Jednom se otac moj,
Sa posla kući vratio pre,
Odenuo mi praznično sve,
I poveo me na trg.
Bio sam klinac još,
I bilo mi je tek oko pet,
Al' dobro pamtim nasmejan svet,
I svečan i sretan dan.
Nisam razumeo zastave, gužvu,
Znao sam tek nesto je važno,
Jer otac me tad prigrli snažno,
Reče mi, sine, gledaj i pamti.
I ja sam video Tita Maršala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Čoveka tog, druga i borca,
Tada sam ja video Tita prvi put.
U školskim danima,
O njemu su nas učili sve,
Al' život nam objasnio tek,
To kakav je čovek Broz.
Bio sam momak već,
Kroz muziku sam tražio reč,
Pred igrankom se prostruja vest,
Da doći će možda on.
I ja sam stajao malen s gitarom,
Preda mnom sve, moje detinjstvo
Sloboda, mir, Bratstvo i Jedinstvo,
Preda mnom on, nasmejan, večan.
I ja sam video Tita Maršala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Čoveka tog, druga i borca,
Tada sam ja video Tita drugi put.
Bio je peti maj,
Iz Skopja me je vodio put,
Na stanicama duž pruge svud,
Tišina i nema bol.
Bitola, Maribor,
Rijeka, Nikšić,
Zenica, Bor,
I svaki čovek, i svaki dom,
Je žalio dušom svom.
Al' ja sam video visoke peći, fabrike dim
Široke njive, gradove što slobodni žive,
Decu i mir i jato ptica.
I opet video Tita Maršala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Čoveka tog, druga i borca,
Opet sam svud video Tita.