Aktuelne izlozbe, desavanja...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
sosa-640x480.jpg


Otvaranjem izložbe radova pod imenom „Al’ ima ljubavi moje“ Ivana Hadži Zdravkovića Sose u Paviljonu u Tvrđavi, u četvrtak 25. oktobra u 19 sati, biće obeležena petogodišnjica smrti jednog od najvećih i najproduktivnijih niških stvaralaca. Sosa se bavio filmom, fotografijom, televizijom, edukacijom i bio prvi Nišlija koji je završio Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu. Autor ove postavke je njegova ćerka, arheolog Ivana Zdravković.
Uz fotografiju od detinjstva
Ivan Hadži Zdravković rođen je u Nišu 15. septembra 1952. godine, a već od svoje petnaeste godine, još dok je bio đak osnovne škole, kroz foto i kino sekcije počeo je da se bavi fotografijom i amaterskim filmom.Otvaranjem izložbe radova pod imenom „Al’ ima ljubavi moje“ Ivana Hadži Zdravkovića Sose u Paviljonu u Tvrđavi, u četvrtak 25. oktobra u 19 sati, biće obeležena petogodišnjica smrti jednog od najvećih i najproduktivnijih niških stvaralaca. Sosa se bavio filmom, fotografijom, televizijom, edukacijom i bio prvi Nišlija koji je završio Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu. Autor ove postavke je njegova ćerka, arheolog Ivana Zdravković.
Uz fotografiju od detinjstva
Ivan Hadži Zdravković rođen je u Nišu 15. septembra 1952. godine, a već od svoje petnaeste godine, još dok je bio đak osnovne škole, kroz foto i kino sekcije počeo je da se bavi fotografijom i amaterskim filmom.

sosa-1.jpg


Al’ ima ljubavi moje
Izložba radova Ivana Hadži Zdravkovića Sose, koja će biti otvorena u četvrtak, 25. oktobra u 19 sati u Paviljonu u Tvrđavi, ima nekoliko tematskih celina, jer hronološki prati njegov rad.

Radove je prikupila i postavku osmislila arheolog Ivana Zdravković, Sosina kćerka, a sam naziv izložbe deo je pesme Branka Miljkovića, „Propovedanje ljubavi“ koja počinje stihovima:

„Nema mene al’ ima ljubavi moje“…

Izložba će biti otvorena do 15. novembra, a suorganizator je Galerija savremene likovne umetnosti Niš.

Izvor Niške vesti
 
msub-usce.jpg


- - - - - - - - - -

Muzej savremene umetnosti u Beogradu obeležava 20. oktobra 53 godine od osnivanja – godinu dana nakon što je ponovo otvoren posle desetogodišnje pauze zbog rekonstrukcije.

Povodom 53. godišnjice, ulaz u MSUB biće besplatan, a tokom dana biće organizovane radionice Dečjeg i Omladinskog kluba, dok su za najmlađe posetioce - buduću vernu publiku i učesnike umetničke scene, najavljeni pokloni.

Posetioci će, uz deo izložbe “Sekvence” na prvom i drugom nivou, moći da pogledaju na preostala tri nivoa deo retrospektivne izložbe Ilije Šoškića “Akcione forme”, čiji je drugi segment priređen istovremeno u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu. Takođe, u Salonu MSUB-u biće organizovane filmske projekcije u okviru izložbe “Projektor” Dušice Dražić i Vima Jansena.

MSUB je svečano otvoren 20. oktobra 1965. godine, a njegova zbirka tada je brojala oko 3.000 dela.

Istog dana, u isto vreme, 52 godine kasnije - 20. oktobra 2017. godine, MSUB je otvorio vrata za publiku nakon što je deset godina bio u procesu rekonstrukcije i adaptacije zgrade na Ušću.

Dela iz muzejske kolekcije, čiji je broj dostigao oko 8.500, predstavljena su bila proteklih godinu dana na izložbi “Sekvence. Umetnost Jugoslavije i Srbije iz zbirki Muzeja savremene umetnosti”. Autor postavke, dr Dejan Sretenović, u saradnji sa kustosima Mišelom Blanušom i dr Zoranom Erićem, osmislio je prikaz razvoja umetnosti na području Srbije i Jugoslavije u periodu od početka 20. veka do danas.

U toku sedmodnevnog 24-časovnog otvaranja, izložbu je obišlo 50.000 posetilaca.

Prošlog vikenda u MSUB-u je otvorena i prva retrospektivna izložba u obnovljenoj zgradi – “Akcione forme” Ilije Šoškića, koja prikazuje 50 godina stvaralaštva tog umetnika. Izložba je prvi zajednički projekat MSUB-a i MSUV-a, a biće otvorena do kraja decembra.

MSUB je tokom protekle godine organizovao predavanja, razgovore i predstavljanja umetnika, kao i edukativne radionice. Priređivana su javna i stručna vođenja kroz izložbu “Sekvence”, kao i poseban program - serija razgovora i predavanja “Priče o Sekvencama” u okviru koje su kustosi muzejskih zbirki upoznavali publiku sa najznačajnijim događajima, pojavama i ličnostima srpske i jugoslovenske umetnosti 20. i 21. veka.

Kao važnu aktivnost, MSUB navodi i radni sastanak koji je održan u maju ove godine sa stručnjacima u oblasti zaštite umetničkog nasleđa 20. i 21. veka, iniciran radi pospešivanja međuinstitucionalne saradnja i pronalaženja modela za bolji rad i dostizanje visokih standarda profesije.

Takođe, ponovo je pokrenut program MSUBioskop, u okviru kojeg su održane projekcije dokumentarnog filma “Maj 68, čudnovato proleće”, “Montažna groznica” i razgovor sa autorima Pavlom Levijem i Srđanom Kečom, zatim filmovi Zorana Popovića “Struggle in New York / Borba u Njujorku” i “Portret moje majke” Milice Tomić. Takođe, u okviru filmskog programa, prikazana je posebna selekcija filmova Meteori Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Beldocs.

