Devijacija misli i razmisljanja,problem u komunikaciji

Poruka
4
Imam problem sa suprugom,u braku smo ne tako dugo,godinu dana,pre 3 meseca dobili smo prelepu zdravu devojcicu.Nasi odnosi na pocetku bili su veoma dobri,tj nista nije ukazivalo na ovo sto cu ispricati.Problem je sirokog spektra ne znam kako poceti,moj suprug ima kompleks vise vrednosti npr.svi su drugi nula u odnosu na njega,nicije misljenje nije ispravno osim njegovog,on je taj koji najbolje zna i td.Mozda cete misliti da preterujem ali verujte nije to sve,taj njegov pogled na svet prerasta u ljubomoru,zavist,omalovazavanje drugih i uzdizanja svoje licnosti,zbog takvog njegovog ponasanja mi nemamo prijatelje,sa svojom rodbinom nije u kontaktu jer ''oni ne valjaju'',cak i da neko svrati kod nas vidi kolko je sati i taj se vise ne vraca jer tu odmah pocinju njegovi napadi ''ljutnje na ceo svet''.Te neke promene kod njega pocela sam da primecujem polovinom moje trudnoce,misleci da je prolazno,cekala da se beba rodi,isto tako mislila promenice tada vidik,ali ne,postaje sve gori.Ima neku ludu maniju u glavi da je ceo svet protiv njega i da svi hoce da mu napakoste na neki nacin.Jednom prilikom je moj otac pokusao sa njim da razgovara,a onda je on digao frku kako mu se moji mesaju u brak i vredjaju ga.Sve je shvatijo kao uvredu,a razgovor je bio u svrhu saveta.Jednom u 7 dana,(to je ono sto me najvise izludjuje) ima te bubice da mene psihicki zlostavlja pricom kako on nema para,kako sutra nece imati za hleb,a u sustini ima dobar posao i sasvim solidnu palatu,tj nista nam ne fali.Kad god krenem sa njim da razgovaram,on odma menja temu,tj skace sa teme na temu,ako pricamo o nasoj bebi u jednom trenutku ce se prebaciti na temu o ratu u svetu npr.Ok,ja i to saslusam,pokusam da se vratim,ali ne vredi,iskljuci se i necuje me,a kad on prica,prica mnogo glasno i nesto sto nema veze sa nasim zivotom....sve deluje nepovezano.Ne znam kako da mu pridjem i sta da radim,kad se desi svadja,cutim,sklonim se u drugu prostoriju ali on ide zamnom i istresa se bez razloga i bez paznje ne misleci da li beba spava,kao da je nema....postajem ocajna.Ja kao supruga,ne bih sebe da hvalim,ali,sve sto se od mene ocekuje sve je na svome mestu.Kuca je uvek sredjena,rucak ga ceka na stolu,stvari su ovek slozene ciste,brinem se o detetu,sve je kako treba.Ako neko zna sta bi mogo da bude problem,ako neko ima da mi postavi neko pitanje,sta god,ocekujem,moram naci resenje,jer stvarno ovo postaje kosmar,hvala unapred.Moj mail ako neko zeli da mi pise je nadja023@gmail.com:neutral:
 
Čini mi se da je vaš suprug potencijalno narcisoidan i verovatno je bio odbacivan od strane vršnjaka u detinjstvu ili nije dobijao dovoljno pažnje od svojih roditelja ili drugara pa se sad na vama i prijateljima istresa veličajući svaki svoj pokret i delo.To jesu kompleksi.A vi nemojte sve da prećutkujete jer ćete postati ništa više do običan aparat čija je uloga da odsluša sve njegove priče iz 1001 noći.Morate pokušaati da sa njim porazgovarate o problemu.Treba smisliti samo pravi način za započinjanje razgovora.Takvi ljudi su po prirodi izuzetno osetljivi i svaki komentar će protumačiti kao atak na njihovu ličnost bez obzira što imate najbolje namere.Pored toga verovatno je sklon i izricanju uvreda čak i kad neko svojim komentarom nije mislio ništa loše..Treba biti obazriv u odnosu sa takvim osobama.Možete, a bilo bi najbolje, da odete kod psihologa ili psihoterapeuta i da od njega potražite savet.Iznesite svoj problem u potpunosti.
Želim vam sve najbolje.Pozdrav.
 
