CUTANJE O SARAJEVSKOM PAKLU ZA SRBE

vesti2

Početnik
Poruka
29
u SARAJEVU UBIJENO 10 000 SRBA!

Gde je najveći konclogor u BiH sa deset hiljada ubijenih Srba? Sarajevo je za vreme rata bilo najveći koncentracioni logor u Bosni i Hercegovini! Muslimanska vlada, povezana s teroristima Al Kaide, tamo je na najsvirepiji način umorila 10 hiljada Srba. Među njima je i mnogo ubijene dece. Vezu između Alije Izetbegovića i vojnika Al Kaide su potvrdili i stručnjaci američkog Kongresa.

Medijskom propagandom se pokušala sakriti istina o masakrima u muslimanskom delu Sarajeva. Snajperisti iz tog dela grada su samo u jednoj godini na srpskoj Grbavici (predgrađe Sarajeva) ubili 700 žena i dece. Većina rana je registrovana u glavu i vrat.
Sada su napokon otkriveni i dokazi o sistemu konclogora u samom gradu. Na više od 37 punktova i ne zna se koliko privatnih zatvora muslimanske vlasti su sistematski ubijale Srbe. Obimnu dokumentaciju o 10 hiljada ubijenih Srba u najvećem konclogoru u Evropi nakon Drugog svetskog rata - Sarajevu, prikupio je Marko Mikerević, sudija porotnik iz Sarajeva. Prema njegovim podacima, objavljenim u Republici Srpskoj, pripadnici 10. brdske brigade Armije BiH su više od 2.500 srpskih leševa bacili u zloglasnu jamu Kazani u Sarajevu. Sve žrtve su prethodno na najsvirepiji način mučene. Mudžahedini su se naročito iživljavali nad decom i ženama.
Po ispoljenoj bestijalnosti najviše su se istakli pripadnici 10. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine i njen tadašnji komandant Mušan Topalović zvani Caco. Kako su svedoci potvrdili, Alija Izetbegović se često na ručku sastajao s Topalovićem. Poznato je da je Izetbegović lično obilazio konclogore za Srbe u BiH. Bio je i počasni komandant mudžahedinske jedinice Al Mudžahid u kojoj je bio veliki broj terorista Al Kaide. Nadimak mu je bio Al Izeti.
O zločinima koje su počinili pripadnici 10. brigade ARBH, postoji obimna dokumentacija, koja je dostavljena i tužiocima Haškog tribunala. Izveštaji uključuju obdukcione nalaze, medicinske kartone i tačne lokacije ubistava i mesta nalaženja posmrtnih ostataka. Preživeli zatočenici svedoče o mnogobrojnim ubistvima, maltretiranjima, sakaćenjima itd.
Sami pripadnici ove formacije, koji su uglavnom poticali iz kriminalnog miljea, govorili su kako je ulaznica u tu jedinicu bila odsečena srpska glava. Među dokazima koje je prikupio Dokumentacioni centar komesarijata za izbeglice Republike Srbije nalaze se svedočenja preko 400 preživelih logoraša ali i video-zapisi na kojima se vidi kako su pripadnici 10. brdske brigade ABIH najpre silovali, potom na najbrutalniji način ubili 16 devojčica srpske nacionalnosti. Ali, tu njihovoj bestijalnosti nije kraj, oni su njihova tela bacili zverima u Zoološkom vrtu u Sarajevu.
Danas se pokušava minimizirati stradanje Srba u koncentracionim logorima u Sarajevu i okolini po istom scenariju koji su Hrvati primenili na jasenovačke žrtve. Zato ni malo ne čude napadi na Centar javne bezbednosti Istočnog (srpskog) Sarajeva koji je nedavno izneo podatke o pet hiljada ubijenih Srba, bez obzira na kompletnu medicinsku dokumentaciju o svim žrtvama. Objavljivanje ovih informacija izazvalo je negodovanje muslimanskih političara. Tako je Tarik Sadović, predsednik kluba poslanika SDA, u skupštini RS dao izjavu na kojoj bi mu i Gebels pozavideo: `Činjenica je da je jedan broj Srba stradao od paravojnih grupa, ali i od pripadnika Armije BiH. Međutim, prema mojim informacijama, ta brojka ne prelazi tri stotine`.

