko ima sarplaninaca koji su otvoreni i veseli prema nepoznatim ljudima i psima? Moze li se jedan napuljski mastiff obuciti za ovcarenje jednako lako kao i border collie? Je li prosjecan jazavcar dobar kandidat za lov na divlje patke, ili komondor za psa koji ce na aerodromu traziti drogu? Drzati copor beaglova ili kavalirskih spanijela moze se bez previse ozbiljnih hijerarhijskih borbi unutar copora, ali vrijedi li isto za copor pitova ili bordoskih doga? Dakle, nije istina da je sve u odgoju. Puno, puno, puno je u genima.

Recimo da ste odabrali pasminu cije vam se karakteristike svidjaju. Shvatili ste ogranicenja te pasmine. Shvacate da ce biti izuzetno tesko, ako ne i nemoguce, sprijeciti vaseg prekrasnog i elegantnog perzijskog hrta da odjuri za mackom koju je ugledao na drugom kraju livade, i da ga vasi povici i dozivi nece vratiti, pa znate da cete ga morati u javnosti imati na povodniku a istrcavanje obavljati biciklom ako ne zelite da vam pas odluta ili strada pod kotacima automobila. Shvacate da ce vas muzjak americkog stafforda u odrasloj dobi vrlo vjerojatno biti sklon potuci se s drugim muzjacima za svaku sitnicu, pa cete se truditi imati ga pod kontrolom na sve nacine koji su potrebni. Itd itd, mislim da se razumije sto zelim reci. To sto vam se izgled nekog psa jako svidja mozete objesiti macku o rep ako ne shvacate da su stoljeca selekcije za odredjene pasminske karakteristike vrlo mocna stvar i da ce nad psom u afektu, ako dopustite da se afekt dogodi, vjerojatno kontrolu imati njegovi geni a ne vase ocajnicko "Fido, fuj to!" Dakle, ako se u opisu ponasanja prosjecnog pripadnika neke pasmine nalazi neka karakteristika koja vas plasi ili zbunjuje i s kojom cete se tesko nositi, pametnije je razmisliti o nekoj drugoj pasmini nego reci "ma sve je u odgoju."

No, odabrali ste pasminu. Zakljucili ste da ce vam bas takav pas odgovarati. Nasli ste uzgajivaca ciji vam psi izgledaju prekrasno. Iz rekla-kazala izvora nije stigao nikakav katastrofalan izvjestaj o zdravstvenom stanju pasa iz njegovog uzgoja. Prilicno ste spremni iskesati pare za stene. Stenci izgledaju lijepo i njegovano, drzani su u cistim i sigurnim uvjetima, kao i odrasli psi. Kako znati da to stene koje namjeravate ponijeti kuci nece za godinu dana biti neizljecivi agresivac od kojeg ce strahovati svi vasi gosti, ili drhtava hrpica jada koju ni u setnju ne mozete povesti?

Prva stvar koje trebate biti svjesni je da jako puno uzgajivaca, cak i onih ciji su psi vrlo uspjesni na izlozbama ljepote, ne zna bas previse o psecem temperamentu i naslijedjivanju istog. Nazalost, izgled psa je ono sto je njima jedino bitno. Jos tuznije, takav je pristup rezultirao u mnogim problemima s ponasanjem u mnogim pasminama. Danas postoji prilican broj agresivnih zlatnih retrivera, strasljivih njemackih doga, nervoznih i histericnih pekinezera, americkih pit bull terijera agresivnih prema ljudima... a ti psi ostaju u uzgoju jer su lijepi i njihovi su potomci trazeni zbog izgleda i titula roditelja. I naravno da vam uzgajivac nece priznati da je temperament njegovoj najcjenjenijeg parnjaka potpuno neprihvatljiv, da je zenka cije stence prodaje strasno plasljiva... vjerujem da mnogi uzgajivaci zapravo nisu niti svjesni da su mnoge takve stvari nasljedne, nego traze raznorazna opravdanja i objasnjenja zasto su psi takvi kakvi jesu. Oni koji su svjesni toga a svejedno uzgajaju od tih pasa i skupo prodaju njihove stence su lazljivci i prevaranti, ako ne i gore.

A na stencima se jos mnogo toga jednostavno ne vidi. Rijetko koje stene je u dobi od 2 mjeseca agresivno, recimo. Vecina je otvorena i radoznala, pa ta radoznalost maskira strasljivost, posebno na poznatom terenu (boks ili dvoriste u kojemu su uzgojeni). Naslijedjeni problemi s ponasanjem cesto se pocnu pokazivati u dobi od 4, 6, 10 mjeseci... kad se novi vlasnik vec snazno vezao za svoje stene, i kad je stene kod njega provelo dovoljno vremena da uzgajivac moze okriviti vlasnika za te probleme -- reci da stene nije dovoljno socijalizirao ili da ga je, naprotiv, prenaglo izlozio prevelikom broju podrazaja, da je bio prestrog ili suvise popustljiv, da ima krivu boju plocica u kupaonici, ili sto vec.

