Zanimljivosti kroz istoriju - da li ste znali?

Kineski imperator Cin je vise nego neverovatna licnost .
-To je covek koji je koji je ujedinio Kinu ,osvojivsi sve ostale kineske kraljevine tako sto je pobio dve trecine svojih neprijatelja .
-Jos kao mali napravio je cak 250 palata za sebe .
-izgradio je cuveni Kineski zid .
-Kako bi zadrzao apsolutnu kontrolu sve pisane dokumente i istoriske knjige je spalio ostavivsi samo po jednu kopiju za sebe u svojoj palati,(kad je preminuo izbili su neredi, pozar je izbio i izgorela je citava jedna istorija).Oni kod koji bi se zatekla neka knjiga ili bi bili uhvaceni da pisu bez njegove dozvole su zivi zatrpani, ali sko su bili mladji poslati su da rade na kineskom zidu sa kog nije bilo povratka cak i mrtve su ih ugradjivali u zid.
-Toliko ljudi je pobio da se plasio smrti pa je izgradio ogromnu vojsku prirodne velicine od kamena koja bi da je ziveo pre samo 500 godina bila od pravih ljudi ,ali posto se konfucijevo ucenje prosirilo, ljude vise nije mogo da zrtvuje, napravio je 7000 ljudi od kamena u prirodnoj velicini toliko autenticno da se na njima moze videti i kosa ,cak su mu pravi vojnici pozirali.
- Svoju grobnicu velicine fudbalskog terena konstruisao tako da ,predstavlja njegovu zemlju ,reke i jezera i gradove ,njegov sarkofag je bio od zlata a po plafonu su poredjani dijamanti kako bi predstavljali zvezde .Jezera i reke je napravio od tecne zive.
-U jednom trenutku se nosio mislju da moze da pobedi i smrt umesto da poslusa savete svestenika za umerenoscu i meditecijom poslusao je alhemicare .
Oni su savetovali suprotno buran zivot sa sto vise partnerki i konzumiranje zive, za koju su verovali da ce mu doneti vecni zivot .Ziva mu je unistila bibrege i mozak pa je cesto iz halucinirao.
Sa sobom u smrt je poveo i 250 svojih omiljenih konkubina i graditelje grobnice .
To najkrace sto moze o ovom vladaru za koga se mislilo da je sve to samo bajka dok nije pronadjena grobnica...
 
Mislim da većina Srba koja iole zna nešto o opštoj kulturi, zna i to da se Milutin Nemanjić oženio vizantijskom princezom Simonidom, koja je tada imala četiri godine. Brak je ugovoren, pošto je srpskog kralja odbila Simonidina tetka, pa je vizantijski vladar ponudio svoju ćerku da se ne bi zamerio Nemanjićima.

Simonida je kasnije bila monahinja i često se poklanjala Milutinovim moštima. Što bi trebalo da znači da ga je volela. Te ona priča da je polno opštio sa njom kad je imala 7 godina pada u vodu.
 
GAJ JULIJE CEZAR
Rimski državnik Gaj Julije Cezar (10044
pne), nakon uspešnih osvajanja
na zapadu i u Maloj Aziji, uputio se prema Africi. Kad je sa lađe silazio na
afričko tlo, spotakne se i padne u pesak. Posto bi njegova vojska taj pad
mogla da tumači kao loš znak, bistri vojskovođa brzo uzviknu:
Imam
te, već te držim u svojim rukama, Afriko!
 
VINSTON ČERČIL
Engleskog državnika Vinstona Čerčila (18741965)
molio je njegov mladi
rođak da mu objasni šta ustvari znači diplomata. Čercil se najpre duboko
zamisli, a zatim reče:
Diplomata
je Čovek koji svoje vreme troši na to da miri sporove kojih
nikada ne bi bilo da nije diplomata!
* * *
Jedne večeri Čerčil je trebao da govori preko radija. Pošto se mnogo žurio,
pozvao je prvi taksi. Šofer, koji ga u tami nije prepoznao, reče da nema
vremena.
A
zašto ne? upita
ga stari političar.
Zato
jer će sada preko radija govoriti Čercil, a voleo bih da ga čujem.
Čerčil je bio, naravno, zadovoljan s tom šoferovom izjavom. Zavuče ruku
u džep i dade mu pet funti napojnice. Vozač uze novac, a zatim odsečno
reče:
Neka
đavo nosi Čerčila. Uđite, gospodine, odvešću vas.
 
