Историја Републике Српске

urospo

Iskusan
Poruka
5.289
Mili brale, sejo, Srpski rode,

Ovu istinu o Srbima i Republici Srpskoj pišem isključivo na osnovu postojeće validne istorijske građe pokušavajući, koliko god sam mogao, svoju istinsku, svetu i čistu kao suza Srpsku pripadnost da potisnem u drugi plan. Nadam se da sam u tome potpuno i uspeo!

Srbi, po religijskoj pripadnosti pravoslavni hrišćani, žive na ovim prostorima već vekovima. Još u 15. veku su predstavljali jednu jedinu populaciju na području bivše Bosne i Hercegovine. Srednjovekovna bosanska država bila je predvođena srpskom dinastijom koja je bila u sredstvu sa dinastijom Nemanjića u tadašnjoj Srbiji. Istorijska promena se desila kad su Turci Osmanlije izvršili invaziju Balkanskog poluostrva u 14. i 15. veku. Značajan deo populacije u tadašnjoj Bosni, većinom Srbi, a manjim delom i »Hrvati« (Srbi koji su pre poturčenja bili prihvatili rimo-katolicizam) , prihvatili su islam, religiju turskih osvajača, nakon pada Bosne 1463. godine. Razloge za ovo treba traziti u činjenici da su jedino na taj način mogli da izbegnu progone, a neretko i samu smrt od strane turaka, velike namete i poreze, i uopšte nesnošljive uslove za zivot koje su turski osvajači nametali pokorenim narodima. Da, nažalost, i u to vreme postojali su Srbi koji su svoju veru prodavali za večeru. Upravo potomci tih pohlepnih Srba koji su se poturčili samo zbog toga da bi tim bogohulnim delom nešto ušićarili sada pusto turski arlauču po srpskoj i od iskona Srbinovoj Bosni, animalno pogano, kukavički naivno i laički budalasto pretvaraju srpski jezik u nekakav svoj »bošnjački«, te bez trunke stida, Bože, oprosti im jer ne znaju šta čine, sebe proglašavaju nekakvim marsovcima-bošnjacima. Ne, nikada nisam hteo da sa manitima ulazim u dialog jer to bi bilo čisto gubljenje dragocenog vremena, uzaludno trošenje preko potrebne energije, a, Boga mi ni moj naučni renome me sputava da prevaspitavam osunećene i pohrvaćene »srbe« sa urođenom genetskom greškom. Da sam bio u pravu vreme je već pokazalo, a da je moja istina bazirana isključivo na validnim, lakoproverivim, istorijskim, filološkim, sociološkim, arheološkim i antropološkim dokazima shvatiće svako onaj ko nije slep, ko se istine ne boji i svako onaj ko je išao u školu, a ne prolazio pored nje na putu do najbliže birtije. Neka vam je srećna REPUBLIKA SRPSKA, braćo Srbi i sestre Srpkinje !

Nakon Austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1875. godine i njene aneksije 1908. počeo je na ovim prostorima da vlada uticaj zapadnih civilizacijskih tokova. Negde u to vreme počinje da vlada Srpska nacionalna svest i ideja o ujedinjenju Srpskog naroda u Bosni sa maticom Srbijom. U Sarajevu je 28. juna 1914. godine, na Vidovdan, grupa lokalnih srpskih patriota izvela atentat na austrijskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Tom prilikom Gavrilo Princip pripadnik pokreta Mlada Bosna nanio je smrtne povrede čoveku koji je bio na čelu države koja je držala pod okupacijom veliki deo juznoslovenskih naroda. Bio je to čin koji je poslužio kao povod Austrougarskoj da krene u ratne pohode na Srbiju. Ujedno je to bio i početak prvog svetskog rata. Tokom tog rata srpski narod je dosta stradao (1,2 miliona žrtava), ali je na kraju zajedno sa narodima Rusije, Francuske, Engleske, SAD i drugim slobodarskim narodima uspeo da zaustavi zlo koje je pretilo celom čovečanstvu.

