Aktuelne izlozbe, desavanja...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
nbuegh1dfjjuvui0keij.jpg



Abstract Expressionism
Royal Academy of Arts
24 September 2016 — 2 January 2017
 
Najduža slika Dunava na svetu i u Beogradu


k4hFnXp.jpg



Najduža slika Dunava na svetu, duga jedan kilometar, ovog leta biće izložena i u Beogradu, samo jedan dan – 11. avgusta 2018.



Slikarka Ana Tudor, koja živi u Srbiji, prenela je jedinstveni dunavski krajolik i njegovu ugroženu floru i faunu na jedan kilometar dugo platno.

Putujuća izložba #artofdanube putuje od Švarcvalda do Crnog mora i zaustaviće se u trinaest gradova u različitim zemljama.

Zainteresovani se mogu diviti rekordu i saznati više o ugroženim vrstama duž Dunava. Izložba takođe ima za cilj da posluži kao platforma za informativne i kreativne događaje.

Na nekim stanicama turneje, ona je zato povezana sa kreativnim okvirnim programom koji se na umetnički način bavi transnacionalnim životom na reci i u njoj.

Slika će biti izložena na Kalemegdanu, u subotu, 11. avgusta od 12.00 do sumraka, a slikarka Ana Tudor će biti na licu mesta i razgovarati sa zainteresovanima o svom delu i o Dunavu.


Od 16.00 besplatan program #artofdanube biće nastavljen u KC „Grad“ instalacijom kao i projekcijom filma „Blue Hart“ (18.00), predavanjem dr Stoimira Kolarevića (19.00), predavanjem i performansom „Oslušni istoriju. Beogradsko Ušće“ (Art Aparat, 20.00) i nastupima berlinskih didžejeva Luki Dro!t i Lolissa.

Na slici je ovekovečen Dunav koji se prostire na 2.857 km, protiče kroz četiri glavna grada i prolazi kroz deset zemalja. Snabdeva vodom za piće 20 miliona ljudi i dom je velikog broja ugroženih životinjskih vrsta.

Gradnja i zagađenje ugrožavaju osetljiv prostor za život ljudi i životinja.

Projekat posebno preko aktivnog korištenja hashtaga #artofdanube želi da podstakne na učestvovanje. Javnost je pozvana da njegovim širenjem na društvenim mrežama ukaže na zaštitu životne sredine i socijalni angažman.

Više informacija o projektu, datume putujućih izložbi i informacije o ugroženim vrstama možete pronaći na veb stranici Art of Danube. (danubeogradu.rs)
 
Muzej afričke umetnosti (MAU) u Beogradu dobio je vredan poklon Maroka - tradicionalno, ručno rađeno sedlo staro 80 godina, koje je svečano uručio ambasador Mohamed Amin Belhaž tokom 21. Afro festivala u tom muzeju proteklog vikenda.

Kraljevina Maroko je bila počasni gost 21. Afro festivala, čiji je centralni deo programa obeležio nastup šesnaestočlane trupe Ahvaš iz okoline Marakeša, koja je, u atraktivnim nošnjama, predstavila tradicionalne berberske plesove i pesme, saopštio je MAU.

Ambasador Maroka istakao je da MAU na najbolji mogući način, svojim programima i aktivnostima, predstavlja “kuću Afrike” u Beogradu, na šta je zahvalila direktorka Muzeja dr Marija Aleksić.

afro-fest-mau.jpg
 
marina-abramovic-50-barcolana.jpg



Italijanska desnica oštro se usprotivila posteru koji je umetnica Marina Abramović osmislila za 50. regatu Barcolana u Tršćanskom zalivu, na kojem se vidi kako drži belu zastavu sa natpisom “Svi smo na istom brodu” (We're all in the same boat).

Desničari su okarakterisali poster Marine Abramović kao “političku propagandu”, a posebno oštro je reagovao zamenik gradonačelnika Trsta Paolo Polidari, inače član ultradesničarske Lige, koji je na Fejsbuku objavio da je “neprihvatljivo, ružno i nemoralno praviti političku propagandu od događaja, Barcolane, koja pripada čitavom gradu”.

