Ime Boga i Njegovo suštinsko značenje

Izgovara se Jehova/Jahve

  • Tacno

  • Netacno

Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
tripo 41

tripo 41

Zainteresovan član
Poruka
144
Niko ne zna kako se tačno izgovara ime Boga JHWH, ali znamo njegovo značenje, što je mnogo bitnije jer se preko imena otkriva Božiji karakter.

Bog kaže Mojsiju "Ja sam onaj koji jesam".
Evo kako se obaraju tvrdnje JS da je Bog baš Jehova.
COPY PASTEJahve ili Jehova ili...
--------------------------------------------------------------------------------Poznato je da Božje ime u Starom zavetu čini tetragram JHVH. Ali nije jasno tumačenje izgovora tog imena!
Poznato je da ga Jehovini svedoci nazivaju Jehova, a svi ostali uglavnom Jahve. Oni koji smatraju da se do Istine može doći samo slušanjem i čitanjem biblijske reči neće sebi priznati da su oni prvi ti koji po svom ljudskom nahodjenju, mnogo toga domeću Božijoj reči. Tako su (JS) u svome modernizovanom engleskom prevodu Novog zaveta (na kome su njihovi 'stručnjaci' počeli da rade još od 1950. god.), prevodu koji oni zovu New World Translation, Božije ime 'Jehova' ubacili 237 puta. Medjutim u sačuvanim brojnim kodeksima, manuskriptima i fragmentima Novog zaveta nigde ne susrećemo zapisano ime 'Jehova'.Raselovi svedoci koji osudjuju i odbacuju idolatriju vezanu za tradiciju, kultne svetkovine i relikvije, i sami nisu imuni na nju: obožavaju svoju organizaciju, nekadašnje njene lidere i svoje 'rukovodeće telo' u Bruklinu, čije izmišljotine i ljudska tumačenja prihvataju kao 'Božiju reč'. Umesto da obožavaju Živog Boga Raselovi svedoci se ropski i nekritički klanjaju proizvoljnostima koje plasira njihovo bruklinsko 'rukovodeće telo'. U novozavetnim apografima i manuskriptima Božije ime, Četveroslovlje, ime koje je dobilo karakter ideograma, pisano je i prevođeno pronominalno: kao Kirios ('Gospod'). 'Jehovini svedoci' dali su sebi pravo da gotovo svugde gde u novozavetnim tekstovima stoji 'Kirios', a dati termin se vezuje za Boga Oca, u svome manipulativnom prevodu 'Novi svet', ubace ime 'Jehova'. Raselovim svedoci, koji se pozivaju na sveto ime 'Jehova', neće da vide njegovo istinsko duhovno značenje. Ne shvatajući da to nije zemaljsko i hebrejsko ime, već duhovno i Nebesko, ne shvatajući da se ono stoga etimološki ne može raščlanjavati (kao što npr. raščlanjujemo ime Bogoljub na 'Bog' i 'ljubav'), oni su proizvoljno izmućkali da 'Jehova' znači 'on prouzrokuje da postane'.
Stvarno značenje imena Jehova dato je u 'Knjizi Izlaska' - Eje ašer ehje - Ja sam (Onaj) Koji Jesam."Dakle, značenje Božijeg imena ukazuje na Boga kao na večno Jestestvo, večno Postojanje, na Stvarnost Koja je Bila, Koja Jeste i Koja će Biti, na Gospodstvo koje je Početak i Svršetak, Ishodište i Utočište Svemu.
Raselovi svedoci duboko su ubeđeni da Boga proslavljaju i veličaju tako što Njegovo ime, poput kakve hindu-mantre, neprestano izgovaraju. Gde god se u Bibliji pominje termin 'ime' (hebr.: šem), oni to bukvalno tumače, ne shvatajući da je 'ime' vrlo često i simbol za Božiji Zakon Ljubavi, Zakon Života, Zakon Pravednosti. Kada npr. Isus u molitvi zajedništva iznosi "Neka se sveti Ime Tvoje", On time prevashodno misli na Očev Zakon: Ime Božije, Zakon Božije se sveti i proslavlja tako što se ostvaruje, tako što se sve preduzima sa svešću da ono što učinimo bližnjemu