1.moj zivot-moja stvar,sa sve prosloscu...
zivim zivot tako da se ne kajem,te sam sve sto sam radila ili ne,svesno odlucila i u datom momentu to mi je delovalo kao prava odluka,te nemam razloga zasto da proslost krijem...
mada,ne znam zasto bih ikome pricala o svojoj proslosti,to je nesto moje...ali belance zna ceo moj zivot(e to je fora,kad ste prvo drugovi,pa omletici :wink
,tako da je ta prica gotova...
2.ako sam nekoga volela-DRUGARSTVA nema...
naime,ako postoji ljubavi i niko nikoga ne povredi ali zbog nekog razloga niste vise zajedno,ja cu toj osobi uvek biti prijatelj i uvek tu za njega,ali mi ne pada na pamet da se druzimo,izlazimo,etc.
ako su drugi razlozi raskida,nema se o cemu pricati...
ako nije bilo ljubavi,vec samo da mi je do tog nekog stalo kao osobe i jako mi je drag,ponudila bih mu drugarstvo,ali bih potpuno razumela ako ga ne prihvati....
ne pada mi na pamet da se nekome namecem,svako ima pravo na svoje odluke...
3.jedan od njih mi je sada jedan od najboljih drugova i cak se moj dragi i on bas ok slazu...
a ostali,tu i tamo,zavisi od perioda zivota...ili ako "naletimo" jedno na drugo pa se setimo da bi mogli na kafu itd.
eto!