Poslednja izmena:
Prosto ne mogu da verujem ... pa ovo kao da je opis mog bivšeg muža.
Skroz ista priča - on je najpametniji, najbolji, drugi ništa ne valjaju, niti nam je ko u kuću dolazio niti smo mi negde odlazili, svaka pomoć od strane mojih roditelja je tumačena kao mešanje u njegov život ... a pri tom su se njegovi jako napadno i bezobrazno mešali u naš život...
Pokušavala sam bezbroj puta da razgovaram s njim i da mu ukažem da nije baš sve tako kako je on umislio, ali ništa nije vredelo. Vremenom je postajao sve gori i gori a njegovi roditelji su iz sve snage hranili tu njegovu samoživost i sebičnost i aroganciju.
Ne bih da širim pesimizam, ali posle 10 godina braka shvatila sam da se njegova devijacija misli i razmišljanja i problemi u komunikaciji neće promeniti na bolje i rešila sam da se razvedem. Sad mi je žao što to nisam uradila mnogo ranije. Izgubila sam jako mnogo živaca, vremena i energije na njega a on to nije znao da ceni i nije toga bio ni vredan.
 
Zvuci kao patoloska narcisoidnost a to ti spada u problem adaptacije licnosti i stecena je u toku zivota. Problem je sto ces muza jako tesko ubediti da ode kod psihijatra jer njihov stav je "ma sta bilo ko zna, ja sam najpametniji, psihijtari su beskorisni" i slicno. Terapija narcisoidnog poremecaja licnosti je duga, dve do tri godine redovnih senasi u kontinuitetu, jednom nedeljno i sanse za bilokakav uspeh su male.

U svakom slucaju probaj da ga nagovoris da posetite psihijatra.

Srecno. Narcisi su teski kao crna zemlja. Sa depresivnima mi je lakse.
 
Zvuci kao patoloska narcisoidnost a to ti spada u problem adaptacije licnosti i stecena je u toku zivota. Problem je sto ces muza jako tesko ubediti da ode kod psihijatra jer njihov stav je "ma sta bilo ko zna, ja sam najpametniji, psihijtari su beskorisni" i slicno. Terapija narcisoidnog poremecaja licnosti je duga, dve do tri godine redovnih senasi u kontinuitetu, jednom nedeljno i sanse za bilokakav uspeh su male.

U svakom slucaju probaj da ga nagovoris da posetite psihijatra.

Srecno. Narcisi su teski kao crna zemlja. Sa depresivnima mi je lakse.
Upravo.Skoro pa sam siguran da je problem u narcisoidnosto.Ali kako su takve osobe najčešće nepristupačne za bilo kakvu konverzaciju kojom direktno "atakujete" na njih mislim da je najbolje da odet kod psihologa ili psihoterapeuta i sa njim popriča o načinu na koji treba da pristupi problemu i kako da se ponaša kako situacija ne bi nju ugušila.
 
Strucna pomoc je neophodna, ne oklevaj i potrazi je, da sto pre spasis sebe nepotrebnih stresova.