BRANKO ĆOPIĆ
Na ulicama mnogi prolaznici su se zaustavljali, glasno izgovarajuci: "Gle,
Branko Ćopić! Eno Branko! Pogledajte, ono je Branko Ćopić!" To ga je
nerviralo. Jednom čak nije mogao da se uzdrži, već jednoj sredovečnoj
ženi ljutito uzvratio: "Pa sta ako je Ćopić, nije medjed!"
* * *
U jednoj seoskoj školi dočekalo ga je puno dece zbijene u prostranoj
učionici. S puno pažnje, u potpunoj tišini, slušali su onu maštovitu
Ćopićevu priču o dečaku koji leti na zmajevim krilima. U tom jedan od
zanesenih mališana glasno reče: "Ala laže!" Učitelji oštro pogledaše i
zapretiše dečaku, a Branko nastavi da čita.
* * *
Posle svakog književnog susreta pisci su dugo bili opsednuti decom koja
su tražila autograme. Obično smo sedeli jedan do drugog, a pored nas su
u redu prolazili đaci i prinosili nam svoje knjige, sveske i papiriće. Ćopić
nas je u šali upozorio: "Pazite da vam mangupi ne podnesu kakvu
mjenicu, kao što je meni podvalio neki Rale Bubnjar".
 
EZOP
Čuveni pisac basni Ezop jednom je zamišljen šetao gradom. Sreo ga je
činovnik visokog ranga i, budući da mu je bio sumnjiv, upitao ga:
"Kuda ideš ? "
"Ne znam" odgovorio
je Ezop rastreseno.
Čovek je pomislio da je to neka skitnica i naredio je da ga zatvore. Kada
su ga odvezli u zatvor, Ezop se okrenuo prema njemu i rekao mu:
"Vidiš da sam ti rekao istinu. Zaista nisam mogao znati da me put vodi u
zatvor."
 
GETE (GOETHE)
Pisac i pesnik Goethe sedeo je jedne večeri u gostionici i pio vino s
vodom. Kod susednog stola sedelo je društvo obesnih studenata koji su
pili vino. Jedan od njih upita Goethea:Zašto
mešate vino s vodom i time
ga kvarite? Pesnik im objasni: Sama
voda čini živa bića nemima. To
dokazuju ribe. Samo vino vodi u glupost. To dokazujete vi, mlada
gospodo. A pošto ne želim biti ni jedno ni drugo, mešam vino s vodom.
* * *
Kažu da je Gete imao izvanredno pamćenje. Jednom prilikom ga je sreo
neki prolaznik i upitao koje mu je omiljeno jelo. Gete je odgovorio "Jaja"
Nakon godinu dana, isti taj prolaznik ponovo sreće Getea i upita:
“A sa čime”
"Sa solju", odgovori Gete.
 
DANTE ALIGIJERI
Pisac remek dela svetske književnosti, ’’Božanstvene komedije’’, tvrdi se,
u braku nije bio mnogo srećan. Neki prijatelji savetovali su mu da otera
ženu koja ga vara. Dante ih upita:
Recite
mi, poznajete li život moje žene bolje vi ili ona?
Ona!
odgovoriše
prijatelji.
Dobro,
ona tvrdi da vi ne govorite istinu. Pustite me, dakle, na miru…
 
GUSTAV VI ADOLFO
Švedskom kralju Gustavu VI Adolfu (17781837)
javila su se tri stranca i
ponudila da rade u njegovoj obaveštajnoj službi. Za oveću svotu novca bili
su spremni da izdaju važne podatke o svojoj domovini. Gustav je ponudu
prihvatio i potom im isplatio ugovoreni iznos. Tada jedan od obaveštajaca
reče:
Veličanstvo,
novac koji ste nam dali falsifikovan je.
Za
izdajnike svoje domovine dobar je i falsifikovani novac odgovori
kralj i otera ih.
 
ĐURA JAKŠIĆ
Đura Jakšić je napisao pesmu “Otadžbina” i imao je ugovoreno sa
izdavačem u kom roku da je uredi i preda. Đura je u brzini, u poslednji
čas, odneo pesmu napisanu na masnom papiru sa kojeg je upravo pojeo
burek.
* * *
Sedeli tako u kafani za dva različita stola srpski pesnici Đura Jakšić i
Radomir Brzak. U jednom trenutku konobar donese Đuri Jakšiću ceduljicu
od Radomira Brzaka na kojoj je pisalo:
"Stihoklepcu koji je svakom mrzak
mućak jaje, mućku daje,
Brzak."
A Đura mu na poleđini pomenute ceduljice odgovori:
"Oj, pesniče glasa štura!
pa zar daje koji prosi?
Pa zar ćuran jaja nosi?
Đura."
 
DANILO KIŠ
U Parizu Danilo Kiš imao je svoj omiljeni bistro u kojem je radio konobar
Japanac. Kiš je u trenucima dokonosti Japanca učio naš jezik, ali s
crnogorskim akcentom. Prijatelji bi dolazili u posetu velikom piscu, pričalo
bi se o svemu, najviše o Balkanu, a konobar, lik iz Kurosawinih vizija,
uveseljavao bi ih pitanjima tipa: "A, što ćeš, mučeniče, popiti?"
 
