nsbee:
Ispravite me ako gresim, ali devojke koje rade u trgovini (butici, prodavnice i sl.) imaju nevidjenu potrebu da odmeravaju ljude! Sad me u prodavnici izodmeravase dve, a sto je najcrnje, sasvim normalno izgledam i normalno se oblacim, ne kontam u cemu je fora! :shock: Osim ako nisu nastrane, u tom slucaju bih i mogla da shvatim... :? Ne mozes ni spagete kupiti mirno!
...i ne samo da odmeravaju. Slobodno neka mi kaze ko hoce da imam predrasude, ali ako nesto ne podnosim, to je onda kategorija ljudi u koje spadaju prodavacice u buticima i konobari. Naravno, ne svi, ima medju njima normalnih ljudi - mislim na one koji rade u "fensi" buticima/kaficima, pa zaboravljajuci da su oni tamo samo eksploatisana (na razne nacine, hm) radna snaga, imaju Bog zna kakvo visoko misljenje o sebi, kao da su oni neka novosadska elita. Kad leti prosetam Ulicom Modene, pa vidim kako u izlozima i ispred njega vise sve same prodavacice iz Planete, Lupusa ili cega vec, odmah ta mesta padnu u mojim ocima - jadna su mi "fensi" mesta kad su u njima "uvazeni" gosti takve pltikoumne spodobe. Onda lepo odem i sednem u bastu Bistroa, onako doterana, iz inata.
Ti ljudi svasta sebi dozvoljavaju, ophode se neprijatno prema musterijama, kad hoces da udjes u prodavnicu, prvo prevrnu ocima sto moraju da ugase cigaretu koju su upravo pripalile da bi mogle da sa koleginicom iz susednog butika onako na vratima procaskaju i razmene najnovije traceve uz kaficu. :x Isto vazi i za konobare/ konobarice, koji isto vrlo ocigledno prevrcu ocima kad ih posle ko zna koliko vremena cekanja konacno pozoves da narucis pice. Nije ni cudo, niko od njih nije zavrsio skolu za zanimanje kojim se bavi. U tim skolama postoji predmet na kom se uci kako se prema musterijama ponasa.
A sad biseri:
1. Butik u Dunavskoj, u nekom od pasaza:
PRODAVACICA:Izvoli? (Sta bi sa persiranjem?)
JA:Htela bih da pogldam suknje, gde su izlozene?
PRODAVACICA:Evo ovde.
JA:Imate li jos modela ili su svi ovde izlozeni?
PRODAVACICA
a ja stvarno ne znam sta ti ocekujes vise!? :shock:
JA
a recimo nesto sto bi mi se svidelo. Hvala, do vidjenja!
2.Basta Makijata:
KONOBARICA
evojke, ako necete vise nista da popijete...znate, guzva je, a nema slobodnih stolova.
(A zar nije moglo samo: "Devojke, da li cete jos nesto narucivati?"? Shvatile bismo poruku.)
3. Basta Modene:
MOJA DRUGARICA: Mogu li da dobijem racun?
KONOBAR: (Besno ostavlja na nasem stolu tacnu sa picem i odlazi negde ... vraca se sa rucno ispisanim racunom, iako su za ostalim stolovima dobili uredno fiskalne racune) Evo, izvoli, jesi li sad zadovoljna? (Vrlo neprijatnim tonom)
MOJA DRUGARICA: Hvala! (Placa racun) Do vidjenja! (Ustajemo i odlazimo)
KONOBAR: (Kad smo se vec udaljile od baste): Pokazi ga mami!!! :shock:
4. Trokadero u Budvi:
KONOBARICA: Devojke ste cete popiti?
MI: Narucicemo malo kasnije, samo da odlucimo gde cemo stajati.
KONOBARICA: Ako necete nista da pijete, mozete salobodno da idete.
MI: Do vidjenja!
5. Bilo koji butik (to se stalno ponavlja)
PRODAVACICA: (Pomera slusalicu da kaze nesto, posto upravo tracari preko telefona)Izvoli?
JA: Trazim suknju/pantalone. (Recimo)
PRODAVACICA: Za tebe nema nista. (Nastavlja razgovor)
6. Soba:
KONOBARICA: 220 dinara.
MOJA DRUGARICA: Izvoli. (Daje 400 dinara)
KONOBARICA: Izvini, nemam sitno, donecu ti kusur kad usitnim.
I nikad vise ne donese. A to je bilo u ono vreme kada se u Sobi naplacivala usluga kao posebna stavka na racunu!
7. Sistem:
MOJ DRUG: (Prica nama) Kad sam radio u Sistemu, mogao sam da imam koju god sam konobaricu hteo, toliko su bile lake da sam mogao samo da pitam da mi p... tamo iza sanka, ne bi se nijedna bunila.