antigravitacija

Ja mislim da tako nesto ne postoji. Gravitacija je jedina sila koja deluje samo privlacno, a zasto je to tako je zanimljivo pitanje pred smislom Kosmosa.
Istina Einstein je uvodio nekakvu negativnu gravitacionu konstantu, postoje indicije da u vakuumu postoje negativne gravitacione vibracije... ali mislim da je sve to daleko od primene.
Ja sam inace napisao jednu pricu, Who killed mr. Moonlight? u kojoj opisujem jedan Svemir u kome je gravitacija iskljucimo odbojna sila.
 
Ajnstajn je uveo negativnu konstantu jer je bio fiksiran na model "staticnog" svemira, koji se niti siri, niti skuplja. On je to kasnije nazvao svojom najvecom greskom.
Pojave kao sto su "tamna materija" ili "negativna konstanta" treba da odrede buducnost Svemira - rasplinjavanje ili ponovno skupljanje. Prema istrazivanjima, za sada* se Svemir siri.
Objedinjena teorija, za kojom tragaju kvantni fizicari, bi trebalo da objasni sve "tamne" materije i eliminise potrebu za postojanjem konstanti.

*mada je pitanje sta znaci to "sada" :roll:
 
A ti , da si pokusao da razumes, mozda bi i razumeo, da ta negativna konstanta moze da se shvati drugacije, tj kao neko takozvano "kvazistacionarno sirenje" univerzuma, sto bi znacilo u prevodu : " kosmos se siri u srednjem".
uz put, ne citam sf romane, ovo je forum o prirodnim naukama.
Pozdrav
 
opi:
A ti , da si pokusao da razumes, mozda bi i razumeo, da ta negativna konstanta moze da se shvati drugacije, tj kao neko takozvano "kvazistacionarno sirenje" univerzuma, sto bi znacilo u prevodu : " kosmos se siri u srednjem".
uz put, ne citam sf romane, ovo je forum o prirodnim naukama.
Pozdrav
To kvazistacionarno sirenje o kome pricas je SF gde bi i ova tema trebala da bude i zamolicu kulirazu da je vrati!
 
geologicarka:
A sta 'fali da tema bude u prirodnim naukama, nece valjda u drustvene da je strpaju. Ja koliko znam fizika spada u prirodne nauke, i sve sto ima veze sa fizikom takodje!
Da ali ako si barem malo upoznata sa fizikom trebalo bi da znas da je gravitacija samo privlacna sila i da ne moze da deluje na obrnut nacin!Antigravitacija je iskljucivo tema za SF o kome vidim da ne znas mnogo...
 
ako cemo to da shvatima kao sto rece GLAS SAURONOV onda je to svakako tema za forum prirodne nauke ( to svakako ne spada u gradivo sestog razreda, ali malo kasnije mozes da naidjes na slicna razmatranja)
mogu cak da te uputim i na knjigu gde se ta tema razmatra egzaktno matematicki.
 
Koja budala je napisala da je antigravitacija tema za SF? I taj nastavnik koji te je u 6. razredu naucio da je gravitacija samo privlacna sila to je uradio samo zato sto nije mogao da vam objasni matematicki aparat kojim se opisuje gravitacija, a to su diferencijalne jednacine drugog reda, integrali, tenzori..... Iako je Einstein rekao da mu je gravitaciona konstanta najveca greska u zadnjih par decenija je gotovo dokazano da je ona realnost, iako samo po sebi ona ne mora da ima bukvalno veze sa antigravitacijom. Procitaj poneku knjigu ili clanak u vezi sa tim, savladaj matematiku pa onda pricaj da je antigravitacija SF.
 
LoopBX:
Koja budala je napisala da je antigravitacija tema za SF? I taj nastavnik koji te je u 6. razredu naucio da je gravitacija samo privlacna sila to je uradio samo zato sto nije mogao da vam objasni matematicki aparat kojim se opisuje gravitacija, a to su diferencijalne jednacine drugog reda, integrali, tenzori..... Iako je Einstein rekao da mu je gravitaciona konstanta najveca greska u zadnjih par decenija je gotovo dokazano da je ona realnost, iako samo po sebi ona ne mora da ima bukvalno veze sa antigravitacijom. Procitaj poneku knjigu ili clanak u vezi sa tim, savladaj matematiku pa onda pricaj da je antigravitacija SF.

