Petar BSK
Veoma poznat
- Poruka
- 10.059
Zna li neko nesto vise o psihi kralja Aleksadra,da li je bio plahovit ili smiren covek,ima li nekih podataka o njegovom ponasanju...
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Zna li neko nesto vise o psihi kralja Aleksadra,da li je bio plahovit ili smiren covek,ima li nekih podataka o njegovom ponasanju...
Aco Karađorđević je odrastao na Cetinju kod đeda - kralja Nidža. Otac Pero ga je dao kod đeda, da ga malo nauči vladati ali nije ništa pomoglo kad je bio prirodno glup.
Đeca su ga zvala nosonja a njegovi Sandro.
Njegov stariji brat je bio umno zaostao i to su skrivali đe se god moglo.
Aco je nazvan "oslobodiocem" jer su mu đed Nidžo i otac Pero pomogli, da u vojsci postavi dosta sposobne generale.
Aco Karađorđević je odrastao na Cetinju kod đeda - kralja Nidža. Otac Pero ga je dao kod đeda, da ga malo nauči vladati ali nije ništa pomoglo kad je bio prirodno glup.
Đeca su ga zvala nosonja a njegovi Sandro.
Njegov stariji brat je bio umno zaostao i to su skrivali đe se god moglo.
Aco je nazvan "oslobodiocem" jer su mu đed Nidžo i otac Pero pomogli, da u vojsci postavi dosta sposobne generale.
Aco Karađorđević je odrastao na Cetinju kod đeda - kralja Nidža. Otac Pero ga je dao kod đeda, da ga malo nauči vladati ali nije ništa pomoglo kad je bio prirodno glup.
Đeca su ga zvala nosonja a njegovi Sandro.
Njegov stariji brat je bio umno zaostao i to su skrivali đe se god moglo.
Aco je nazvan "oslobodiocem" jer su mu đed Nidžo i otac Pero pomogli, da u vojsci postavi dosta sposobne generale.
Ja nemam neko lijepo mišljenje o Kralju Aleksandru Karađorđeviću, ali mi nikako nije jasno šta je taj čo'ek tebi toliko skrivio da ga na svakom mjestu vrijeđaš i ismijavaš.
Kralj Aleksandar je jedan od najinteligentnijih srpskih vladara novog vijeka uključujući sve Karađorđeviće, Obrenoviće i Petroviće, to su mu i njegovi neprijatelji priznavali, a da je bio najmoćnija ličnost od svih srpskih i jugoslovenskih vladara, to ne moram ni govoriti!
Ja nemam neko lijepo mišljenje o Kralju Aleksandru Karađorđeviću, ali mi nikako nije jasno šta je taj čo'ek tebi toliko skrivio da ga na svakom mjestu vrijeđaš i ismijavaš.
ti!
Kakva zversta ?Zato što je na Mojkovcu zbog svoje odstupnice žrtvovao crnogorsku vojsku a kasnije na CG poslao vojsku, koja je napravila zvjerstva, svoga đeda Nidža istjerao iz zemlje, ukinuo CG i zabranio crnogorsku kapu.
Jeli dosta za početak?
Zato što je na Mojkovcu zbog svoje odstupnice žrtvovao crnogorsku vojsku a kasnije na CG poslao vojsku, koja je napravila zvjerstva, svoga đeda Nidža istjerao iz zemlje, ukinuo CG i zabranio crnogorsku kapu.
Jeli dosta za početak?
Aco Karađorđević je odrastao na Cetinju kod đeda - kralja Nidža. Otac Pero ga je dao kod đeda, da ga malo nauči vladati ali nije ništa pomoglo kad je bio prirodno glup.
Đeca su ga zvala nosonja a njegovi Sandro.
Njegov stariji brat je bio umno zaostao i to su skrivali đe se god moglo.
Aco je nazvan "oslobodiocem" jer su mu đed Nidžo i otac Pero pomogli, da u vojsci postavi dosta sposobne generale.
Како ли си жив остао кад си оволико лупио?Принц Ђорђе умно заостао?!Пријатељу,о чему ти причаш?!