Polidori je, kako je naveo Art Newspaper, uporedio dizajn Abramovićeve sa slikama pokojnog kineskog komunističkog lidera Mao Cetunga.

Regata Barcolana, koja se održava od 1969. godine i jedna je od najvažnijih manifestacija te vrste na svetu, tradicionalno angažuje svake godine nekog od svetski poznatih umetnika da dizajnira poster. Dizajn Marine Abramović za jubilarno izdanje Barcolane, koje će biti održano od 5. do 14. oktobra, trebalo bi da pošalje univerzalnu poruku u cilju zaštite životne okoline.

Smatrajući da je poster Abramovićeve implicitna kritika lidera Lige i ministra spoljnih poslova Matea Salvinija i njegove nedavne kontroverzne odluke da zatvori italijanske luke za brodove s migrantima, Polidori je zatražio da poster za 50. Barcolanu bude uklonjen, ili će, kako je pripretio, gradske vlasti Trsta povući novac predviđen za tu manifestaciju. Kasnije je izjavio i da taj “užasan i pogrešan politički rad neće biti prisutan na teritoriji Trsta”.

Organizatori Barcolane su poručili, međutim, da poster Abramovićeve neće biti cenzurisan i da će biti korišćen za nacionalni i internacionalni marketing jubilarne regate, organizovane uz podršku illy kafe.

Prema navodima organizatora, poruka Marine Abramović je da, iako smo na različitim brodovima - kada se takmičimo za nabolje rezultate, plovimo na istoj planeti koju je neophodno da očuvamo i zaštitimo. U tom kontekstu moramo staviti na stranu individualnost i ponašati se kao jedinstvena posada koja učestvuje u regati. Poruka je zapravo da – bilo u sportu, bilo u očuvanju planete ili nekoj drugoj globalnoj akciji – treba da se udružimo i delujemo kao tim.

Marina Abramović dizajnirala je plakat za 50. Barcolanu u februaru u Milanu, a producirao ga je umetnički direktor te regate Mateo Bartoli.

Centralni događaj Barcolane biće održan 14. oktobra, ali već desetak dana ranije počinju prvi od više od 350 dogajaja najavljenih povodom jubilarne regate.

Prethodno izdanje Barcolane bilo je rekordno – učestvovao je 2.001 registrovani brod sa 25.000 posade, a trku je posmatralo 300.000 ljudi.

(SEEcult.org)
 
U Oficirskom domu, večeras u 20 sati biće otvorena izložba grafika pod nazivom „Aproprijacije“ umetnika iz Beograda, Vladimira Milanovića.
Izložbu čine radovi nastali tokom poslednjih pet godina izvedeni u tehnikama digitalne i sito štampe, a za posetioce će biti otvorena do 8.septembra. Inače, ovo je prva njegova samostalna izložba u Nišu, a sudeći po stvaralačkom opusu ovog umetnika i nagradama koje je do sada osvajao ljubitelji grafike će imati u čemu da uživaju. Prošle godine učestvovao je u radu Grafičke radionice „Sićevo“.

izlozba-1-640x459.jpg



Vladimir Milanović je umetnik izrazite samosvojnosti i likovne upečatljivosti čija je posebnost prepoznata i na međunarodnoj sceni. Razvija grafički opus specifičnog postmodernog koncepta u kome „citat“ egzistira kao autentičan primer vizuelizacije ličnog promišljanja sveta i umetnosti sadašnjeg vremena. Referentna dela istorijsko umetničkog nasleđa različitog porekla i vremena nastanka, od antike do renesanse i baroka, umetnik sučenjava sa prizorima iz savremenog života često dokumentarne građe, fotografskog porekla.
 
Da se Liza Frenk bavi erotikom, njene slatko psihodelične ilustracije bi veoma ličile na divlje, 18+ slike Kristen Liu-Vong. Ova umetnica puni svoje radove sa toliko mnogo subverzivne akcije, da je teško tačno shvatiti šta se događa. Guje i ratničke kraljice isprepletane su u seksualnim činovima – ili činovima nasilja, teško je reći. Prsate nage lepotice puše cigarete Amerikan Spirits i čiste ribu.