!!!!! OPREZNO SA KONSTANTAMA !!!!!!!!
 
Zdravo narode! ja sam nov.Zeleo bih za početak,da odgovorim na ovu temu jednostavnim odgovorom,pošto nemam neko visoko obrazovanje (sss).Zamislite da se nalazimo u 17-tom veku ida jednom tadašnjem naučniku ili visoko obrazovanom čoveku postavimo pitanje dali će čovek ikada uspeti da se vine u nebeske visine ili još više u beskrajna prostranstva svemira?Taj bi vam čovek odgovorio da fantazirate ili da pričate bajke.Za gospodina koji na temu antigravitacije kaze da je to SF,odgovorio bih na sledećinačin.Kada je u Gracu profesor na tadašnjem elektrotehničkom fakultetu izveo Nikolu Teslu da mu objasni ideju(tezu)o višefaznim naizmeničnim strujama(tada suEdisonove jednosmerne struje bile,za sve,vrhunac dobijanja i prenosa el.energije)Tesla je izašao i po prvi put javno objasnio tu svoju ideju,bio je ismejan i od profesorasa podozrenjem bio udaljen sa časa.Danas smo svedoci mnogih Teslinih pronalazaka,koje nam sluze usvakodnevnom zivotu.Profesoru su višefazni generatori bili SF i smešni.
 
E, ovo pitanje nikako ne moze da pripada SF-u. Nema razloga za takvo nesto, osim ako nam je um daleko u proslosti. I kvantni racunari su do skoro izgledali kao SF, ali se u zadnje vreme ne misli tako. No da se vratim antigravitaciji. Antigravitacija je pandan pojmu amtimaterije. Naime, jos 1927-e poznati engleski fizicar Pol Dirak je svojom teorijom transformacija i Relativistickom jednacinom za elektron (po cemu se smatra zacetnikom Relativisticke kvantne mehanike) dosao do zakljucka da mora postojati cestica iste mese kao i elektron istog jedinicnog naelektrisanja, ali suprotnog znaka. DA ne davim sa detaljima, 1932 je otkrivena ta cestica koja je dobila naziv "antielektron" odn. pozitron. Postavilo se pitanje: Da li postoji i antiproton, ili antineutron? Ako bi se to potvrdilo, sledece pitanje je da li postoji antiatom? Jer, ako se atom koga mi poznajemo sastoji od protona i neutrona koji cine jezgro i elektrona koji cine omotac atoma, zasto ne bi postojao i antiatom, koji bi bio izgradjen od antiprotona, antineutrona i antielektrona? Ako je ovaj "nas" svet sacinjen od atoma koji predstavljaju materiju, da li postoji antisvet, sacinjen od antiatoma, koji cine antimateriju? Pazite, pojam antimaterije i anticestica, nema veze sa naelektrisanjem, tako da nema veze da li ce sila biti privlacna ili odbojna. neutron je elektricno neutralna cestica ali ne i apsolutno, jer je identifikovan antineutron. Sile koje "vladaju" unutar jezgra - nuklearne sile, ne zavise od naelektrisanja, tako da je potpuno nebitno da li je u pitanju materija (protoni i neutroni) ili antimaterija (antiprotoni i antineutroni). Apsolutno neutralne cestice su fotoni, eta nula mezon, pi nula mezon (pion)...To su cestice koje su istovetne sa svojim anticesticama (drugacije receno). E sad, pomenuti foton je cestica koja prenosi interakciju i pripada klasi bozona. Postavlja se pitanje, ako je foton prenosilac elektromagnetne interakcije, sta je onda prenosilac gravitacione interakcije? Po analogiji.....kaze kvantna mehanika to mora da bude graviton. Postavlja se pitanje, ako je graviton apsolutno neutralna cestica, onda ne postoji nacin da se detektuje antigravitacija. Slicno je i sa fotonom, pa zato i ne mozemo da vidimo ili detektujemo antimateriju u smislu antizvezda, antigalaksija....jer zracenje koje dobijamo sa njih putem elektromagnetnih talasa ne mozemo da razlucimo da li je u pitanju materija (zvezde, galaksije....) ili antimaterija (antizvezda, antigalaksije...) Dakle, postojanje antigravitona, a samim tim i antigravitacije, ne znaci nuzno i da gravitaciona sila treba biti odbojna. Jer, na primer, neutron cine cestice koje nazivamo kvarkovi. izmedju njih ostvaruje se interakcija preko gluona. Posto, za sada, kvarkovi nisu registrovani u slobodnom stanju sledi da ta interakcija UVEK vezuje kvarkove ne bitno kakvo je njihovo naelektrisanje, ali ono sto "MORA da se postuje" pri tom vezivanju je, zakon o odrzanju naelektrisanja. Ako bi pak, kod antimaterije (kod antikvarkova) to vezivanje, smenilo razvezivanje, antineutron ne bi mogao ni da egzistira, pa prema tome ni sve ostale anticestice sastavljene od antikvarkova. A sad pitanje: Poznato je da se mezoni sastoje od kvarka i antikvarka......kako li oni egzistiraju ako je poznato da je susret "materije i antimaterije" nuzno pracen anhilacijom?
 