U okviru saradnje sa kustoskim kursom Šta Kustosiranje može/treba da bude?, u MSUB-u je održan niz perdavanja međunardnih kustosa i stručnjaka u oblasti savremene umetnosti.

Zahvaljujući saradnji sa Beogradskom filharmonijom, u MSUB-u su nastupali dirigent Hajnc Karl Gruber, sopran Branislava Podrumac i dirigent Urs Gabriel Felc. Tokom otvaranja, održani su i nastupi džez kvartet Four Plus, DJ-a Bobana Petronija i DJ-a Sonje Pavlice, a Muzej je ugostio i igračku kompaniju Dresden Frankfurt Dance i Balet Hongkonga.

Više puta je u okviru izložbe “Sekvence” izveden performans Dah teatra “Žene DADE - Jedna moguća izložba”.

*Foto: Bojana Janjić

(SEEcult.org)
 
Dukiću i nagrada publike 29. Memorijala Nadežde Petrović

Nagradu publike 29. Memorijala Nadežde Petrović u Čačku dobio je Davor Dukić, koji je ranije već osvojio i nagradu Umetničke galerije “Nadežda Petrović”, a obe podrazumevaju samostalnu izložbu.

Proglašenjem dobitnika nagrade publike i promocijom dvotomnog kataloga izložbe “Limited”, 2. novembra zatvoren je 29. Memorijal Nadežde Petrović, koji su osmislili Uroš Đurić, Mihael Milunović i Vuk Vidor kao imaginarni sajam umetnosti sa tri galerije u kojima su predstavili odabrane umetnike.

U završnici Memorijala predstavljen je i dvotomni katalog izložbe, od kojih je jedan deo posvećen samoj izložbi, konceptu i umetnicima koji izlažu, a drugi koautorima, odnosno koselektorima 29. Memorijala i njihovom umetničkom opusu. O tim publikacijama govorili su v.d. direktora UG “Nadežda Petrović” Aleksandar Dačić i Uroš Đurić, kao predstavnik selektorskog tima izložbe “Limited”.

29-memorijal-nadezde-petrovic-katalog-urosdjuric-dacic.jpg


Publika je tokom izložbe imala priliku da pogleda radove 12 umetnika koje bi Đurić, Milunović i Vidor predstavili na nekom prestižnom sajmu umetnosti kada bi bili u ulozi galerista.

Dobitnik nagrade publike Davor Dukić jedan je od umetnika koje je predstavio Milunović u svojoj imaginarnoj galeriji Milunović Modern, uz radove Milana Hrnjazovića, Petra Mirkovića i Aleksandra Todorovića.

Dukić je na otvranju 29. Memorijala dobio i nagradu Umetničke galerije “Nadežda Petrović”, na osnovu odluke žirija koji su činili Zoran Erić, Slađana Petrović Varagić i Daniel Mikić.

Nagradu 29. Memorijala Nadežde Petrović žiri je dodelio Marku Markoviću, koji se predstavio u celini Đurić Contemporary, uz Aleksandra Dimitrijevića, Milorada Stajčića i Aleksandra Jestrovića Jamesdina.

Treću celinu izložbe (Vidor Project) čine radovi Marka Velka, Marte Jovanović, Ivane Bašić i Đorđa Ozbolta.

29-memorijal-nadezde-petrovic-katalog-uros-djuric-dacic.jpg


Na osnovu glasova publike, na drugom mestu našao se Aleksandar Todorović, a na trećem Aleksandar Jestrović Jamesdin.

U 60-godišnjoj istoriji Memorijala Nadežde Petrović, inače, samo nekoliko puta se dogodilo da je isti umetnik dobitnik dve nagrade, a to su do sada bili France Mihelič (5. Memorijal), Nikola Gvozdenović (7. Memorijal), Vladimiri Veličković (10. Memorijal), Ferdinand Kulmer (14. Memorijal), Andreaž Šalamun (15. Memorijal), Milan Blanuša (17. Memorijal), Jovan Čekić (19. Memorijal), Čedomir Vasić (20. Memorijal) i Nevena Hadži Jovančić (26. Memorijal).

(SEEcult.org)
 
U Domu Jevrema Grujica u Svetogorskoj 17,otvorena je izlozba Carobna Milena
Predstavljeno preko 40 dela nase cuvene slikarke Milene Pavlovic -Barili
Izložba će trajati od 7.11 2018.do 31. marta 2019.
Radno vreme Doma Jevrema Grujića je četvrtkom i petkom 15-20h i subotom i nedeljom 11-16h, sa vođenim turama na svakih sat vremena.

hJKk9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTXpJN01EQV8vMzFkMjZjMDZkM2IwZDFhNjhmMDNhMzE1NmNjNDc3NTEuanBlZ5GTAs0CQgCBoTAB
 
Han van Megeren – priča o najvećoj umetničkoj prevari 20. veka

U periodu od jula do decembra 1945. godine Han van Megeren slikao je svoj poslednji falsifikat. U pitanju je kompozicija poznata kao „Mladi Isus u hramu“, urađena u stilu značajnog holandskog slikara Johanesa Vermera.
Niti je ova slika nastajala u tajnosti niti je njen tvorac u to vreme bio nepoznata i anonimna ličnost, kako bi se to moglo očekivati uzimajući u obzir prirodu njegovog zanata. Naprotiv, izradu slike pratili su svedoci koje je imenovao sud i reporteri zahvaljujući kojima je ime Hana van Megerena postalo dobro poznato široj javnosti. U pitanju je bio sudski proces povodom jedne od najuzbudljivijih umetničkih prevara 20. veka.

Tokom dve godine, koliko je proces trajao, Van Megeren je, paradoksalno, istovremeno dokazivao i svoju nevinost i svoju krivicu.