GUSTAV KRKLEC
Gustav Krklec imao je prelepu kćerku. U tu šarmantnu lepoticu bili su
zaljubljeni mnogi mladi pesnici, među kojima i Brana Petrović. Jednom su
se na vrhu kalemegdanske tvrđave našli Gustav, njegova kćerka i Brana.
U jednom trenutku Brana se nadneo preko vrlo visokog zida, odakle su
mnogi izvršili samoubistvo, i glasom vatrenog zaljubljenika kliknuo
lepotici:
Ako
ti kažeš da skočim u ambis, odmah ću skočiti!
Gustav je požurio da posavetuje kćerku:
Nemoj
mu ni u šali kazati da skoči. Koliko je lud, on bi to i učinio!
 
Gustav Krklec je bio najlakši i najveseliji gost u kafanama. Stari gospodin
je bio vazda raspoložen i spreman da ispriča poneku anegdotu. Bilo mu je
važno samo da ima gemišt i ništa više, stalno je čaša bila pred njim, a
nikad nije bio pijan. Znao je održavati stanje kad vino drži čoveka na onoj
čarobnoj granici, pa mu sve lepo i on zadovoljan i raspoložen, a pamet
potpuno trezna. "Piješ li ti, Gustave, ikad vodu?" pita ga Jan, a namigiva
nam: "Kad mi je bilo dvadeset godina napio sam se vode i dobio upalu
pluća. Otad nikad", odgovara šeretski i primiče čašu s gemištom.
* * *
Ispričao nam je događaj iz mladosti, kad je kralj Aleksandar ukinuo Ustav.
On je bio mlad pesnik, tek počinjao, a boem. "Zapio se ja s društvom,"
priča starčić pa se društvo razišlo, a ja nemam gde prespavati. Odem u
park. Slatko sam spavao na klupi kad me nečija ruka kucnu po ramenu.
Probudih se, vidim policajac.
"Gospodine, ličnu kartu" traži
strogo, a ja nemam.
"Kako se zovete, molim?"
"G" kažem,
a on se čudi, misli provociram ga.
"Kako?" začuđeno pita.
"Gospodine, ja se sada zovem G."
"Vi se sa mnom sprdate, ljuti se policajac, a hvata se za pendrek. Prepao
sam se i požurio objasniti
Gospodine,
ja sam do juče bio Gustav, a pošto je kralj juče ukinuo
Ustav, ja sam sada samo G."
 
LUJ XV
Državnici u istoriji, osim malobrojnih, nesu bili naročite štediše. Za vreme
francuskog kralja Luja XV (17101774)
važilo je načelo: "Uživajmo! Posle
nas može doći i potop". Prilike su bile tako očajne da čak ni dvorski
činovnici nesu primali platu na vreme. Kada su se požalili kralju i operski
pevači, on im reče:
Gospodo
moja! Najpre moram umiriti one koji plaću, tek onda dolaze na
red oni koji pevaju.
 
LUJ XIV
Francuski kralj Luj XIV (16381715),
čije su omiljene reči bile: "Država to
sam ja", jednom reče okupljenim dvorjanima:
Kraljevi
imaju vlast od Boga. Ako vam naredim da skočite u Senu,
morate to bez ustezanja učiniti.
Na te reči vojvoda od Giza uputi se vratima. Kralj ga upita:
E,
kuda, vojvodo?
Idem
da učim plivanje.
 
NERON
Okrutni rimski car Neron (vladao 5468
ne) ubio je svoju majku, svog
vaspitača Seneku, nekoliko drugih predstavnika rimske aristokratije,
zapalio Rim… Niko mu nije smeo ništa prigovoriti, samo je Seneka, njegov
nekadašnji vaspitač, imao dovoljno milosti da mu u lice kaže:
Ako
budeš još i dalje tako ubijao, svog naslednika ipak nećeš moći
ubiti.
 
OKTAVIJAN AVGUST
Rimski imperator Oktavijan Avgust (63 pne 14
ne) bio je iznenađen kada
je video da je neki seljak veoma nalik na njega. Da bi se našalio, zapitao
ga da li je njegova majka više puta bila u Rimu.
Seljak, koji je primetio isto, međutim mu odgovori:
Ne,
već je tamo više puta zalazio moj otac.
 
BALZAK
Balzak je uhvatio svog podvornika u laži. Stoga ga je ovako poučio:Laž
je najružnija od svih mana. Zapamti: svog bližnjega ne smemo nikada
slagati. A
zašto onda, gospodine, izjavljujete uvek, kada dolazi sudski
izvršitelj, da vas nema kod kuće upita
podvornik.
Sudski
izvršitelji nisu naši bližnji.
 
GAJ JULIJE CEZAR
Rimski državnik Gaj Julije Cezar (10044
pne), nakon uspešnih osvajanja
na zapadu i u Maloj Aziji, uputio se prema Africi. Kad je sa lađe silazio na
afričko tlo, spotakne se i padne u pesak. Posto bi njegova vojska taj pad
mogla da tumači kao loš znak, bistri vojskovođa brzo uzviknu:
Imam
te, već te držim u svojim rukama, Afriko!
 

Back
Top