Jevrejke, žene i majke turskih sultana
Tekst preuzet iz časpisa “Los Muestros”
Prevela: Drita Tutunović
Tekst obradio i slike odabrao: Aron Albahari
JEVREJKE, ŽENE I MAJKE TURSKIH SULTANA
Sultan Valide, titula majke vladajućeg
sultana Otomanske imperije
U povodu proslave i raznih manifestacija posvećenih 700-toj godišnjici nastanka Otomanske imperije, objavljena je i knjiga Ali Kemala Merama "Majke sultana" ("Padišah Analari"). Knjiga je posvećena manje poznatim detaljima i istorijskim zbivanjima iz epohe vladavine svih turskih sultana, počev od prvog - Osmana, po kome je Imperija i dobila ime, do poslednjeg - Vahdetin sultana. U knjizi je posebno istaknuta činjenica da ni jedna od majki turskih sultana nije bila Turkinja, niti rođena kao muslimanka, već su sve bile grčkog, bugarskog, srpskog, jevrejskog, ruskog i francuskog porekla.
Naravno, sve su islamizirane (prevedene na islamsku veru) i dobile muslimansko-turska imena.
Pet od ovih žena bile su Jevrejke, jevrejskog porekla, a neke od njih, poput Hurem sultanije, imale su veliki uticaj ne samo na ono sto se događalo na dvoru Topkapi, koji je bio zvanična carska rezidencija, već i na unutrašnju i spoljnu politiku Imperije.
Bista Ajše Hafiza sultanije u Manisi
1* Po istorijsko-hronološkom redu, prva Jevrejka koja je postala žena sultana, a potom i majka nekog sultana, bila je Ajša Hafiza (1479.-1534.).
Rođena je pod imenom Helga. Bila je žena sultana Javuz Selima I, i majka najčuvenijeg sultana Otomanskog carstva - Kanuni sultan Sulejmana, poznatog kao Sulejman Veličanstveni.
Prva je žena koja je ponijela titulu Sultanije („majke sultana” - na turskom Va
lide Sultan), što karakteriše njeno veće učešće u podjeli vlasti i moći. Inicijator je gradnje kompleksa u Manisi koji objedinjuje džamiju, osnovnu i višu školu i bolnicu.
Sultan Selim I Javuz, vladao od 1512. do 1520.
Sultan Sulejman I Veličanstveni, vladar koji je najduže vladao
u turskom carstvu, od 1520. do svoje smrti 1566.
Po stupanju na tron njenog sina Sulejmana, Ajša dobiva titulu Sultanija Majke - Valide Sultan. Za vrijeme njegove 46-to godišnje vladavine, tursko carstvo je prošireno sa 6.557.000 km[SUP]2[/SUP], koliko je imalo u trenutku smrti njegovog oca sultana Javuz Selima, na 14.893.000 km[SUP]2[/SUP].
Njen sin se sa njom savjetovao vrlo često i veoma je uvažavao njene stavove. Umrla je u martu 1534.g. u 55. godini svoga života i sahranjena je u grobnici (turbetu) koja se nalazi u džamiji koja nosi ime njenoga muža sultana Selima, u Istambulu.
Hurem Sultanija
2* Interesantno je da je i žena Sulejmana Veličanstvenog bila islamizovana Jevrejka - Hurem Sultanija (1506. – 1558.).
Rođena je u Poljskoj, kao Aleksandra Lisovska, a u istočnjačkom svijetu poznata je kao Rokselana. Njeno tursko ime je značilo - "vesela, vedra žena". Bila je najuticajnija sultanija u 600-to godišnjoj istoriji turskog Otomanskog carstva. Dala je značajan pečat politici kako u samom carstvu, tako i van njega.