Van Megeren pre Van Megerena

Priča o verovatno najpoznatijem i najgenijalnijem holandskom falsifikatoru počinje 10. oktobra 1889. godine u Deventeru. Još kao mali pokazivao je sklonost ka slikarstvu, što nije bilo po volji njegovom ocu koji je činio sve ne bi li ga u tome obeshrabrio. Mladi Han van Megeren upoznaće Bartusa Kortelinga, nastavnika i slikara, koji će mu neko vreme biti mentor i imati značajan uticaj na njega. Korteling je bio fasciniran delom Johanesa Vermera i proveo je dosta vremena objašnjavajući Hanu Vermerovu tehniku i stil, učeći ga čak kako da spravlja boje poput ovog velikog majstora.Izgledalo je da njegova slikarska karijera dobro napreduje, međutim, kritičari su mu posle nekog vremena postali mnogo manje blagonakloni. Zamerali su mu da je previše fokusiran na dela starih majstora i isuviše pod uticajem njihovog stila, osporavali mu talenat i originalnost, a njegov dar smatrali ograničenim jedino na imitiranje i kopiranje. Van

Megerena su oštre kritike veoma pogodile. Žestoko se branio, ali posledica je bila samo dalje gubljenje reputacije i simpatija kritičara. Ozlojeđen, povlači se na jug Francuske, čvrsto rešen da se osveti za nepravdu koju je smatrao da mu je naneta i dokaže svoju vrednost. Tako počinje druga faza u njegovom životu, koja će ga naposletku i proslaviti.

meegeren_at_58.jpg


imitiranje i kopiranje. Van

Megerena su oštre kritike veoma pogodile. Žestoko se branio, ali posledica je bila samo dalje gubljenje reputacije i simpatija kritičara. Ozlojeđen, povlači se na jug Francuske, čvrsto rešen da se osveti za nepravdu koju je smatrao da mu je naneta i dokaže svoju vrednost. Tako počinje druga faza u njegovom životu, koja će ga naposletku i proslaviti.

Karijera falsifikatora
Ono što je Van Megeren imao na umu bilo je stvaranje savršenih falsifikata. Kao slikara koga će falsifikovati odabrao je Johanesa Vermera.

Imao je više razloga za ovaj odabir. Jedan od njih je bila činjenica da je već bio dobro upoznat sa Vermerovim stilom i tehnikom zahvaljujući svom mentoru Kortelingu. Drugi razlog je bio veoma mali broj slika pripisivanih Vermeru. Njegov opus je činio svega jednu desetinu opusa njegovog savremenika Rembranta. Mnogi istoričari umetnosti su ostavljali mogućnost postojanja još Vermerovih radova i teško da bi ikome bilo sumnjivo ako bi oni počeli da se „otkrivaju“.

ScreenShot2014-09-23at11.16.59AM.png


Ne prepuštajući ništa slučaju, u periodu od 1932. do 1937. godine Van Megeren brižljivo izučava Vermerov život i delo. U cilju stvaranja što vernijih falsifikata, koristio je sedamnaestovekovna platna i sam pravio boje na isti način i uz pomoć istih materijala kao i Vermer. Samostalno je izrađivao čak i četkice, koristeći pritom jazavčevu dlaku.

S obzirom na to da je uljanim bojama potrebno nekoliko decenija da se u potpunosti osuše, najveći izazov bilo je napraviti slike koje će izgledati kao da su oko tri veka stare. I taj problem je uspeo da reši, nakon dosta eksperimentisanja. Dodavao je fenol formaldehid, sintetsku smolu, u svoje boje, a slike bi pekao pri određenoj temperaturi. Naposletku, prelazio je valjkom preko slike da stvori sitne naprsline u nanosu boje. Na ovaj način stvarao je veoma uverljive slike.

U početku se striktno držao tipičnih Vermerovih tema, slikajući uglavnom enterijere sa scenama iz građanskog života.

VanMeegeren_The_Disciples_at_Emmaus.jpg


Ubrzo se odlučuje na rizik. Slika „Večeru u Emausu“, inspirisanu Karavađom, ali u Vermerovom stilu. Vermer nikad nije naslikao ovako nešto, ali su slike iz njegove rane faze odavale uticaj Karavađa.

Postojanje jedne takve slike nije bilo nemoguće. Van Megerenova ambicija ionako nije bila da samo kopira stare majstore, već da stvori slike kojima će moći da im parira. Slikajući „Večeru u Emausu“ to je i uspeo. Kritičari, stručnjaci, kolekcionari, ljubitelji umetnosti, svi su naseli na njegovu prevaru. Jedan od najautoritativnijih stručnjaka tog doba, Abraham Bredius, ushićeno je pisao o ovom „otkriću“, čak nazivajući „Večeru u Emausu“ Vermerovim remek-delom.Jedan Van Megerenov falsifikat dospeo je u posed Hermana Geringa. U pitanju je delo „Hrist i preljubnica“. U zamenu za njega Gering je dao 137 originalnih slika, koje su većinom bile opljačkane tokom nacističke okupacije Holandije. Smatrao je ovu sliku najvrednijom u svojoj kolekciji i sa ponosom je isticao, ni ne sluteći da je u pitanju falsifikat.

ScreenShot2014-09-23at3.01.57PM.png


Na Van Megerenovu nesreću, Gering je brižljivo beležio sve podatke koji su se ticali kupovine i nabavke slika za njegovu kolekciju. Nakon rata, policiji nije bilo teško da, služeći se tim podacima, dođe do Hana van Megerena. Optužen je za prodaju holandskog kulturnog blaga okupatorima. Suočen sa mogućnošću da bude osuđen za kolaboracionizam, za koji se mogla dobiti i smrtna kazna, Van Megeren odlučuje sve da prizna.