učinili smo i Hristu. U Svojoj prvosvešteničkoj molitvi na poslednjoj večeri Gospod ukazuje: "Objavio sam Ime Tvoje onim ljudima koje si mi dao od sveta." (Jovan, 17:6) Hrist je taj koji je Božiji Zakon objavio i produbio njegovo razumevanje. - U prahrišćanstvu sve je rađeno u Ime Isusa Hrista: od isceljivanja, do okupljanja i krštavanja. Poznato je da su Raselovi svedoci i od svetog krštenja napravili cirkus, 'krštavajući' svoje zavedene aspirante u kupaćim gaćama i to ne u Isusovo Ime, već u ime Oca, Sina i Duhom vodjene organizacije!. "Ne izgovori imena gospodina Boga svoga uzalud." Ta se zapovest spravom ozbiljno uzima u Jevrejstvu, ali oni su otišli dalje od toga, te su zuzeli stav da se tetragram uopšte ne izgovara. Mesto toga postoji mnoštvo zaobilaznih izraza koje upotrebljavaju: Adonai - Gospod, Stvoritelj, Tvorac, Večni... Međutim, primetimo da dotična zapovest ne zabranjuje izgovaranje toga imena nego Njegovu nedoličnu primenu. Jedino mesto gdje se YHVH predstavlja u Bibliji je kada iz grma govori Mojsiju. Predstavlja se rečima: ''Ja sam koji jesam'', na hebrejskom ehje ašer ehje.
Koliko znam, JS priznaju da ne znaju točno kako se izgovara Božje ime. Pretpostavljaju da je to Jehova. Verojatno je pogrešno. Prilično bi me nerviralo da me neko ili neki uporno krivo nazivaju. I Isus je rekao "Oče" pa zašto to ne odgovara Jehovinim svedocima.
Kako se izgovara Božje ime?
---------------------------Istina je, nitko ne zna sigurno kako se Božje ime prvobitno izgovaralo. A zašto ne? Prvi jezik, koji se upotrijebio u pisanju Biblije bio je hebrejski i kada se njime pisalo, pisci su pisali samo suglasnike — ne i samoglasnike.Kada su nadahnuti pisci ispisivali Božje ime, prirodno je da su jednako činili, pisali su samo suglasnike. Dok je starohebrejski bio svakodnevni govorni jezik, izražavanje nije bio problem. Izraelcima bio je izgovor imena Božjeg blizak i kada bi ga vidjeli napisanog umetnuli bi samoglasnike u izgovoru bez razmišljanja (upravo kao što bismo učinili to mi kada naiđemo na kratice itd. ili npr.).Dvije stvari dovele su do promjene te situacije. Prva, praznovjerna ideja koja se pojavila među Židovima da je pogrešno glasno izgovarati božansko ime. Zatim su došli do toga da su kod čitanja Biblije naišavši na ime čitali hebrejsku riječ adonáj („suvereni gospodin"). '' ZakljucakKako se Bog zove? ''Originalni hebrejski tekst Starog zaveta nije bio vokaliziran.U to vreme je "tetragrammaton" YHWH smatran za nešto veoma sveto. Umesto da se to izgovori, korišćena je zamena - "Adonaj" (adonay = Moj Gospod). Dokazano je da Izraelci nisu nikada govorili, ili upotrebljavali reč "Jehova", već isključivo "Jahve" (Yahweh).U nekim prevodima Svetog pisma, koji žele naglasiti ovo pitanje, tj. gde u izvornom tekstu stoje slova "JHWH", zamenjeno je sa rečju "GOSPOD", i to s velikim slovima, kako bi čitatelj znao da na tom mestu stoji "JHWH". Da je odluka pala baš na "GOSPOD", a ne na "Jahve" postoje dva dobra razloga:1. Božje ime "JHWH" izgovarano je kao "Jahve", ali ni to nije sigurno da je tako, jer prema mnogim naučnicima izgovor je mogao glasiti "Jahvo", i ovo je samo jedan indirektno zaključen oblik imena i nije dovoljan za utvrđivanje njegovog pravilnog izgovora. Činjenica je da mi danas ne možemo sa sigurnošću utvrditi kako se ova reč pravilno izgovara.
