Hinduizam

ne sushtina hindu verovanja je brahman. a brahma vishnu i shiva su sporedni. oni su pochetak vedanta mitologije. pored brahme, vishnua i shive postoje na desetine oblika kojima se bog ispoljava.


zavisi na kojoj listi, na nekoj je osmi ili deveti, na nekoj 24i. ali on je jedan od mnogih avatara (tj inkarnacija na zemlji) boga.

Da li je Hristos po vama jedan od avatara?Tako sam nacuo i koji je po redu ako jeste?

- - - - - - - - - -

]

Vidi ovako. Kravlje meso se ne jede iz prostog razloga što se životinja (bilo koja životinja) ne može duplo upotrebljavati (čitaj zloupotrebljavati). Ne možeš piti kravlje mleko i jesti kravlje meso, kao što ne možeš voditi ljubav sa ženom čije mleko piješ, ako si skontao.

Svinjsko meso je slično ljudskom, jer svinja pripada grupi omnivora, odnosno svaštojeda, kao i čovek. Živina je ptica kao svaka druga ptica.

Dobro je da čovek bude vegetarijanac, jer ljudski želudac je želudac biljojeda a ne mesoždera.

Dalje, Kinezi jedu sve i svašta, a ono što ne znaš… Kinezi imaju kinesku četvrt, ali nemaju kinesko groblje. Zašto? Zato što mrtve Kineze prodaju u restorane. Imaj to na umu kad i ako sledeći put odeš u neki njihov restoran i naručiš meso (a svako meso kod njih je sitno seckano, da ne znaš od čega je… khm, odnosno… od koga je)…

Što se tiče muslimana, svinjetina se ne jede, jer je Muhamed živeo u pustinji, gde bi svako ko bi jeo svinjetinu prokuvao. Tradicija je čudo jedno. Znam najmanje dva muslimana koja jedu slaninu preko zime, da bi se dodatno zagrejala.

Eto, da se i ja javim na ovoj pljuvačkoj temi…

Jove ti li si :) ?
 
Klasični hinduizam, najstarija od svih postojećih religija (tri i po hiljade godina), najapatičnija je i najpesimističnija. Za nju je život u svim svojim manifestacijama – neposredno zlo, a smrt, nebiće – neosporno dobro. Idealni put duše je onaj koji omogućuje da se što brže (to jest uz minimalni broj ponovnih rađanja) ispuni svoj zemaljski dug i ulije se u Veliku Prazninu.

...

Advaita Vedanta mi je zanimljiva, Ramana Maharši, Nisargadata Maharadž...

...

Proučavam razne religiozne i filozofske sisteme, tražim sličnosti i pozitivne stvari, da tako napišem.
 
U Taoizmu npr. nebiće je — Tao.

U taoizmu se krajnja stvarnost često karakteriše kao nebiće, koje je osnova sveg bića. Pošto se tao smatra neizrecivim a pošto se sva bića mogu imenovati ili opisati, sledi da neizrecivi tao predstavlja nebiće (wu).

Nebiće nije suprotnost biću, već ono predstavlja prvobitno, neiskvareno biće koje postoji pre pojave svih razlikovanja i mnogostrukosti. Stoga se tao naziva i »neklesani kamen« koji prethodi pojavi svih stvari. Pošto sve stvari proishode iz bića, samo biće mora proisteći iz nekog izvora koji nije biće i koje se, shodno tome, naziva nebićem.
 
Brahman (sanskrit: ब्रह्म bráhman, iz korena brh – bujati, rasti) je hinduistički koncept sveobuhvatnog bitka, koji je osnova svih bića, tvari, vremena i prostora i svega postojećeg.

Princip brahmana ne treba brkati sa božanstvom Brahma u hinduizmu.

- - - - - - - - - -

Glavni atributi brahmana su večan, postojan, nepokolebljiv, samopostojeći, pun, nematerijalan, neograničen prostorom i vremenom, nezahvatljiv čulnom i razumskom spoznajom. Svaki oblik zasebnog postojanja je identičan s njim, iz njega potiče i njemu se vraća.