Od izdajnika do nacionalnog heroja
„Slika u Geringovom posedu nije, kao što vi mislite, Vermerova, već Van Megerenova!“, izjavljuje policiji 1945. godine. „Ja sam je naslikao!“

Niko mu nije verovao. Kako je moguće da je uspeo da proizvede tako verodostojan i kvalitetan falsifikat? Van Megeren predlaže da naslika još jednog „Vermera“ i time dokaže da govori istinu. Sud na ovo pristaje, a rezultat je slika „Mladi Isus u hramu“, koja je razvejala sve sumnje povodom pravog autorstva slika koje su dotad pogrešno pripisivane Vermeru.

Van Megeren je oslobođen pređašnjih optužbi za prodaju holandskog kulturnog blaga okupatorima, s obzirom na to da je u pitanju bio falsifikat. Stekao je veliku popularnost tokom sudskog procesa kao čovek koji je nasamario Geringa. Situaciju je dobro iskoristio u svoju korist, tvrdeći da mu je motiv za prevaru Geringa bio da sačuva originalna umetnička dela. Najzad, dobio je onih 137 slika u zamenu za „Hrista i preljubnicu“.

Od izdajnika i kolaboracioniste postao je nacionalni heroj. Naposletku mu je suđeno kao falsifikatoru, za šta je dobio minimalnu kaznu od godinu dana zatvora. Međutim, nikada nije odslužio ni dan svoje kazne. Preminuo je mesec dana nakon presude, 30. decembra 1947. godine od posledica dva srčana udara.



Slika je prodata za 550,000 nekadašnjih holandskih guldena, što danas iznosi oko četiti miliona dolara.

Van Megeren je nastavio da slika falsifikate na način kako je to učinio sa „Večerom u Emausu“. Svi su prodavani po cenama koje danas iznose više miliona dolara.
 
san-o-mileni.jpg


O Mileni Pavlović Barili i sudbini umetnika

Dokumentarno-poetska predstava “San o Mileni”, u režiji i dramaturgiji Jelene Bogavac, biće premijerno izvedena 17. decembra u Centru za kulturu Požarevac, u rodnom gradu Milene Pavlović Barilli (1909-1945), slikarke, poetese, scenografkinje, ilustratorke, preteče savremene multimedijalne umetnice.

Predstava je nastala iz dokumentarnog istraživanja njene biografije u kontekstu socijalnog i političkog koncepta međuratnog perioda 20. veka u kojem je živela.

Dramaturšku matricu čine pisma, dokumenta, kritike, dnevnički zapisi, analitički tekstovi. Video rad formulisan je tako da pokriva pregršt likovnih reprodukcija, te skenova dokumenata i pisama umetnice.

“San o Mileni” definiše najvažnije životne događaje Milene Pavlović Barili, prelamajući je kroz prizmu njenih dela – zato predstava govori o Mileni jezikom simbola njene umetnosti, navodi se u najavi.

Prema rečima Jelene Bogavac, životni, emotivno racionalni, spoznajni te karijerni usponi i padovi slavne umetnice problematizuju i pokreću večite teme umetničkog puta ili puta u umetnosti – traganje, ostvarenje, život uslovljen tržištem, umetnost u raljama kapitalizma, umetnička sloboda, dihotomija nasleđa, tragika istorijskih okolnosti, svemir pojedinca, politički autizam, sudar lokalnog i globalnog, međuzavisnost ličnog i kolektivnog.Predstava je, kako je navedeno, visoko poetizovani zapis o životu i delu jedne od najzanimljivijih lokalnih umetnica koja je stekla svetsku slavu.

U predstavi igraju Tijana Višković, Aleksandra Veljković, Jovan Zdravković i Marko Panajotović.

Istraživač i stručni saradnik bio je Miodrag Kovačević, koji je i kompozitor i izvođač songova po pesmama Milene Pavlović Barili. Audio i video rad kreirao je Igor Marković, a scenu i kostime Aleksandar Kovačević.

(SEEcult.org)

 
Autor izložbe: Danijela Purešević

Umetnici: Dejan Anđelković i Jelica Radovanović, Dejan Atanacković, Miomir Grujić Fleka, Milovan Destil Marković, Stevan Markuš, Boris Miljković, Predrag Nešković, Igor Stepančić, Jusuf Hadžifejzović

Ciklus Kritičari su izabrali je tradicionalna izložba koja se kao recepcija kritičara na savremenu likovnu i vizuelne umetnosti na našoj sceni u Likovnoj galeriji kontinuirano organizuje od 1967. godine do danas Izdanje autorke Danijele Purešević, laureata Nagrade Lazar Trifunović za 2016, istoričara umetnosti i dugogodišnjeg urednika Redakcije za kulturu Radio televizije Srbije posvećeno je istraživanju (ne)prisutnosti umetnika na našoj sceni, odnosno problemu (dis)kontinuiteta.

U uvodnom tekstu kataloga autorka kaže: … Pripremajući izložbu „Kritičari si izabrali 2019“, sa istorijske distance od dvadeset pet godina, želela sam da krenem od „studije slučaja“, podsećanja na tu izložbu, čiji su jedini tragovi crno-beli katalog i slučajno pronađen VHS snimak priloga sa 3K Televizije Beograd. Celokupni izložbeni projekat „Kritičari su izabrali 2019. posvetila sam istraživanju (ne)prisutnosti umetnika na našoj sceni, odnosno problemu (dis)kontinuiteta. Niz je uzroka (ne)prisutnosti umetnika: emigracija, eskapizam, samoizolacija, rezignacija, okrenutost goloj egzistenciji i borbi za opstanak, fizička smrt. Na uzorku izbora (ne)prisutnih umetnika ova izložba kreira imaginarnu, moguću mapu aktuelne likovne scene.

Umetnici: Dejan Anđelković i Jelica Radovanović, Dejan Atanacković, Miomir Grujić Fleka, Milovan Destil Marković, Stevan Markuš, Boris Miljković, Predrag Nešković, Igor Stepančić, Jusuf Hadžifejzović.

