Secanje

Dusa ti je bila

Dusa ti je bila
otvorena, svijetla
tako da ne mogoh
nikad u nju uci.
Okusah precace
uzane, prolaze
strme i opasne...
A tvojoj se dusi
pristupiti moglo
putima sirokim.
Spremih ljestve vitke
- zidine visoke
sanjah kako prijece
pristup tvojoj dusi -
ali tvoja dusa
bijase bez straze,
zidova i plota.
Trazio sam k tebi
uska vrata duse,
al dusa ti bjese
slobodna toliko
da nikakvih vrata
na njoj nije bilo.
Gdje je pocinjala?
Svrsavala gdje je?
I ostadoh tako
zauvijek sjedeci
tu, na zagonetnom
pragu tvoje duse.



Pedro Salinas
 
giphy.gif
giphy.webp
giphy.gif
 
Oduvjek i zauvjek - svoj i niciji

Nisam ja niciji,
oduvjek i zauvjek svoj,
onako sam, usput,
od Zvjezda sazdan
i Nebom prozet,
svratio u vase zivote,
pokucao na vasa vrata
sazdana od " ljepote i dobrote",
vidio i cuo
osjetio i predosjetio,
sve sto sam zelio, htio, smio,
a smio sam...smio sam od svih vise
od mnogih bolje
s puno zelje i volje,
s premalo sujete i lukavstva
za ove puteve sto do nikud vode.

Smio sam, i htio sam
svoj bio, svoj ostao,
onako sam, usput, samo svratio
da vam kazem da se zivjeti moze
i ljepse i bolje.

Da vam, onako uz mnogo sjete i
poneki osmjeh,
pokazem kako se prasta, postuje i voli.
I ne, nemojte me danas svojatati
nemojte za mnom plakati
nemojte me...danas voljeti,
kasno, kasno je za sve,
sve se to dalo mnogo pr'je.

Govorio sam, nije da nisam,
ocima vise, nego rjecima,
djelima vise nego osmjesima,
vapio, trazio, nadao se
da ono malo, izgubljeno djete
sa neke druge planete
sto vi ljudi Ljubavlju zovete
prezivjeti moze, opstati,
u tom vasem svjetu sazdanom
od "ljepote i dobrote" ,
da mu necu suze gledati,
da ga necu zalud tjesiti,
da cu ga uspjeti od svih odbraniti.
I ne, nisam mogao,
nisam uspeo,
taj svjet je svjet u kojem ne opstaje
nista sto je dusom posijano,
nista sto je Suncem ogrijano,
nista sto je iskrenoscu zalivano.

Tu, medju vama, bez vida i sluha,
za mene malog, mjesta nije bilo.
Samo sam, usput, s namjerom nenamjerno
neke od vas sobom okrznuo,
neke od vas ogrijao svjetloscu
neprolaznih vatri pravednih,
i ne zamjerite, od mene bjese dosta,
ja sam svoj bio...svoj i osta.

Jos cu vam jednom samo reci,
prost je put ka sreci,
uzalud trazite oko sebe,
sve sto vam treba, srce u sebi krije,
sve tajne ono ce vam reci.

I...ne dirajte to malo djete s druge planete,
ne tjerajte ga u vjecni plac,
Ljubav je bila i bice
i melem ...i mac!
Sjetite se, kad cvjet zgazite,
korovu mjesta dajete,
ne zaboravite, mene nema,
ali sam tu...smjesim se,
i biljezim svaku rjec, korak svaki,
skupljam suze ociju mojih ukradenih,
i jednog cu dana u poplavu da ih srucim
s osmjehom gledajuci
kako placu oni koji tudje suze
nikada vidjeli nisu,
oni koji ni moje oci gledali nisu,
a kazu...voljeli su.

I ne, niciji ja nisam bio,
odavde sam, sa Zvjezda, do vas dosao,
tu sam se i vratio,
tu mi je dom oduvjk i bio.

Zbogom sad, svjete, znani i neznani,
i...ne vucite me vise medj' vas.
Onaj ko volio nije, u Ljubavi neka
ne trazi spas!

Zbogom, "dobri i lijepi" svjete,
meni je ovde sasvim dobro,
svoj sam na svome,
s osmjehom vjecnim, vjecno djete,
cuvar sam necijih snova
a za druge samo...usputni prolaznik
sto je zalutao na vasa vrata
ni sam ne znajuci zasto i kako,
nekoga sam sobom ovlas tak'o,
nekoga naucio svemu sto sam znao,
malo sam trazio, a mnogo dao.
I ne zaboravite, tu sam ja,
u nekoj Zvjezdi,
cvjetu, vjetru, kisnoj kapi
zamahu leptirovih krila,
poju ptice u rujnu zoru,
ne hval'te se u prazno
da ste me znali, imali, voljeli,
svu sam ja Ljubav u oko stavio
u dusu usjekao
i sa sobom, na dalek put do beskraja,
u nezaborav ponio. "

N.
 
"Ništa tako lako ne potseća da zaboraviti nije teško, kao jesen.
Gde god se okrenem, oko mene, zaborav.
I ništa me tako prosto ne čini glupim, kao novembar.
Glup sam, ne znam da se sve zaboravlja.Jesam.
Samo se sklonite od mene, želim glup ostati.
I ne pitajte me svake jeseni ista pitanja i ne izvlačite me
iz moje tišine, iz mog glupog nezaborava.
Lepo je što vi zaboravljate, ima nade da ćete zaboraviti i na mene.
Sledeće jeseni, ]sledećeg novembra, sledećeg života.
Ništa tako glasno ne potseća na naopak poredak reči
u rečenici, kao jesen.
I ništa tako jasno ne ispisuje istine, kao novembri.
Čemu reči u jesen, pitanja i potpitanja,
ako je leto tišine davno iza nas."
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top