Neke situacije su me podsetile na moje prijatelje (stariji od mene i mog muza): on je izrazeno narcisoidan, ali grub samo sa onim ljudima koje dozivljava kao slabije od sebe. Zena i deca su mu stalno bili na tapetu - nista ne valjaju, i konstantno drzanje tenzije da ce da budu gladni (jer nema para), da ce svi da zavrse u zatvoru (jer su imali sudski proces u kome je sve bilo na njihovoj strani!), da ce kucu banka da im uzme ( a imao kredit manje vrednosti od forda kojeg vozi),... Sa mnom je bio uvek ljubazan. Ja mu nikad nisam precutkivala njegove tripove, nego ga namerno ismevala, a on se na to smejao kao malo dete (znaci-dobro je znao sta radi!) Kad god mi njegova zena prijavi da neda pare sinu za studije, ja mu potrazim na zajam i kad donese pred porodicom mu kazem - uplati detetu skolarinu! On se nasmeje, kao i uvek kad ga raskrinkam, a onda nastavi da smislja nove metode mucenja, za njegovu porodicu. Svaki put kad je debelo skripalo, zena i deca su me molila da spasavam situaciju... Znaci, sa starne gledano, on je bio idealan i suprug i otac, ali ja koja sam znala sve nisam mogla cesto da verujem svojim ocima i usima, sta vidim i cujem! ... Pricam u proslom vremenu, jer su se odselili u drugi grad, redje se vidjamo. Deca su se udala i ozenila, takodje malo dalje, valjda da pobegnu od njega. Ali kad se vidimo, on i preko skajpa objasnjava cerki i zetu kako da cuvaju dete, kad da ga setaju, koliko hrane,..... Bice da se to ne leci lako. Jos uvek zna da i ja stojim ponekad, iza odluka njegove zene - jer joj uvek dam podrsku da se suprotstavi njegovim nebulozama. Javi mi se i umire od smejanja, sto ga je zeznula!
Oduzila ja, ali me ova tema debelo vratila u neke situacije, koje su stvarno teske kad ih imate u kuci.
 
Imam problem sa suprugom,u braku smo ne tako dugo,godinu dana,pre 3 meseca dobili smo prelepu zdravu devojcicu.Nasi odnosi na pocetku bili su veoma dobri,tj nista nije ukazivalo na ovo sto cu ispricati.Problem je sirokog spektra ne znam kako poceti,moj suprug ima kompleks vise vrednosti npr.svi su drugi nula u odnosu na njega,nicije misljenje nije ispravno osim njegovog,on je taj koji najbolje zna i td.Mozda cete misliti da preterujem ali verujte nije to sve,taj njegov pogled na svet prerasta u ljubomoru,zavist,omalovazavanje drugih i uzdizanja svoje licnosti,zbog takvog njegovog ponasanja mi nemamo prijatelje,sa svojom rodbinom nije u kontaktu jer ''oni ne valjaju'',cak i da neko svrati kod nas vidi kolko je sati i taj se vise ne vraca jer tu odmah pocinju njegovi napadi ''ljutnje na ceo svet''.Te neke promene kod njega pocela sam da primecujem polovinom moje trudnoce,misleci da je prolazno,cekala da se beba rodi,isto tako mislila promenice tada vidik,ali ne,postaje sve gori.Ima neku ludu maniju u glavi da je ceo svet protiv njega i da svi hoce da mu napakoste na neki nacin.Jednom prilikom je moj otac pokusao sa njim da razgovara,a onda je on digao frku kako mu se moji mesaju u brak i vredjaju ga.Sve je shvatijo kao uvredu,a razgovor je bio u svrhu saveta.Jednom u 7 dana,(to je ono sto me najvise izludjuje) ima te bubice da mene psihicki zlostavlja pricom kako on nema para,kako sutra nece imati za hleb,a u sustini ima dobar posao i sasvim solidnu palatu,tj nista nam ne fali.Kad god krenem sa njim da razgovaram,on odma menja temu,tj skace sa teme na temu,ako pricamo o nasoj bebi u jednom trenutku ce se prebaciti na temu o ratu u svetu npr.Ok,ja i to saslusam,pokusam da se vratim,ali ne vredi,iskljuci se i necuje me,a kad on prica,prica mnogo glasno i nesto sto nema veze sa nasim zivotom....sve deluje nepovezano.Ne znam kako da mu pridjem i sta da radim,kad se desi svadja,cutim,sklonim se u drugu prostoriju ali on ide zamnom i istresa se bez razloga i bez paznje ne misleci da li beba spava,kao da je nema....postajem ocajna.Ja kao supruga,ne bih sebe da hvalim,ali,sve sto se od mene ocekuje sve je na svome mestu.Kuca je uvek sredjena,rucak ga ceka na stolu,stvari su ovek slozene ciste,brinem se o detetu,sve je kako treba.Ako neko zna sta bi mogo da bude problem,ako neko ima da mi postavi neko pitanje,sta god,ocekujem,moram naci resenje,jer stvarno ovo postaje kosmar,hvala unapred.Moj mail ako neko zeli da mi pise je nadja023@gmail.com:neutral:

....meni je pala u oci ova recenica, gde se one prebacuje na rat, vice i ne
cuje nikog...
...da li je on bio u ratu????..da li mozda ima ptsp..????
...eeeeee..to se ne leci...ustvari leci se ko priznaje da je bolestan i to zeli
da promeni, vecinom nece...cak sta vise ljute se jer ih neko proglasava
"ludim" ...sta god bilo neka ti je Bog upomoc...
...ili ga ubedi da se leci, ili se spasavaj, dok je vreme....

...:sad2::think:
 
ok, ako je to bolesna narcoidnost, kako je ona to primetila tek na pola trudnoće?

Omg.Pa naravno da to neće primetiti dok se zabavljaju.Prljav veš ispliva na površinu tek kad počneš da živiš sa nekim.Dok si u vezi vidiš "boga" u onom drugom a on po pravilu prikriva svoju patologiju.To je uglavnom vezano za parove koji su imali relativno kratku vezu pre braka.On je za tebe najlepši,najpametniji,pažljiv,nežan...Šta je tu čudno?Pa zbog toga se većina parova i razvodi.Udaš se (ili oženiš) i tek onda shvatiš ko je u stvari on (ona).
 
Narcisoidni poremecaj licnosti spada u grupu poremecaja licnosti koje karakterise neprilagodjenost uslovima svakodnevnog zivota i moze se razviti i u odraslom dobu. Nije nemoguce da nije postojao ili je bar bio u blazem obliku dok se nisu vencali i ona ostala trudna. Brak i donsenje deteta na svet za njih predstavlja vrlo frustrirajuci korak u zivotu a sobzirom da su neadaptirani nemaju adekvatno reagovanje na frustraciju i razvijaju gorepomenuti poremecaj. Takodje su skloni psihozama, a i njima treba vremena da se razviju.

Ne mora nuzno da znaci da ga je ona idealizovala dok se nisu vencali.
 
Narcisoidni poremecaj licnosti spada u grupu poremecaja licnosti koje karakterise neprilagodjenost uslovima svakodnevnog zivota i moze se razviti i u odraslom dobu. Nije nemoguce da nije postojao ili je bar bio u blazem obliku dok se nisu vencali i ona ostala trudna. Brak i donsenje deteta na svet za njih predstavlja vrlo frustrirajuci korak u zivotu a sobzirom da su neadaptirani nemaju adekvatno reagovanje na frustraciju i razvijaju gorepomenuti poremecaj. Takodje su skloni psihozama, a i njima treba vremena da se razviju.

Ne mora nuzno da znaci da ga je ona idealizovala dok se nisu vencali.

Naravno,slažem se.Nema pravila.Moguće su obe varijante.
 
Omg.Pa naravno da to neće primetiti dok se zabavljaju.Prljav veš ispliva na površinu tek kad počneš da živiš sa nekim.Dok si u vezi vidiš "boga" u onom drugom a on po pravilu prikriva svoju patologiju.To je uglavnom vezano za parove koji su imali relativno kratku vezu pre braka.On je za tebe najlepši,najpametniji,pažljiv,nežan...Šta je tu čudno?Pa zbog toga se većina parova i razvodi.Udaš se (ili oženiš) i tek onda shvatiš ko je u stvari on (ona).