Tu postoji dualitet, prihvatanje saharinskog i morbidnog, koji je teško dokučiti. Ovo je ona vrsta umetnosti koja zbunjuje stare ljude, kao što je deda muža sestre Liu-Vong, koji je jednom pitao ovu umetnicu odakle joj te "lude ideje“ – pošto to nisu stvari koje bi po njegovom mišljenju slikala "normalna osoba“.

"Samo sam mu rekla da sigurno imam bujnu maštu“, Liu-Vong kaže za VICE.

LGqzFCqkXeBr5FTZq
 
Poslednja izmena:
Ministarstvo kulture i informisanja saopštilo je da je juče popodne, iz izloga Kulturno informativnog centra Srbije u Parizu, “uklonjen je artefakt koji je izazvao kontroverze u srpskoj dijaspori, ali i u domaćoj javnosti”.

Radi se o skulpturi umetnika Milorada Stajčića na kojoj su prikazane figure Mikija Mausa i Paje Patka u pozi koja asocira na seksualni čin. One su postavljene ispod fotografije Belog anđela iz manastira Mileševa, koja se nalazi na ulazu u Kulturni centar Srbije. Kako su izvestile “Večernje novosti” njima su se javili Srbi iz Pariza razočarani činjenicom što su se Diznijevi junaci u “nezgodnoj pozi” našli u izlogu Kulturno-informativnog centra Srbije. Nakon toga je usledila reakcija Ministarstva kulture.

BOwk9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWWpjN01EQV8vMjk1ODQ3N2E4NGVjNDVmODczZTI2MjAwY2YzOWZjNTcuanBlZ5GTAs0C5ACBoTAB
 
Skulptura "Over the rainbow", koja prikazuje Mikija Mausa i Paju Patka u položaju koji aludira na seksualni odnos, uklonjena je 20. avgusta iz izloga KIC Srbije u Parizu na intervenciju Ministarstva kulture, kao "artefakt koji je izazvao kontroverze u srpskoj dijaspori, ali i u domaćoj javnosti”.

“Ne ulazeći u prostor slobode umetničkog koncepta, Ministarstvo kulture i informisanja smatra da takva vrsta sadržaja nije prikladna za KIC u Parizu i predstavljanje jedne države u svetu. Prostora za takve umetničke provokacije ima dovoljno”, navedeno je u saopštenju, uz napomenu da je izložbu “Kraj i početak” podržala komisija koja predlaže programe za KIC u Parizu, ali se Stajčićevo delo “nije nalazilo u vizuelnoj dokumentaciji priloženoj uz konkursni materijal, te stoga odgovornost za njegovo pojavljivanje u izlogu KIC Srbije, pripada isključivo kustosu izložbe i direktoru Centra”.

Komisija za predlaganje programa za KIC Srbije u Parizu saopštila je tim povodom da skulptura “Over the rainbow” ne predstavlja bilo kakav šok za parisku scenu, niti je namera da prezentuje sadržaj kao nacionalni stav, već je samo jedan od radova na kolektivnoj izložbi “Kraj i početak”.

“U Parizu, gradu sa velikim umetničkim kapacitetom, potencijalom i raznolikošću, ovakav rad ne predstavlja šok. Rad je nastao 2009. i nema nikakve veze sa savremenim okolnostima u državama u kojima je izlagan - tada je predstavljao razmišljanje autora na temu sa kojima se on kao savremeni umetnik susreće, a koja je predmet njegovog interesovanja: društvo i pozicija čoveka u njemu”, navela je Komisija u saopštenju povodom uklanjanja Stajčićeve skulpture, uz pohvale kustoskinji Kseniji Marinković za izložbu.

Na izložbi “Kraj i početak”, koja je otvorena od 9. do 31. avgusta, predstavljeni su radovi neformalne umetničke grupe Dimenzija, u kojoj su, uz Stajčića, i Ivana Milev, Miodrag Miša Rogan, Milorad Panić i Petar Sibinović.

mica-stajcic-over-the-rainbow.jpg
 
art-okupacija-sombor.jpg


Festival Art okupacija, koji okuplja studente umetničkih akademija u Srbiji, biće održan od 24. do 26. avgusta u Somboru, a predstaviće likovno, muzičko i dramsko stvaralaštvo mladih stvaralaca.