`Leteći Srbi`
Pripadnici 10. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine, predvođeni kriminalcem Mušanom Topalovićem, imali su brojne specifične načine ubijanja sarajevskih Srba. Jedna od njihovih monstruoznih `igara` je bila bacanje nemoćnih žrtava sa višespratnica i solitera. Nesrećnike su nazivali `leteći Srbi`, a prema svedočenjima, najviše su se oduševljavali tupim zvukom udara tela u beton
 
Zahvaljujući ljubaznosti potpredsednika SLRS Slavka Jovičića - Slavuja onako kako je zabeleženo u spiskovima, objavljujujemo imena žrtava, koje su ubili dželati u nekoliko desetina najdrastičnijih slučajeva:
Jovan(Petra) Aćimović(rođen 1906. godine) odveden u junu 1992. iz svog stana u Ulici Vase Miskina, trag mu se gubi na Principovom mostu. Duško(Gojka) Anđić(1974.) odveden u maju 1992. godine iz svog stana u Ulici Dositeja Obradovića. Kriminalci - pripadnici Zelenih beretki pod nadimcima Kljako i Čenga ubacili ga u zeleni "golf" bez tablica.
Goran (Vojina) Andrić (30) ubijen tokom prinudnog rada u Hrasnici - jedan od 22 Srbina koji su ubijeni ili podlegli batinanju u zloglasnom logoru Silos u Tarčinu. Borka(Dušana) Antelj(1948.) odvedena iz svog stana u Ulici Omera Maslića u podrum Gradske plinare gde je maltretirana, a potom ubijena. Dušan(Riste) Antelj(1948.) odveden iz svog stana u Ulici Vuka Karadžića 15. juna 1992. godine u policijskom golfu navodno na razmenu. Nestao.
Bračni par Branka(Neđa) Arežina(47) i Milan(Đure) Arežina(59) ubijeni u svom stanu u Tvorničkoj ulici broj 18. Risto(Neđo) Avram(1952.) odveden 25. juna 1992. godine iz svog stana u Ulici Spasenije Babović 21 u zatvor "Sunce" na Dobrinji od strane uniformisanih ljudi na čelu sa Refikom Kruškom, zvanim Gadafi, Hamom Budimlićem - komandirom, Edinom Repuhom, Mirsadom Belkom, koji je osumnjičen da ga je ubio(izjavu dao brat Stanko Avram po svedočenju Vida Todorovića koji je bio u zatvoru sa ubijenim).
LJubomir(Ratka) Bašić(1950.) odveden 25. juna 1992. godine iz svog stana u Ulici Goruša. Odvela ga četvorica pripadnika Armije BiH vezanog žicom prema naselju Crni vrh, a telo do danas nije pronađeno. Rade(Miroslava) Šalipur(1964.) odveden iz stana u Ulici Braće Vujičića od strane uniformisanih lica u krug fabrike "Vaso Miskin Crni".
Rade(Milana) Babić(1963) odveden iz svog stana na Otoci 10 maja 1992. godine u Hepokov magacin na Čengić vili i, verovatno, tu ubijen. Dragomir( Miloša) Babić(1965.) odveden iz svog stana u Ulici Magriba. Svedoci znaju da ga je odveo izvesni Elvedin zvani Dino u belom kombiju ispred Vrbanje mosta gde je, verovatno, ubijen.
Starica Smilja (Steve) Babić(1910.) odvedena u junu 1992. godine i zaklana na stovarištu Papir - prometa, potom telo posuto naftom i zapaljeno. Osumnjičeni pripadnici Zelenih beretki, izvesni Ćerim i Zahid. Novica Bajagić(1955) odveden iz svog stana u Hrasnom na kopanje rovova odakle se nije vratio. Vinka(Čede) Bajić(1936.) odvedena iz svog stana na Dobrinji 18. maja 1992. godine, sa grupom iz ŽIŠ - a na gradsko smetlište.