Zato potencijalni kupac treba otvoriti cetvore oci i promatrati ne stenad, vec odrasle pse u uzgajivacevom dvoristu. Kad odraste, stene ce fizicki nalikovati svojim roditeljima, djedovima i bakama, itd, ali ne samo to -- temperament tog psa ce jako nalikovati temperamentu predaka. Naravno da od tog pravila ima izuzetaka, ali najcesce je slucaj upravo taj da stabilna i mirna kuja parena s isto takvim muzjakom daje stence koji izrastu u stabilne i mirne pse. Dakle, gledajte odrasle pse. Stence za pocetak gledajte sto manje -- u njih se i suvise lako zaljubiti i odluciti ne mozgom, nego srcem. Ako su psi u boksovima, trazite od uzgajivaca da ih pusti, barem jednog po jednog. Nema ama bas nikakvog validnog razloga zasto on to ne bi mogao napraviti. Ako kaze da ne moze, jer bi vas neki odredjeni pas recimo mogao ugristi, hvala i dovidjenja. Pas koji sizi na nepoznatog covjeka u prisutnosti svog vlasnika koji tog covjeka smatra dobrodoslim nije pas cijeg potomka zelite imati. Nema veze sto uzgajivac, recimo, nije dovoljno radio s njim na poslusnosti -- takvo je ponasanje neprihvatljivo cak i kod relativno neodgojenog psa.

Kako bi se zapravo trebao ponasati pas u cijem ste dvoristu ili kuci? Hm. Neke stvari ovise i o pasmini. No, dobra reakcija za vecinu pasmina bila bi slijedeca: vi ste se pojavili u pratnji uzgajivaca. Pas pokaze odredjeno uzbudjenje (nije letargican i nezainteresiran) -- to moze biti lavez, ali ne mora. Moze biti poskakivanje, cviljenje, mahanje repom, snazno njuskanje. Pas je zainteresiran za vas i, buduci da se njegov vlasnik prema vama ponasa kao prema dobrodoslom gostu, i pas vam lako i bez oklijevanja prilazi i pozdravlja se s vama. Njuska vas, malo ili puno mase repom, dopusta vam da ga pomilujete. Ne izmice se vasoj ruci. Ne promatra vas nepovjerljivo i iskosa. Jezik tijela je opusten i ne odaje uznemirenost ili nervozu -- mnogi opusteni psi se "smiju" gostima: usta otvorena, usne razvucene u nesto nalik osmijehu, jezik malo isplazen. Dalje -- ovisno donekle o pasmini, donekle o pojedinom psu -- pas moze izgubiti interes prilicno brzo i otici se mirno izvaliti negdje u blizini, ili vam se moze utrpavati u krilo ili naslanjati na noge ili namjestati pod ruku da ga ceskate... to je sve u redu.

Kako se ne bi trebao ponasati pas kojemu ste dosli u goste? Ne bi smio biti apsolutno nezainteresiran i hladan, kao da nitko nije dosao. Ne bi smio, nakon sto vas je njegov vlasnik prijateljski docekao, ostati napet i neprijateljski raspolozen, rezati na vas, bjezati od vas, optrcavati vas lajuci i prijeteci kao da radite ne znam sto a ne stojite i razgovarate. Ne bi se smio skrivati da ga vlasnik mora otici uloviti i dovuci da vam ga pokaze. Ne bi se smio zamrznuti od straha i cucati u nekom kutu kao kip zureci u zid zato sto je nepoznat covjek dosao u kucu. Ne bi se smio trzati i strasiti na vase normalne, mirne pokrete. Ne bi smio hodati oko vas pogureno i pogrbljeno, s repom zalijepljenim pod trbuh i usima povijenim unatrag, bacajuci nepovjerljive poglede prema vama. Ne bi smio plasljivo izbjegavati vasu mirno i prijateljski ispruzenu ruku. Ne bi smio nabirati gubicu i pokazivati vam zube. Posebno ne bi smio urlati na vas kao zvijer i truditi se iz petnih zila da vam pokaze koliko zuba ima u celjusti. Ima ljudi koji bi neke od opisanih ponasanja ponosno proglasili ponasanjem dobrog cuvara. Ona to nisu. To su ponasanja neuroticnog, plasljivog psa koji se trudi ili izbjeci prijetnji ili je otjerati. Istina je da se tako mogu ponasati i psi koji nisu prirodno plasljivi, ali su bili zlostavljani -- ali opet, zelite li kupiti stene od nekoga tko zlostavlja pse?

Postoji kod toga i jedna kvaka koja nema veze s genima -- ako je kuja strasljiva i nervozna ne zato sto je takvo ponasanje naslijedila, vec zato sto ju je tezak zivot naucio takvom ponasanju, ona moze i svoje stence nauciti strasljivosti. Ono sto stenad nauci u tako ranom zivotnom razdoblju cesto im ostaje za citav zivot... psi medjusobno komuniciraju puno efikasnije nego sto ljudi komuniciraju s psima, i moze biti jako tesko "oduciti" stene od nekih ponasanja koje je naucilo od majke. Dakle, bez obzira je li zenka nasljedno ili nauceno plasljiva, njezina stenad nisu dobar izbor.

