DA LI JE MOGUĆE DA JE PATRIJARH MAKARIJE OVAKO RUKOPOLOŽEN???
1. Poslije proucene El-Fatihe na sabahu, prva dva rekata podne, ikindije, akšama i jacije prouciti još po jednu suru ili nešto iz Kur’ana. Dokaz za to je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako se prenosi, na prva dva rekata podne-namaza iza proucene El-Fatihe redovno ucio još po jednu suru. Ponekad bi koji ajet proucio glasnije da i ashabi cuju, a na zadnja dva rekata samo El-Fatihu.
2. Imam (onaj ko klanja) sam izgovora: “Semi’Allahu limen hamideh Rabbena ve lekel-hamd“, a onaj ko klanja za imamom (muktedija) samo “Rabbena ve lekel-hamd“ U tom smislu se od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se uspravio poslije obavljenog ruku’a proucio bi Semi’Allahu limen hamideh (Allah cuje onoga ko Ga hvali). Potom bi, dok je još na kijamu, izgovorio: “Rabbena ve lekel-hamd“ (Gospodaru naš, Tebi pripada svaka hvala);
Također se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada imam izgovori Semi’allahu limen hamideh – vi recite Allahume, Rabbena ve lekel-hamd!“
3. Na ruku’u izgovoriti Subhane rabbijel-azim! (Neka je hvaljen Gospodara moj Velicanstveni), a na sedždi Subhane rabbijelea’la! (Neka je hvaljen Gospodar moj Svevišnji).
4. Izgovarati tekbir prilikom svakog spuštanja i dizanja, kao što je preneseno u hadisima.
5. Prvo sjedenje (tešehhud) na kome se uci Et-Tehijjatu.
6. Prouciti rijeci tešehhuda.
7. U nocnim namazima uciti naglas na prva dva rekata farznamaza a u ostalim rekatima farz-namaza kao i u dnevnim namazima uciti u sebi. To je Sunnet.
8. Uciti u sebi na namazima za koje je propisano da se uci u sebi. Ovo se odnosi na farz-namaze. Što se tice nafila, na dnevnim je Sunnet uciti u sebi, a na nocnim naglas. Izuzetak su samo nocne nafile na kojima bi ucenje naglas moglo smetati drugima, pa je u takvom slucaju mustehab (lijepo) uciti u sebi.
9. Na zadnjem sjedenju, poslije proucenog tešehhuda, donijeti salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Fedale Ibn Ubejda, radijallahu anhu, se prenosi da je kazao: “Jednog dana dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, još sjedio u džamiji, dođe neki covjek i poce klanjati. cim je sjeo, rece: ‘Allahu, oprosti mi! Allahu, smiluj mi se!’ Na to ce Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Klanjacu, požurio si. Kada na namazu sjedneš, prvo prouci et-tehijjatu i salavate na mene, pa tek onda upucuj dovu i moli. Potom je došao drugi covjek, koji je nakon što je klanjao i sjeo, proucio prvo et-tehijjatu i salavate na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Njemu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Klanjacu, sada moli, bit ce ti uslišano.’