„Budući sveprožimajući, braman nije ograničen prostorom; budući večan, nije ograničen vremenom, a budući po prirodi sve, nije ograničen ni jednim objektom. Stoga je braman beskonačan u sva tri pogleda. Braman koji je biće (sat), svest (ćit) i blaženstvo (ananda) jeste stvarnost. Onaj ko zna bramana tako sam postaje braman. Braman je nerođen. Stoga se on ne rađa ponovo.”

— Šri Vidjaranja

Brahman se kao krajnja stvarnost ne sme brkati s posebnim bićima, jer je, budući sveobuhvatan, daleko više od bilo koje ograničene manifestacije. Stoga, nije čudo što se brahman ponekad poistovećuje s nebićem.
 
Klasični hinduizam, najstarija od svih postojećih religija (tri i po hiljade godina), najapatičnija je i najpesimističnija. Za nju je život u svim svojim manifestacijama – neposredno zlo, a smrt, nebiće – neosporno dobro. Idealni put duše je onaj koji omogućuje da se što brže (to jest uz minimalni broj ponovnih rađanja) ispuni svoj zemaljski dug i ulije se u Veliku Prazninu.

„P’u-jian, poznat kao učitelj iz Nan-č’ijana (umro 830), rekao je svome učeniku: „Tao se ne može razvrstati ni kao znanje ni kao neznanje. Znanje je iluzorna svest, a neznanje slepa nesvesnost. Ako odista shvatite nesumnjivi Tao, on je kao nepregledno prostranstvo praznine, te kako se u nj mogu sabiti razlike između ispravnog i pogrešnog?“ (Zabeležene izreke drevnih dostojnika, knjiga 13). Shvatiti Tao isto je što i sjediniti se s njim. Njegovo nepregledno prostranstvo praznine nije praznina; to je naprosto stanje u kojem su nestale sve razlike.“

Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije
 
Klasični hinduizam, najstarija od svih postojećih religija (tri i po hiljade godina), najapatičnija je i najpesimističnija. Za nju je život u svim svojim manifestacijama – neposredno zlo, a smrt, nebiće – neosporno dobro. Idealni put duše je onaj koji omogućuje da se što brže (to jest uz minimalni broj ponovnih rađanja) ispuni svoj zemaljski dug i ulije se u Veliku Prazninu.

^ autor teksta je Grigorij Čhartišvili.

...

- - - - - - - - - -

Brahman (sanskrit: ब्रह्म bráhman, iz korena brh – bujati, rasti) je hinduistički koncept sveobuhvatnog bitka, koji je osnova svih bića, tvari, vremena i prostora i svega postojećeg.

Princip brahmana ne treba brkati sa božanstvom Brahma u hinduizmu.

- - - - - - - - - -

Glavni atributi brahmana su večan, postojan, nepokolebljiv, samopostojeći, pun, nematerijalan, neograničen prostorom i vremenom, nezahvatljiv čulnom i razumskom spoznajom. Svaki oblik zasebnog postojanja je identičan s njim, iz njega potiče i njemu se vraća.

„Budući sveprožimajući, braman nije ograničen prostorom; budući večan, nije ograničen vremenom, a budući po prirodi sve, nije ograničen ni jednim objektom. Stoga je braman beskonačan u sva tri pogleda. Braman koji je biće (sat), svest (ćit) i blaženstvo (ananda) jeste stvarnost. Onaj ko zna bramana tako sam postaje braman. Braman je nerođen. Stoga se on ne rađa ponovo.”

— Šri Vidjaranja

Brahman se kao krajnja stvarnost ne sme brkati s posebnim bićima, jer je, budući sveobuhvatan, daleko više od bilo koje ograničene manifestacije. Stoga, nije čudo što se brahman ponekad poistovećuje s nebićem.

Vikipedija

...

eto, to je nešto što sam našao o Hinduizmu.
 
Arjuna upita: Koji se smatraju savršenijima: oni koji su pravilno uključeni u Tvoju službu predanog poštovanja, ili oni koji obožavaju nemanifestovanog bezličnog Brahmana?