Tokom drugog svetskog rata srpski zivalj u srpskoj Bosni pretrpeo je do tada neviđen genocid i razaranje svega što je stvarano poslednjih decenija. Prema istorijskim podacima, u toku tog rata poginulo je ili je zverski pogubljeno oko 2 miliona Srba, od čega je samo u zloglasnom ustaškom logoru Jasenovac zverski pobijeno više od 750 hiljada nedužnih ljudi, mahom žena, dece, staraca invalida i bolesnih. Srbi su i tokom tog rata dali veliki doprinos u zaustavljanju zla koje se zvalo fašizam. Zajedničkim snagama sa saveznicima iz prvog svetskog rata 1945. slomljena je Hitlerova Nemačka i njeni saveznici. Na nesreću, komunistička partija Jugoslavije (pogani, bogohulni i antisrpski nastrojeni bezbožnici i zločinci – pobili su mučki na stotine hiljada nedužnih Srba, a sve druge zverski mučili, tiranisali, zastrašivali i zatvarali u svojim kazamatima) uspela je da podeli Srbe na dve strane: četnike i partizane. To nas je veoma skupo koštalo. Međutim, bitno je naglasiti da su i srpski četnici i srpski partizani vodili rat protiv nacista i ustaša. S druge strane, veliki broj muslimana (poturica) i Hrvata (pokatoličenih Srba) u oba svetska rata je stao iza ideje fašizma i u direktno savezništvo sa ostalim hitlerovim snagama. Handžar divizije ustaškog »cvijeća« su zverski, mučki i kukavički ubili na stotine hiljada nedužne srpske nejači, staraca, bolesnih i onemoglih samo zbog toga što su bili Srbi. Neko te zločine može i oprostiti, ali zaboraviti ih niko nikada ne sme zato što je njihova nevina krv, Bogom napojena duša i fantastični heroizam, čojstvo i junaštvo temelj na kojem počiva junačka, ponsna i dična REPUBLIKA SRPSKA, a, Boga mi, i sveukupno SRPSTVO!

Posleratna Jugoslavija, kao ni prethodna, nije uspela da reši nacionalnu netrpeljivost međusobno neprijateljstvo naroda koji su u njoj živeli. Komunisti su prosperitet na ovim područijma uspeli da održe zahvaljujući zaduživanjima i kreditima po svetu, dok su političku stabilnost, uključujući i međunacionalne odnose, održavali jednostavnom metodom političke presije. U toku tog perioda slabljenje srpskog nacionalnog bića bilo je veoma izraženo, čak možda i više nego u prethodnim okupacijama.

Raspad bivše Jugoslavije počeo je u novembru 1990. godine, kada su održani prvi višestranački izbori. Pored vlade i parlamenta uspostavljeno je i sedmočlano predsedništvo, na čelu sa ustašom Stipom Mesicem (sadašnji predsednik Hrvatske) koji je i pre dolaska na čelo SFR Jugoslavije izjavljivao da će biti njen poslednji predsednik. U bivšoj BiH na vlast dolazi islamski fundamentalista i al kaidin terorista Alija Izetbegovic koji je bio član "mladih muslimana", militantne muslimanske organizacije u toku drugog svetskog rata, i autor "islamske deklaracije", fundamentalistički nastrojene knjige koja je propagirala da mirna koegzistencija između islama i drugih veroispovesti nije moguća. Ovo za Srbe nije bila situacija koja obećava, ali je nada postojala sve dok je postojala Jugoslavija.