2. Već u grčkom prevodu Starog zaveta, Septuaginti (nastaloj u 3. veku n.e. u Aleksandriji) "JHWH" je preveden sa "Kyrios" (=Gospod). A takođe i u Novom zavetu, gde se navode mesta iz Starog zaveta, stoji "Gospod" umesto "JHWH".[/B]
Ove teškoće oko poznavanja pravilnog izgovora četiri hebrejska slova "JHWH" priznaje i samo "Udruženje Novog sveta", dakle sami JS! Oni u svojoj "Rajskoj knjizi" (43,23), kažu: "Slično je s Božjim imenom. Nepoznat je tačan izgovor, iako neki naučnici smatraju pravilnim Jahve."
Tako, graditi neku veru na nečemu što je možda-možda, nije baš mnogo pametno, a to upravo radi organizacija JS. Zar vas ne brine činjenica, da možda Boga zovete pogrešnim imenom?
Više je nego jasno da "Jehova" nije ime, već "derivat" tetragramatona "YHWH". Isus i njegovi apostoli nisu nikada rekli ni "Jehova", ni "Jahve", već "GOSPOD".
Ali, ostavimo ta nagađanja oko imena po strani, jer možemo napraviti istu grešku kao i Izraelci: da dajemo čast imenu (slovima) a ne samom Bogu.
Bog se kroz istoriju čoveku - Izraelu - otkrivao preko svojih IMENA.
Svako ime Božje je otkrivalo KO stoji iza tog imena.Za Izraelce je ime bilo vrlo važno, jer je ono označavalo karakternu osobinu koju ima, ili nosi dotična osoba. Dakle, ljudima se Bog u Svetom pismu otkrivao kroz mnoga svoja "imena", otkrivajući na taj način KO je On, i KAKAV je On. Na primer, u 1. Mojsijevoj 14:17-24 (mnogo pre Mojsija) On se je otkrio Abramu kao "El Elyon", odnosno kao "Uzvišeni Bog".
Nakon toga, kada je Bog promenio ime Abramu u Abraham, i Sarai u Sarah, on se tada Abrahamu otkrio kao "El Shaddai", "Svemogući Bog" (1. Mojsijeva 17:1). Ovo je veoma važno znati, jer je do tada Abram poznavao Boga kao "Uzvišenog", ali ne i kao "Svemogućega Boga" koji može staru nerotkinju blagosloviti i učiniti je majkom, a nemoćnog i starog čoveka, Abrahama, ocem.Kasnije, kao što znamo, na pitanje Mojsija šta reći Izraelcima KO ga šalje k njima (2. Moj. 3:13-14), Bog se objavio kao "Jahve" (Yahweh) - "Ja sam onaj što JESTE", što ima odrednicu "večnosti", dakle Bog sebe naziva "Večnim Bogom". Ovo je bilo vrlo važno ime, jer se Bog tu otkrio i kao JEDINI BOG; i to u zemlji gde su Izraelci prebivali, i gde se obožavao faraon i idoli koji su predstavljani kao bogovi. Dakle, "Jahve" im je otkrio istinu: NEMA BOGA OSIM MENE!Lista Božjih imena je veoma dugačka, evo samo nekih najpoznatijih:- "Bog koji se brine" ili "Bog koji vidi" - Yahweh Jirah (1. Moj. 22:14);
- "Bog je zastava moja" - Yahweh Nissi (2. Moj. 17:15);
- "Bog koji leči" - Yahweh Rapha (2. Moj. 15:26);
- "Bog koji posvećuje" - Yahweh M'Kaddesh (3. Moj. 20:8);
- "Bog naša pravednost" - Yahweh Tsidkenu (Jer. 23:6);
- "Bog je naš mir" - Yahweh Shalom (Sud. 6:24);
- "Bog je naš pastir" - Yahweh Rohi, (Ps. 23:1);
- "Bog je naš otkupitelj" -Yahweh T'sur, (Ps. 19:14).
Kada se sve ovo zna, onda je rasprava po pitanju pravog IMENA BOŽJEG - uzaludan posao. I opet, naglašavamo vam suštinu cele stvari: kroz Božja imena Bog nam se otkriva, tj. govori nam KO je On i KAKAV je On. Imena su samo deo objave božanskog karaktera ili osobina, a ne neko ime ili prezime Boga.
Dakle, moramo biti vrlo pažljivi da ne napravimo istu grešku kao i Izraelci nekad. Oni su poštovali i slavili IME (slova), ali ne i onog KO nosi to ime!''
''...Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje;'' (Matej 6:9)
Napisao: Miloš Popadić
 