Likovno stvaralaštvo studenata Akademije umetnosti Novi Sad i Fakulteta umetnosti Zvečan – Kosovska Mitrovica biće predstavljano sva tri dana na Trgu Sv. Đorđa (u večernjim časovima).

Program počinje na platou kod Narodnog pozorišta predstavom “Antigona” Akademije umetnosti u Banjaluci, koja će biti igrana i 25. avgusta, dok će 26. avgusta na Trgu umetnika (na platou iza Galerije “Milan Konjović”) biti izvedena predstava “Čudo u Šarganu” Fakulteta umetnosti Priština – Zvečan. Od 24. do 26. avgusta studenti novosadske Akademije umetnosti izvešće u dvorištu Biblioteke “Karlo Bjelicki” predstavu “Laku noć, majko”, a 24. i 25. 8. avgusta predstava “Sunce u džezvi” Fakulteta umetnosti Priština – Zvečan i po njenom završetku predstava “Isadora” Fakulteta umetnosti Priština – Zvečan.

U Ulici kralja Petra I (na punktovima „Lav“, Trg Sv. Đorđa, kafe „Centar“, plato kod fontane, plato ispred Županije) od 24. do 26. avgusta nastupaju studenti Fakulteta za muziku i ples (Bratislava), Fakulteta muzičke umetnosti (Beograd), Akademije umetnosti (Novi Sad), Akademije umetnosti (Banjaluka), Filološko-umetnički fakultet (Kragujevac), Fakultet umetnosti Priština - Zvečan.

Ovo je drugo izdanje festivala Art okupacija, koji je osmislio Mihajlo Nestorović, a organizuje ga Kulturni centar “Laza Kostić”, uz podršku Gradske uprave grada Sombora.

(SEEcult.org)
 
BITEF: Pogledajte pozorišne instalacije!

Tri zanimljive umetničke celine, iz Rusije, Izraela i Nemačke, na programu ovogodišnjeg BITEF-a.

jN0wBec.jpg


Festival BITEF će se, ove godine, održati od 13. do 22. septembra pod sloganom Svet bez ljudi. U ovogodišnjoj selekciji će se naći deset predstava, a dominiraće predstave političkog pozorišta, muzičkog pozorišta, ali i instalacije, posebno rađene za pozorišne prostore.

U drugom delu 52. izdanja festivala, posebno se izdvaja jedna umetnička celina, koja stoji na prelazu između izvođačkih i vizuelnih umetnosti, a koju odlikuje upravo "smrt izvođača" – blok pozorišnih instalacija. Tako će publika imati priliku da pogleda čak tri pozorišne instalacije, neke od njih rađene u produkciji značajnih evropskih pozorišnih institucija, kao što su berlinsko pozorište HAU i švajcarsko pozorište Vidi iz Lozane. Sve tri produkcije isključuju prisustvo glumaca na sceni, što otvara prostor za polemiku o ulozi glumca u savremenom pozorištu.

"Večna Rusija" ruske pozorišne kritičarke Marine Davidove, prva je u nizu bloka instalacija koja pripada dominantnoj tematskoj celini, onoj koja se bavi nadiranjem neliberalnih modela vladanja u današnjim društvima, ali i njihovom istorijom. U ovom konkretnom slučaju, Davidova ispistuje istoriju društvenih uređenja u Rusiji, pronalazeći zajedničku crtu za svako od njih – stremljenje ka autoritarnosti. Ova prostorna instalacija će okupirati veliki deo Narodnog pozorišta u Beogradu i svodi se na džinovski lavirint soba koji posetioce vodi kroz različite periode političke i kulturne istorije Rusije. Međutim, u kom god pravcu da krenemo, u koju god prostoriju da nas odvedu, publika se stalno iznova vraća posle svih ovih istorijskih lutanja u središnju raskošnu svečanu salu koja uvek trpi dizajnerske promene, ali se nikada suštinski ne menja: epohe dolaze i prolaze, ali autokratski model vladanja opstaje, i to je to - "večno rusko". Ovu pozorišnu instalaciju publika će moći da pogleda 19. 20. i 21. septembra u terminima: 13h, 17h i 21h.