VUKLI IH AUTOM

BRAČNI par Vaso(Marka) Bjelica(1933.) i Bosa(Alekse) Bjelica(1927) živi su vezani za automobil i vučeni kroz Trnovo dok nisu preminuli. Svedoci tvrde da je ovaj zločin počinio Sabahudin(Sejmena) Karačić.

NAREDIO HALILOVIĆ

KRUNO Bešlić ubijen 2. maja 1992. godine prilikom izvlačenja vojske iz Doma JNA. Po naređenju generala Sefera Halilovića ubijeni: Nebojša Bojanić, Aleksandar Gluhović, Srećko Jovanić, Mladen Nikolić, Radoš Pajović, Branko Popović, Obrad Gvozdenović, Ivica Cvetković i Marko Labudović. Osim Halilovića prema izjavama svedoka za zločin odgovorni: Nusret Smailović, zvani Libe, Esad Tokić, Asaf Hadžić i Sakib Puška.

MASAKRIRANO 250

BOŽIDAR i Božidarka Šljivić, brat i sestra ubijeni su na Kazanima. Božidarova supruga, inače muslimanka, na suđenju ubicama sa Kazana, koje je 1996. godine amnestirao Alija Izetbegović, posvedočila je da je, tražeći svog muža na Boguševcu, videla 250 izmasakriranih civilnih leševa.
 