Opi, postoji hipoteza, no to i nije toliko bitno, jer se sada razmatra postojanost crne rupe, tj. koliko je ona stabilna. Naime, hoking je dosao do zakljucka da crne rupe nisu vecne. No to je prica o rupama :))
bele rupe su hipoteticki objekti iz kojih be se emitovalo zracenje, bez ikakve apsorpcije, no to je isti slucaj eksplozije crne rupe.
 
rasa77:
Opi, postoji hipoteza, no to i nije toliko bitno, jer se sada razmatra postojanost crne rupe, tj. koliko je ona stabilna. Naime, hoking je dosao do zakljucka da crne rupe nisu vecne. No to je prica o rupama :))
bele rupe su hipoteticki objekti iz kojih be se emitovalo zracenje, bez ikakve apsorpcije, no to je isti slucaj eksplozije crne rupe.

Postoji knjizica u kojoj se ta mogucnost razmatra kao ravnopravna( tj gde se postojanje crnih rupa vezuje automatski za postojanje belih rupa), i to je

"novikov,fomenko,dubrovin : savremena geometrija 1",
kako sam ja skopcao, one se smatraju nekako dualnim, tj ako postoji jedna, postoje obe......
Ali, kao sto si vec rekao, to je prica o rupama..........
Pozdrav
 
Antigravitacija ili Ajnstajnova konstanta nije jos uvek poznata da li postoji. Ako postoji svemir ce se zauvek siriti tj. zavrsice se sve u ledu ("raju"), a ako ne svemir se kolabirati tj. zavrsice se sve u vatri ("paklu"). Sam Ajnstajn je rakao da je to bila njegova najveca greska (on nikako nije gresio). U savremenoj fizici postoje odr. misljenja da ona zaista postoji
 
"Nažalost, nije bilo tako jednostavno naprosto
odbaciti kosmološku konstantu, budući da se sve
što doprinosi gustini energije vakuuma
ponaša kao kosmološka konstanta."
S. Weinberg