Ne zadugo, u junu 1992. Slovenija i Hrvatska proglasile su nezavisnost, izazivajući tako secesiju Jugoslavije, a oblaci rata su se neizbežno počeli nadvijati nad bivšom Bosnom i Hercegovinom. Muslimanska stranka SDA se već počela pripremati za konflikt, stvarajući paravojne formacije "zelene beretke", kao i druge slicne fašističke i ustašoidne organizacije. U Skupštini i svim drugim važnijim institucijama bivše BiH vršeno je preglasavanje srpskih predstavnika odnosno majorizacija od strane predstavnika hrvatskog naroda i muslimana. U prilog ovoj tvrdnji spomenuću samo neke od odluka:

- Odluka o secesiji iz postojeće zajedničke države ne uvažavajući
volju Srba za ostanak u postojećoj državi SFR Jugoslaviji;

- Proglašenje nezavisnosti i samostalnosti bez odobrenja Srba;

- Neprihvatanje mirovnog plana (Kutiljerov plan) od strane predstavnika
muslimana;

- Isključivanje predstavnika srpskog naroda iz zajedničkih organa
(predsedništva, skupštine i vlade bivše BiH).

Kao odgovor na ponašanje i aktivnosti (isključivost, ostrašćenost, šovinizam, fašizam, nacizam) druga dva naroda BiH, srpski narod je organizavao referendum na kome je preko 95% glasova bilo za opstanak u dotadašnjoj državi SFR Jugoslaviji, a srpski poslanici iz tadašnjeg bosansko-hercegovačkog parlamenta su 9. januara (sv. Stefan) 1992. godine, usvojili novi Ustav i time udarili temelje Republici Srpskoj. Tako je formirana Republika Srpska. Ovo je bio tada jedini način da se srpski narod spasi od još jednog nadolazećeg zla.

Pre otpočinjanja ratnih dejstava desilo se desetak napada na predstavnike srpskog naroda, njihova naselja i svetišta... Ovom prilikom spomenuću samo neka od njih:

-U Sarajevu, u blizini stare Srpske pravoslavne Crkve, na svadbi sbog sina, ubijen je Nikola Gardović od strane pripadnika paravojnih formacija poturica " zelenih beretki".

-Na području Broda u naseljima Sijekovac, Donje Barice, Gornje Barice i Liješće zaklan je veći broj civilnog stanovništva srpske nacionalnosti od strane poturica i ustaša...

-Prilikom povlačenja JNA iz Sarajeva i Tuzle (i drugih gradova) mučki je ubijeno i ranjeno nekoliko stotina pripadnika JNA, od čega su većinu činili tek stasali vojnici. Samo u Tuzli, u koloni vozila koja su se pod dogovorom povlačila iz grada, ubijenoje 160 mladića.

Sve je to izazvalo strah i uznemirenost srpskog stanovništva koje je radi sopstvene zaštite počelo sa uvođenjen straža u pojedinim naseljima.

Od aprila 1992. do novembra 1995. godine bivša BiH je bila u klasničnom građanskom ratu, vođenom između etničkih grupacija. Kao i svaki drugi građanski rat, i ovaj je imao međunarodnu pozadinu. Hrvati su bili ohrabreni od strane Hrvatske i pojedinih zapadnih zemalja (Vatikan, Nemačka, SAD-e…), a Muslimani od Amerike i celog islamskog sveta. Priča o srpskoj agresiji bila je plasirana gebelsovska propaganda samo zato da bi se zastaškala prava pozadina ovih sukoba, koja je u stvari lezala u ostvarivanju težnje pravljenja novog svetskog poretka i uspostavljanju interesa velikih sila na ovim prostorima. Pored oružanih sukoba protiv Srba vodio se i opšti medijski rat u kome su Srbi predstavljani kao zločinci, banditi, fašisti. Žrtve su fašističkom propagandom prikazivane kao dželati. Pravljene su razne montaže, preuveličavane mnoge stvari (Markale, Ul. Vase Mickina, Srebrenica, »logori« …), a išlo se čak i do toga da se pobijeni Srbi od strane poturica prikazu na medijima kao nedužni muslimani pobijeni od "krvoločnih" Srba. Prosto neshvatljivo ali istinito. Nadam se da Božija pravda nikoga neće mimoići.