Kritičari su izabrali 2019

UMETNIK (NI)JE PRISUTAN

14.01-07.02.2019

12:00-20:00

Likovna Galerija
Beograd
Knez Mihailova 6

kriticari-su-izabrali-2019-umetnik-ni-je-prisutan-kcb-8.jpg
 
KAWAI.NOT
Bogdan Stefanović
17. 01. - 02. 02. 2019.

UMETNIČKI PROSTOR U10
Beograd
Kosovke Devojke 3

Kroz odbojnost prema umetničkim idejama koje su postale dominantne nakon Drugog svetskog rata, kao i načina funkcionisanja sveta u savremenom društvu, razvila se frustracija prema istim idejama koje se konstantno ponavljaju već skoro polovinu veka. Sa druge strane frustracije nalazi se dečiji um, koji svet želi da vidi van okvira i šablona, ali ne uspeva u tome. Dve dijametralno suprotne strane u jednu ruku dopunjuju jedna drugu, ali je u većini slučajeva dečiji um zarobljen frustracijom ne dozvoljavajući mu da pobegne van okvira logike i stvari nametnutih tokom godina.

Slike su produkt tih sukobljenih stanja uma koji zajedno, tokom kreativnog procesa, stvaraju meditativno stanje. Kroz slike možemo sagledati bezbrižnu energiju deteta koje kroz jednostavne crteže pokušava da odbaci sve nelagodnosti. Sam proces stvaranja može naći korelaciju u istočnjačkoj kulturi, gde postoji ideja 'puštanja' stvari: ne vezivati se ni za šta, već biti otvoren ka svemu. Sama slika nema zadatak da postavlja tzv. 'nebitna' pitanja ili da pokušava da 'pametuje'. Ona postoji sama za sebe i kroz komunikaciju sa posmatračem stvara intimni odnos, jedinstven za svaku osobu. Distorzija na samim slikama predstavlja frustraciju i ima ulogu da poremeti to bezbrižno stanje uma.

Slike su rađene u jednostavnom maniru, kroz ravne, čiste površine popunjene intenzivnim bojama. Banana kao glavni karakter ima zadatak da se nosi sa frustracijama i da nas od njih štiti.

Bogdan Stefanović je rođen u Jagodini 1993. godine. Završio je osnovne akademske studije na Fakultetu umetnosti u Nišu, odsek slikarstvo, a trenutno je na master studijama na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Svoj prvi video rad „Život" je izlagao u Beogradu i Lisabonu. Od 2015. godine je počeo da proučava kvantnu fiziku, koja mu je otvorila nova polja u razmišljanju. Takođe, 2015. je dobio nagradu Evropske mreže za digitalnu umetnost i nauku, uz pomoć koje je 2016. izlagao svoju prvu interaktivnu audio-vizuelnu instalaciju „Frequency Chamber" na prvoj 'Art and Science' izložbi u Srbiji. Pored interaktivnih instalacija bavi se i slikanjem kao glavnim medijem izražavanja.
 
Magična moda Milene Pavlović Barili

milena-pavlovic-barilli-autoportret.jpg


Veze slavne slikarke Milene Pavlović Barilli (1909–1945) sa svetskom visokom modom njenog vremena u fokusu su predavanja koje će mladi istoričar umetnosti Stefan Žarić održati 1. februara u Domu Jevrema Grujića u Beogradu, u okviru izložbe posvećene toj svestranoj umetnici, čija se ilustracija našla na naslovnoj strani američkog Voga (Vogue) u aprilu 1940. godine.

Žarić je za istraživanje o modnom stvaralaštvu Barilijeve nagrađen jubilarnom, 50. nagradom Spomen-zbirke Pavla Beljanskog za najbolji master rad u oblasti istorije umetnosti. Iz master rada “Modna ilustracija Milene Pavlović Barili”, koji je odbranio 2017. godine pod mentorstvom prof. dr Simone Čupić na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Žarić je razvio “Jednu studiju o visokoj modi i visokoj umetnosti”, u kojoj predstavlja njen opus kao modne ilustratorke. Kombinujući vekove evropske slikarske tradicije sa savremenim težnjama visoke mode, Milena Pavlović Barili ostvarila je opus jedinstven u istoriji nacionalne umetnosti, koji slavi i stvara modu kao visoku umetnost. Kroz interpolacije modnog dizajna, modne ilustracije i modne fotografije, Barilijeva je u srpsku umetnost unela kreatorske poetike Žana Patua, Koko Šanel, Pola Poarea, Elze Skjapareli, Kristobala Balensijage i mnogih drugih modnih stvaralaca koji danas čine kanon visoke mode. Žarić u studiji ukazuje da je Milena Pavlović Barilli živela i stvarala modu - od art dekoa i “ludih 20-ih” u Beogradu, preko Minhena (barokni i holivudski kostim), Pariza (visoka moda i klasična starina), pa do neoromantizma u Njujorku.

Prema navodima Žarića, stvaralaštvo Milene Pavlović Barili od Umetničke škole u Beogradu, pa do angažmana u Njujorku za američke modne časopise poput Voga, pogodno je za tumačenje kroz prizmu interdisciplinarnosti. Iako je umetnica od najranijih ostvarenja pa do smrti bila sklona prikazivanju popularne kulture i mode, prvi akademski impulsi ka proučavanju tih segmenata njenog stvaralaštva pojavljuju se tek u proteklih nekoliko godina.

milena-pavlovic-barilli-vogue.jpg
 
Izložba crteža i slika Živojina Žike Pavlovića

Izložba "Živojin Žika Pavlović, Crteži i slike" biće otvorena danas u Biblioteci
"Milutin Bojić". Autorka izložbe dr Zoja Bojić će tom prilikom održati predavanje
o likovnom stvaralaštvu Živojina Pavlovića.