Moderna kosmologija je, možemo reći, počela Ajnštajnovim referatom iz 1917. pod nazivom “Kosmološka razmatranja o opštoj teoriji relativnosti”. U svom razmatranju o Vasioni kao celini, Ajnštajn se, pre svega, držao svoje skoro nastale teorije relativnosti, kao i Mahovog načela inercije i Njutn-Poasonove relacije . Rezultat koji je dobio bio je iznenađujući, sve je ukazivalo da Vasiona mora da se širi da se ne bi urušila u samu sebe pod dejstvom gravitacije. Rezultati su bili u nesaglasnosti sa trenutno raspoloživim posmatračkim rezultatima tako da je Ajnštajn ‘jednostavno’ prepravio svoju prvobitno dobijenu jednačinu. Uvedena je u igru kosmološka konstanta, označena grčkim slovom lambda, da bi se suprostavila gravitaciji i održala statičnost Vasione. Jednačina sa kosmološkom konstantom davala je vrlo povoljna rešenja i rezultati su se slagali sa trenutno raspoloživim posmatračkim rezultatima, lambda je bila tako podešena da je njen uticaj primetan tek na velikim udaljenostima, tako da je jednačina i dalje davala vrlo dobre rezultate u opisivanju lokalnih pojava kao što je kretanje planeta. Ova modifikovana jednačina predstavljala je prvi matematički model Vasione kao celine. U ovom modelu Vasiona je statična, loptastog oblika, ograničena i sa stalnom zakrivljenošću, koja je nezavisna od vremena. Ovakva Vasiona takođe je izotropna i homogena. Novo uvedeni član L na prvi pogled bio je ‘bezazlen’ međutim on je, kako ćemo kasnije videti, tesno povezan sa ‘prečnikom’ Vasione.
Ajnštajnu se kosmološka konstanta od početka nije dopadala, međutim, možemo reći da je neku satisfakciju dobio iz svojstva da je pri nultoj prosečnoj gustini mase i nultoj L jednačina (2) bez rešenja tj. da se jednačina ne može primeniti na Vasionu koja ne sadrži materiju.
Te iste godine, mada nešto ranije, Vilem De Siter je takođe objavio rad o kosmologiji. De Siter je bio Ajnštajnov sledbenik koji se u to vreme, pored Ernefesta i Lorenca, bavio doterivanjem Ajnštajnove tvorevine. U svom radu De Siter je međutim dobio drugačije rešenje Ajnštajnove jednačine . Ovo rešenje dopuštalo je postojanje Vasione bez ikakve materije, ali još značajnije je to što u slučaju da materija postoji Vasiona nije statična. U ovom slučaju postojala bi neka sila koja sve mase gura jedne od drugih, efekat bi bio primetan i značajan samo na velikim udaljenostima. Rešenje do kojeg je došao De Siter nije bilo potkovano posmatračkim rezultatima.
Početak kraja kosmološke konstante mogao se naslutiti te iste 1917. kada je Vestoa Sliter posmatrajući spiralne magline i njihove spektre došao do rezultata da postoji znatan pomak ka crvenom u spektru tih maglina. Rezultati do kojih je došao Sliter izračunavajući brzine ovih maglina pomoću Doplerovog efekta bili su ustvari dokaz o širenju Vasione, međutim tada se još verovalo da su spiralne magline deo naše Vasione (drugih nije ni bilo), a ne zasebne galaksije.

Edvin Habl je bio taj čiji je rad doneo finalni udarac kosmološkoj konstanti. Henrijeta Livit je astronomiji podarila prvo ‘standardno merilo’ za merenje udaljenosti. Ona je posmatrajući cefeide (zvezde promenljivog sjaja) pronašla zavisnost između perioda i prividne magnitude, a uvodeći pratpostavku da ista zavisnost postoji i između perioda i apsolutne magnitude, izvela zavisnost udaljenosti od perioda. Radovima Slitera i Livitove Habl je imao sve što mu je bilo potrebno da otkrije širenje Vasione. Habl je posmatrajući jednu od maglina (Andromedinu galaksiju) pronašao cefeidnu promenljivu u toj maglini i na osnovu crvenog pomaka i udaljenosti zaključio da se Andromedina maglina nalazi na 900000 svetlosnih godina od nas. Odmah je bilo jasno da je to objekat koji se NE nalazi u našem kosmosu. Daljim posmatranjima pronađeno je još mnoštvo, sada možemo reći, galaksija koje su vrlo udaljene od nas i koje se kreću velikim brzinama. Habl je došao do otkrića da postoji linearna zavisnost između brzine udaljavanja i udaljenosti galaksije od nas. Koeficijent proporcionalnosti naziva se Hablova konstanta ( ) i jedan je od elementarnih ‘brojeva’ u astronomiji i kosmologiji. 1931 kada su svi rezultati očigledno pokazivali nestatičnost Vasione Ajnštajn se formalno odrekao kosmološke konstante i ‘izbacio’ je iz svoje jednačIne.