"Pa'am" mladog izraelskog multimadijalnog umetnika Nadava Barnee i "Zaostavština, komadi bez ljudi" Štefana Kegija (Rimini Protokol), pored toga što su instalacije, deo su tematske celine festivala koja se bavi motivom smrti, odnosno, njegovog tretiranja u savremenom teatru. Prvi je fascinantan i zadivljujući narativ kompleksnosti ljudskog života, u kome svetlo, video-rad, slike, zvuk i ljudski glas ispunjavaju prostor pozornice, stvarajući jedno potpuno i jedinstveno iskustvo. Na osam visećih televizijskih ekrana emituju se apstraktni video-radovi, praćeni glasovima iz off-a koji pripovedaju intimne, fragmentarne, setne, dokumentarno-fantazmagorične ispovesti o izdajama, smrti bližnjih, globalnim nesrećama, bolnim sećanjima. Ovaj jedinstven, atmosferski snažan, čulni i emocionalni doživljaj organski je spojen s omamljujućom "koreografijom svetla" i odgovarajućom elektronskom muzikom, stvarajući atmosferski pejzaž koji je istovremeno i kaleidoskop raspršenih sećanja, i limb između sveta živih i sveta mrtvih, kao i stanje svesti nalik tripu. Instalacija će biti na repertoaru 20. i 21. septembra u Bitef teatru u terminima od 19h i 21h i poziva publiku u šetnju kroz fragmente sećanja, čežnje i instrospekcije.

"Zaostavština, komadi bez ljudi" koja ujedno i zaokružuje celinu od tri instalacije na 52.Bitefu, zasigurno će pružiti Bitefovoj publici veoma snažno atmosfersko, emocionalno i metafizičko iskustvo. Ova "prostorno-vremenska kapsula" u kojoj gledaoci mogu da idu od jedne do druge "ćelije", koje su krajnje realno i detaljno izgrađene, predstavlja pravi muzej sećanja na "obične" ljude kojih više nema ili one koji će nas ubrzo napustiti. U spektakularnoj scenografiji, svaka soba je lična Zaostavština, odnosno projekcija načina na koji su oni zamišljali/želeli da odu s ovog sveta, projekcija značenja koje to za njih ima, kao i oblika na koji žele da ih se jednog dana sećamo. Publika će moći ovu instalaciju da pogleda 21. i 22. septembra u različitim terminima. Tako će se ona 21. septembra izvesti u terminima 17h, 18.30h i 20h, dok će se 22. septembra biti izvedena u terminima 15.30h, 17h i 18.30h.

Ukoliko budete želeli da odgledate sve tri instalacije u jednom danu, to ćete moći da uradite 21. septembra. Takodje, Bitef je omogućio promo akciju, pa tako ukoliko kupite ulaznicu za sve tri instalacije, biće vam omogućen popust od 30%.

izvor:mondo.rs
 
Vuka Velimirović – prva srpska vajarka

vuka-velimirovic.jpg


druženje likovnih umetnika Srbije (ULUS) organizuje u Maloj galeriji Umetničkog paviljona “Cvijeta Zuzorić” u Beogradu izložbu posvećenu Vukosavi Vuki Velimirović – prvoj srpskoj vajarki, povodom 130 godina od njenog rođenja.

Izložbu će otvoriti 31. avgusta gradska sekretarka za kuturu Ivona Jevtić, umetničina rođaka Ksenija Velimirović Jovanović, predsednik UO ULUS-a Miroslav Lazović i istoričarka umetnosti Jelena Manolčov, autorka izložbe.

ULUS tokom 2018. proslavlja 90 godina od početka rada Umetničkog paviljona “Cvijeta Zuzorić” i priprema se za sopstveni jubilej - sto godina od osnivanja, a tim povodom, kako je saopštio, iznedrila se i ideja da se kroz izložbu nekog od najstarijih članova, čiji su život i delo vrlo često prepušteni i zaboravu, prikaže kontinuitet rada Udruženja.