18032355455c52da4a0b4d0353450871_v4_big.png


Živojin Pavlović (1933-1998) ostavio je dubok trag u srpskoj umetnosti kao filmski reditelj i književnik, a
manje je poznato da je po osnovnoj vokaciji bio upravo slikar i da je diplomirao dekorativno slikarstvo
na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.

Kao slikar je bio aktivan do 23. godine, a neka od izloženih dela će se prvi put naći pred širom publikom.
Živojin Pavlović je snimio 15 filmova i objavio 32 knjige, podsećaju iz biblioteke.

b92
 
Pariska galerija organizuje neobičnu izložbu Van Goga
Pariska galerija nudi posetiocima priliku da kao nikada pre "urone" u kolorit slavnog slikara Vinsenta Van Goga.

18841784045c72540fb5884920960183_v4_big.jpg


Galerija L`Atelier des Lumieres, naime, projektuje po zidovima i podovima digitalizovane, višeslojne verzije nekih od najpoznatijih slikarevih dela, uključujući "Zvezdanu noć" i "Groblje na kiši".

Prenoseći iluziju žubora vode uz svetlosne i zvučne efekte, šou prati raskošna zvučna kulisa.

"Hteli smo da ponudimo nešto drugačije od klasičnih muzeja, da omogućimo posetiocima da urone u slike",

rekao je direktor galerije Mišel Kuzigu, prenela je Hina.

Izložba Van Goga drugi je takav projekat ove galerije nakon izložbe Gustava Klimta 2018.

IZVOR: TANJUG NEDELJA, 24.02.2019.
 
Savremena umetnost u Golubačkoj tvrđavi

tvrdjava-golubac-fluc.jpg


Tvrđava Golubački grad, nedavno svečano otvorena posle višegodišnje rekonstrukcije, oživeće narednih mesec dana radovima 30 savremenih umetnika koji su okupljeni u istraživanju “skrivenog nasleđa”.

Izložba “Skriveno nasleđe” autorki Ljiljane Tašić i Nataše Janković, koja će biti otvorena od 6. aprila do 6. maja, rezultat je saradnje nekoliko partnera iz različitih sektora, a kako je najavljeno, prva je u nizu aktivnosti koje mogu očekivati posetioci Golubačke tvrđave.

Na izložbi savremene umetnosti u srednjovekovnoj arhitekturi Golubačke tvrđave učestvuju: Anica Vučetić, Milan Kulić, Svetlana Volic, Mario Kolarić, Miodrag Miško Petrović, Nemanja Nikolić, Vladimir Miladinović, Zdravko Joksimović, Jelena Milićević, Dimitrije Pecić, Vladimir Perić, Milan Antić, Lidija Delić, Nikola Velicki, Tamara Pajković, Marija Anđelković, Nina Todorović, Ivana Ivković, diSTRUKTURA, Vera Stevanović, Magdalena Pavlović, Nina Ivanović, Marko Vukša, Milorad Panić, Stefan Dimitrijević, Dušan Petrović, Danka Dimitrijević, Olivera Savić Popović, Slobodanka Stupar i Vladimir Milanović.

Golubačka palata postaje tako prostor života umetničkih instalacija i skulptura, crteža, grafika, slika. Svaki umetnik ponaosob intimnim narativima zamagljuje granice između percepcije i prividne stvarnosti zahvaljujući efektima vremena, emocije i slike u srednjevekovnom prostoru.

“Posetioci postaju posmatrači i učesnici dijaloga Golubačke tvrđave i njenih novih žitelja. Umetnički radovi ostvareni u različitim medijima, kao stanari tvrđave, ostavljaju svoj trag, još jednom građevini preusmeravaju svrhu i razotkrivaju njenu sasvim novu vrednost u odnosu na istorijski značaj, kao strateški važne vojne pozicije ka istoku i zapadu. Vrata koja nova Golubačka tvrđava čuva otvaraju se ka budućnosti, ka znanju, umetnosti, kulturi i odraz su metafizike svakog pojedinca koji u nju kroči i ‘baci pogled’ na Dunav koji nosi vesti”, navele su autorke izložbe.
Organizatori izložbe su: Dunavski centar za kompetenciju, Golubački grad, Centar za grafiku i vizuelna istraživanja Akademija i Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu.

(SEEcult.org)
 
Preminuo Petar Omčikus

http://www.seecult.org/sites/default/files/vesti/petar-omcikus.jpg
Slikar i akademik Petar Omčikus, jedan od osnivača Zadarske grupe i grupe Jedanaestorica, preminuo je 26. aprila u 93. godini, prenela je RTS.

Omčikus je imao više od 60 samostalnih izložbi i učestvovao na više od 170 kolektivnih.

Prva retrospektiva priređena mu je 1985. godine u Muzeju suvremene umetnosti u Beogradu, gde je 1989. godine organizovana velika retrospektivna izložba za koju je 1990. dobio “Politikinu” nagradu za slikarstvo iz Fonda "Vladislav Ribnikar". Omčikus je potom izlagao i u palati Uneska u Parizu - izložba "Petar Omčikus. Slike i skulpture" (Pierre Omcikous. Peintures et sculptures) održana je u sali "Izgubljenih koraka" početkom 1992.

U Galeriji SANU predstavio se 2012. godine retrospektivnom izložbom portreta, prvom posle 14 godina u tom izložbenom prostoru. Portreti su nastali u rasponu od više od 60 godina, a prikupljeni su iz muzejskih i privatnih zbirki širom sveta. Kako je tada Omčikus naveo, modeli su mu bili pre svega ljudi sa izraženim crtama lica, a slikao je i prijatelje, i poznate ličnosti, kao što su Ivo Andrić, Lazar Trifunović, Nikša Stipčević, Miloš Crnjanski...

Retrospektiva u Galeriji SANU organizovana je bila u saradnji sa Fondacijom “Kosara Bokšan-Petar Omčikus”, koja je otvorena krajem 2011. godine u Mihizovoj ulici na Dorćolu, u prostoru koji je Omčikus kupio od prodaje pariskog ateljea svoje supruge Kosare Bokšan (1925-2009), takođe istaknute umetnice.