Jehova

Objašnjenje pojma: “Jehova” je ime jedinog pravog Boga. On si je sam nadjenuo to ime. Jehova je Stvoritelj i zato je s pravom Vrhovni Vladar svega što postoji. Ime “Jehova” izvedeno je iz hebrejskog tetragrama (četveroslovlja) יהוה, a znači “onaj koji čini da postane”. Ta četiri hebrejska slova u mnogim se jezicima transliteriraju s JHVH.
Gdje se Božje ime nalazi u hrvatskim prijevodima Biblije?

Biblija, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost: U hebrejskim knjigama (“Starom zavjetu”) tog prijevoda Biblije dosljedno se koristi ime “Jahve”, počevši od 1. Mojsijeve 2:4. U “Kazalu poznatijih imena” za ime “Jahve” navedeno je: “Božje vlastito ime, u Starom zavjetu spomenuto preko 6 800 puta.”
Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, 1996: Tekst hebrejskih knjiga Biblije u ovom prijevodu preuzet je iz Biblije u izdanju “Kršćanske sadašnjosti”. Stoga se i u ovom prijevodu u hebrejskim knjigama Biblije jednako koristi ime “Jahve”.

Novi zavjet i Psalmi, preveo Ljudevit Rupčić, 2003: Oblik “Jahve” koristi se u Psalmima na mnogim mjestima.

Biblija — prijevod Novi svijet, 2006: Ime “Jehova” koristi se i u hebrejskim i u grčkim knjigama Biblije. Spomenuto je ukupno 7 210 puta u biblijskom tekstu.
Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, preveo Ivan Matija Škarić, 1858-1861, tiskano uz imprimatur, to jest službeno odobrenje Rimokatoličke crkve: U hebrejskim knjigama Biblije dosljedno se koristi ime “Jehova”, počevši od 1. Mojsijeve 2:4. Ime “Jehova” javlja se na nekoliko mjesta i u tekstu grčkog dijela Biblije, na kojima su pisci citirali dijelove iz hebrejskih knjiga Biblije. Naprimjer u Marku 12:29 piše: “A Isus mu odgovorì: najprva je od svih zapovidih ova; slušaj Israele! Jehova je tvoj Bog, jedini Bog.” A u Djelima apostolskim 2:34 stoji: “Nije bo David uzašao na nebo, da li je on isti rekao: rečè Jehova Gospodinu mojemu: sedi o moju desnu.”
Sveto pismo starog zakona, preveo Matija Petar Katančić, 1831, tiskano uz imprimatur: U ovom se prijevodu Božje ime javlja u zaglavlju 6. poglavlja 2. Mojsijeve, u obliku “Johova”. Ondje piše: “Bog kripi Mojsesa, očituje njemu ime svoje Johova.”

Zašto se u mnogim prijevodima Biblije ne spominje Božje ime?

U bilješci za 2. Mojsijevu 3:14 u Svetom pismu Staroga i Novoga zavjeta (preveo Ivan Šarić, 1941) stoji: “Izraelci zovu Boga ‘Jahve’, t. j. ‘On, koji jest’. Oni su pisali ovo ime Jahve, ali ga iz poštovanja nijesu izgovarali, nego bi mjesto toga rekli Adonaj, t. j. Gospod. (...) Od 16. do 19. stoljeća pogrješno se izgovaralo Jehova. U Septuaginti riječ Jahve prevodi se sa Kyrios, t. j. Gospod; u latinskom sa Dominus, t. j. Gospod, jer su Hebreji mjesto Jahve izgovarali Adonaj, t. j. Gospod. Tako i mi prevodimo Jahve sa ‘Gospod’.” (Isti pristup preuzet je i u izdanju Šarićevog prijevoda iz 2006, u kojem se također ne koristi Božje ime. Dakle, takvi prevoditelji namjerno izostavljaju Božje ime u njegovoj pisanoj Riječi, Bibliji, iako se to ime u izvornom hebrejskom tekstu spominje više puta od bilo kojeg drugog imena ili bilo koje titule. Sami priznaju da to čine zato što slijede tradiciju izbjegavanja Božjeg imena koja potječe iz židovstva. No Isus je u Mateju 15:6 rekao: “Tako ste obezvrijedili riječ Božju zbog svoje predaje.”)
 
Jesu li nadahnuti pisci kršćanskih, grčkih knjiga Biblije koristili ime Jehova?