Blaženi Gospodin reče: Onog čiji je um usredsređen na Moj lični oblik, koji je uvek obuzet obožavanjem Mene sa velikom transcendentalnom verom, smatram najsavršenijim.

Ali oni koji sasvim obožavaju neispoljeno, ono što leži van opažaja čula, sveprožimajuće, neshvatljivo, utemeljeno i postojano -bezličan vid Apsolutne Istine -kontrolišući različita čula i pošto su jednako naklonjeni prema svakome, takvi ljudi koji deluju za dobrobit svakoga, na kraju dostižu Mene.

Bhagavad-gita
 
baš... :)

Albert Einstein

„Kad čitam Bhagavad-gitu moram da se upitam kako je Bog stvorio
univerzum. Sve drugo mi izgleda suvišno."

Mahatma Gandhi

„Gita je za mene uvek bila izvor utehe. Kad nisam mogao naći
nikakvu svetlost, otvorio sam Gitu i uvek sam mogao naći stih
koji bi me smirio i raspoložio."

Aldous Huxley

„Gita je jedna od najjasnijih i najpotpunijih zbirki večne filozofije
(philosophia perennis) ikad zapisane. Zbog toga ima trajnu vrednost,
ne samo za Indijce već i čitavo čovečanstvo."

Arthur Schopenhauer

„To je najpoučniji i najuzvišeniji sveti spis koji se može naći na
svetu. "

Johann Wolfgang von Goethe

„Ovo je knjiga koja me najviše prosvetljuje kroz čitav moj život."

lmmanuel Kant

„Ova poema zaslužuje da je čovek ceni više od svega."

G. W. F. Hegel

„Bhagavad-gita je sposobna da nam da pravo shvaćanje univerzalnosti
i uzvišenosti indijske religije."

Čedomil Veljačić

„Tu je razrada jedinstvenog cilja za kojim teže nauke sankhya i yoga,
a osobito puta do tog cilja, razrada koja se provodi po mišljenju i za
mišljenje, razvijena do tolike razlike od religijske formacije da i te
kako zaslužuje ime filozofija."
 
Poslednja izmena:
Eh drugovi Indijanci su najači sa svojim bogovima Bramom Stvoriteljem, Višnu Održavateljem i Šivom Uništiteljem. Koji su ultrakosmičku silu koja stvara, održava i razara personifikovali u vidu tri božanstva koje u stvari čine jedno. Svaka im čast.
 
Hinduizam

Hindusi slede 'večnu religiju', sveobuhvatni put života i kulture koja ih vodi kroz razna životna razdoblja, smrt i ponovno rađanje.

Reč 'Hindus' potiče od persijske reči za 'Indijca' a 'hinduizam' je religija naroda Indije. Tačna definicija, međutim, nije tako jednostavna. Hinduizam je vrlo širok pojam nejasnog poimanja. Nema osnivača ni temeljnog verovanja. Ipak poseduje sveta pisma Rgvedu, koja pruža ključ za razumevanje hinduizma kao celine.
Negdje između 1500. i 1200. godine prije Hrista - nekako u vreme kad je Mojsije poveo Izraelce iz Egipta - divlja plemena Arijaca na bojnim su kolima zaposela Indiju, dolazeći sa severozapada naselili su se u područje današnjeg Punjaba. Imali su uvaženu klasu sveštenika koji su pisali himne u čast svojih bogova a pevali ih prilikom žrtvovanja. Tokom godina te su se himne upamtile i čudesno se očuvale, pa su u kasnijim vekovima, njih 1028, prikupljene u pismenom obliku u Rgvedi, najstarijoj postojećoj verskoj književnosti koja je Hindusima najsvetija knjiga.

