UC

gane011

Primećen član
Poruka
553

Dakle prica ide ovako...

Od pocetka decembra povremeno sam imao jake bolove u predelu gde se nalazi zeludac. Pripadajuci gastro mi ordinira ranisan i tako to bese sve do jedne srede u januaru kada sam jaukao celu noc od bolova i odoh ja do urgentnog centra gde mi ustanovise da imam zapaljenje zucne kese koja je puna kamenja i drugog sadrzaja i da je stvar dosta akutna i mora da se vadi. Pri tom je kesa duplo veca od normale, duplo debljeg zida, stacionirana iza zeludca i napravila je leziste (citaj udubljenje) u jetri.
Odmah me primise, obradise i poslase na operaciju. Mislim da vam je jasno da je operacija uspela inace ne biste ovo ni citali i sad se pitate - pa sta sa tim...
E PA OVO NIJE PRICA O MENI. Ovo je prica o ljudima koji rade u nenormalnim i ponizavajucim uslovima. Ne osvrcuci se na smestaj pacijenata koji je takodje katastrofalan, oprema sa kojom rade, uslovi i plate za koje ovi hirurzi, sestre, bolnicari i ostalo osoblje radi su najdublje dno koje se moze zamisliti. A to su ljudi koji bukvalno spasavaju zivote i koje jedino entuzijazam zadrzava na mestima na kojima su.
Eto to je to... vredi razmisliti... Nista nemam da pitam - sve mi je jasno.

Pozdrav
 
Potpuno si u pravu....Do pre deset meseci na specijalizaciji u jednoj renomiranoj zdravstvenoj ustanovi završavao sam sve preglede preko veze, tj preko belog mantila. Kasnije sam otišao u inostranstvo i sada sam tek posle nekih 4 godine stupio nogom u običan dom zdravlja, a bio sam i u poseti rođaku koji leži u bolnici....Znao sam da je situacija u medicinskim državnim ustanovama katastrofalna, :cry: :cry: ali takva :shock: :shock: ..nisam mogao da pretpostavim....Pa mi smo na nivou afričke države: :shock: počev od samih zgrada, pa do čekaonica, laboratorija, bolnica, operacionih sala...
Državne apoteke su ipak u mnogo boljem stanju od državnih bolnica, bolje su opremljene, snabdevenije su,čak se mogu takmičiti i sa privatnim....
Jedva čekam ponovo da napustim ovu zemlju... :(
dipl.ph.spec,analiticar
 
gane011:

Dakle prica ide ovako...

Od pocetka decembra povremeno sam imao jake bolove u predelu gde se nalazi zeludac. Pripadajuci gastro mi ordinira ranisan i tako to bese sve do jedne srede u januaru kada sam jaukao celu noc od bolova i odoh ja do urgentnog centra gde mi ustanovise da imam zapaljenje zucne kese koja je puna kamenja i drugog sadrzaja i da je stvar dosta akutna i mora da se vadi. Pri tom je kesa duplo veca od normale, duplo debljeg zida, stacionirana iza zeludca i napravila je leziste (citaj udubljenje) u jetri.
Odmah me primise, obradise i poslase na operaciju. Mislim da vam je jasno da je operacija uspela inace ne biste ovo ni citali i sad se pitate - pa sta sa tim...
E PA OVO NIJE PRICA O MENI. Ovo je prica o ljudima koji rade u nenormalnim i ponizavajucim uslovima. Ne osvrcuci se na smestaj pacijenata koji je takodje katastrofalan, oprema sa kojom rade, uslovi i plate za koje ovi hirurzi, sestre, bolnicari i ostalo osoblje radi su najdublje dno koje se moze zamisliti. A to su ljudi koji bukvalno spasavaju zivote i koje jedino entuzijazam zadrzava na mestima na kojima su.
Eto to je to... vredi razmisliti... Nista nemam da pitam - sve mi je jasno.

Pozdrav

Crni Gane, pa vidim ja nema Vas, tacno sam i zamislila da Vas je neka teska muka onesposobila da date po koju repliku na zdravlju! :lol:
Salu na stranu, drago mi je sto se ipak sve dobro zavrsilo, i pravovremeno, i bez komplikacija! Dobrodosli Vi nama nazad! :P
 

Back
Top