Jeronim, koji je živio u četvrtom stoljeću, napisao je: “Matej, koji se zove i Levi, i koji je bio poreznik prije nego što je postao apostol, najprije je u Judeji na hebrejskom jeziku i hebrejskim slovima napisao Evanđelje o Kristu za one iz obrezanja koji su postali vjernici” (De viris inlustribus, poglavlje III). To Evanđelje sadrži 11 izravnih navoda iz hebrejskih knjiga Biblije koji sadrže tetragram. Nema razloga smatrati da Matej te ulomke teksta nije citirao onako kako su napisani u hebrejskom izvorniku iz kojeg je citirao.
Drugi nadahnuti pisci kršćanskih, grčkih knjiga Biblije citirali su stotine ulomaka iz Septuaginte, grčkog prijevoda hebrejskih knjiga Biblije. U najstarijim primjercima Septuaginte mnogi od tih biblijskih redaka sadržavali su hebrejski tetragram unutar grčkog teksta. Budući da su Isusovi učenici znali kakav je stav njihov učitelj imao prema imenu svog Oca, sigurno su zadržali to ime prilikom citiranja tih ulomaka iz Pisma. (Usporedi Ivana 17:6, 26.)

Profesor George Howard s Georgijskog sveučilišta napisao je: “Pouzdano znamo da su Židovi koji su govorili grčki pisali יהוה i u tekstu grčkih knjiga Biblije. Osim toga, nije nimalo vjerojatno da su prvi konzervativni kršćani koji su porijeklom bili Židovi, a govorili su grčki, odstupili od ovakve prakse. Iako su u drugim spisima vjerojatno Boga oslovljavali riječima [Bog] i [Gospodin], bilo bi iznimno neuobičajeno da su izostavili tetragram iz samog biblijskog teksta. (...) Budući da se tetragram tada još uvijek nalazio u knjigama Starog zavjeta prevedenim na grčki jezik kojima se služila rana crkva, razumno je vjerovati da su novozavjetni pisci prilikom citiranja iz Pisma zadržali tetragram u biblijskom tekstu. (...) No kad je tetragram bio uklonjen iz grčkog prijevoda Starog zavjeta, bio je uklonjen i iz starozavjetnih navoda u Novom zavjetu. Tako je otprilike početkom drugog stoljeća upotreba zamjenskih izraza istisnula tetragram i iz Starog i iz Novog zavjeta” (Journal of Biblical Literature, svezak 96, broj 1, ožujak 1977, stranice 76, 77).