Razvoj religije

Kako se religija Arijaca širila, upila je elemente već prisutnih kultura, naprimer, od stanovnika doline reke Ind na severu zemlje, i Dravida na jugu. I hinduizam kakvog danas poznajemo, je poput velike, duboke reke u koju su, kroz razdoblje od preko 3000 godina, uticali mnogi potoci i brzaci. Ti potoci i brzaci su verovanja i obredi mnogobrojnih rasa, etničkih grupa i kultura na indijskom potkontinentu. To znači da postoji toliko različitih oblika hinduzima koliko ima i sela ili grupa Hindusa.
Istakunuta i prevladajuća struja koja pruža temelj za neko jedinstvo je religija koja je izrasla iz Rgvede i kasnije vedske književnosti. To znači da indijska religija ima izvesne razlučne značajke. Jedna od tih je doktrina o reinkarnaciji: verovanje da prilikom smrti duša uvijek prelazi u neko drugo telo dok se konačno ne oslobodi neprestanog točka ponovnog rođenja.

Mnogi putovi spasenja

Hindusa ima oko 400 miliouna. Uglavnom se nalaze u Indiji, ali i u drugim delovima Azije, u području Antila a odnedavno i u Evropi, na Zapadu. Hinduizam nudi, uopšteno govoreći, tri puta spasenja od ciklusa ponovnog rađanja. To su: filozofija ili spoznaja, verski obredi i pobožnost.

I tako u hinduizmu postoje rame uz rame vrhunsko filozofsko umovanje, koje dotiče Krajnju Stvarnost, najstrpljivija disciplina koncentrisane meditacije, religijski obredi i posvećena pobožnost u poštovanju kipova nebrojenih omiljenih bogova.
Od početka devetnaestog veka, otkako su Indijci došli u vezu sa zapadnom kulturom nastali su mnogi reformatorski pokreti.
Biti Hindus danas znači verovati u hinduistički način života i slediti ga na najbolji mogući način.
Ramayana je nastala oko drevne herojske priče. Bog Višna se pojavljuje kao Rama, hrabar knez. Smelo izbavlja svoju ženu situ od Ravane, demonskog kralja Lanke, uz pomoć Hanumana, boga - majmuna. Zatim se vraća da vlada svojim kraljevstvom U Indiji i Jugoistočnoj Aziji ta priča o pobedi dobra nad zlom godišnje se prikazuje, poglavlje po poglavlje.
Mahabharata je nastala oko drevne ratničke priče. Bog Višna se pojavljuje kao Krišna, ljubljeni prijatelj i savetnik za petero Pandava braće. Braća su junaci u velikoj bici između Pandave i Kurave.

Vjerovanja

Hindus je monoteist u svom srcu; veruje u jednoga Uzvišenog Boga - Brahmana, 'Apsolutnog' - koji vlada svetom uz pomoć mnogih manjih bogova. Obrazovanom Hindusu, manji bogovi su poput svetaca i anđela u nekim ograncima hrišćanstva. Običnom verniku ili 'seoskom Hindusu' oni su mnogo važniji.
Religija Hindusa se može podeliti na tri ogranka ili sekte, svaka sa svojim pogledom na svet prirode i imenom za uzvišenog boga: Višna, Šiva ili Šakti. Porodice se, po svojoj dugoj tradiciji, drže jedne određene sekte. One su rasprostranjene posvuda po Indiji, premda je šivaizam posebno jak u Kašmiru, na severu i u Tamilu, na jugu, a šaktizam u Bengalu i Asamu. Tri sekte žive u manje-više skladnom odnosu, gde poštovaoci jednog boga ponekad poštuju svog boga na oltaru drugoga. Obrazovani Hindus veruje da su tri boga samo različiti načini gledanja na jednog te istog Uzvišenog Boga ili Krajnju Stvarnost.

Tri sekte

Višnu štuju u jednom od njegovih deset utelovljenja. Uglavnom je dobre volje, sedi na prestolju u nebu uz svoju ženu boginju Lakšmi. Zbog brige za ovaj svet, s vremena na vreme spušta se na zemlju u jednom od svojih utelovljenja.
Šiva se po svom karakteru razlikuje od Višne. Po naravi je mračan i sumoran, čini se da ta njegova osobina proističe od Rudre, vedskog boga planina i oluje. Šivu opisuju kako vreba na ružnim mestima kao što su bojna polja i groblja. Kipovi ga prikazuju s vencem lobanja, okružena zlim duhovima dok pleše sablasni ples kojim uništava svet. U drugim prilikama prikazan je kao veliki asketa, zanesen neprekidnim meditacijama na Himalajima. Poklonici poštuju Šivu prikazanog u kipu a takođe i u simbolu linge, kratkog, okruglog faličkog stupa, koji predstavlja stvaralačku moć boga. Šivaizam ima i svoje neugodne strane. To su žrtvovanje životinja i asketsko samovoljno nanošenje ozleda na vlastitom telu. Većina poklonika ipak smatra svog boga milosrdnim i punim ljubavi.