Prema opširnoj dokumentaciji koju ekskluzivno objavljujujemo, tela su spaljivana, bacana u reku, jamu na Kazanima i na gradsku deponiju, kako bi kasnije bila zatrpana višegodišnjim slojevima smeća da nikad ne bi bila pronađena. Zato je ogroman broj Srba nestao bez traga, a njihova tela nikad nisu pronađena.
Dušan (Slobodana) Blagojević (rođen 1946. godine) odveden je 12. juna iz stana na Višnjiku. Dve osobe u maskirnim uniformama uvele su ga u mesnu zajednicu u Višnjiku s obrazloženjem da će istovarati humanitarnu pomoć, ali je potom nestao. Nenada (Spasoja) Blagojevića (1937.) odvela je iz kuće na Hridu 10. maja 1992. godine pratnja generala Sakiba Puške i ubila na Derviškom groblju.
Radivoje (Jefta) Bošković (1953.), trener plivanja, odveden je iz stana u Ulici Vojislava Kecmanovića 18. Odveo ga je izvesni Kemo za koga se govorilo da jede žive četnike. Radivoje je pronađen zaklan sa kesom preko glave na Darivi. Nebojša (Jezdimira) Bojanić (1972.) odveden iz svog stana na Malti 2. maja 1992. godine u Dom “Đuro Đaković”. Za njegov nestanak odgovorni su Esad Tokić, Dragan Vikić i Nusret Smailović Libe.
Stanko Bojić ubijen metkom u usta 30. aprila 1992. u centralnom zatvoru. Borislava (Simov) Bosiljčića (1940.), tvrde svedoci, u zatvoru ubio Adnan Memić zvani Kefica 14. maja 1992. Starica Vida (Milutina) Bratić (1905.) ubijena sekirom na kućnom pragu,osumnjičen Mirsad Bungur Munja. Anđelko (Miloša) Brkić i njegov sin Nebojša nestali su 1992. godine. Preživeli sin i brat Milorad Brkić svedoči da su po njegove najmilije došle Forićeve ubice, odvele ih u obližnji šumarak i likvidirale. Tela do danas nisu pronađena.
Janko (Krsto) Buha odveden 28. juna 1992. godine iz svoje kuće na Gornjim Velešićima na brdo Hum. Sumnja se da su ga tu likvidirale Sanxaklije. Gojko (Simo) Cerovina (1962.) odveden 21. maja 1992. godine iz stana u Ulici Fra Grge Martića i, verovatno, ubijen u napuštenoj samoposluzi na pijaci Markale. Branko (Drage) Crnjak (1962.) odveden 8. juna 1992. godine iz svog stana na Čengić vili i, najverovatnije ubijen u depou preduzeća “Gras”.
Iliju (Nikole) Cvijetića (1944.) iz stana u Ulici Marka Marulića 13. jula 1992. godine odvela četvorica pripadnika Zelenih beretki pod komandom nekog Vehbije zvanog Xindo, alkoholičara i kriminalca i ubili u depou železničke stanice Koreja. Ognjena (Petra) Čajevića (1951.) iz stana je odveo Munir Odobašić, a za njegovo ubistvo osumnjičen je Andrija Mumović. Milana (Manojla) Čančarevića (1948.) iz stana u Ulici Vase Miskina izveo je izvesni Hilmo, zvani Tarzo, narkoman i diler. Uveden je u prostorije Bezistana i tu ubijen.
Dane (Sretena) Čičić (36) jedan je od 22 Srbina koji su ubijeni ili podlegli batinanju u logoru Silos. Olga (Milorada) Čokić (1947.) odvedena je iz svog stana u naselju Hrasno na prvu borbenu liniju i tu joj se gubi svaki trag. Svetozara (Milorada) Čolića (1953.) odvela je iz stana na Aneksu grupa komandanta Xanke, zvanog Cigo, u Švrakino selo gde je, verovatno ubijen.
Dvojica Arapa, predvođeni izvesnim Reufom zvanim Medo, 12. maja 1992. godine odveli su Borivoja (Mihajla) Čvoru (1958.) iz stana u Ulici Đure Jakšića posle čega nikad nije pronađen. Milenka (Rada) Dakić (1962.) odvedena iz svog stana u Tršćanskoj ulici, u “Unisovom” soliteru silovana i potom ubijena, a telo zakopano u obližnjem parku. Slobodan (Nikole) Davidović (1970.) odveden iz stana u Istarskoj ulici na položaje prema Miljacki. Pretpostavlja se da je ubijen i zakopan u obližnjem “Unisovom” skladištu.
Slobodan (Nikole) Delić (1970.) odveden svezan iz stana na Skenderiji 1. juna 1992. godine i sa još trojicom Srba ubijen u podrumu škole “Petar Kočić”, a telo bačeno u Miljacku. Lazarka (Ostoje) Dimitrijević (1934.) iz svoje kuće u Ulici Avde Jabučice u aprilu 1992. godine odvedena pred samu zoru prema brdu Šljivik odakle su se čula tri pucnja.
Đorđo (Jovana) Došlo (1964.) odveden iz stana u Ulici Braće Ribar 12. juna 1992. godine. Prema saznanjima likvidirale ga prve komšije. Stevo (Ilije) Drakulić (1939.) odveden 1992. godine iz svog stana na Otoci i ubijen. Srđana (Dobroslava) Đerića (1969.) 20. juna 1992. godine Zelene beretke odvele u opštinu Novo Sarajevo gde mu se gubi svaki trag.

LIKVIDACIJE

JOVU (Stevana) Ćeranića (1940), prema svedočenju, odveo je 15. maja 1992. godine iz stana u Ulici Nikole Tesle komšija, otac braće Misit. NJega i još 30 Srba sa Dobrinje likvidirao je Muharem Misit nakon što mu je poginuo brat.

SPALJIVANJA

LJUBOMIR (Đure) Bogdanović (1944.) pokupljen je 8. avgusta iz svog stana na Alipašinom polju. Poslednji put viđen u Kotlovnici u ovom naselju gde je verovatno i ubijen, pa spaljen, poput mnogih Srba koji su tu skončali.
 