Izložba o Vukosavi Vuki Velimirović predstavlja rezultat saradnje šest muzejskih institucija – Narodnog muzeja u Beogradu, Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu, Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Narodnog muzeja u Zrenjaninu, Istorijskog arhiva u Pančevu i Udruženja likovnih umetnika u Beogradu, a dopunjena je eksponatima iz privatnih kolekcija Ksenije Jovanović Velimirović - Vukine bratanice, Dragomira Spasića i Nikole Mandarića.

U okviru izložbe, biće emitovana dokumentarna emisija koju je Kulturno-umetnički program RTS-a posvetio Vuki Velimirović (urednik i autor serijala Olivera Pančić) u okviru serijala “One su pomerale granice”.

Autorka izložbe i kataloga Jelena Manolčov, kustos saradnik ULUS-a, nakon trogodišnjeg istraživanja (čiji je povod, između ostalog, bila i rekonstrukcija pet simboličnih skulptura na zgradi turske ambasade u Beogradu, koje su delo Vukosave Vuke Velimirović), prvi put organizuje samostalnu izložbu prvoj srpskoj vajarki, jednoj od prvih članica ULUS-a (član Udruženja je postala 1922. godine).

Izložba predstavlja priliku da se javnost upozna ne samo sa počecima skulpture u Srbiji, već i da pokaže u kojoj je meri Vuka Velimirović uticala na definisanje i pomeranje standarda u umetnosti i na taj način ostavila svoj pečat u istoriji umetnosti Srbije, naveo je ULUS.

Vukosava Vuka Velimirović (Pirot, 1888 – Beograd, 1965) znatno je pomogla uobličavanje i utemeljenje moderne srpske trodimenzionalne umetnosti između dva svetska rata.

Nakon završene Umetničko-zanatske škole u Beogradu, na preporuku profesora Đoke Jovanovića, Vuka Velimirović je nastavila školovanje u Parizu, najpre na privatnoj Académie de la Grande Chaumière, u ateljeu vajara Antoana Burdela, a nakon godinu dana postala je stipendista na državnoj pariskoj akademiji Academie des Beaux Arts/ Ecole Nationale.

Ideja o klasičnoj lepoti u plastičnom izrazu u okvirima akademizma, težnja ka verizmu i naturalizmu koje je prihvatila od svojih profesora, osnovne su stilske osobenosti koje karakterišu i njen rad. U Parizu je provela 19 godina, s tim što je nekoliko puta poslom dolazila u Beograd, te odlazila u Španiju i Tursku. Godinu dana provela je i na studijama u Rimu, na Accademia di San Luca, u ateljeu vajara i profesora Etore Ferarija, usavršavajući svoj rad pod uticajem italijanskih umetnika klasičnog, akademskog opredeljenja.

Po izbijanju Drugog svetskog rata, Vuka Velimirović vratila se u Beograd.

Umrla je 17. decembra 1965. u 77. godini, a sahranjena je na Novom groblju u Beogradu.

Iza sebe je ostavila oko 150 vajarskih dela, nekoliko slikarskih radova i zbirku pesama, bajki i kratkih priča. I pored svih priznanja i zasluga, stvaralaštvo Vukosave Vuke Velimirović još uvek je neproučeno.

Izložba će biti otvorena do 16. septembra.

(SEEcult.org)
 
Nacionalni muzej Brazila u Rio de Žaneiru, najstarija brazilska muzejska institucija čija kolekcija broji više od 20 miliona artefakata, stradao je u požaru koji je izbio 2. septembra uveče po lokalnom vremenu. Nema podataka o eventualnim žrtvama ili povređenima, a strahuje se da je uništen veliki deo kolekcije, koja obuhvata i neke od nastarijih tragova ljudskog postojanja u Južnoj Americi.

Požar je izbio po završetku radnog vremena 200 godina starog Nacionalnog muzeja, a zahvatio je čitavu zgradu, nekadašnju rezidenciju portugalske kraljevske porodice, preneli su svetski mediji, navodeći da još nema informacija o uzroku požara.

Brazilski predsednik Mišel Temer izjavio je da je “tužan dan za sve Brazilce”, budući da je “200 godina rada, istraživanja i znanja izgubljeno”.