Šakti, velika majka boginja, svojim je poklonicima vrhunsko božanstvo. Smatraju da bog u svom muškom obliku nije aktivan u svetu pa ga zato ne treba poštovati. Njegova žena Šakti preuzela je tu ulog pa svi poštuju nju, i to u njenom okrutnom obliku Durge ili Kali, a u blažem obliku kao Parvati ili Uma. U svom okrutnom obliku, Šakti se često prikazuje kao odvratna stara veštica koja nosi sa sobom razno oružje i gazi demona. Čak je i danas poštovanje popraćeno žrtvovanjem životinja. U prošlosti je bilo prinošenje ljudskih žrtava Durgi. U svom blažem obliku, Šakti se pojavljuje kao prekrasna mlada žena. Premda se može razjariti u gnevu na grešnike, ona je puna ljubavi i dobrote prema svojim poklonicima.
Drugi, veći bogovi, također se poštuju, kao naprimer, Brahma Stvoritelj, Ganeš, bog-slon, Hanuman, bog-majmun i Surya, bog-sunce.
Tradicija asketizma snažna je u Indiji. Sledbenici tradicije nazivaju se jogijima. U svojemu traganju za mističnim iskustvom, podnosiće svakovrsne telesne patnje.
Žene Hindusa, premda poštovane, smatraju se potčinjenima muškarcima. Najpoznatija posledica takvog verovanja je sati, danas zabranjen. Udovica će se spaliti na muževljevom pogrebu da osigura spasenje za njega i sebe.

Sveti spisi

Veda Rgveda se sastoji od himni dovršenih oko 900. godine pr. Kr.
Samaveda se sastoji od stihova uglarnom uzetih iz Rgvede prilagođeni ritmičkom recitiranju pri žrtvovanju.
Yajurveda napisana je u prozi i daje upute onima koji služe pri prinošenju žrtava.
Atharvaveda sadrži magične formule, pisane u stihovima, koje pomažu u izlečenju bolesti i osiguravaju uspeh u ratu.

Brahmana su dodaci Vedama, sadrže razrađena tumačenja žrtvenih obreda.
Upanišade datiraju iz 600. godine pr. Kr., temelje se na Vedama ali odražavaju skretanje od obreda ka filozofiji, posebno u odnosu prema doktrini o reinkarnaciji.
Zakoni Nastoje upravljati društvom Hindusa.
Veliki epovi Mahabharata i Ramayana epskim prikazima oslikavaju svu složenost hinduskog verovanja i ponašanja. Mahabharata sadrži najpoznatiji i najomiljeniji sveti spis savremenog hinduizma, Bhagavad Gitu.
Purana Razvija mitologiju klasičnog hinduizma u nizu dugačkih stihova iz srednjovekovnog razdoblja.

Glavne riječi

Brahman Samoopstojeća, sveobuhvatna moć, kosmičko jedinstvo.
Atman Bit ili načelo života stvarnost u individualnom obliku, različita od brahmana.
Maya Doslovce 'iluzija'; ovaj svet niti je stvaran niti nestvaran.
Advaita Samo jedna stvarnost postoji. Sve je u jednom. Strogi oblik tog verovanja nazvan 'monizam' podučavao je filozof Vedante, Shankara.
Dharma Moralne i religijske dužnosti.
Karma Doslovce 'akcija'; nemilosrdan moralni zakon uzroka i posledice koji vlada budućnošću: zli postupci vode ponovnom rađanju u višem redu, možda kao sveštenik.
Samsara Ropstvo života, smrti i ponovnog rađanja, kojim upravlja zakon karme.
Mokša doslovce 'oslobođenje' od neprekidnog točka ponovnog rađanja.
Bhakti Pobožnost ili poštovanje iskazano jednom božanstvu. Oslobođenje verom za razliku od oslobođenja delima ili spoznajom.