Koji je oblik Božjeg imena ispravan — Jehova ili Jahve?
Nitko od ljudi danas ne zna kako se Božje ime izvorno izgovaralo na hebrejskom jeziku. Zašto? U hebrejskom jeziku kojim je Biblija izvorno napisana nisu se pisali samoglasnici, nego samo suglasnici. Čitatelji su bili naviknuti na to i nije im bilo teško da sami prilikom čitanja dodaju odgovarajuće samoglasnike. Međutim, s vremenom se kod Židova pojavila praznovjerna zamisao da je pogrešno naglas izgovarati Božje ime, pa su počeli koristiti zamjenske izraze. Nekoliko stoljeća kasnije židovski su učenjaci smislili sustav znakova za označavanje samoglasnika koje treba koristiti prilikom čitanja starog hebrejskog jezika, ali su uz četiri suglasnika Božjeg imena stavljali znakove za samoglasnike koji se koriste u zamjenskim izrazima. Tako je izvorni izgovor Božjeg imena pao u zaborav.
Mnogi bibličari daju prednost obliku “Jahve”, ali ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je to točan izgovor, a i ne slažu se svi s tom tvrdnjom. Oblik “Jehova” u hrvatskom je jeziku prisutan najmanje od sredine 19. stoljeća, kad je Ivan Matija Škarić, rimokatolički bibličar i prevoditelj, preveo Bibliju i pritom koristio ime “Jehova” u svom prijevodu “Starog zavjeta”, pa čak i na nekim mjestima u “Novom zavjetu” gdje se javljaju starozavjetni citati koji sadrže Božje ime.
Joseph Bryant Rotherham je u svom prijevodu The Emphasised Bible koristio oblik “Jahve” (engleski: “Yahweh”) u “Starom zavjetu”. Međutim, kasnije je u izdanju Studies in the Psalms koristio oblik “Jehova” (engleski: “Jehovah”). Ovako je objasnio razlog za to: “JEHOVA — Koristili smo ovaj oblik Božjeg imena (...) u ovom Psaltiru, ali ne zbog bilo kakvih sumnji u to da je Jahve pravilniji izgovor, nego isključivo iz praktičnog razloga, naime stoga što smo se uvjerili da je u pogledu Božjeg imena poželjno koristiti oblik koji je poznat ušima i očima čitatelja, pri čemu nam je najvažnije bilo da oni lako prepoznaju Božje ime” (London, 1911, stranica 29).
Nakon razmatranja različitih mogućnosti izgovora, njemački profesor Gustav Friedrich Oehler zaključio je: “Odsad ću koristiti riječ Jehova [njemački: Jehova], jer se to ime zapravo udomaćilo u našem jeziku i ne može ga se zamijeniti” (Theologie des Alten Testaments, drugo izdanje, Stuttgart, 1882, stranica 143).
Francuski isusovački bibličar Paul Joüon napisao je: “U našim prijevodima, umjesto (hipotetskog) oblika Jahve, koristili smo oblik Jehova [francuski: Jéhovah] što je uvriježen pisani oblik u francuskom jeziku” (Grammaire de l’hébreu biblique, Rim, 1923, bilješka na stranici 49).
Većina se imena u određenoj mjeri mijenja prilikom prenošenja u drugi jezik. Isus se rodio kao Židov i njegovo se ime na hebrejskom vjerojatno izgovaralo Ješua, no nadahnuti kršćanski pisci grčkih knjiga Biblije nisu se ustručavali koristiti grčki oblik tog imena, koji glasi Iesoús. U većini drugih jezika to se ime izgovara na neki drugačiji način, i svi mi bez zadrške koristimo onaj oblik tog imena koji je uobičajen u našem jeziku. Isto vrijedi i za druga biblijska imena. Kako dakle možemo pokazati odgovarajuće poštovanje prema Bogu, čije je ime najznačajnije od svih imena? Zar tako da nikad ne spominjemo niti pišemo njegovo ime jer ne znamo točno kako se ono izvorno izgovaralo? Jehovini svjedoci ne tvrde da su drugi oblici Božjeg imena nepravilni. No oni smatraju da je najvažnije hvaliti Boga koristeći njegovo ime i slaviti ga svojim načinom života. Ne bi li tako trebali činiti svi pravi vjernici?
Zašto je važno znati i koristiti Božje ime?
Postoji li neka osoba s kojom ste bliski, a da ne znate njeno ime? Ljudi koji ne znaju Božje ime obično smatraju da je Bog neka bezlična sila, a ne stvarna osoba, ne netko koga poznaju i vole te kome se mogu otvoreno i iskreno obratiti u molitvi. Ako se i mole, njihove su molitve zapravo obredno, formalističko ponavljanje napamet naučenih riječi.
Pravim je kršćanima Isus Krist povjerio zadatak da čine učenike od ljudi iz svih naroda. Kako oni mogu ljudima koje poučavaju objasniti tko je pravi Bog i pomoći im da ga ne brkaju s lažnim bogovima? Samo tako da koriste njegovo ime, kao što to čini i sama Biblija (Mat. 28:19, 20; 1. Kor. 8:5, 6).
2. Mojs. 3:15: “Tada je Bog (...) rekao Mojsiju: ‘Ovako kaži sinovima Izraelovim: “Jehova, Bog praotaca vaših (...) poslao me k vama.” To je ime moje dovijeka i to je spomen moj iz naraštaja u naraštaj.’”
Iza. 12:4: “Zahvaljujte Jehovi! Prizivajte ime njegovo! Objavljujte narodima djela njegova! Razglašujte da je uzvišeno ime njegovo!”
Ezek. 38:17, 23: “Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: (...) ‘Uzveličat ću se i posvetit ću se i objavit ću se pred očima naroda mnogih, i tada će znati da sam ja Jehova.’”
Mal. 3:16: “U to su vrijeme oni koji se boje Jehove razgovarali jedan s drugim, svaki s bližnjim svojim, i Jehova je pazio i slušao. I pred njim se počela pisati knjiga sjećanja o onima koji se boje Jehove i koji razmišljaju o imenu njegovu.”
Prema Ivanu 17:26, Isus je u molitvi rekao Ocu: “Obznanio sam im [svojim sljedbenicima] tvoje ime i obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima.”
Djela 15:14: “Šimun je potanko iznio kako je Bog prvi put pogledao na neznabošce da iz njih uzme narod za svoje ime.”
Jesu li Jehova iz “Starog zavjeta” i Isus Krist iz “Novog zavjeta” ista osoba?
Mat. 4:10: “Tada mu je Isus rekao: ‘Odlazi, Sotono! Jer pisano je: “Jehovu [“Gospodina”, JB], Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!”’” (Jasno je da Isus nije rekao da njega treba obožavati.)
Ivan 8:54: “Isus im je [Židovima] odgovorio: ‘Ako ja proslavljujem sam sebe, slava moja nije ništa. Mene proslavljuje Otac moj, za kojega vi kažete da je vaš Bog.’” (Hebrejske knjige Biblije jasno pokazuju da je Jehova bio Bog kojeg su Židovi obožavali. Isus nije rekao da je on Jehova, nego je Jehovu nazvao svojim Ocem. Isus je u ovom retku vrlo jasno rekao da su on i njegov Otac dvije različite osobe.)
Psal. 110:1: “Jehova je rekao Gospodinu mojemu [Davidovu]: ‘Sjedi meni zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’” (Kao što stoji u Mateju 22:41-45, Isus je objasnio da je on Davidov “Gospodin” o kojem se govori u ovom Psalmu. Dakle, Isus nije Jehova, nego onaj kojem je Jehova uputio navedene riječi. [Vidi i Djela apostolska 2:34 u Škarićevom prijevodu, citiranom na stranici 132 u ovoj knjizi.])
Filip. 2:9-11: “Zato ga je [Isusa Krista] Bog i uzvisio i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena, da se u Isusovo ime prigne svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom i da svaki jezik javno prizna Isusa Krista za Gospodina na slavu Boga, Oca.” (Ovi reci pokazuju da Isus Krist i Bog, odnosno Otac, nisu ista osoba, nego da je Isus podložan Bogu, svom Ocu.)
 