Zato što je na Mojkovcu zbog svoje odstupnice žrtvovao crnogorsku vojsku a kasnije na CG poslao vojsku, koja je napravila zvjerstva, svoga đeda Nidža istjerao iz zemlje, ukinuo CG i zabranio crnogorsku kapu.
Jeli dosta za početak?
Nisam "lupio" već pročitao ovo:
Karađorđe Petrović, osnivač dinastije, imao je veoma naprasitu prirodu. Srpski istoričar Radoš Ljušić, u svojoj knjizi “Vožd Karađorđe” navodi interesantne detalje o karakternim osobinama vođe Prvog srpskog ustanka: “Vožda je na mahove obuzimao neki čudan gnev i bes. U tim periodima, a oni su ponekad duže trajali, kao 1806. i 1808. godine, od njegove ruke stradali su mnogi Srbi, pa tako i njegov brat. On se u tim trenucima nije mogao kontrolisati...” No, Karađorđe nije ubio samo rođenog brata, već i oca! Oceubistvo se dogodilo 1786. godine. Karađorđe je, kako navodi profesor Ljušić, oca teško ranio iz puške, a zatim je naredio jednom od svojih momaka da ga dotuče.
Izvjesnih karakternih sličnosti sa Karađorđem imao je i njegov unuk Petar Karađorđević, koji je na srpski presto došao 1903. godine. I on je ponekad gubio kontrolu nad sobom, ispoljavajući pri tom neuobičajenu agresivnost. Da je ova agresivnost kod Karađorđevića nasljedna, potvrđuje slučaj Petrovog sina, princa Đorđa Karađorđevića. Za njega se pouzdano zna da je uzrokovao smrt svog sluge Stevana Kolakovića. U nastupu bijesa princ Đorđe je udario Kolakovića nogom u stomak, i pet dana kasnije on je preminuo od perforacije tankog crijeva. Uzrok smrti utvrđen je obdukcijom, koju je izvršio francuski hirurg Mihel. Zbog ovog skandala Đorđe je ubrzo morao da abdicira u korist mlađeg brata Aleksandra (1909). Pola vijeka kasnije, Đorđe je u memoarima objasnio da je Kolakovića udario jer je zaboravio da mu odnese pismo nekoj gospođici. “Na nesreću, ruke su mi bile sputane šinjelom, koji još nisam bio svukao, pa sam podigao nogu i snažno odgurnuo Kolakovića. Učinilo mi se da je posrnuo, ali je moja svest bila nesposobna da to registruje”, objašnjava Đorđe kako se sve odigralo. A kada je Kolaković preminuo, izbio je novi skandal, jer je otkriveno da je na samrti bio primoran da potpiše izjavu da se “slučajno” okliznuo na stepeništu!
Đorđev brat, kraljević Aleksandar, istina, nije ubio nijednog slugu, ali je rođenog brata, Đorđa, zatvorio u ludnicu. Aleksandar je, naime, primorao ljekare da Đorđa proglase ludim i opasnim, iako je Đorđe bio samo pomalo čudan i neuravnotežen. U duševnoj bolnici Đorđe je bio zatočen sve do 1941. godine. Za vrijeme zatočenja, Đorđe je Aleksandru često slao pisma koja su uvijek bila naslovljena na isti način: “Kralju Aleksandru - trovaču, iznuđivaču i podmećivaču”. U jednom pismu iz 1931. godine, Đorđe ovako “čašćava” brata: “Užasno si mi odvratan podli iznuđivački trovački gade. Decu ti blesavu pečenu j...m.”
Da princ Đorđe Karađorđević ima izvjesnih psihičkih problema, primijetio je i Ilija Đukanović, koji je bio vaspitač Đorđevog brata od strica - princa Pavla. U svojim “Zabeleškama o ponašanju kraljevića Đorđa” Đukanović navodi da on ponekad nije mogao da se kontroliše. Jednom prilikom, kada se princ vozio motornim čamcem po Dunavu, iz obijesti je izazvao sukob sa nekim mornarima, vrijeđajući ih i upućujući im nepristojne gestove. O tome Đukanović veli: “Za vreme ovoga palo mi je u oči da se prestolonaslednik Đorđe služi takvim rečima i izrazima, koji ne samo što ne dolikuju lepo vaspitanom čoveku nego mi je bilo zagonetno od kuda ih zna?! Osim toga, bilo mu je malo rečima naružiti i opsovati, već je propraćao i mimikom, koja je bila nerazumljiva knezu Pavlu. Tako, na primer, raskreči se, podigne desnu nogu, pozadi između nogu proturi desnu ruku sa stegnutom pesnicom i mašući njome pišti kao pastuv?!”
