Socijalizacija, sarm, komunikativnost

Kako vam ide socijalizacija tinejdzeri? Jel' lako sklapate prijateljstva? Jel' ste opusteni u drustvu, ili ste suzdrzani?
Da li lako pricate sa devojkama ili vas je blam i stid?
Ajmo, ajde, da vas cujem :rtfm:

Iskreno ću da odgovorim. Što se tiče društva i druženja, veoma teško sklapam prijateljstva, i to veoma pažljivo radim. Sa većinom ljudi samo fino ali oprezno, samo kolko mi treba za zezanciju. Ne može svako ni drug da mi bude a ne prijatelj. Prilično sam okrenut sebi, ne u smislu sebičluka i koristi, već sam godinama nekako izgradio dosta bogat duhovni svijet, a tim se baš i ne ponosim iako svima vama to djeluje kao vrlina ili bar nešto dobro i pozitivno. Vrlo često se povučeno ponašam sa manje poznatim osobama, odbijam komunikaciju, nema šta da krijem.
Što se tiče pričanja sa curama... imam prijateljicu i naravno mogu sve da joj kažem. Ako govorimo o prilaženju curama, prilično sam stidljiv i bez muda, osim kad popijem tad mogu da priđem i sklopim priču spontano za 2 minuta samo za nju. xD
Aj i ti nama sad reci kako je kod tebe.
 
poznanstva da, prijateljstva nikako ne idu na olako sklapanje
ja sam ok sa onima koji mi odgovaraju, od kojih pazljivo biram one s kojima cu biti bliza...u svom drustvu sam opustena maximalno, mada i inace je tako.. sve zavisi od sagovornika
sa devojkama pricam lakse nego s muskarcima...s muskarcima je prica za uvodni deo:zper:
u stvari u zadnje vreme izbegavam musko drustvo, posto uvek radimo neke zaje.bancije na foru muvanja, procula sam za par njih da stvarno misle da ih muvam..m' daaaaa
 
zavisi od drustva u kome se nalazim ,ima par bas dobrih drugova sa kojma se vidjam svaki dan vec 12,13+ godina da uvek imamo o cemu da pricamo
a,sa druge strane mogu nekog da znam isto toliko ,pa da opet ne mogu da razvucem razgovor ni toliko da autobus stigne
sto se tice novog drustva ,nekog novog upoznam i vec mozemo da pricamo ko da se znamo od pamtiveka , a opet sa mnogima ne kliknem tako
sto se tice devojaka ,muvam sve i svasta bez problema ,dokle god mi je tu u istom drustvu u razdaljini do 4,5 metara ,sve dalje niti muvam niti registrujem da postoji
problem neki nemam ,all together
imam skim da pijem ,imam skim da pricam ,imam skim da bezim sa casa ,imam uvek neku sa kojom mogu da se zvalavim, imam od koga da uzmem knjige za sledeci razred , imam od koga da zabadam cigare ,imam sa kim da ogovaram ,imam od koga da bezim ... i tako ,nije mnogo ,ali je i vise nego dovoljno <3
 
Imam 3 lika koja mogu nazvati prijateljima, ostalo su poznanici. Ne mogu da se druzim sa svima, tj. ne mogu sa vecinom ljudi, samo sa uskim krugom ljudi slicnih meni. Probao sam i sa drugima, ali ne ide, ne mogu npr. da se druzim sa likovima koji ceo dan smaraju o sportu, tracevima isl. E da, ne mogu ni sa likovima koji bi ceo dan da bleje u nekim dziberskim kaficima, kratko receno malogradjanima :D
 
Imam 3 lika koja mogu nazvati prijateljima, ostalo su poznanici. Ne mogu da se druzim sa svima, tj. ne mogu sa vecinom ljudi, samo sa uskim krugom ljudi slicnih meni. Probao sam i sa drugima, ali ne ide, ne mogu npr. da se druzim sa likovima koji ceo dan smaraju o sportu, tracevima isl. E da, ne mogu ni sa likovima koji bi ceo dan da bleje u nekim dziberskim kaficima, kratko receno malogradjanima :D

e otprilike ovako i kod mene... mogla bih njih max 10 da zovem i skupim ali njih bih nazvala samo drugovima ili poznanicima... imam jednu prijateljicu i to mi je to ostalo su drugovi/ce i poznanici/ce... sa momcima sam ono super mada nikad ne bih prisla na sred ulice "ej caos ja sma ta i ta"... to ne ide uz mene xD
 
po broju prijatelja reklo bi se da mi ide očajno, no fora je što se ne trudim sklapati prijateljstva.
više slušam nego pričam, međutim kad se bolje upoznam s nekim otvaram se i previše i pričam o hiljadu tema, o sebi i više no što je poželjno.

s momcima, ne volim u grupama s njima pričati, kad sam nasamo mnogo sam opuštenija i odlično komuniciram, toliko dobro da svaki pomisli da može da me muva :lol: šalim se, pa ja ih smatram isto kao prijateljicama, nemam problem što su drugog pola, opuštena sam.

i da, neću sa svakim da pričam. kad mi je neko antipatičan iz bilo kog razloga, neću uopšte da komuniciram.
 
Nekad procijenim covjeka odmah, a nekad mi treba duzi vremenski interval za tako nesto, jer nijesam vidovit da mogu tako lako ljude da procijenim, ali koliko god da treba, pa makar to bilo i godinu dana, ja te osoba drzim na distansci. Ja jesam opusten, komunikativan i sve to, ali opet ne prepustam se prijateljstvu sa nekim samo zato sto je zanimljiv. Neki od mojih drugova znaju da budu smorovi teski, ali oni su dobre osobe, i to je dovoljan razlog da se druzim sa njima.

Zato zalim sto nijesam zensko, jer u procjeni muskaraca sam veoma dobar, ali zato su mi zene ****** majku, jer tu vec idem srcem i vazda se zajebem.
 
Kako vam ide socijalizacija tinejdzeri? Jel' lako sklapate prijateljstva? Jel' ste opusteni u drustvu, ili ste suzdrzani?

Da li lako pricate sa devojkama ili vas je blam i stid?


Ajmo, ajde, da vas cujem :rtfm:

Nisam nesto socijazilovan...:lol:
Ali zato sto sam lenj i malo me mrzi da izlazim gde su guzve...mada mi nekad dodje da i sa potpunim srancima budem k'o da smo dugogodisnji prijatleji...
Inace, u svom drustvu sam uglavnom najveci zabavljac, ali cesto kad dodje neko sa strane samo ucutim, nekako mi je bedak da pred neznancima imitiram dezurnog idiota, gledam da prvi utisak uvek bude dobar, ali mislim da je to bas pogresno - biti ozbiljan i suzdrzan pred neznancima, jer svi vole srecne i razigrane osobe...nja

A da, pred devojkama mi je ranije bilo blam da se zayebavam, ali to je bilo bas davno, sad sam obicno najludji kad su tu devojke, valjda podsvesno flertujem sa njima ili sta vec... :mrgreen:
Mada kad su u pitanju ultra-mega-giga popularne i kul ribe, tu je druga prica, mada i sa njima se opustim ako vidim da su i one opustene... :P
 

Back
Top