Tokom odbrambenog rata u periodu 1992 - 1996. izvršen je, najblaže rečeno, genocid nad srpskim stanovništvom od strane fašističke hrvatsko-muslimanske koalicije i dela međunarodne zajednice. Raseljeno je i protjerano na stotine hiljada Srba, popaljeno je i porušeno hiljade srpskih naselja i objekata. U oko 400 logora na prostoru bivše BiH mučeno, na razne nacine zlostavljano i pobijeno hiljade nedužnih srpskih civila, žena, dece, staraca, invalida i bolesnih.

Pre rata od 5.888 naselja u bivšoj BiH Srbi su bili većina u 2.439 (41%), muslimani u 2.179 (31%), Hrvati u 1016 (17%), dok u 233 naselja nije bilo dominantne skupine; za 31 naselje nemam proverenih podatka. Iz 1.211 naselja proterano je ili umoreno stanovništvo. Od toga je 683 naselja spaljeno i uništeno.

Tokom odbrambenog rata 1991 - 1996. na prostorima bivše BiH i Hrvatske na kome je živilo srpsko stanovništvo izvršeno je plansko rušenje i uništavanje pravoslavnih verskih objekata. Na tim prostorima je uništeno 212, a ošteceno 367 Srpskih pravoslavnih crkava i manastira i oštećeno ili porušeno 218 parohijskih objekata. Od dolaska vojnika KFOR-a na Kosovo i Metohiju u periodu od juna do oktobra 1999. uništeno je ili oskrnavnjeno 76 Srpskih pravoslavnih crkava i manastira.

Tokom celog rata vlada SAD-a i vlade većeg broja zapadnih i islamskih zemalja pružale su nesebičnu pomoć u hrani, opremi, oružju, strelivu, logistici, informacijama...... protivničkoj strani – muslimansko-hrvatskoj fašističkoj i proustaškoj koaliciji. Mnoge srpske akcije su zaustavljane i tako produžavan rat. Nekoliko puta su se strani faktori upletali u sukob i odgovarali muslimanske i hrvatske predstavnike od potpisivanja mirovnog sporazuma. Pre samom kraju rata zločinačke snage NATO saveza su se i direktno stavile na stranu srpskih neprijatelja, bombardujući polozaje srpskih branilaca, kao i civilna naselja, telekomunikacione objekte, škole, bolnice, crkve, fabrike..... Tom prilikom su upotrebljavali projektile punjene osiromašenim uranijumom, za šta postoje neoborivi dokazi. Zar postoji veći zločin i zar mogu postojati veći zločinci !!??

Nakon mnogobrojnih pokušaja uspostavljanja mira i mirovnih sporazuma nuđenih od strane međunarodne zajednice (Vens-Ovenov plan, Oven-Stoltenbergov plan, plan kontakt grupe, međunarodne konferencije....), konacno je 21. novembra 1995. godine u Dejtonu (Ohajo) sklopljen mirovni sporazum o prekidu neprijateljstava, koji je ozvaničen 14. decembra iste godine u Parizu. U osnovi Dejtonskog sporazuma je nova mapa Bosne i Hercegovine, gde je uspostavljena podela na Republiku Srpsku i muslimansko-hrvatsku federaciju. Prema ovom sporazumu, Srbi su dobili 49% ukupne teritorije Bosne i Hercegovine, mada su pre toga imali oko 73% teritorije pod svojom kontrolom i gruntovno po katastarskim knjigama oko 64% od celokupne teritorije bivše BiH, u svom posedu.

Dejtonskim sporazumom je osim toga za Goražde (Muslimansku enklavu) koje je bilo odvojeno od ostatka federacije tad koridor širine 20 km preko srpske teritorije. Na drugoj strani ostala je sporna granica između federacije i BiH kod srpskog grada Brčko (ostao je sporan granični deo opštine Brčko) koji spaja istočni i zapadni deo Republike Srpske. Međutim time se nisu zadovoljili ni muslimani niti čelnici zapada pa su Brčko proglasili distriktom. Takođe je Dejtonom muslimanima (ili Bošnjacima, kako oni vole da se zovu) kao nagrada za počinjene zločine nad nedužnim Srbima deo grada Sarajeva koje su Srbi naseljavali pre rata i držali pod kontrolom citav rat »pripao« je njima. Ne sme se zaboraviti da je Sarajevo, između ostalog bio industrijski, ekonomski i kulturni centar bivše BiH. Po najvećoj zimi iz Sarajeva je« mirovnim ugovorom« proterano oko 150.000 Srba.