Nisam "lupio" već pročitao ovo:
Karađorđe Petrović, osnivač dinastije, imao je veoma naprasitu prirodu. Srpski istoričar Radoš Ljušić, u svojoj knjizi “Vožd Karađorđe” navodi interesantne detalje o karakternim osobinama vođe Prvog srpskog ustanka: “Vožda je na mahove obuzimao neki čudan gnev i bes. U tim periodima, a oni su ponekad duže trajali, kao 1806. i 1808. godine, od njegove ruke stradali su mnogi Srbi, pa tako i njegov brat. On se u tim trenucima nije mogao kontrolisati...” No, Karađorđe nije ubio samo rođenog brata, već i oca! Oceubistvo se dogodilo 1786. godine. Karađorđe je, kako navodi profesor Ljušić, oca teško ranio iz puške, a zatim je naredio jednom od svojih momaka da ga dotuče.
Izvjesnih karakternih sličnosti sa Karađorđem imao je i njegov unuk Petar Karađorđević, koji je na srpski presto došao 1903. godine. I on je ponekad gubio kontrolu nad sobom, ispoljavajući pri tom neuobičajenu agresivnost. Da je ova agresivnost kod Karađorđevića nasljedna, potvrđuje slučaj Petrovog sina, princa Đorđa Karađorđevića. Za njega se pouzdano zna da je uzrokovao smrt svog sluge Stevana Kolakovića. U nastupu bijesa princ Đorđe je udario Kolakovića nogom u stomak, i pet dana kasnije on je preminuo od perforacije tankog crijeva. Uzrok smrti utvrđen je obdukcijom, koju je izvršio francuski hirurg Mihel. Zbog ovog skandala Đorđe je ubrzo morao da abdicira u korist mlađeg brata Aleksandra (1909). Pola vijeka kasnije, Đorđe je u memoarima objasnio da je Kolakovića udario jer je zaboravio da mu odnese pismo nekoj gospođici. “Na nesreću, ruke su mi bile sputane šinjelom, koji još nisam bio svukao, pa sam podigao nogu i snažno odgurnuo Kolakovića. Učinilo mi se da je posrnuo, ali je moja svest bila nesposobna da to registruje”, objašnjava Đorđe kako se sve odigralo. A kada je Kolaković preminuo, izbio je novi skandal, jer je otkriveno da je na samrti bio primoran da potpiše izjavu da se “slučajno” okliznuo na stepeništu!
Đorđev brat, kraljević Aleksandar, istina, nije ubio nijednog slugu, ali je rođenog brata, Đorđa, zatvorio u ludnicu. Aleksandar je, naime, primorao ljekare da Đorđa proglase ludim i opasnim, iako je Đorđe bio samo pomalo čudan i neuravnotežen. U duševnoj bolnici Đorđe je bio zatočen sve do 1941. godine. Za vrijeme zatočenja, Đorđe je Aleksandru često slao pisma koja su uvijek bila naslovljena na isti način: “Kralju Aleksandru - trovaču, iznuđivaču i podmećivaču”. U jednom pismu iz 1931. godine, Đorđe ovako “čašćava” brata: “Užasno si mi odvratan podli iznuđivački trovački gade. Decu ti blesavu pečenu j...m.”