Dok je još bila mala, oteta je na teritoriji današnje Ukrajine, i poklonjena turskom dvoru. Poklonio ju je krimski guverner. Svojom ljepotom, inteligencijom, sposobnostima i šarmom privukla je sultanovu pažnju, zadobila njegovo povjerenje i prijateljstvo. A potom se i udala za njega. Bila je jedina žena za koju se sultan Sulejman oženio na zvaničan-oficijalan način. Time je zadobila i počasno mjesto među ženama u carskom haremu.
Hurem sultanija, je sa Sulejmanom rodila petoro dece. Jedan od njenih sinova, Selim II, je poslije smrti oca Sulejmana Veličanstvenog, nasljedio njegov tron i postao sultan.
Međutim sultanija Hurem, nije doživela njegovo imenovanje i postavljenje za sultana. Umrla je 18. aprila 1558.g. u 52. godini i sahranjena je u mauzoleju džamije Sulejmanija u Istambulu.
Rokselana i sultan Sulejman I Veličanstveni
Anton Hickel, 1780, Zemaljski muzej u Majncu
Hurem ili Rokselana je bila inspiracija mnogim umjetnicima. U muzici, čuveni Jozef Hajdn joj je posvetio svoju Simfoniju broj 63, a glavni je lik i u operi kompozitora Denisa Sišinskog. Jedan od njenih najpoznatijih portreta nalazi se u Italiji, u galeriji Ufici, u Firenci. I kod nas je obrađena kao lik i tema u pozorišnom komadu i romanu Radovana Samardžića - "Sulejman i Rokselana".
Rokselana, portret
3* I ponovo kuriozitet! I žena sina sultanije Hurem, pomenutog sultana Selima II, je takođe bila Jevrejka- sultanija Nurbanu (1525. – 1587.).
Rođena kao Rahela, ona je takođe bila oteta kada je imala oko 10 godina. Oteli su je, a potom i prodali, gusari, na poznatoj tržnici robova u Peri, a kupio ju je jedan trgovac robova iz Istambula. Od njega ju je otkupio za harem, sultanov službenik, zajedno sa drugim djevojčicama njenih godina. Bila je mršava i krhka, ali je svojim ponašanjem i inteligencijom ostavila utisak na sultaniju Hurem, koja ju je poslala u gradić Manisu sa ciljem da stekne dobro obrazovanje. Kada je sultanija Hurem, poslije nekoliko godina došla u Manisu u posjetu djevojkama obučavanim i školovanim za harem, svojom ljepotom joj je privukla pažnju baš Rahela. Moguće da je ton toj simpatiji dala i činjenica sultanijine svjesnosti zajedničkog jevrejskog porijekla sa Rahelom. Sultanija je odlučila da će Rahela biti supruga jednom od njenih sinova. Baš ona joj je i dala ime Nurbanu, što na turskom znači "carica koja sija božijom svjetlošću". Želja Hurem sultanije se najzad ispunila i Nurbanu se udala za njenog sina Sari Selima (Selima Žutog - tako su ga zvali jer je imao plavu kosu).
Sultan Selim II, vladao od 1566. do 1574.
Iako je Selim prvi put vidio Nurbanu na dan njihovog vjenčanja, mnogo ju je zavolio. Pisao joj je i pjesme, koje se danas smatraju najljepšim u otomanskoj literaturi. Vremenom, pošto su sva njegova braća poumirala, ostvarilo se ono što je djelovalo skoro nemoguće – kada je poslije 46 godina vladavine, umro njegov otac Sulejman Veličanstveni, on, Sari Selim, je stupio na presto turskog carstva kao sultan Selim II, a Nurbanu je postala sultanija.
I ona je stekla titulu Sultanija Majke, pošto je za života, doživjela da njen sin Murat III postane sultan.
Murat III, vladao od 1574. do 1595.
Između 1570. - 1579. godine, sagradila je Atik Valide džamiju u Istambulu. Nurbanu je umrla 7.decembra 1587.g. u 62. godini i sahranjena je u Aja Sofiji, u mauzoleju Selima II, u Istambulu.