Omiljeni pisac

Да, баш из тог разлога сам прибиљежио "Варваре" за неко будуће читање, док збавим примјерак, легалан или нелегалан. Прије читања сам мислио да ће ми бити досадна. Те књиге које се врте махом око једног лика који много размишља, често знају бити досадне. Но, није била, Буцати је вјешто искористио оних пар епизода које су уносиле промјену у свакодневицу Тврђаве (убиство оног младића који се искрао из колоне, смрт официра на врху планине, кратки повратак кући и сл.), па и поред понављања одређених мотива, изнова и изнова, ни у једном тренутку је нисам читао преко воље. Е сад, то око алегоричности ми је посебно занимљиво - свуда се истиче та алегоричност "Татарске пустиње" можда и као главна особина романа. Иако свјестан те димензије дјела, могао сам је у потпуности занемарити, дакле посматрати као ништа друго до обичну причу о једном не одвећ занимљивом, и јаловом животу, и даље ми је роман био сасвим добар.

У сваком случају, мислио сам о овом писати на "Задње што сте прочитали" теми, хвала што си ми то упропастио... z:lol:
 
Kad vidim kako se ovde imena ponavljaju i vidim da je to ukus prosecnih ljudi, ja cu samo skromno reci mi su omiljeni pisci Seldon, Djeki Kolins i JA. Ja pisem uspesan blog, a imam i nekoliko bestselera, a oni su moje kolege i super smose slagali dok su bili zivi. Djeki sma volela kao majku, a Sidnija kao oca.
 
Meni se Tatarska pustinja nije dopala. Previše alegorično, za moj ukus.
Možeš da pročitaš Kucijevu Čekajući varvare, pošto je dosta slična u nekim stvarima. To jest, Kuci je bio pod jakim uticajem Bucatijeve knjige kad je pisao svoju.
Konsekventno, meni se ni Čekajući varvare ne dopada.
Ti nisi normalan, brutalan si do zla Bogaz:D
Ni ja organski ne podnosim ni a od alegorije, zato nikada nisam citala ni Novi zavet..
 
Jako tesko pitanje. Mislim da su mi odredjeni pisci odgovarali u odredjenom periodu sazrevanja i odrastanja: pocev od Markesa i Oskara Vajlda, preko rusista poput Gogolja i Cehova, polonista Sjenkjevica, a danas i mnogih filozofa Nicea, Sopenhauera i Ernesta Bekera, kao i velike Marije Dombrovske, Irvina Jaloma, Ernesta Sabata, i naravno bez Laze Lazarevica, majstora srpske knjizevnosti ne moze da prodje.
 
Zavist je religija mediokriteta.Ona im vraća snagu, ona je odgovor na nemire koji ih izjedaju i, na kraju krajeva, rastoči im dušu i dozvoli im da opravdavaju svoju bedu i svoju pohlepu dok ne poveruju da su to vrline, i da će se vrata raja otvoriti samo nesrećnicima kao što su oni, koji kroz život prolaze ne ostavljajući drugog traga do li namere da omalovaže ostale i da isključe, i ako je moguće unište, one koji, samom činjenicom da postoje i da su takvi kakvi su, ukazuju na njihovo siromaštvo duha, uma i snage.Srećan je onaj na koga laju kreteni, jer im njegova duša nikad neće pripadati.

"Igra anđela" Karlos Ruis Safon
 
NEGDE KUD NIKAD NISAM PUTOVAO


Negde kud nikad nisam putovao, srećne iznad
svakog iskustva,tvoje oči čuvaju svoj mir;
u tvom najkrhkijem pokretu ima nečeg što me zatvara,
ili što ne mogu taći jer je suviše blizu.

Tvoj najlaganiji pogled lako će me rastvoriti
mada sam se zatvorio poput prstiju,
uvek me otvaraš listak po listak kao što Proleće otvara
(dodirujuc vešto, zagonetno) svoju prvu ružu

a ako želiš da me zatvoriš, ja i moj život
sklopićemo se veoma lepo, najednom,
kao da srce ovog sveta zamišlja
kako se sneg brižljivo svuda spušta;

Ništa što možemo sagledati na ovom svetu
nije ravno snazi tvoje neodoljive krhkosti:
Njeno mi tkanje nameće boju svojih predela,
pruža mi smrt i vekovečnost sa svakim udisajem

(ne znam što je to u tebi što zatvara
i otvara; jedino nešto u meni shvata
da je glas tvojih očiju dublji od svih ruža)
niko, čak ni kiša, nema tako malene ruke.

Marion Morehouse
 
murakami i ju nesbo kao i svima a od starih dostojevski

Nesbo meni nikada nece biti omiljen jer je dovoljno da covek procita dva njegova romana
i da se zasiti, a isto vazi i za Murakamija.
Ne shvatam ovo ludilo za Dostojevskim ( svako od nas ko cita voli i njega) jer je bas u njegovo vreme
knjizevnost cvetala i u Francuskoj, Engleskoj, Nemackoj, K+K monarhiji, Americi, na Balkanu pedesetak godina kasnije.
 