Po završetku rata, od neprijatelja Srpske pokrenuta je hajka na najistaknutije borce i najzaslužnije za njeno stvaranje. Poenta svega je osuditi vojno i političko vodstvo Srba za »zločine«, a time direktno osuditi i Republiku Srpsku kao državu koju su stvorili »zločinci«. Namera dželata je kazniti sve one koji su učestvovali u stvaranju Republike Srpske, kazniti još jednom sve preostale Srbe u Srpskoj i uništiti i razoriti tek stvorenu Republiku Srpsku. Ono što fašisti koji su se bili »junački« okupili u poganoj muslimansko-hrvatskoj koaliciji nisu mogli vojnički postići niti uz nesebičnu pomoć Vatikana, Nemačke, Amerike, arapskih i muslimanskih zemalja hteli bi sada u miru postići. Primer većeg kukavičluka istorija još nije zabeležila.

Pored svih nedaća i prepreka srpski narod je uspio stvoriti i očuvati svoju državu Republiku Srpsku kao istinski i jedini garanta njegovog opstanka na ovim prostorima. Dobili smo državu sa svojom vojskom, policijom, sudstvom, školstvom, pravosuđem..... Zrtve koje smo podneli tom prilikom su zaista ogromne. To nam daje zadatak da sada ne smemo pokleknuti, nego moramo izdržati do kraja. Kao i svaki posao tako i stvaranje države nije dobro započeti, a nedovršiti. Stoga ostaje nam zadatak jačanja Republike Srpske u ekonomskom, političkom, vojnom, obrazovnom, moralnom, i svakom drugom pozitivnom smislu. Takav jedan veliki zadatak traži od svakog sina i kćeri Republike Srpske da da svoj puni doprinos iz one oblasti u kojoj je najbolji i najuspešniji.

Republika Srpska smeštena je u centralnom delu Balkanskog poluostrva, u području jugo-istočne Evrope. Prostire se na novršini 25.053 km², a na tom prostoru živi oko 1.391.000 stanovnika. Većinsko stanovništvo u RS je srpsko oko 93%, ostatak (7%) čini hrvatski i muslimanski zivalj.

U posleratnom periodu prisudna su nastojanja neprijatelja Srpske da je prodaju ili da je utope u unitarnu BiH. Brojni su primeri prekoračenja ovlašćenja članova međunarodne zajednice, na štetu suveriniteta i teritorijalnog integriteta RS. Takođe, od pojednih političara iz fašističke hrvatsko-muslimanske federacije dolaze izjave kojima se negira postojanje Republike Srpske. Zbog takvih nastojanja i formiran je pokret za Slobodnu Srpsku. Naš odgovor na sve te uzaludne pokušaje je kratak i jasan. Ukoliko se nastavi sa dodatnim pritiscima na RS radi njenog uništenja mi Srbi imamo puno pravo da upotrebimo sva raspoloziva sredstva u odbrani naših najelementarnijih prava, prava nažzivot , postojanje i pravo na svoju drzavu. Takođe, više se nećemo miriti sa sadašnjim položajem RS u tzv. BiH nego ce naša zalaganja ići u pravcu organizovanja referenduma na kome ce se stanovnici RS izjasniti gde, kako i sa kim žele da žive. Pokret za Slobodnu Srpsku je nezaustavljiv proces. Iskra koja je tek tinjala pre nekoliko godina se rasplamsala u buktinju koju niko više ne može da ugasi. Taj sveti nebeski plam neminovno će stvoriti jedinstvo vaskolikog Srpstva i ujediniti u jednu jedinu Svesrpsku državu NEBESKOG NARODA SRPSKOG.

