Da, ko o čemu, Kljosov o R1a i Arijevcima. Prije 6000 godina jedva da se može govoriti o Indoevropljanima, a kamoli o Slovenima, Germanima, Srbima. Prva arheološki dokazana indoevropska kultura na tlu Balkana je Vučedolska kultura iz 3000 godine pne. Pored genetike postoji čitav niz nauka koje se bave porijeklom određenih naroda, a to su: arheologija, lingvistika, antropologija i sl. Sve te nauke biohemičar Kljosov naravno ne uzima u obzir. U njegovom prostom koordinatnom sistemu postoji samo TMRCA određenih haplotipova i tako otprilike prati migracije populacija. Samo multidisciplinaran pristup može dati ispravne odgovore. Nažalost, takvih multidisciplinaraca nema puno, i upravo tako ove bombastične priče prolaze u kojima se otkrivaju neki čudni psihološki arhetipovi. Nastoji se dokazati što starija ukorijenjenost na tlu Evrope (ista priča i kod Primorca i kod Kljosova), Arijevci i Germani i dalje ostaju nedosanjan ideal, i što je najkomičnije i najtragičnije u isti mah povezuju se populacije od prije 10000 godina sa današnjim narodima uz obavezan uslov da u tih 10000 godina nisu micale sa prostora na kome su sada (ovo govorim i za srpske i hrvatske autohtoniste, na kvazibošnjake neću ni da trošim riječi), a događaji od prije samo nekoliko godina pokazuju da se populacije veoma pokretljive i da se etnička slika mijenja u toku samo jedne godinena jednom određenom prostoru.
Povezati Arijevce, Lepenski Vir, Indiju, Slovene, Vinču i ne znam ti šta sve ne sa jednom haplogrupom i sve to proglasiti drevnom slovenskom civilizacijom je krajnji diletantizam. Baš me zanima kada bi Kljosov objavio bar jedan rad o biohemiji u kome bi sebi dopustio ovakava proizvoljna tumačenja, koliko bi još dugo opstao kao profesor na Harvardu. Moram priznati da je Nordtvedt, iako se takođe kao i Kljosov bavi genetikom iz hobija, ipak daleko obazriviji u svojim opservacijama.
Sve me ovo podsjeti na onu priču sa Trojom u Gabeli iz osamdesetih kada je meksički "arheolog" tvrdio da ima nepobitne dokaze da je Troja u Hercegovini, čak objavio i knjigu o tome sa tobožnjim dokazima. U tadašnjim senzancionalizmu sklonim sarajevskim medijima dočekali su ga kao veliku zvijezdu, a u Zagrebu su za to vrijeme skupili vodeće stručnjake iz raznih oblasti kojih se Salinas Prajs dotakao u svojoj knizi o Troji i objavili fenomenalnu knjižicu pod naslovom "Troja i ako je steći". U toj knjižici su stavku stavku po stavku razbucali Salinasovu teoriju i pokazali diletantizam pisca u mjeri da su pokazali autorovo nepoznavanje elementarnih znanja iz istorije, lingvistike, grčkog jezika...
Nažalost, genetika kao mlada nauka, ne do kraja definisana, je plodno tlo upravo za ovakve polufabrikate...