Omčikus je bio redovan član Srpske akademije nauka i umetnosti od novembra 2015. godine. Dopisni član postao je 2012, a član van radnog sastava SANU 1994.

Rođen 6. oktobra 1926. u Sušaku, delu Rijeke, Omčikus se 1937. godine preselio sa porodicom u Beograd, gde je pohađao Školu za primenjene umetnosti (1941-1943), a 1945. godine primljen je na Akademiju likovnih umetnosti, u klasu prof. Ivana Tabakovića.

Omčikus je do tada, kao i njegovi prijatelji, slikao na ogromnim platnima tadašnje političke vođe (Tito, Lenjin, Marks, Engels, Staljin, Enver Hodža), koja su bila izlagana na
Palati "Albanija". Taj period, kako je navela dr Vesna Repić Ćujić u njegovoj biografiji, Omčikus je opisao kao nimalo inspirativan za njega kao mladog umetnika, a odnos prema umetnosti je ocenio kao krući i rigidniji nego u Sovjetskom Savezu. Nezadovoljan načinom školovanja na Akademiji i tadašnjim odnosom prema umetnosti, sa budućom suprugom Kosarom Bokšan i sa još šestoro kolega (Batom Mihailovićem, Mićom Popovićem, Ljubinkom Jovanović, Verom Božičković, Miletom Andrejevićem i Borom Grujićem) otišao je potom u Zadar. Boravili su i slikali živeći u napuštenoj vili pored mora, a ostali su poznati kao Zadarska grupa.

Zbog tog ekstravagantnog ispada 1947. godine izbačeni su sa Akademije u Beogradu, ali su posle intervencije ministarke prosvete Mitre Mitrović, svi vraćeni (osim Miće Popovića). Mladi buntovnici su deo naredne godine proveli radeći na pruzi Šamac–Sarajevo, gde su slikali velike kompozicije po uzoru na El Greka. Iste godine Omčikus i Kosara Bokšan su se venčali, a bili su u braku 62 godine, sve do njene smrti 21. novembra 2009.

Nakon venčanja, živeli su i radili tri godine u Rijeci, a po povratku u Beograd 1951. godine, postali su članovi grupe Jedanaestorica, u kojoj su bili i Bata Mihailović, Vera Božičković, Ljubinka Jovanović, Mileta Andrejević, Bane Bogojević, Aleksandar Božičković, Grada Aleksić, Gordana Zuber i Slava Bogojević. Grupa se raspala posle izložbe u ULUS-u.

Krajem 1951. godine Omčikus je održao prvu samostalnu izložbu u Beogradu, na kojoj je predstavio oko 80 slika.

Potom je odlučio da sa Kosarom Bokšan ode 1952. godine u Pariz na, kako je svojevremeno rekao, “tri meseca i... ko zna koliko godina”. Ostali su u Parizu decenijama.

Drugi dom izgradili su u Vela Luci na Korčuli - odakle je poreklom njegova majka. Na njihovu incijativu, u tom mestu su od kraja 60-ih organizovana tri međunarodna susreta umetnika. Učesnici prvog susreta izradili su veliki broj mozaika, a jedan od njih je i spomenik u centru Vela Luke.

Omčikus je dobitnik više nagrada za slikarstvo, uključujući nagradu Oktobarskog salona u Beogradu (1972). Između ostalog, 1984. godine dobio je Gran pri na IX Međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci. Pre dve godine dobio je nagradu Jesenje izložbe ULUS-a.

Omčikusu je, kao i Kosari Bokšan, 2007. godine dodeljena nacionalna penzija kao zaslužnom umetniku.

(SEEcult.org)
 
Konačno rešena misterija šta se krije iza osmeha Mona Lize
A. J. 7. juna 2019. 16:53
mona-liza-750x430.jpg

Svetski poznati osmeh Mona Lize „nije bio pravi“ kada ju je Leonardo da Vinči naslikao, pokazuju nova istraživanja.

Njen nesiguran osmeh pokazuje da je bio usiljen dok je pozirala legendi italijanske renesanse pre više od 500 godina, kažu naučnici, piše britanski „San“.

Čuveni portret je jedno od od umetničkih dela o kojima se najčešće diskutuje, delom zahvaljujući nejasnom izgledu subjekta portreta.

Sada američki tim tvrdi da je konačno rešio misteriju nakon što je analizirao asimetriju zagonetnog osmeha.

Glavni autor dr Luka Marsili, neurolog sa Univerziteta Sinsinati, objasnio je da rezultati pokazuju da se sreća izražava samo na levoj strani.

„Prema nekim uticajnim teorijama emocionalne neuropsihologije, mi smo ovde protumačili asimetrični osmeh Mona Lize kao neoriginalan, za koji se, takođe, mislilo da se dešava kada subjekt leži“, rekao je Marsili.

Mona Liza je zaintrigirala čovečanstvo još od njenog nastanka negde između 1503. i 1506. godine.

Neki ljudi misle da je ona srećna, a drugi da je tužna.

Dr Marsili i kolege zamolili su 42 dobrovoljca da procene koje od osećanja izražavaju dve izmenjene slike njenog osmeha – jedna slika leve strane u ogledalu i druga slika desne strane.

Trideset devet ispitanika ili 92,8 procenata reklo je da leva polovina pokazuje sreću, dok nijedna nije osetila da je to prikazano na desnoj strani.

Umesto toga, 35 je izjavilo da je na desnoj strani izraz neutralan, pet izraz gađenja i dva da pokazuje tugu.

Istraživači, među kojima je i dr Lućia Rikiardi sa londonskog univerziteta Sent Džordž, takođe ističe da mišići gornjeg dela lica na slici ne izgledaju da su pokretni.

Kod pravog osmeha mišići se podižu, a oko očiju skupljaju.