Da princ Đorđe Karađorđević ima izvjesnih psihičkih problema, primijetio je i Ilija Đukanović, koji je bio vaspitač Đorđevog brata od strica - princa Pavla. U svojim “Zabeleškama o ponašanju kraljevića Đorđa” Đukanović navodi da on ponekad nije mogao da se kontroliše. Jednom prilikom, kada se princ vozio motornim čamcem po Dunavu, iz obijesti je izazvao sukob sa nekim mornarima, vrijeđajući ih i upućujući im nepristojne gestove. O tome Đukanović veli: “Za vreme ovoga palo mi je u oči da se prestolonaslednik Đorđe služi takvim rečima i izrazima, koji ne samo što ne dolikuju lepo vaspitanom čoveku nego mi je bilo zagonetno od kuda ih zna?! Osim toga, bilo mu je malo rečima naružiti i opsovati, već je propraćao i mimikom, koja je bila nerazumljiva knezu Pavlu. Tako, na primer, raskreči se, podigne desnu nogu, pozadi između nogu proturi desnu ruku sa stegnutom pesnicom i mašući njome pišti kao pastuv?!”
Оца или оћуха издајника? Брата или злочинца? У власти морају претегнути закони а не родбина или партијска припадност.
Tačno to ali ipak,
otac je otac i brat je brat.
I Sava Kovačević, legenda sa Sutjeske je isto to radio i omrazio se u svome kraju, da svi njegovi pljuju po njemu.
Није баш исто. Саво је због партијске дисциплине оно учинио. А што се оца тиче, мислим да је била тема и да је установљено да је био оћух а не отац. И није смео рескирати да га Турци ухвате због живља у збегу.
сетите се предања о оснивању Рима- Ромул је погубио брата Рема због светогрђа (скрнављења светиње градске међе) и тиме
показао да су закони државе изнад закона крвног сродства. то је и симболичан раскид са родовском заједницом и ступање
у државу као политичку и правну заједницу, која не почива на крвним везама, него на законима.
ни убиство оца ни убиство брата нису били мотивисани неком Карађорђевом личном сујетом или мржњом, него суровим осећајем правде.
нема свако снагу да понесе (и поднесе) тежину таквих одлука.. али отац нације је мора имати, и зато му такве одлуке служе на част, а не на срамоту.
Ja nemam neko lijepo mišljenje o Kralju Aleksandru Karađorđeviću, ali mi nikako nije jasno šta je taj čo'ek tebi toliko skrivio da ga na svakom mjestu vrijeđaš i ismijavaš.
Kralj Aleksandar je jedan od najinteligentnijih srpskih vladara novog vijeka uključujući sve Karađorđeviće, Obrenoviće i Petroviće, to su mu i njegovi neprijatelji priznavali, a da je bio najmoćnija ličnost od svih srpskih i jugoslovenskih vladara, to ne moram ni govoriti!
Pisao jedan korisnik ovde na forumu kako je Aleksandar nakon ujedinjenja pokupovao sve moguće rudnike i fabrike u zemlji... Ozidao sebi kule i gradove... njegova imovina se tad cenila na 17000000$ danas je to mnogo veća cifra...
Pa ako je i od Kralja, mnogo je!
Лепо речено. То је, међутим, мит, сличан мотив је обрађен у трећем делу "Орестије" када богиња Атена успоставља суд који ће се убудуће старати да кривцима буде суђено. Факат да то Карађорђево оцеубиство није баш било одраз неке велике законитости, али, с обзиром на околности, сигурно је да не може служити ни као доказ неке његове психичке неуравнотежености.
Све што је купио, од својих је пара купио и сазидао и тачно се зна шта је то. Да је неком нешто украо нисам чуо.
То је типична комунистичка глупа пропаганда, "краљ је покуповао". Исто као "продали су руднике Французима и Енглезима". Само не знам откуд Французима/Енглезима ти рудници, кад их је већ краљ "покуповао".
Pa odakle mu tolike pare? Ako su i njegove... odakle? Čiča Pera nije imao prebijene pare... Ti ako sad hoćeš da mi kažeš da je sve to sam stekao sam nemoj da pokušavaš... A da je prodao sve Francuzima i Englezima i to stoji... nemoj sad bukvalno da tumačiš to "sve"... Njegova država se raspala, tu njegovu državu je Tito uspeo da spase, međutim ne zadugo...
Bio je loš vladar, ma kolko vi pokušavali da dokažete suprotno.