Kosmološka konstanta je izbačena iz Ajnštajnove jednačine na sličan način na koji je i došla u jednačinu, zahvalnošću posmatračkih rezultata. Dugi niz godina kosmološka konstanta se ‘vukla’ kroz radove o kosmologiji, ali samo bi na trenutke sinula neka nova zamisao o njoj, pa bi se opet izgubila, pa ... jednostavno nije bilo odgovarajućih eksperimenata koji bi proverili nastale teorije.
Teorija Velikog praska opšte je prihvaćena, razvijeni su mnogi modeli Vasione, pronađeno je pozadinsko zračenje, ... Alen Gut je 1980. postavio inflatornu teoriju Vasione, po kojoj je se Vasiona eksponencijanlo širila neposredno posle Velikog praska, a zatim je, posle nekog vremena, nastavila da se širi konstantnom stopom. To eksponencijalno širenje izravnalo je svaku moguću prostornu zakrivljenost te je iz ove teorije sledilo da živimo u ravnoj (euklidskoj) Vasioni. Međutim nijedan eksperiment nije pokazao da u trenutno opservabilnoj vasioni postoji dovoljno materije (kritična masa) da bi ‘izravnalo’ prostor tako da se pojavio termin ‘tamna energija’ koji je okrivljen za ravan prostor. Upravo ta ‘tamna energija’ i slični nedostaci teorijama ponovo su, krajem XX veka probudili interesovanje za kosmološku konstantu, ali ovaj put, čini se, znatno uspešnije.
 
:arrow: Problem je u sukobu matematike i fizike! Matematika sve dozvoljava pa i da se stavljaju "-" znakovi kao resenja, dok osnovu fizickih pojava odredjuju pocetni i granicni uslovi. Time se fizika ogradjuje od mnogih matematickih "cudesnih svetova". E sad, ako neko bas omasi i stavi "-" tamo gde ne treba ... pa eto polemike i podloge za SF stivo.
Mada, antigravitacija je teorijski mozda mogla da nastane da su uslovi nastanka univerzuma bili drugaciji... samo, mi bi tad govorili o gravitaciji koja je "normalno" odbojna i trazili onu drugu, neverovatnu... "privlacnu". :idea:
 
SrkiLee:
:arrow: Problem je u sukobu matematike i fizike! Matematika sve dozvoljava pa i da se stavljaju "-" znakovi kao resenja, dok osnovu fizickih pojava odredjuju pocetni i granicni uslovi. Time se fizika ogradjuje od mnogih matematickih "cudesnih svetova". E sad, ako neko bas omasi i stavi "-" tamo gde ne treba ... pa eto polemike i podloge za SF stivo.
Mada, antigravitacija je teorijski mozda mogla da nastane da su uslovi nastanka univerzuma bili drugaciji... samo, mi bi tad govorili o gravitaciji koja je "normalno" odbojna i trazili onu drugu, neverovatnu... "privlacnu". :idea:

Gravitacija, cak i u ovom nasem realnom svetu (ne nekom zamisljenom , sf svetu) ne mora biti samo privlacna,(u uobicajenom smislu svakako jeste), ali ako se posmatra velika grupa nebeskih tela, ili mnogo galaksija , moguce je da se one vremenom udaljavaju iako izmedju svaka dva pojedinacna tela unutar tih sistema postoji ona obicna, privlacna, sila.
T.j. kao posledica, postoji mogucnost da se kosmos siri.
Mada, sirenje kosmosa ne mora da se pripisuje gravitaciji, sigurno da postoje i drugacije interpretacije te mogunosti( npr nehomogenost vremena,....), i u tom slucaju gravitacija ostaje ona stara, samo privlacna.
Pozdrav
 

Back
Top