KNIN JE PAO BEZ ISPALJENOG METKA
Sjednicom je predsjedavao predsjednik SR Jugoslavije Zoran Lilić, a u radu sjednice, pored članova Vrhovnog savjeta odbrane, predsjednika Srbije Slobodana Miloševića i predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, učestvovali su i predsjednik Savezne vlade dr. Radoje Kontić, savezni ministar odbrane Pavle Bulatović, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnik Momčilo Perišić i članovi Kolegijuma načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, komandanti vodova Vojske Jugoslavije i druge visoke vojne starješine: zamjenik načelnika Generalštaba VJ general-potpukovnik Blagoje Kovačević, komandant 1. armije general-potpukovnik Dragoljub Ojdanić, komandant 2. armije general-potpukovnik Božidar Babić, komandant 3. armije general-potpukovnik Dušan Samardžić, komandant Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane general-potpukovnik Ljubiša Veličković, komandant Ratne mornarice, kontraadmiral Milan Zec, pomoćnik načelnika Generalštaba VJ za KOV general-potpukovnik Nedeljko ]opić, pomoćnik načelnika Generalštaba za RV i PVO general-major Mihajlo Vučinić, pomoćnik načelnika Generalštaba za ratnu mornaricu, kontraadmiral Vlade Nonković, pomoćnik načelnika Generalštaba VJ za pozadinu general-potpukovnik Ratomir Milovanović, pomoćnik načelnika Generalštaba VJ za popunu, mobilizaciju i sistemska pitanja general-potpukovnik Risto Matović, načelnik Uprave bezbjednosti G[ VJ general-potpukovnik Aleksandar Dimitrijević, načelnik II uprave Generalštaba VJ pukovnik Branko Krga, načelnik Uprave za informisanje i PPD G[ VJ general-major Slavko Krivošija, načelnik Uprave VOJ G[ VJ general-major Mihajlo žugić i general-major dr Slavoljub [ušić, sekretar Vrhovnog savjeta odbrane.Sjednicu je otvorio Zoran Lilić, predsjednik SRJ, i dao riječ pukovniku Branku Krgi.
BRANKO KRGA: »Gospodo predsednici, izneo bih zaključke situacije. Uzrok brzog sloma Vojske Republike Srpske Krajine leži u činjenici što je političko rukovodstvo Republike Srpske Krajine u dužem vremenskom periodu bilo opeterećeno borbom za vlast, brzim bogaćenjem, tako da nije dovoljno pažnje posvećivalo pripremi zemlje i naroda za odbranu. Slabo je procenjivalo situaciju, nerazumno se odnosilo prema mirovnim inicijativama, slušajući rukovodstvo sa Pala i neke inostrane savetnike. Takvo stanje je veoma pogodovalo Hrvatskoj i njenim sponzorima koji su pre agresije na RSK intenzivno delovali na propagandnom i subverzivnom planu, što je imalo teške posledice na moral srpskih boraca i naroda.
Nije isključeno da je protiv Srba primenjeno i psihotronsko oružje, što je uticalo na borce da ne pružaju otpor. To, naravno nije rezultat pameti Hrvatske,već američkih i nemačkih stručnjaka.
Kao rezultat slabosti Srpske Krajine i dobrih priprema suprotne strane, operacija hrvatske vojske Oluja izvedena je tačno kako je planirano.
Posledica brzog poraza Vojske Krajine su promena balansa snaga na štetu Srba, gubitak srpskog etničkog prostora, porast agresivnosti hrvatske vojske i stavljanje Republike Srpske, pa i SRJ u novu i mnogo težu situaciju.
Pored 508 kvadratnih kilometara u Zapadnoj Slavoniji, RSK je izgubila glavninu teritorije, površinu od oko 14 hiljada kvadratnih kilometara. Time su Srbi sa tih prostora ostaloh bez ogromnih materijalnih vrednosti; iseljava se oko 250 hiljada ljudi, a srpski etnički prostor je potisnut prema istoku za 70 km. Na taj način srpski narod je doživeo nevođen egzodus.
