Suzana Tamaro

Uzimali smo jedno drugom riječ iz usta; mislili smo o istim stvarima i govorili o njima na isti način; izgledalo je da se poznajemo godinama, a ne samo dvije sedmice.
U životu svakog čovjeka, govorio je, postoji samo jedna žena sa kojom može da ostvari savršenu vezu kao što u životu svake žene postoji samo jedan muškarac sa kojim se osjeća kompletna. Pronaći se, sudbina je malobrojnih. Svi ostali su prinuđeni da žive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne čežnje.

“Koliko je ovakvih susreta, govorio mi je u tami sobe; jedan u deset hiljada, jedan u milion, u deset miliona?”

“Da, jedan u deset miliona. Sve ostalo su prilagođavanja, prolazne privlačnosti epiderma, afiniteti tijela ili karaktera, socijalne nagodbe.”

Poslije tog zaključka, nisam prestajala da ponavljam: “Imali smo sreću, zar ne? Ko zna šta se iza toga krije, ko to zna?”

Na dan mog polaska, čekajući voz u malenoj stanici, zagrlio me je i šapnuo mi:
“U kom životu smo se već sreli?”

“U mnogim”, odgovorila sam mu i rasplakala se.

Kada budeš doživjela prvi put ljubav, shvatićeš kako protivurječni i komični mogu da budu njeni efekti. Dok se ne zaljubiš, dok je tvoje srce slobodno i tvoj pogled ne pripada nikome, ni jedan od muškaraca koji bi mogli da te zainteresuju ne obraća pažnju na tebe. U trenutku kada te potpuno zaokupi jedna osoba i više te ne zanima niko drugi, odjednom te svi primjećuju, svi imaju neku lijepu riječ za tebe, svi ti se udvaraju. To je taj efekat prozora o kojem sam ti govorila: kada su otvoreni, tijelo obasjava dušu i obrnuto; sistemom ogledala oni osvjetljavaju jedno drugo. Za kratko vrijeme oko tebe se formira jedna vrsta zlatnog i toplog prstena koji privlači i druge, kao što medvjede privlači med.

"Idi kuda te srce vodi", Suzana Tamaro
 
Fascinira me kada su čitaoci oduševljeni knjiškim dijalozima koji ne liče na verbalnu komunikaciju u "realnom" životu.
Ako bih muškarcu koga volim rekla: "Sve ostalo su ... prolazne privlačnosti epiderma, afiniteti tijela ili karaktera, socijalne nagodbe", znala bih da je iz našeg odnosa iščilela spontanost.

Možda je lepo za citiranje.
 
Njena knjiga "Idi kuda te srce vodi" je tipičan primer "ženskog pisma".
Pročitao sam je da ne uvredim prijateljicu koja mi je knjigu poklonila.

Malo je dobrih ženskih pisaca. One obično skliznu u tematiku ljubavnih i porodičnih relacija, sladunjavo i površno tumače svet i u svemu teže srećnom kraju.
 
"Grešiti je prirodno, ali otići i ne biti svestan svojih grešaka, poništava smisao jednog života. Stvari koje nam se dogadjaju nisu nikada same sebi cilj, i one imaju svoju cenu; svaki susret, svaki, pa i najbeznacajniji dogadjaj, ima neko značenje. Sebe ćemo razumeti i spoznati onoliko koliko smo spremni da ih sve prihvatimo, koliko smo sposobni da u svakom trenutku promenimo pravac i da ostavimo staru kožu kao gušter izmedju dva godišnja doba."

"Idi kuda te srce vodi", Suzana Tamaro
 
Don Hose Fuentas:
Njena knjiga "Idi kuda te srce vodi" je tipičan primer "ženskog pisma".
Pročitao sam je da ne uvredim prijateljicu koja mi je knjigu poklonila.

Malo je dobrih ženskih pisaca. One obično skliznu u tematiku ljubavnih i porodičnih relacija, sladunjavo i površno tumače svet i u svemu teže srećnom kraju.
Kliknite za proširenje...

To nije tacno. Vidis mene, kao spisateljku. Moj blog kida, koliko je psoecen, jer pise o zivotu i ljubavi. Nije povrsno, nije sladunjavo, vec realno, a sad svi bismo voleli da je zivot hepi end.
 
Don Hose Fuentas:
Pišeš dramatično.:heart:
Kliknite za proširenje...

Realno. ;)

Borac za prava zivotinja:
Fascinira me kada su čitaoci oduševljeni knjiškim dijalozima koji ne liče na verbalnu komunikaciju u "realnom" životu.
Ako bih muškarcu koga volim rekla: "Sve ostalo su ... prolazne privlačnosti epiderma, afiniteti tijela ili karaktera, socijalne nagodbe", znala bih da je iz našeg odnosa iščilela spontanost.

Možda je lepo za citiranje.
Kliknite za proširenje...

Ja to preskacem. Meni je to dosadno.
 
Na žalost, nismo bića koja lebde u mjehurima od sapunice, srećne lutalice u vazduhu: postoji jedno prije i poslije u našim životima i to prije i poslije jeste klopka u koju smo uhvaćeni kao plijen u mreži. Kažu da krivicu očeva ispaštaju sinovi, krivica djedova pada na unuke, a ona pradjedova na praunuke. Ima nekih istina čiji je smisao oslobođenje i onih drugih koje nas užasavaju. Ova moja, pripada drugoj kategoriji. Gdje se završava taj lanac krivice? Kod Kaina? Mora li da se ide tako daleko? Šta se krije iza toga? U jednoj indijskoj knjizi sam pročitala da je sve u moći sudbine, dok je snaga volje samo privid. To me je umirilo, ali listajući dalje pronašla sam da naša sudbina nije ništa drugo do rezultat naših prošlih radnji, što znači da, ipak, sami određujemo svoju sudbinu. Opet sam bila na početku. Gdje je rješenje, pitala sam se. Koju nit treba razmrsiti? I da li je u pitanju nit ili niz? Može li da se presiječe, da se prekine, ili smo zarobljeni zauvijek?

“Idi kuda te srce vodi”, Suzana Tamaro
 
PetarSamotnjak:
Na žalost, nismo bića koja lebde u mjehurima od sapunice, srećne lutalice u vazduhu: postoji jedno prije i poslije u našim životima i to prije i poslije jeste klopka u koju smo uhvaćeni kao plijen u mreži. Kažu da krivicu očeva ispaštaju sinovi, krivica djedova pada na unuke, a ona pradjedova na praunuke. Ima nekih istina čiji je smisao oslobođenje i onih drugih koje nas užasavaju. Ova moja, pripada drugoj kategoriji. Gdje se završava taj lanac krivice? Kod Kaina? Mora li da se ide tako daleko? Šta se krije iza toga? U jednoj indijskoj knjizi sam pročitala da je sve u moći sudbine, dok je snaga volje samo privid. To me je umirilo, ali listajući dalje pronašla sam da naša sudbina nije ništa drugo do rezultat naših prošlih radnji, što znači da, ipak, sami određujemo svoju sudbinu. Opet sam bila na početku. Gdje je rješenje, pitala sam se. Koju nit treba razmrsiti? I da li je u pitanju nit ili niz? Može li da se presiječe, da se prekine, ili smo zarobljeni zauvijek?

“Idi kuda te srce vodi”, Suzana Tamaro
Kliknite za proširenje...

Joj sto je negativno. ne mogu da citam do kraja.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top