Način života

Hinduizam je način života. To je niz dužnosti koje treba obavljati unutar božanski uređena društva. Temeljna jedinica društva je porodica. I tako je život pojedinca u svakom stepenu života označen porodičnim obredima. Rođenje, inicijacija, venčanje i smrt - svaki pojedini događaj ima svoj obred, kao i dnevna poštovanja i godišnji praznici. Pojedinca se podseća da je deo porodice. Takođe postaje svestan da je porodica deo kaste a kasta deo društvanog sloja.
Postoje četiri velike klase ljudi: sveštenici (brahmini), plemići (kshatriye), trgovci i seljaci(vaishyje) i obični radnici (shudre). Postoje i otpadnici od društva i ljudi izvan klasa. Svi su podeljeni u kaste ili potklase, svaka ima određene dužnosti. Po predaji, na četiri se klase gleda kao na potpuno odvojene vrste. Član jedne društvene klase neće se venčati s članom druge - čak neće ni jesti s njim. Danas, barem teroretski, takve su razlike ukinute.
Čovek koji pripada trima gornjim klasama prolazi kroz četiri stadijuma u svom životu. Stadijum učenika neženje, domaćina, pustinjaka i beskućnog verskog prosjaka. U prvi stadijum ulazi inicijacijom. Otada će muškarac nositi posvećenu vrpcu koja mu je ovita oko levog ramena i ide ispod desnog pazuha. Brak je važan, i samo venčanje je jedan od najsvečanijih i složenih obreda u hinduizmu, jer osigurava ne samo nastavak porocice već i blagostanje preminulih članova porodice koji borave u drugom svetu. Jedino sin može obaviti pogrebne svečanosti i obrede što omogućuje duši njegovog preminulog oca novo duhovno telo kojim će se preseliti u sledeći život.

astrozmaj
 
“Sve planete u materijalnom svetu, od najviše do najniže, mesta su patnje, na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje. Ali onaj ko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne vraća.”

Bhagavad gita

...

Izgleda da si zaboravio da pomeneš radost...
 
Mahakaleshwar Temple Ujjain

60163960-2232561760299846-8943483616768294912-n.jpg
 
607px-Shiva_Bangalore_.jpg


Stayua Shive u poziciji Joge.

Joga (Sanskrit, Pāli: योग yóga) se odnosi na tradicionalnu fizičku i mentalnu disciplinu porijeklom iz Indije. Riječ se odnosi i na meditaciju u okviru hinduizma i budizma. Grane joge su Rāja Joga, Karma Joga, Jnana Joga, Bhakti Joga, i Hatha Joga. Riječ joga ima mnogo značenja, te vuče porijeklo iz sanskritske riječi "yuj" (kontrolirati) ili iz "yujir samadhau" (kontemplacija/apsorpcija). Izvan Indije, joga obično asocira na Hatha Jogu i njene asane kao vrstu vježbe.

Wikipedia
Pa sama Biblija je deo hinduizma. Yoga nije religija i ona je remek delo slovenskog naroda.
 
Jednostavno budi to što jesi, nemoj da umišljaš ili stvaraš predstave. Tvoje telo i tvoja slika o sebi se neprekidno menjaju tokom celog života. Niti jedna od tvojih predstava nije se zadržala trajno. Nakon dvadeset pet godina tvoje telo će izgubiti ovaj izgled i imaće izgled stare osobe; kasnije će i taj izgled nestati. Da su ove predstave stvarne, one bi se održale; one su nestvarne. Princip "ja jesam" nema dizajn, boju niti formu. Pomoću ovih formi mi uživamo ili patimo, ali ništa nije stvarno; koje god iskustvo da imaš ono nije stvarno.

N. Maharaj
 

Back
Top