Aj ne pričaj svašta... da je to toliko drastično, primetila bi i dok su se zabavljali.
Jedino da su se zabavljali 3 dana, pa se venčali
 
Aj ne pričaj svašta... da je to toliko drastično, primetila bi i dok su se zabavljali.
Jedino da su se zabavljali 3 dana, pa se venčali

Skloni smo da idealizujemo partnere kad smo zaljubljeni. Cesto i ono sto vidimo, prolazi bez vece analize, jer emocije pokrivaju sve sto ne valja. Plus, zajednicki zivot je tek otkrice pravih strana partnera.
Odatle i mnogo razvoda, neki ne otkriju do kraja sa kim to treba da provode zivot, a neki ne shvataju sta brak sve podrazumeva i onda bude - shok!
 
Skloni smo da idealizujemo partnere kad smo zaljubljeni. Cesto i ono sto vidimo, prolazi bez vece analize, jer emocije pokrivaju sve sto ne valja. Plus, zajednicki zivot je tek otkrice pravih strana partnera.
Odatle i mnogo razvoda, neki ne otkriju do kraja sa kim to treba da provode zivot, a neki ne shvataju sta brak sve podrazumeva i onda bude - shok!

Ma ok je to, sve stoji, ali ovakvo pnašanje je nemoguće ne primetiti i tokom zabavljanja.
 
Ma ok je to, sve stoji, ali ovakvo pnašanje je nemoguće ne primetiti i tokom zabavljanja.

Ponekad mislimo, jer volimo, - ma hajde, promenice se to! (Ovo su reci zene iz mog posta gore. Sve je videla i pre udaje, ali racunala na promenu! Zbog konzervativnih shvatanja vec je 35 godina u braku sa covekom koji je kinji i nipodastava svake sekunde! Znaci - nesrecna!)
 
Jaoj!Ne znam sta da ti kazem!Sve su ti rekli ljudi pre mene!Zavisi i od tebe i od njega kako i sta dalje.Ti ga najbolje poznajes i osecas.Videces i sama da li mozes i kako mozes sa njim?Znas verovatno gde i kako i sa kim je odrastao,kako je vaspitavan kakve su mu navike,kako se odvijalo detinjstvo,predskolski,skolski period.Kako se druzio,kad je imao prvo seksualno iskustvo,kakvi su mu odnosi na radnom mestu,da li je sluzio vojsku.To su sve stvari koje ti znas a koje su vrlo bitne da bi se sagledalo gde i od kad nastaje problem,gde su propusti.Vrlo je tesko,prosto nemoguce naterati ga da ode kod psihijatra.Pokusaj i bori se za svoju porodicu sve dok bude imalo smisla.Ako se nekad umoris ni to nije strasno.Zelim ti svu srecu!Bori se!
 
Skloni smo da idealizujemo partnere kad smo zaljubljeni. Cesto i ono sto vidimo, prolazi bez vece analize, jer emocije pokrivaju sve sto ne valja. Plus, zajednicki zivot je tek otkrice pravih strana partnera.
Odatle i mnogo razvoda, neki ne otkriju do kraja sa kim to treba da provode zivot, a neki ne shvataju sta brak sve podrazumeva i onda bude - shok!

Upravo tako.To sam i napisao al neki ne čitaju šta pišem.Svedok sam,nažalost, više razvoda upravo zbog tog problema.Idealizacija je jedan od problem.
 
ja bih ti samo rekla da mislis prvo na sebe i dete, vi ste prioritet a ne on. tvoja prica o promeni prostorije dok te on prati i nastavlja da gundja ne deluje bas prijatno. ako tako produzi trebace na kraju tebi pomoc - na tvom mestu bih vec obisla nekog psihologa i dobro bih razmislila sta ja trazim pored takvog coveka. treba pomoci partneru koji hoce sebi da pomogne, od onoga ko nije realan i psihicki je agresivan se treba skloniti. sigurno i sama znas da situacija nije bezazlena cim si osetila potrebu da ovde potrazis savet, ali bi bilo najbolje da konsultujes nekog sto pre.
 