Predstavnici vatrogasne službe izjavili su da hidranti koji su najbliži Muzeju nisu radili i da su vatrogasci morali da uzimaju vodu iz obližnjeg jezera, te da su uspeli i da izbave neke muzejske eksponate.

nacion-muzej-brazil-pozar.jpg


Među 20 miliona predmeta u Nacionalnom muzeju bili su arheološki artefakti, fosili i najveća brazilska kolekcija pronađenih meteorita.

Prirodnjački deo obuhvatao je i kosti dinosaurusa, te 12.000 godina star skelet jedne žene, najstariji ikada pronađen u Americi.

Nacionalni muzej je sadržao i eksponate u vezi sa periodom od dolaska Portugalaca početkom 16. veka do proglašenja republike 1989. godine, kao i obimnu arhivu o brazilskim domorodačkim zajednicama.

Zvaničnici Nacionalnog muzeja požalili su se na nedostatak finansijske podrške države, koja se dve godine nakon Olimpijskih igara, u koje su uložene milijarde dolara, suočava sa velikom ekonomskom krizom, rastućim nasiljem i korupcijom.

(SEEcult.org)
 
Umetnik koji slika sprejom
Za tili čas, u nekoliko minuta, 23-godišnji Branko Biberčić iz Loznice belu površinu lesonita, ili kunstdruk papira pretvori u sliku. Sve deluje jednostavno, ali nije. Radi sa sprejevima u boji, u tehnici poznatoj kao sprej pent art, gde se mora raditi brzo, a sliku koja nastaje pre prvog poteza "ima u glavi".

757082_060918c1_iff.jpg


1
Petak 07.09.2018.02:00Đ. Janković - VestiA

Umetnik koji slika sprejom
Za tili čas, u nekoliko minuta, 23-godišnji Branko Biberčić iz Loznice belu površinu lesonita, ili kunstdruk papira pretvori u sliku. Sve deluje jednostavno, ali nije. Radi sa sprejevima u boji, u tehnici poznatoj kao sprej pent art, gde se mora raditi brzo, a sliku koja nastaje pre prvog poteza "ima u glavi".
Đ. JankovićZanat naučio od meskikanaca: Upornošću savladao neobičnu tehniku
Ovaj samouki umetnik sve je naučio gledajući na Jutjubu kako to drugi rade i za četiri godine ovladao je crtanjem sprejevima, ali se još uvek usavršava.

Kao klinac crtao je crtane junake, a onda je slučajno, lutajući internetom video majstore sa sprejevima. Poželeo je i on da radi tako, i danas, koju godinu kasnije, iza sebe ima više od stotinu slika, različitih formata, urađenih u ovoj tehnici koja je, kaže, mnogo cenjenija u svetu nego kod nas.

Stigle do Švajcarske
Njegove slike do sada su stigle u Beograd, Novi Sad, Kragujevac, Kraljevo, ali i u Švajcarsku. Nedavno je prvi put u Banji Koviljači i na lozničkom šetalištu izašao da slika na nekom javnom mestu, i oduševio je sve one koje su posmatrali njegov rad. Pročitao je da u svetu ima oko 50.000 onih koji slikaju sprejevima, a u Srbiji ne više od dvadeset.

- Danima sam gledao jednog Meksikanca kako slika sa sprejevima, upijao sam svaki pokret, mada obično ne snime one najbitnije cake. Ova umetnost je zastupljena u mestima gde ima mnogo turista i slika se na ulici. Ti stvaraoci moraju da rade brzo, da posmatrača oduševe brzinom slikanja. Tako neke slike nastanu bukvalno za desetak minuta. Kada sam počeo da radim nisam pokazivao radove, jer sam verovao da mogu mnogo bolje i pokazalo se da sam bio u pravu. Naravno, što više radiš, više se usavršavaš, ali ujedno i shvataš koliko još ima stvari koje treba da popraviš, budeš bolji. Volim ovo što radim i uživam u radu sa sprejevima. Ovo je, inače, staklorezačka i ramadžijska radnja, ali i kutak gde svakoga dana slikam - priča Biberčić dok pokazuje deo svojih radova.

