Za albanski jezik na Britannici piše:
Albanian shows no obvious close affinity to any other Indo-European language; it is plainly the sole modern survivor of its own subgroup. It seems likely, however, that in very early times the Balto-Slavic group was its nearest of kin.
To se izvrsno poklapa sa teorijom o tračkom jeziku i baltoslovenskoj lingvističkoj povezanosti sa njim.
Svi ovi paleobalkanski jezici su srodni albanskom kroz tu baltoslovensku vezu, ali nije albanski proizašao iz njih.
Kasnije dolazi onaj jezik seoba u 6. vijeku kao lingua franca i spaja međusobno srodne jezike u jedan, isto kao što je i latinski kao lingua franca spojio srodne jezike na Apeninima za vrijeme Rima. Htio sam jednom da napišem kako zbog toga smatram da je latinski vještački stvoren jezik jer je nastao na toliko malom prostoru, a uspostavio se na velikom prostoru srodnih jezika jer je lakoća sporazumjevanja između srodnih govornika upravo tome i doprinijela + rimska birokratija. Tako je možda i ovaj lingua franca Avarskog kaganata nastao u nekom kulturnom središtu kao što je i latinski nastao u Rimu i proširo se govorom onako kako sam opisao na početku.
Evo primjer srpsko-hrvatski je trebao biti lingua franca ali nije uspio.... Iz jednog od razloga što lingua franca jezici vokabularno teže ka siromašnijem opusu, jer kako je istočnohercegovački uzet kao medijan, ostali naglasci poput ikavskog ili druga narečja poput čakavskog teže ka nestajanju. Tako su nestali i apeninski govori jer je latinski uzet kao medijan, i paleobalkanski jer je slovenski uzet kao medijan. Ili bolje rečeno nešto je nestalo, a nešto asimilirano.
Mene zanima otkuda ta baltoslovenska veza na Balkanu, i kako se ona uklapa sa "albanskim starosjediocima" i "slovenskim došljacima".