SREĆNO TI JEDINSTVO I SKORO UJEDINJENJE SVESRPSKIH ZEMALJA BRATE, SEJO, SRPSKI RODE !!!

Na Vidov dan 2003. leta Gospodnjeg, ponizni rab Svevišnjeg,

prof. dr. Krstan Dj. Kovjenic
_________________
S verom u Boga, vaskoliko S R P S T V O, ujedinjenje svih zemalja S R P S K I H i RADIKALNO BOLJE sutra za Srbe, Srbiju i sve zemlje srpske
 
Кога интересује филм, морао би да се распита код аутора. Да сте којим случајем погледали сајт (као што сам предложио), онда бисте морали приметити да на неколико места имате контакт и-мејл адресу (на главној испод фотографије и у одељку за књиге).

Занимљиво,доста заинтересованих особа ме је контактирало путем и-мејла, да им одговорим на исто питање, где могу набавити филм? Ја знам исто што и ви. Ништа. На сајт сам случајно нелетио и проследио вама.

Контактирајте Светлану путем и-мејла и верујем да ће вам радо одговорити. Иначе,један мој другар ради на томе да филм објави на једној градској телевизији. О којој се телевизији ради, не бих вам смео рећи, уосталом није ни битно. Филм "побиј, покрсти, протерај" на неки начин у СРБИЈИ је “проглашен” за непожељан.
Зашто је непожељан? Зато што филм говори о страдању Срба. Е, то вам је браћо демонократска СРБИЈА,главом и брадом.

Сећате ли се како је проусташка ТВ станица Б92 са радошћу, пре неколико година, приказивала филм о страдању мунџоса, а остале ТВ у Србији преносиле и утркивале ко ће боље и више приказати Србе у негативном светлу. Данас је иста ситуација, ако не и још гора.
Е те исте станице које су са радошћу приказивале филм
о “страдању” мунџоса НЕ ЖЕЛЕ да прикажу филм о страдању Срба. ?еботе, ко да живимо у Ендехазији или Албанији. Зар је могуће да истину о србским страдњима забрањују медији у Србији. Да којем смрдљивом шиптару фали која длака са главе, одмах би се ови медији покренули и ставили њима у службу,а и ове србофобичне НВО који роваре по Србији не би остале мирне. Све се машинерија покреће, и медијска и политичка кад треба бранити све сем Срба. Све вам је то пријатељи драги, уиграна и добро координирана машинерија НСП.

На приказаном сајту имате називе усташких станица које су одбиле да прикажу филм: а неке од њих су:
“национална”РТС, Крадићева БКТВ и др, Политика…

На жалост, дошло је црно доба када се Србија СТИДИ своје прекодринске браће, када се стиди Срба ратних логораша, када се стиди србских ратника који живот дадоше за Отачаство. Е мене је такође срамота,( али не ових горе побројаних, страдале браће њима се поносим)већ ових квази Срба, влатодржаца и појединих опозиционара.

Ево једне ДИС-ове песме из 1916. године, увек актуелне

НАШИ ДАНИ

Развило се црно време опадања,
Набујао шљам и разврат и пороци,
Подиго се трули задах пропадања,
Умрли су сви хероји и пророци.
Развило се црно време опадања.

Прогледале све јазбине и канали,
На високо подигли се сутерени,
Сви подмукли, сви проклети и сви мали
Постали су данас наси суверени.
Прогледале све јазбине и канали.

Покрадени сви храмови и чивоти,
Исмејане све врлине и поштење,
Понижени сви гробови и животи,
Упрљано и опело и крштење.
Покрадени сви храмови и чивоти.

Закована петвековна звона буне,
Побегао дух јединства и Бог рата;
Обесисмо све празнике и трибуне,
Гојимо се од грехова и од блата.
Закована петвековна звона буне.

Од пандура створили смо великаше,
Достојанства поделише идиоти,
Лопови нам израђују богаташе,
Мрачне душе назваше се патриоти.
Од пандура створили смо великаше.

Своју мудрост расточисмо на изборе,
Своју храброст на подвале и обеде,
Будућности затровасмо све изворе,
А поразе прогласисмо за победе.
Своју мудрост расточисмо на изборе.