Nesbo meni nikada nece biti omiljen jer je dovoljno da covek procita dva njegova romana
i da se zasiti, a isto vazi i za Murakamija.
Ne shvatam ovo ludilo za Dostojevskim ( svako od nas ko cita voli i njega) jer je bas u njegovo vreme
knjizevnost cvetala i u Francuskoj, Engleskoj, Nemackoj, K+K monarhiji, Americi, na Balkanu pedesetak godina kasnije.

Ne da mi se pisati cijele ćitabe..no, za Dostojevskog - ako ti nije mrsko čitati eseje i tekstove koji su u području književne kritike- preporučio
bih (vjerujem da je prevedena na njemački, a mislim i na srpski) knjigu Georgea Steinera: Tolstoy or Dostoevsky ?, negdje iz 1960 ili sl.
Tu je dobro argumentirano sve za i protiv.

Odličan prikaz Dostojevskog je u "Die Baumeister der Welt" Stefana Zweiga. To je kratko, popularno, no i prodorno.
U tim se knjigama ili tekstovima vidi zašto Dostojevski ima, uvjetno rečeno, nešto viši status od drugih klasika.
Možda napišem sažetak ako budem imao vremena, u smislu da kratko popišem argumente- s kojima se drugi ne moraju složiti

Ovo su autori koji su dobro argumentirali oko FMD-a:
Forster, poglavlje 7. (Prophecy):
https://www.kupindo.com/Istorija-i-...romana-Edvard-Morgan-Forster/PredmetArhiviran

https://www.kupindo.com/Istorija-i-...272381_Dzordz-Stejner-Tolstoj-ili-Dostojevski

https://www.amazon.de/Tolstoj-Dosto...ps,k:Tolstoj oder Dostojewskij George Steiner

http://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&id_knjiga=100009423
 
Poslednja izmena:
Hvala na preporuci, upravo sam pazarila Cvajga, Kindle mi to daje besplatno.
U ovoj knjizi su Balzak, Dikens i Dostojevski:)

Vrlo dobro. Tu je Zweig, na svoj visoko retorički način, dao glavno o FMD-u. O Balzacu je isto sjajno, no
o Dickensu je- moderno je slaganje- dao popularnu sliku humornoga zabavljača, a nije opisao Dickensovu "tamnu stranu".
 
sto se tice stila pisanja mislim da mi je kafka najfascinantniji.nesboa nisam nikad citao niti cu, gledao sam film radjen po njegovoj knjizi, pa pretpostavljam da se u njegovim knjigama sve svodi na zaplete raspete verovatno svaka ima kraj kakav niko ne ocekuje.to me nervira ne znam kako ljudima to ne dosadi posebno me nervira kad vidim u filmu ili knjizi da se sve svodi na to, kad je radnja puna obrta a na kraju SOK!ubica je neko u koga niko nije sumnjao.verujem da su njegove knjige u tom stilu
 
Vrlo dobro. Tu je Zweig, na svoj visoko retorički način, dao glavno o FMD-u. O Balzacu je isto sjajno, no
o Dickensu je- moderno je slaganje- dao popularnu sliku humornoga zabavljača, a nije opisao Dickensovu "tamnu stranu".


Dikens jeste nekakav humorolog , ali je to sve vrsta crnog humora, verovatno je i pretecha cuvenog engleskoh humora tipa Monty Python , ali je najveca
umetnost uklopiti nekako te nekakve ulicne smlate i zamlate, spodobe, sitne , a i krupne prevarante u neke zivotne price, a roman se sastoji iz neke zivotne price.
Dikens je moj najnajomiljeniji autor:worth:

Dostojevski nije imao smisla za humor, .tu su Gogolj, ali i Cehov genijalni.
 
Poslednja izmena:
Dikens jeste nekakav humorolog , ali je to sve vrsta crnog humora, verovatno je i pretecha cuvenog engleskoh humora tipa Monty Python , ali je najveca
umetnost uklopiti nekako te nekakve ulicne smlate i zamlate, spodobe, sitne , a i krupne prevarante u neke zivotne price, a roman se sastoji iz neke zivotne price.
Dikens je moj najnajomiljeniji autor:worth:

Dostojevski nije imao smisla za humor, .tu su Gogolj, ali i Cehov genijalni.

Čudno (na stranu osobne preferencije). Dostojevski je baš imao parodistički i apsurdistički smisao za humor, o tom postoji slaganje (razne scene skandala, napose u Bjesovima/Zlim Dusima, ali i drugdje, u Zapisima iz podzemlja kad neimenovani "junak" tuče izvoščika da brže vozi, ili kad se trjebitelj štakora Apolon pokazuje, mrka pogleda, ne bi li ishodio prihod).

Od Dickensa, priznajem, nisam ozbiljno pročitao nijednu knjigu (samo dijelove Twista i Nickelbyja). Nije mi jednostavno "legao", kao ni većina pravih Engleza 19. st. (Meredith, Hardy, Thackeray, Trollope,...). Jedino spisateljice kao sestre Bronte i George Eliot.
 

Back
Top