Dokumentacija, koju ekskluzivno objavljujem, svedoči da je najviše likvidacija bilo 1992. Kako je vreme prolazilo intenzitet likvidacije je slabio, a razlog za to što su Srbi bežali i bilo ih je sve manje u Sarajevu. Rezultat - najveće etničko čišćenje u BiH jer je od 160 hiljada sarajevskih Srba, danas u federalnom delu grada ostalo svega desetak hiljada, uglavnom staraca ili ljudi iz mešovitih bračnih zajednica.
Otac i sin Petar (Antonija) Gašić (rođen 1948. godine) i Oliver (Petra) Gašić (1971) odvedeni su iz svog stana sa Trga Josipa Šoše 18. juna 1992. godine i likvidirani u zatvoru “Sunce”. Za ovaj zločin osumnjičen je Muhamed Mezit Muha. Porodica Elek - Đorđe, Božidar i LJubica ubijeni su 16. maja 1992. godine u svojoj kući u Humskoj ulici u naselju Pofalići.
U naselju Briješće likvidirana je cela porodica Krajišnik. Prvo je 20. juna 1992. godine iz kuće bez traga odveden Jovo (Ostoje) Krajišnik (1922) da bi 21. novembra iste godine likvidirani njegovi ukućani Boro, Jagoda, Janja i Rajka. Za ovaj zločin je osumnjičen Benjamin Škulj, koji sada živi u Nemačkoj.
Porodica Odović - supružnici Božo i Božana i njihova deca Milkica i Predrag ubijeni su u podrumu Osnovne škole “Vladimir Nazor”, a tela su izbačena kod bioskopa “Arena”. Prema svedočenju razlog za likvidaciju ove porodice je kazna zato što se Božana kao Hrvatica udala za Srbina. Osumnjičeni za ovo nedelo su Ivica Malina i Tonči Bralić.
Prema izjavama svedoka, samo u naselju Dobrinja komandant Teritorijalne odbrane ovog naselja Ismet Hadžić pobio je više od pedeset ljudi. Na spisku su: Milina i Jelena Bolić, Milana Ivković, Dragica Mrljić, Milan Cincar, Gorjana Cvjetković, Milenko Dejić, Bratislav Deretić, Biljana Drapić, Mileva Đukić, Kosta Đurica, Ilija Galić, Nada Adžikadunić, Ilija Ivković, Dragica Janko, Bogdan Jošilo, Stanko Jovanović, Mirjana Malešević, Ruža Marijanović, Dragica Mićanić, Danilo Mijanović, Nikola Mršić, Milorad Nešković, Jovan Pešut...
U ovom naselju su stardali i Predrag Raković, Mirko Simanić, Dušan Stjepanović, Uroš Stojaković, Nikola Subotić, Zdravko Šakota, Sofija Škoro, Borjana Škrba, Zagorka Tešić, Kosta Vilić, Zorica Višnjevac, Radovan Vujačić, Lazar Vujičić, Marinko Vujičić, Mara Bajalo, Ratko Crnogorac, Milorad Ćućilo, Radivoje Dražević, Vlado Katalić, Živorad Kostić, Borislav Mijanović, LJubomir Mijanovć, Vladimir Pavlović, Mirko Banjac, Slavko Beronja, Mićo Lukić, Vidosava Radmilović, Nada Čekić, Koviljka Dujaković, Goran Josipović, Stanoje Josipović, Bosiljka Kokošar, Arsen Mišanović, Nedeljko Mišanović, Srbislav Popović i Milenko Sejman.
Predraga (Gojka) Niševića (1952) 10. maja 1992. godine iz njegove kuće je bez traga odveo Vedran Hatibović koji je stanovao u Ulici braće Ribar broj 6, a koji sada živi u Nemačkoj. Milovan (Vidoslav) Pantelić (1952) odveden je iz svog stana u Ulici obala Vojvode Stepe prema podzemnoj garaži opštine Stari grad gde mu se gubi svaki trag.
Kosta (Momčila) Petković (1970) odveden u aprilu 1992. godine iz svog stana na Dolac malti i, verovatno, likvidiran u podrumu zgrade “Plin”. Marica (Alekse) Pikulić (1927) i njen suprug Vojislav (1926) odvedeni su iz svoje kuće na Pofalićima u maju 1992. Tu im se gubi svaki trag, a jedino se zna da ih je iz kuće izveo predratni policajac Sabit Đutuk.
Ramiz LJucaj je osumnjičen da je iz kuće u Vrbovskoj ulici izveo i pobio sve stanare: Ignjata (Steve) Radovića, Radomira i Veljka Radovića, Milenka Starovića i Gojka Čarapića. Vlado (Jovana) Savić (1961), prema svedočenju komšija, odveden je 6. aprila 1992. godine iz svog stana u ulici Omera Maslića u zgradu pošte na Malti i dalje mu se gubi svaki trag.
Sestre Maricu (70) i Milu (68) Seratlić, stanarke Triglavske ulice broj 70, odveo je komšija iz broja 68 - Meša Murtić, koji živi i danas na istoj adresi. Predrag (Momčila) Šalipura (1965) odveden je 10. novembra 1992. iz svoje kuće u Pofalićima, a kasnije je otkriveno da mu je odsečena glava.