Ukratko, ono sto zelite vidjeti su psi koji pokazuju prirodan, vedar interes za dobrodoslog posjetitelja. Intenzitet tog interesa varira od pasmine do pasmine. Psi za drustvo bi trebali biti vrlo otvoreni, truditi se sto vise privuci vasu paznju, vidljivo uzivati u vasoj prisutnosti. Pasmine koje se obicno smatraju cuvarima u pravilu ce pokazati manje entuzijazma i brze ce vas poceti ignorirati, ali svakako se ne biste smjeli osjecati kao nezeljen gost medju njima ako vas je vlasnik prijateljski docekao. Pocetna reakcija i nije toliko vazna -- vecina ce pasa nadici groznu dreku kad netko zazvoni na dvorisnim vratima, posebno ako pasa ima vise -- ali gledajte kako se ponasaju nakon sto ste vec pet minuta medju njima. Do tada bi ih trebao pustiti onaj pocetni val adrenalina zbog vaseg dolaska, pa bi se trebalo vidjeti njihovo normalno ponasanje.

Ali eto i slijedece kvake. Ima dosta pasa koji se na vlastitom teritoriju ponasaju vrlo samopouzdano, cak i naduto, ali na nepoznatom terenu su manji od makova zrna i reagiraju strasljivo. I to otkriva los temperament. Ako je ikako moguce, zamolite uzgajivaca da zajedno prosetate pse. Uzmite bar dva psa na povodnike i podjite barem u kratku setnjicu. (Uzgajivacu se ne da? A da ga podsjetite da razmisljate o tome da u dogledno vrijeme iskesirate tih nekoliko stotina eura za njegovo stene, pa valjda imate pravo na pola sata njegovog vremena? Je li njemu i inace tako tesko setati pse? Recite mu da zelite vidjeti kako se njegovi psi ponasaju u javnosti jer vam je to vazno.) Promatrajte kako se psi ponasaju u setnji. Plasi li ih promet? Trzaju li se na zvukove? Kako reagiraju na prolaznike? Ono sto zelite vidjeti je da se pas drzi kao da mu je setnja ugodna i uzbudljiva stvar, ili barem ugodna ako vec ne uzbudljiva. Zelite vidjeti uspravno i veselo drzanje, jednolicno kretanje bez nervoznih trzaja, izraz lica opusten ili zainteresiran (nikako pognutu glavu i zabrinut izraz s izbuljenim ocima rasirenih zjenica), rep ili podignut ili opusten a nikako podvijen... vuce li pas na povodniku ili ne, to nije vazno, jer ovisi je li ga netko ucio hodati na povodniku ili nije. Pas bi trebao pokazivati umjeren, lagani interes za svijet oko sebe -- prolaznike, ptice, zvukove prometa, mirise... Ono sto nikako ne zelite vidjeti: pas koji odbija hodati i zguri se, pas koji cvili i vuce natrag kuci ili stalno pokusava skociti vlasniku u ruke, pas koji odbija proci ulicom dva metra od predmeta kao sto su kanta za smece ili prometni znak, pas koji misli da je svaki nadolazeci prolaznik strasno cudoviste od kojega treba pobjeci ili ga pokusati otjerati, pas kojega svaki neocekivani zvuk (recimo, netko je u blizini zalupio vrata na autu, ili se zaculo skripanje kocnica, ili je lupio labavi poklopac na sahtu...) baci u paniku od koje se ne moze oporaviti pola sata... Za odraslog psa su takva ponasanja posve neprihvatljiva, i nijedan zdrav pas prihvatljivog temperamenta uz minimalnu socijalizaciju (opet, zelite li kupovati od uzgajivaca koji svojim psima nije priustio barem minimalnu socijalizaciju?) nece ih pokazivati.

Bilo bi idealno da se nadje prolaznik zainteresiran za pse, koji ce stati i priupitati nesto i pozeljeti pomilovati psa. Idealna reakcija dobrog psa na pazljiv pristup nepoznate osobe kojoj se vlasnik prijazno obraca bila bi mirna i prijateljska. Pas ne bi smio rezati ili se izmicati. Opet, kolicina prijateljstva koju ce prosjecan pripadnik neke pasmine pokazati prema dobronamjernom strancu ovisi o pasminskom temperamentu. Labrador ce se oduseviti, njemacki ovcar ce vise istolerirati stranca...

Ako ste se uvjerili da psi niti kod kuce niti u "stranom svijetu" nisu skloni nervoznim, naglim reakcijama, odlicno. Vrlo je vjerojatno da ce takav stabilan temperament imati i stene koje namjeravate kupiti."
...nastavak sledi...