(Tanjug)

D li je ovo zaista rešenje tajne..ne verujem..
 
Finale nagrade Mangelos 2019.
mangelos-award-nagrada_2.png

Izložba finalista nagrade “Dimitrije Bašičević Mangelos” za 2019. godinu biće otvorena 5. jula u galeriji Remont u Beogradu, kada će biti poznato i ko je dobio to prestižno priznanje za mlade umetnike u Srbiji.

U finalu su, kako je ranije već saopšteno, Nina Galić, Jelena Pantelić, Katarina Petrović, Darko Vukić i Julija Zaharijević.

Finalisti će uoči otvaranja zajedničke izložbe pojedinačno predstaviti svoj rad članovima žirija, koji će potom doneti konačnu odluku o tome ko će dobiti dvomesečni studijski rezidencijalni boravak u Njujorku i samostalnu izložbu po povratku u Beograd.

Članovima žirija - Katarina Kostandinović (istoričarka umetnosti i kustoskinja, Kulturni centar Beograd), Stevan Vuković (teoretičar umetnosti, Beograd), Dušan Savić (freelance kustos, Beograd), Sandra Bradvić (istoričarka umetnosti, Cirih/Sarajevo i osnivačica Udruženja Sklop, Sarajevo) i Nadežda Kirćanski (umetnica i dobitnica nagrade Mangelos za 2018. godinu), koji su odabrali u prvom krugu petoro finalista, pridružiće se u konačnom odlučivanju i gostujuća članica Ylinka Barotto, kustoskinja saradnica u muzeju Gugenhajm u Njujorku.
Izložba finalista nagrade “Mangelos”, čija je dodela podržana od Ministarstva kulture i informisanja Srbije, biće otvorena do 28. jula.

(SEEcult.org)
 
MARINA ABRAMOVIĆ ČISTAČ
ticket_rs_baneri_1080x900px.jpg

Izložba Čistač je prva velika evropska retrospektiva Marine Abramović, koncipirana u bliskoj saradnji s umetnicom.
Premijerno je prikazana 2017. godine u Modernom muzeju (Stokholm, Švedska), a zatim je putovala u Luizijanu.
Muzej moderne umetnosti (Humlebek, Danska), Heni Onstad Kunstsenter (Oslo, Norveška), Bundeskunsthale
(Bon, Nemačka), Fondaciju Palaco Stroci (Firenca, Italija) i Centar za savremenu umetnost (Torun, Poljska).
Izložba u Beogradu je poslednja stanica na turneji i nosi poseban značaj jer predstavlja povratak umetnice u
grad svog rođenja gde je započela karijeru i gde je poslednji put samostalno izlagala 1975. godine, u Salonu Muzeja
savremene umetnosti.
Izložba hronološki prati sve faze višestrane pedesetogodišnje karijere umetnice. Počevši od ranih, slikarskih (1960-1969)
i konceptualnih radova (1970-1972), preko solo performansa (1973-1975) i zajedničkog rada s životnim partnerom
Ulajem(1976-1988), što je period sticanja međunarodne afirmacije, do solo karijere od 1991. do 2017. tokom koje
je izgradila status jedne od najvećih umetnica današnjice. Sadrži više od 120 radova i čine je slike, crteži, objekti,
fotografije, zvučni radovi, video radovi, filmovi, scenografije, reperformansi i arhivska građa. Izložba uključuje
antologijska dela umetnosti performansa (Ritmovi, 1973-1974; Lips of Thomas, 1975; Relacioni radovi, 1976-1977;
Prelazak noćnog mora, 1982-1986), kao i dela koja su obeležila njen recentni opus (Balkanski barok, 1997;
Umetnik je prisutan, 2010).
U okviru izložbe umetnica će održati javno predavanje i majstorsku klasu za mlade umetnike.
 
ODLAZAK VELIKOG SLIKARA Umro Vladimir Veličković
Jedan od najeminentnijih srpskih slikara, Vladimir Veličković preminuo je u 84. godini života.
Vladimir-Velickovic-Foto-AFP-ERIC-CABANIS.jpg
1-velikovic-corps-2010-vladimir-velickovic.jpg

Vladimir Veličković rođen je u Beogradu, 11. avgusta 1935. godine. Veći deo svoje karijere proveo je u Francuskoj
gde je odlikovan najvišim francuskim odlikovanjem za kulturu, "Commandeuer de l ordredes Arts et des Lettres"
i viteškim ordenom Legije časti.
Završio je Arhitektonski fakultet u Beogradu. Od 1962. do 1963. godine bio je saradnik Majstorske radionice
Кrste Hegedušića u Zagrebu. Seli se u Pariz 1966. godine. Za profesora na École Nationale Supérieure des Beaux-Arts
u Parizu je izabran 1983. godine i na tom mestu ostaje do 2000. Za člana Srpske akademije nauka i umetnosti
izabran je 1985. godine.
Veličković je preminuo u splitskoj bolnici nakon što mu je pozlilo prošle noći, rečeno je za RTS u Srpskoj akademiji
nauka i umetnosti.
 
MURALI NA FASADAMA Konkurs za oslikavanje zgrada na Starom gradu do 10. juna
Organizatori drugog festivala ulične umetnosti "Rekonstrukcija" i opština Stari grad pozvali su sugrađane da se do 10. juna prijave na konkurs za oslikavanje zgrada i kuća na području te opštine.
Fasade zgrada i kuća izabranih na konkursu će biti oslikane muralima poznatih uličnih umetnika tokom manifestacije koja će se održati u javnim prostorima Beograda od 6. do 8. septembra, najavili su organizatori.


Slogan festivala je "Ajmo napolje" i poziv je svim sugrađanima i gostima glavnog grada da se aktivno uključe u umetničke intervencije. Ideja je da se podstakne korišćenje ulica i drugih javnih postora kao mesta za stvaralaštvo, okupljanje i igru, poručuju organizatori festivala.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top