Nastavak rata je i dalje vepma realan, pre svega što hrvatske snage ispoljavaju agresivne namere, posebno prema Istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu. Tu je hrvatska vojska grupisala snage jačine oko 35 hiljada ljudi i u mogućnosti je da krene u napad, praktično, svakog trenutka...»
General Blagoje Kovačević predložio je donošenje hitnih mjera. Između ostalog da se «koordinaranim mjerama državnih organa i Vojske Jugoslavije podigne sposobnost 11. korpusa i naroda u Zapadnom Sremu, Istočnoj Slavoniji i Baranji za samostalnu i uspešnu odbranu i nanošenje hrvatskoj vojsci neprihvatljivi gubitaka». Ovaj general je još zatražio da se izvrši «hitno reorganizovanje Srpske Vojske Krajine i težišno je pripremi i anagažuje za gerilsko ratovanje na izgubljenim prostorima RSK radi nanošenja gubitaka i stvaljanja do znanja međunarodnoj zajednici da je to srpska zemlja i da narodi sa tog prostora ne prihvataju politiku svršenog čina».
Nakon što je general Aleksandar Dimitrijević iznio viđenje bezbjednosne situacije u SRJ, riječ je uzeo predsjednik Srbije Slobodan Milošević.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: «Ja bih vas upoznao sa nekim našim aktivnostima i sa tim kako na ta pitanja gledaju oni na koje u ovom trenutku jedino možemo da računamo van SR Jugoslavije. Kao što znate, ja sam imao vrlo detaljne razgovore sa ruskim rukovodstvom i predsednikom Rusije. Tu smo dobili veliku podršku. Vi ste videli, da je probijena, što bi rekao Veličković, 'zvučna barijera', jer je sam Jelcin izašao pred javnost sa svojom obavezom za koju smo se dogovorili tokom razgovora da će, ukoliko se ne obezbedi mirno rešenje, odnosno pitanje sankcija protiv Jugoslavije, Rusija jenostrano izaći iz režima sankcija. Posle dva dana njihov Parlament je doneo poznatu odluku o ukidanju sankcija. Osnovno pitanje koje su oni postavili na svim nivoima, bilo je: hoćemo li mi sigurno istrajati u politici mira, jer je to osnovni argument Rusije da nam pruži svaku pomoć, uključujući i određene aktivnosti u pružanju vojne pomoći.
Ja moram da kažem svoj lični utisak. Koliko god se Jelcin ovde kritikovao, on je napravio korak napred, čak u uslovima u kojima je Kozirjev, pred mojim očima, upozoravao da ne bi mogao to da kaže zbog međunarodne zajednice. On je i drugi put rekao: „ Ne , to tako ne može, imamo da uradimo kako Milošević traži. Drugog puta nema!“ To je za nas od ogromnog značaja.
[to se Amerike tiče, imam pouzdane informacija da je Klinton naložio mirno rešenje... Imamo takođe, pouzdane podatke, pored toga što su meni lično doneli pismo Vašingtona, da su kategorično i najoštrije upozorili Hrvatsku da ne ide u bilo kakve vojne aktivnosti prema Istočnoj Slavoniji. Uz to imamo i od Hrvata te poruke.
Tačno je kako je rečeno na početku – da je među uzrocima hrvatske agresije podrška SAD i Njemačke, ali tačno je samo uslovno. Jer, tačno je, ako se „odseče parče“ vremena od trenutka kada su počeli agresiju. Mi ne možemo vanvremenski da tumačimo političke tokove. Jer, to se dogodilo posle rezolutnog odbijanja mirovnih planova od strane rukovodstva Republike Srpske, odnosno mirovnih planova koje su podržale i SAD i Njemačka. Prema tome, da je u bilo kom trenutku došlo do prihvatanja tih mirovnih planova, ne bi se mogla uopšte postaviti podrška Njemačke i SAD hrvatskoj agresiji na RSK.
.
![[Ne_Vazim_Se]](/data/avatars/m/149/149349.jpg?1220814411){kind=avatar}
