Ponovno čitanje...

"Tvrdjava" Mese Selimovica. Volim da je citam, prelistavam, trazim odlomke koje volim.
A cime me je privukla - to ne znam jako precizno da kazem. Ima nekakvu toplinu i utjehu u sebi. I onaj posebni duh. Na kraju nekako ostavlja nadu, vraca sjaj nekim davno zaboravljenim vrlinama koje su se tokom vremena pretvorile u mane. Divna knjiga...
 
Beleznica-Nikolas Sparks
Zasto me je zarobila?Uh tesko odgovoriti.Jednostavno mi je otvorila oci za neke stvari tj.pojasnila ih,ima takodje puno recenica,delova,odlomaka koje sam podvukla i prepisala u moj dnevnik,zaista je volim
ABC ubistva-Agata Kristi
Definitivno obozavam njene knjige,a ova mi je omiljena
Harry Potter-svi delovi
E ova me je zarobila jer me vraca u neko mastanje,decji svet odprilike
Mali Princ-Egziperi
Definitivno moja naj,naj,naj,najomiljenija knjiga

Ima ih jos ali ove definitivno izdvajam,mozda se setim jos neke
 
Neverovatno je da me je bas ova tema naterala da razmislim cemu se cesto vracam i mene samu je iznenadilo koliko sam puta procitala knjigu "Gordost i predrasuda"spisateljice Dzejn Ostin.
ZA one koji nisu procitali iluzorno je da objasnjavam zasto joj se vracam ,ali definitivno lepse opisan namcor od gospodina Beneta mislim da ne postoji.
 
HeBePoBaTaH_:

Koncetrišite se na drugi deo pitanja - zbog čega, šta vam se dopalo, da li znate delove napamet. Hvala.

odgovor na tvoje pitanje / VIZIJOM.
Takodje, i ucesecem mita, bilo da su rehabilitovani (Platon) bilo da su sama dela postala tog reda velicine (Alisa, Guliver).
Ne znam previse delova napamet.
 
Citat, Tvrdjava:
"... Ne bojim se zivota ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; sprijecicu svakoga ko htjedne da prodre u nase carstvo, da ne bi ugrozio nas mir."
Ne znam cijeli citat napamet, samo prvi dio, ali je definitivno jedan od meni drazih.
 
Ja moram da se vracam iznova i iznova istim knjigama, nekad ne svojom voljom.
Obavezno se vracam omiljenim pesnicima Vitmen, Branko, Bodler, Rastko...i mnogim drugim. Vracam se poetskim svetovima koji su mi bliski melodijom, emocijama ili idejama. Isto je i sa prozom. Izuzev Stepskog vuka koji mi dodje ko nekakvo "sveto pismo", vise se vracam pripovetkama. Hofman, Po, Gogolj itd... :D
 
Приповедач: ЧЕХОВ!!! Зато што је мајстор приповедања, зато што има фантастично једноставан стил, зато што са мало речи много каже,зато што је увек интересантан!
 
...te stoga ističem Borhesa, Novalisa, Malarmea, Džojsa...na pijedastalu je, svakako,
Milorad Pavić.
Blizak mi je njegov specifičan odnos prema stvarnosti, njegova hipostazirana mašta, oduševljava me način na koji portretiše svoje neobične, "nenormalne" likove, metodom groteske se služi na vrlo upečatljiv, originalan, volšeban način...Obožavam njegov ironični duh koji ne poštuje sudove "zdravog razuma". O obilju veoma šokantih metafora, o kitnjastosti stila, o "bekstvu" u fantastiku, o...ho ho..ništa kod Pavića nije, i ne može da bude "jednostavno", još manje "prirodno" rečeno. Čarobnjak...
Pripovetka "Krčma kod sedam sisa", ha!
"Mali noćni roman"..."Hazarski rečnik"
8)
 
...Ovaj, i ne samo ovaj, delić znam napamet...ali ga, ipak, prepisujem (u delu koji ga "najavljuje").
"...Сада, пак, после оног случаја с огледалом, он се попе сам у горњи спрат куле, узе папагаја, стави га на светиљку и седе да слуша шта ће му папагај казивати. Јер, кир-Аврамов папагај је често казивао песме за које је наш господар држао да су од оних хазарске принцезе Атех` и ми, писари, имали смо задатак да за хазарски глосар кир-Аврамов бележимо све што птица изусти. Те вечери, међутим, Севаст није писао. Само је слушао, а птица је говорила:

Понекад давна пролећа, пуна топлоте и мириса, процветају још једном у нама. И ми их проносимо кроз садашњу зиму штитећи их прсима. А онда, једнога дана, та давна пролећа почну штитити наша прса од мраза кад се нађемо с оне стране прозора на којој мраз није само слика. Једном таквом пролећу у мени већ је девета зима, а још увек ме греје. Замисли сада, у овој зими, два таква пролећа што се додирују као две ливаде мирисима. Ето шта нам је потребно уместо огртача..."
 
Ponekad se vraćam knjigama koje su me se dojmile i koje s odmakom i novostečenim iskustvom ponovno čitam i doživljavam na sasvim drguačiji način, no ono što je konstanta i ne mijenja se je moj stalni povratak Exupeyevom "Malom princu". Mudrosti izrečene u toj knjizi bezvremene su i svevremene i često me kroz sve ove godine gotvo tjeraju da se trudim biti tolerantnija, pravednija...u svakom slučaju bolji čovjek u svakom pogledu.
"Derviši i smrt" Meše Selimovića još je jedna knjiga koja je ostavila duboki trag u mojoj duši i vraćam joj se svako malo, ako ne čitavoj, a onda nekim odlomcima, no dopuštam da sam je pročitala u jednj specifičnoj fazi svog života pa joj se vračam ko "Bibliji" uvijek kad mi treba snage za dalje.
 
Što se tiče pesnika, vraćam se stalno, stalno Tagori i Desanki. Čime su me zarobili? Vraćam im se uvek kad sam nešto tužna, razočarana... I osećam se bolje posle njih. To je valjda dovoljan razlog.
Romani kojima se vraćam - neko je već spomenuo - M. Selimović - i 'Tvrđava', i 'Derviš i smrt'. Potpuno su me oborili.
Habjanovićkina 'Igra anđela'. Koliko god pljuvali po njoj, i kakvo god mišljenje imala i ja o njoj i o drugim njenim delima, ovo me totalno uzdrmalo. Mislim da sam nešto o dobroti i opraštanju naučila iz Anđela.
Dostojevski-ne znam šta bih izdvojila-Braću Karamazove, Idiota, ili Zapise iz podzemlja...
I, uvek - Andrićevi 'Znakovi pored puta'. Dobro, to i ne može da se kaže kao - ponovno čitanje, jer i nije za čitanje u dahu, ali stalno je prisutna.
 
1. Andrić - "Znakovi pored puta" i "Jelena žena koje nema"
2. Edgar Alan Po - "Priče"
3. Dino Bucati - "Prodavnica tajni"
4. Kami "Stranac", "Prvi čovek"
5. Dostojevski "Zločin i kazna", "Idiot", "Braća Karamazovi"

i poezija Dučića, Jakšića, Rakića, Disa...

vraćam se da se preslišam
koliko sam u međuvremenu
porasla.
 

Back
Top