PRED DOMOM MILICIJE

ĐORĐE (Spasoja) Bjelica (1970) odveden je 22. aprila 1992. godine iz Aerodromskog naselja, jedan je od osam ubijenih pred Domom milicije. Za ovaj zločin osumnjičeni su Mišo Matić, zvani Žmiro, Ferid Mujezinović, Šaćir Gagula, Ejub Fako, Amer Klico, Kasim Rujević, Davor Matić, Nijaz Trnka i Samir Kahvedžić - Kruško. Osim Bjelice pred Domom milicije ubijeni su: Milivoje Lalović, Zoran Marković, Dragomir Đerić, Vlajko Golubović, Nedeljko Vujičić i Miladin Vukmanović.

ZET NA “STOLICI”

PREMA ovoj dokumentaciji Jure LJolja naručio je ubistvo svoga zeta Joce Neškovića (po zanimanju mesar) koji je ubijen u policiji u Ulici Marka Marulića na improvizovanoj električnoj stolici.

UNPROFORCI GLEDALI

SAVO Simović ubijen je u proleće 1993. godine ispred zgrade RTV na očigled pripadnika UNPROFOR. Veruje se da je ubistvo “videla” i kamera snimatelja RTV Hidajeta Delića. Razlog likvidacije - odbio da da izjavu za televiziju.

OTAC I DVA SINA

DUŠKO (Miloša) Papučić (1953.) odveden je 7. maja 1992. godine iz svog stana u Prvomajskoj 19. Zajedno sa bratom Slobodanom i ocem Milošem streljan 30. januara u radnom vodu na Butmiru.

UBICA U STANU

NAJVEROVATNIJE da ubica Sretena Ninkovića i danas živi u njegovoj kući u Ulici Gavra Ćeranića u Hrasnom. Za ovu likvidaciju osumnjičeni su braća Zornić, Izet Tinjak, Mirsad Hašani i Rusmir Čolaković - Rus.
 
Jedna od mnogih porodica iz koje je nastradala većina članova je i porodica Odović: ubijena je Božana Odović, sin joj Perica i kćerka Milkica. Božana i Perica ubijeni su u blizini kina "Arena" a njihova tijela stravično su izmasakrirana. Prije nego što su ih ubili, zločinci su prisiljavali Pericu da siluje rođenu majku. To što je odbio – bio je razlog da ih oboje ubiju. Milkicu su odveli u jedan od logora za Srbe na Čengić Vili, koji su odveli se nalazio u prostorijama stare plinare, a čiji upravnik je bio Galib Smajić. Djevojka je u logoru više puta silovana, a nad njom su se iživljavali kako čuvari logora, tako i drugi pripadnici Armije BiH, koji su dolazili u logor baš sa tom namjerom. Milkičino izmrcvareno i unakaženo beživotno tijelo na kraju je nađeno u parku na Čengić Vili
 
Naslednici Vuka Brankovica su bili znacajni ljudi za srpsku istoriju od kojih su neki proglaseni i za svetitelje , a loza Brankovica je bila jedina vladarska kuca u Srba sve do 16. veka koja je mnogo zaduzila Srbe ,tako da ne znam sta vam znaci ta paganska kletva :think:

samo se ti tesi............i vodi decu u crkvu.......i unucad..:mrgreen:...i praunucad..:mrgreen::mrgreen:...i cukununucad....:mrgreen::mrgreen::mrgreen:
ma znas sta ocu da kazem :hahaha::hahaha:
 
Pošto se zna, u velikom broju zločina nad sarajevskim Srbima, ko su izvršioci, a kako vidim mnogima se znaju i adrese (za ostale nije teško saznati), oni moraju biti kažnjeni.