I pored svih pokušaja da se dođe do "pravog" božijeg imena, to još niko nije uradio. Naime, smatra se da je pravo božije ime Jehova, IHVH, ali to nije tačno. Uopšte nije poznato kako se zaista izgovara ime IHVH, jer je samo visoki sveštenik u Hramu, Kohen Gadol, izgovarao to ime i to samo i isključivo na Jom Kipur. Ako idemo po "originalnom" hebrejskom pravilu za izgovaranje Imena, ako čitalac u svetim spisima nabasa na Ime IHVH, neće ni da pokuša da ga izgovori, već će reći (pročitati) ADNI, Adonai. U prilikama kad se ne čitaju sveti spisi, kao Božije Ime uzima se termin H'ShM, Hašema, "Ime". Jedan od najmanje uspešnih pokušaja transliteracije je IHWH ili YHWH, jer u hebrejskom jeziku slovo "w" jednostavno ne postoji.Uopšteno, nauka o Božijem Imenu se u hebrejskom naziva Sh'MPHRSh, Šem-HaMeforaš, ali njome mogu da se bave samo visoki sveštenici. Ostalima, ako hoće, ostaje da praktikuju Šeloš Esreh Midot, odnosno razmišljanje o Trinaest Osobina Božijih, koje se baziraju na egzegezi Knjige Izlaska.
 
Pažljivi čitalac će primetiti da nigde nisam napisao da IHVH nije božije Ime, već da je sa pravilnim izgovorom istog upoznat samo i isključivo visoki sveštenik Sanhedriona, koji to ime izgovara samo jednom, na Jom Kipur, i to samo u sanctum sanctorum, ne pred vernicima. Ne razbacuje se tim Imenom kao neki drugi, jer poštuje zapovest "ne uzimaj uzalud..."

JHVH Jehova...
Kliknite za proširenje...

Pravilan izgovor zna samo visoki sveštenik u Hramu, i niko drugi. Ili si ti pametnija od rabinske i visokosvešteničke Tradicije?
 
Hungan:
Pažljivi čitalac će primetiti da nigde nisam napisao da IHVH nije božije Ime, već da je sa pravilnim izgovorom istog upoznat samo i isključivo visoki sveštenik Sanhedriona, koji to ime izgovara samo jednom, na Jom Kipur, i to samo u sanctum sanctorum, ne pred vernicima. Ne razbacuje se tim Imenom kao neki drugi, jer poštuje zapovest "ne uzimaj uzalud..."



Pravilan izgovor zna samo visoki sveštenik u Hramu, i niko drugi. Ili si ti pametnija od rabinske i visokosvešteničke Tradicije?
Kliknite za proširenje...
Kasnis...

Odavno se zna Bozje ime...
 
