Da li beogradski (neka Borka napiše, ja kao mod ovog foruma ne smem) ima neki takav projekat? Mislim, štaviše, sigurna sam da nema.
Nema.
Takvi projekti podrazumevaju, pre svega, stručne timove. Ovdašnji zoo vrt ne može se pohvaliti timovima.
Lako je napuniti medije pričama o retkim vrstama koje su podignute u inkubatoru i tako, navodno, zaštićene od odumiranja, ali je mnogo teže kasnije saznati gde je, i u kakvom stanju ta životinja.
Ako se, npr, mladunci odvoje od majke pod alibijem da ih majka odbija, onda je sasvim izvesno:
a) da sa majkom nešto nije u redu, što – dalje – znači da se životinja ne oseća dovoljno sigurno u postojećim uslovima, i ne želi u njima da diže potomstvo, a to – dalje – implicira da nije zdrava, kao i da je potomstvo, lišeno odrastanja i učenja uz i od majke, unapred osuđeno na doživotno zarobljeništvo
b) da je sa majkom sve u redu, tj. da ih ona nije odbila, već da je alibi lažan, te da uvek zanimljivi i ljupki mladunci služe u marketinške svrhe
Ni porođaji majmunica uz pomoć ginekologa iz humane medicine nisu stručni,
jer su za životinje zaduženi veterinari i zoolozi različitih specijalnosti.
U svetu postoje tzv. rehabilitacioni centri, u kojima se životinje – oduzete od lovokradica, cirkusa, laboratorija i kolekcionara – oporavljaju od stresa i uče kako da opstanu u prirodnim staništima. Naravno, kroz rad sa stručnim timovima, a ne sa šusterima. No, samo malobrojne životinje se vrate u prirodu, ali je i to značajan pomak.
Ono što skoro svi veliki svetski zoo vrtovi (koji polako odustaju od koncepcije kaveza i počinju da liče na nacionalne parkove) danas imaju- jesu stručni kadrovi iz oblasti zoo-psihologije, zaduženi da proučavaju ponašanje životinja. Svako odstupanje od normalnog ponašanja smatra se potencijalnom pretnjom i po životinju, i po čuvare, i publiku. Životinja ne sme biti gladna, hranjena neadekvatnom hranom, izložena maltretiranju, mora imati udobno, dovoljno prostrano stanište (nalik prirodnom).
Životinja u kavezu dimenzija 3x3m izložena je mogućem maltretiranju posetilaca. Što češće maltreriranje – to je životinja pod većim stresom. Uz ograničenje prostora javlja se atrofija mišića (naročito kod vrsta koje u prirodi trče), opadanje dlake, razne fizičke anomalije, gljivice i rak kože i stopala (kod životinja koje su prinuđene da stoje u skučenom prostoru u sopstvenoj mokraći –kod slona, npr), kanibalizam (zveri jedu novorođenu mladunčad). Sve to zajedno pretvara životinju u degenerisanu verziju, koja malo toga zajedničkog ima sa originalom iz prirode.
To bi ... ovaj ... bilo ukratko.