Evo da sa vama podelim moje iskustvo...
U braku sam vec deset godinai imam dvoje dece,dva prekrasna decaka.Moj zivot je u zadnjih par godina kosmar...Moj muz i ja vise nismo ni malo bliski,cak i ne spavamo zajedno u istoj sobi.
On se udaljio od mene,ne postuje me,omalovazava,svaku priliku koristi da me ponizi,potceni,vredja i psihicki maltretira...
Ja ostajem u tom braku samo zbog dece,ali ne mogu vise ni zbog njih....dosta je...E sad,s obzirom da nisam stambeno zbrinuta,i da nemam posao(mislim mogu na kratko kod roditelja da odem,ali ni oni nisu u bas nekoj sjajnoj situaciji),ja imam strah da odem od njega.Neznma da li cu da uspem da se snadjem ako krenem od nule.Ovde imam sve,cak i vise nego dobre uslove za zivot,i kada zavirim duboko u sebe,mislim da je trenutno odricanje od nekog konfora,jedini razlog koji me zadrzava ovde.I naravno deca koju ne mogu trenutno da povedem sa sobom,dok ne budu sudski pripala meni ,jer on nece da mi ih da.
Eto jedna zbunjena zena je pribegla ovom nacinu da cuje sta ljudi misle o njenoj situaciji,pa mozda cujem i neki pametan savet...