Hungan:
Pažljivi čitalac će primetiti da nigde nisam napisao da IHVH nije božije Ime, već da je sa pravilnim izgovorom istog upoznat samo i isključivo visoki sveštenik Sanhedriona, koji to ime izgovara samo jednom, na Jom Kipur, i to samo u sanctum sanctorum, ne pred vernicima. Ne razbacuje se tim Imenom kao neki drugi, jer poštuje zapovest "ne uzimaj uzalud..."
Kliknite za proširenje...

Shvatio sam ja sta ti hoces da kazes, al te ja pitam zasto onda to ime i Hristovo ime tera deomone i zle sile
 
Hungan:
Pravilan izgovor zna samo visoki sveštenik u Hramu, i niko drugi. Ili si ti pametnija od rabinske i visokosvešteničke Tradicije?
Kliknite za proširenje...

Ko mu je rekao da je to ime pravo? :D


Smešno je Stvoritelja nazivati nekakvim imenom kao da nas u suprotnom neće razumeti ili čuti. Naučnici već nalaze dokaze da ima mnogo više od tri dimenzije a neko se svađa oko imena kao da je to važno. Svako ga zove drugačije i on svakoga čuje.
 
Surovi_Kosač:
Ko mu je rekao da je to ime pravo? :D


Smešno je Stvoritelja nazivati nekakvim imenom kao da nas u suprotnom neće razumeti ili čuti. Naučnici već nalaze dokaze da ima mnogo više od tri dimenzije a neko se svađa oko imena kao da je to važno. Svako ga zove drugačije i on svakoga čuje.
Kliknite za proširenje...

Naravno, ali u okviru paradigme svake religije, veoma je bitno kako se božanstvo naziva.
 
Hungan:
Naravno, ali u okviru paradigme svake religije, veoma je bitno kako se božanstvo naziva.
Kliknite za proširenje...

Ta paradigma je zapravo politička retorika sveštenika zbog koje i dolazi do svađa, razjedinjavanja i ratova u ime nekih religijskih tkz. istina.
Umesto da se čovek zapita ko je on i ko je Stvoritelj i kako živeti u skladu sa onim što nam je namenjeno, sveštenici se svađaju oko nepostojećeg imena.

Svaka religija svojim originalnim imenovanjem Stvoritelja pokušava da se ogradi od ostalih, da se učini uzvišenijom i da okrene vernike da veruju samo u to ime i u doktrine te religije a ne drugih... što je apsurd jer kao da pokušava maloj deci da zabrani da slušaju mišljenja drugih da se ne "iskvare", kao da su odrasli ljudi na jednakom nivou svesnosti o realnosti kao deca i ne umeju da razmišljaju i smaostalno rasuđuju.
 
Surovi_Kosač:
Ta paradigma je zapravo politička retorika sveštenika zbog koje i dolazi do svađa, razjedinjavanja i ratova u ime nekih religijskih tkz. istina.
Umesto da se čovek zapita ko je on i ko je Stvoritelj i kako živeti u skladu sa onim što nam je namenjeno, sveštenici se svađaju oko nepostojećeg imena.

Svaka religija svojim originalnim imenovanjem Stvoritelja pokušava da se ogradi od ostalih, da se učini uzvišenijom i da okrene vernike da veruju samo u to ime i u doktrine te religije a ne drugih... što je apsurd jer kao da pokušava maloj deci da zabrani da slušaju mišljenja drugih da se ne "iskvare", kao da su odrasli ljudi jednako svesni realnosti kao deca i ne umeju da razmišljaju i smaostalno rasuđuju.
Kliknite za proširenje...

Stoji to što si rekao, ali može da se primeni na religiozne organizacije, ne na samu religiju, ako izuzmemo hrišćanstvo i islam koje su jednako agresivne, posebno zbog fuzije sa političkim uređenjem država u kojima su dominantne.
Ime božanstva je u veoma bitno, jer su to religije preuzele iz primordijalne animističke tradicije u kojoj ime predstavlja onoga ko ga nosi-nomen est omen-odnosno verovanja da onaj ko zna ime nečega ili nekoga ima apsolutnu moć nad time.Na istom principu se temelji i invokacija duhova, videti Goetiu.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

anajade
Znacenje jednog Boga u tri osobe
6 7 8
Odgovora
185
Pregleda
1.777
NickFreak
NickFreak
tab503
Nastanak Boga
6 7 8
Odgovora
176
Pregleda
2.727
dragon x
dragon x
tab503
Isusovo ime
4 5 6
Odgovora
139
Pregleda
2.436
DedaStojan
D

Back
Top