Pošto naravno da ni od Haga, a ni od bosanskog poturičkog suda, ne možemo očekivati pravdu i adekvatne kazne, trebalo bi Srbija da ih kazni.
Naravno da turci nikada ne bi svoje koljače isporučili nama, a i ne treba (koji k.urac da ih hranimo u zatvorima).

Ako ovi naši ne znaju kako da ih kazne, nneka pitaju Izraelce ili neka pogledaju film "Minhen". Inače koji moj hranimo i DB? Da štiti Botu?
MOSAD je debelo naplatio svakog svog ubijenog sportistu te 1972. u Minhenu. A, šta ovi naši rade? Znaju im i imena i adrese i žrtve, mnogima i način ubijanja, a puštaju ih da se šepure po Sarajevu.

Da ja odlučujem, oformio bih jedinicu za hvatanje i likvidacije tih koljača. Same operativne grupe bi bile u trojkama, a cela jedinica bi bila ustrojena piramidalno, zbog zaštite identiteta njenih pripadnika i organizacionag komandnog kadra.
Naravno da bi pripadnici jedinice bili ljudi koji ni pod kakvim okolnostima ne bi odali pripadnost istoj.

Svakom od tih koljača bi bila donešena presuda i obavezno pročitana neposredno pre likvidacije. Morali bi ponovo da čuju imena svojih žrtava i načine na koje su ih mučili i likvidirali.

Turskih i ustaških koljača je toliko da je teško zamisliti da bi svi bili kažnjeni, ali i oni koji ne bi bili uhvaćeni bi ceo svoj život proveli u strahu od srpske kaznene ekspedicije. Ne bi verovali nikome i paranoja bi im razarala psihu.
Verovatno bi mnogi usled permanentnog straha i sami sebi presudili.

Ubeđen sam da se Jevreji ne bi libili da sprovedu nešto ovakvo da su na našem mestu.
 
vjecnaja pamjat ovim,kao i svim neduznim zrtvama rata,srpskim civilima.Palim svijecu za pokoj im dusi,to je sve sto mogu da uradim za njih,da ih otrgnem od zaborava.Nazalost,mi nismo Jevreji da organizujemo da se krivcima presudi,onako,po zasluzi.Mi smo narod koji prasta i koji zaboravlja.Kad pricate ovde(mislim na BGD),mnogi okrecu glavu od istine,kazu- to je proslost.A sta reci kad Tadic kao predsjednik ide da ode postu musl zrtvama,a ignorise nase.Opusteno,nema sta
 
Ispravite me ako gresim,ali svojevremeno se pricalo kako je ogromna dokumentacija o svim zlocinima nad Srbima u Bosni i Hercegovini bila spremna jos devedesetih...sa sve izjavama svedoka...
Jos tada nekome nije odgovaralo da dokumentacija vidi "svetlost dana",recimo u Hagu.
Tada je i Alija bio ziv...
Ne mislim da zlocini zastarevaju,ali kasno je ako nista drugo a ono zbog presuda izrecenih Srbima u Hagu i zbog kojih se u velikom delu javnosti ne samo umanjuje nego i zaboravlja stravican zlocin pocinjen nad nasim narodom.
Pogledajte koliko naslova u medijima nosi hapsenje Radovana Karadzica.I forumi su bili prepuni komentara na tu temu,sto ozbiljnih ,sto duhovitih,sto paranoidnih...pod bensedinima i sl.,a pogledajte reagovanja na ovu vest.
Jednom recju,nista.
Mozda bi zaista trebalo traziti odmazdu,oko za oko,kada pravda nije dostizna za svakoga!
 

Back
Top