Jaoj!Ne znam sta da ti kazem!Sve su ti rekli ljudi pre mene!Zavisi i od tebe i od njega kako i sta dalje.Ti ga najbolje poznajes i osecas.Videces i sama da li mozes i kako mozes sa njim?Znas verovatno gde i kako i sa kim je odrastao,kako je vaspitavan kakve su mu navike,kako se odvijalo detinjstvo,predskolski,skolski period.Kako se druzio,kad je imao prvo seksualno iskustvo,kakvi su mu odnosi na radnom mestu,da li je sluzio vojsku.To su sve stvari koje ti znas a koje su vrlo bitne da bi se sagledalo gde i od kad nastaje problem,gde su propusti.Vrlo je tesko,prosto nemoguce naterati ga da ode kod psihijatra.Pokusaj i bori se za svoju porodicu sve dok bude imalo smisla.Ako se nekad umoris ni to nije strasno.Zelim ti svu srecu!Bori se!

to znas ako se udajes za druga iz vrtica..inace....

btw. ljudi se menjaju....pod pritiskom za obaveze na koje nisu spremni lako posandrcaju...i onda isplivaju negativne strane...
 
Pocetak nase veze bio je kao i svaki drugi pocetak.Kao i svaki drugi muskarac (a i svaka zena) se u tim prvim momentima maksimalno trudi da udovolji iscekivanja one druge strane.Tako je bilo i kod nas,izlazili smo,vodio me na vecere,kupovao skupe poklone,imao razumevanja za sve.....Npr,mnogo me je izludjivalo njegovo konstantno zivkanje tel,maltene na svakih 5,10 min,sto i dan danas radi i nekad mi se cini da je zaboravio da me je pozvao pre 5 min i pitao ista ta pitanja ponovo.:think:Ako mu ja kazem,zasto me pitas ponovo to isto od pre 5 min,zar se nesecas da si me vec to pitao,on odma ispoljava neku vrstu agresivnosti i ljuti se na mene.Uvek tako biva ako sam ja skroz iskrena prema njemu a ta iskrenost se tice njegovog ponasanja i naravno automatski nekako izvrne celokupnu situaciju i svaljuje krivicu na mene.Pokusala sam i to sto je rekla Modesti B,ismevanje ispred drugih ljudi,i desava se apsolutno to isto sto si ti napisala,sam se sebi smeje i nastavlja da smislja nove provokacije i deluje da ga to nimalo ne dotice,onda prodje citavih 5 min i prebaci pricu na neku tamo skroz 10 temu tipa ''kako je bilo u vreme Tita....onda se svi koji smo prisutni pogledamo izmedju sebe i prosto ne znamo kako da reagujemo i da li da mu pravimo drustvo :dash:uhhhhh....prosto me nekad sramota od svih tih ljudi koji prate sve to oko nas,jer ja nekad i ne znam kako da ''popunim te rupe''.Sto se tice vojske,jeste sluzio ali nepunih 2 meseca,stric mu je valjda u vojsci neki pukovnik pa mi je reko da ga je on izvukao da ne sluzi do kraja,a sto se rata tice nije bio nigde.Jesam ja primecivala neke cudne stvari u pocetku veze,ali sve to nije bilo tako strasno tako da sam ja sve te moje misli prepisivala ''da svi mi imamo neke svoje bubice i da niko nije savrsen''.Sto se njegove porodice tice,on je najvise u kontaktu sa majkom i majcina rec je za njega amin.Ako se desi situacija da ga ja ne mogu nagovoriti na neku njegovu ideju koja u tom trenutku nije potrebna,okrenem nju tel kazem joj reci mu to i to ona to uradi i on miran ko bubica,ali,kad spomenem ovaj problem,ona se povlaci i kaze To su vase stvari,u vas brak se ne mesam!!!!Sad mi recite,predlozite,kako da se ja postavim u celokupnoj situaciji,dok ne nadjem nacin da razgovaramo sa psihologom.Kako da reagujem na njegove te nepovezane price?Da li da cutim i prvim se da nisam cula?Da li i kako odgovoriti na provokacije?Hvala svima koji ste samnom u ovome,puno znaci :sad2:
 