Место светле историје и гробова,
Васкрсли смо све пигмеје и репове;
Од несрећне браће наше, од робова
Затворисмо своје очи и џепове.

Место светле историје и гробова.

Остала нам још прашина на хартији,
Ко једина успомена на џинове;
Сад сву славу пронађосмо у партији,
Пир поруге дохватио све синове.
Остала нам јос прашина на хартији.

Под срамотом живи наше поколење,
Не чују се ни протести ни јауци;
Под срамотом живи наше јавно мњење,
Нараштаји који сишу ко пауци.
Под срамотом живи наше поколење.

Помрчина притиснула наше дане,
Не види се наша јадна земља худа;
Ал кад пожар подухвати на све стране,
Куда ћемо од светлости и од суда.
Помрчина притиснула наше дане.
 
Од отварања ове теме а и како је замрла, издешавало се што шта што би већ могли сврстати у историју западне српске државе. У међувремену је изашла књига Чедомира Антића и Ненада Кецмановића "Историја Републике Српске" коју на жалост нисам имао прилике прочитати, али увјерен сам да је у питању темељито урађен, садржајан и квалитетан урадак. Наравно, како је то прва књига кроз коју је обрађена историја Српске, могуће су неке омашке, када је у питању композиција, класификација догађаја као и сам садржај, но биће у будућности још радова на ову тему кроз које ће се надам се побољшати садржај и евентуално исправити неке омашке.
Наравно, књига је наишла на хорски лавеж и рику оних којима је Српска трн у оку, као и документарни филм Бориса Малагурског "Република Српска, борба за слободу". Па се Борис морао бранити од клевета и у правилу будаластих оптужби србофобичних политичких "елита" и медија, а гостовао је и на једном таквом баш србофобичном медију гдје је покушао образложити бесмисленост тих оптужби
 

Направљена мапа логора, места страдања Срба у БиХ​


Прва база података са 322 места заточења у БиХ у којима су противправно затварани цивили и припадници Војске Републике Српске (ВРС) у протеклом Одбрамбено-отаџбинском рату објављена је на сајту Републичког центра за истраживање рата, ратних злочина и тражење несталих лица. Овај центар је прелиминарну базу израдио после вишегодишњег истраживања. Реч је о бази у којој су уврштени логори из једног дела БиХ. Подаци ће се допуњавати подацима о логорима из других крајева земље јер, како наводе у овом центру, база није коначна.
„Реч је о прелиминарним резултатима за прератне општине Бихаћ, Босанска Крупа, Братунац, Брод, Власеница, Дервента, Добој, Зворник, Модрича, Орашје, Оџак, Сребреница, Угљевик и Шамац, као и за Сарајево пет градских и пет приградских општина”, рекао је бањалучким медијима директор Републичког центра Милорад Којић, преноси РTРС.

Којић је најавио да ће се у наредном периоду мапирати и места заточења у бањалучкој Крајини, западној Крајини, североисточној Босни, средњој Босни, горњем Подрињу, као и у Херцеговини.
И постојећи подаци можда ће се накнадно допуњавати с обзиром на то да је реч о прелиминарним резултатима.
„Овде говоримо о службеним извештајима, изјавама сведока, медицинској документацији, документацији МКЦК-а, као и подацима непријатељских снага током рата, односно такозване Армије БиХ, Хрватског већа одбране и Хрватске војске, као и пресудама пред домаћим правосуђем”, нагласио је Којић. Говорећи о детаљима у вези са сведочењем заточеника, Којић је рекао да је реч о правој голготи кроз који су људи прошли, а да су начини злостављања, како физичког, тако и психичког, нешто што здрав људски ум није у стању ни да замисли.

https://www.politika.rs/scc/clanak/...KvjGHmN-Y64yEOzU4mq14opjirENzERxrpbtdZ9St_hZg
 
417492606_683700597284396_2438496758203733447_n.jpg
 

Back
Top