Nisam čitala ništa nakon uvodnog posta, pa izvini ako se ponavljam, ili je već neko pre bio mudriji i došao do rešenja. :mrgreen:

Ili odgovorio na pitanja.

Jer, zaista me zanima koliko imaš godina, i koliko ste se dugo poznavali pre braka. Ti fazoni: "nije takav ranije bio" mogu se uzeti u obzir jedino ukoliko ste se pre braka znali tri meseca tokom kojih ste se sretali samo po gradu; našminkani u kafićima.

I to retko.

Ne postoji način na koji bi čovek sa osobinama poput tih koje opisuješ prikrio iste ukoliko si s njim provela dovoljno vremena.

"Dovoljno" je sve što uključuje detaljnije poznanstvo; i, po mogućnosti, prethodni suživot.

Ali, izvini; znam da je to na ovim prostorima još uvek mislena imenica.

Čisto sumnjam da ti je čoek kakav prevejani sociopata koji je smisleno prikrivao svoju pravu prirodu ne bi li te domamio u svoju lavlju jazbinu. Pre bih rekla da je vrlo jasno odavao svoj karakter i razmišljanja, samo što ti za to nisi marila.

Ukoliko ste stari prijatelji iz detinjstva; i znate se godinama - ne, tek ti se onda neću izviniti. To te je ponajmanje u stanju opravdati.

Ali nisi postavila pitanje da bi ti arogantna kopilad pametovala. :D

Ukoliko još uvek čitaš ovaj post; možda bi se valjalo zapitati koliko je tvoj čoek devijantan, a koliko naprosto distanciran i otuđen. Da li njegovi monolozi o nesigurnoj budućnosti imaju veze sa strahom u vezi brige o porodici u ova vremena u kojima je takvo razmišljanje - barem po mom sudu - više racionalno nego paranoično. Da li se vaši pogledi po pitanju rodbinskih odnosa podudaraju; i da li su se uopšte ikada podudarali. Da li je on čoek koji rado dočekuje kritiku i tuđ savet, ili je spram toga i ranije pokazivao odbojnost - možda ne u vezi ovako bitnih stvari; ali ljudi koji ne podnose savet, ne podnose ga ni u vezi odabira pića u diskoteci; naprimer; i to čoveku može sasvim plastično opisat kakav će bit i u mnogo važnijim situacijama..

Naravno, uvek preostaje i mogućnost da je zaista defektan. Mada takvi pametnome teško da ostaju prikriveni.

Bla-bla.

Da ne drobim sad kad je mast ionako otišla u propast; jedino o čemu bi trebala mislit - iz moje perspektive - jeste ne koliko je njegovo ponašanje eventualno devijantno; a pogotovo NE kako bi se dalo promenit - već da li se ti s njim možeš nosit.

Ako misliš da ne možeš, razvedi se sutra.

Ali ne zato što veruješ da je on devijantan; već zato što tebi kao osobi ne odgovara, i verovatno nikad i nije - a što adrenalin, euforija i ostale zaljubljeničke za.jebancije u odsudnom trenutku nisu shvatile.

Devijacija i patologija su teške osude, i o njima valja razmisliti; a čak i tada velik deo odgovornosti nosimo sami.

Ali ti o tome misli u buduće, jer sad je već gotovo.
 

Back
Top