757084_060918c3_ig.jpg
 
Poslednja decenija Šumanovića

sava-sumanovic-vranje.jpg


Galerija slika “Sava Šumanović” gostuje od 13. septembra u Galeriji Narodnog muzeja u Vranju izložbom “Poslednja decenija Save Šumanovića”, koja obuhvata 29 dela nastalih od 1931. do 1942. godine, u periodu koji kritičari ocenjuju kao najznačajniji deo Šumanovićevog stvaranja, kao suštinu njegove ličnosti i umetničke vere.

Šumanović je u kratkom životnom i umetničkom putu uspeo da postane jedan od najznačajnijih srpskih umetnika 20. veka. Pripadao je slikarskoj generaciji koja je posle Prvog svetskog rata uvela umetnost u Srbiji u savremene evropske tokove. Kao mlad umetnik, tokom prvog boravka u Parizu 1920. godine, prihvatio je savremene tendencije u slikarstvu i postao najznačajniji predstavnik konstruktivizma u srpskom slikarstvu.

Poslednja decenija u stvaralaštvu Šumanovića, kako je navela autorka izložbe Vesna Burojević, predstavlja celinu koja je počivala na veoma čvrstim osnovama. To su pre svega talenat i obrazovanje umetnika, zatim iskustvo u Parizu koje se istovremeno odnosi na bogatsvo tradicije koja se čuva u muzejima i snagu internacionalne atmosfere koja je vladala u umetničkim krugovima. Takođe, nemerljiv uticaj na umetnikov rad imalo je neposredno okruženje.

Izvanredni uslovi za rad, koje mu je obezbedila porodica, podrazumevali su prostor, finansijsku podršku, oslobođenje od drugih obaveza… Imao je na raspolaganju kočijaša, ribača boja... Presudan uticaj na njegovo raspoloženje za rad, na nepresušnu inspiraciju imala je lepota obronaka Fruške gore u sintezi sa smelim karakterom umetnika koji se hrabro upustio u savladavanje novih motiva, novog kolorita i nepoznatog sveta. Ta smelost da neprekidno istražuje, gradi stilske kombinacije sa ranije usvojenim iskustvom, bila je njegova autentična potreba na putu do velikog cilja, stvaranja jedinstva stila, onog po kome će biti prepoznatljiv, navedeno je u tekstu povodom izložbe.

Kao tema u “Poslednjoj deceniji” ubedljivo dominira pejzaž. Druga omiljena tema je akt.

Najviše dela Šumanović je naslikao tokom 1939. godine, kada se pripremao za veliku izložbu, te 1940. godine, ponesen uspehom izložbe. Nije bilo vreme da uživa u uspehu, jer je rat došao u Šid. Neka od najboljih dela nastala su upravo tih ratnih godina. Kod Šumanovića su život, rad, umetnost, slikarstvo, neraskidivo povezani. Tokom 1942. godine slikao je do samog kraja. Kada su došli po njega, rano ujutru 28. avgusta 1942. godine, na štafelaju je ostala upravo dovršena slika, poslednja iz triptiha “Beračice”.

Kolekcija slika koje je stvorio u tom razdoblju broji 417 radova, koje se nalaze u Galeriji u Šidu, a deo te zbirke biće izložen prvi put u Vranju.

Sve slike koje će vranjska publika imati priliku da vidi su upravo iz te faze kada je radio portrete, pejzaže, aktove, žanr scene, poput njegovih čuvenih “Šiđanke”.

Šumanovića treba gledati kao odvojenu ličnost iz konteksta onog vremena – bio je potpuno drugačiji od ostalih kada je u pitanju pristup filozofiji slikarstva.

Šumanović se od 1940. do 1942. godine nije potpisivao na svojim slikama, već je samo stavljao godinu kada je nastala, budući da je u tadašnjoj NDH bilo zabranjeno korišćenje ćirilice.

Galerija “Sava Šumanović” svake godine prigodnim sadržajajima, uz podršku Opštine Šid, organizuje dane sećanja na slavnog slikara, jednog od najvećih imena srpskog slikarstva 20. veka.

Ove godine organizovano je ''Veče sećanja'' sa tumačenjem njegovog poslednjeg dela iz triptiha “Beračice”, koje je završeno dva dana pred smrt.

Rođen 24. januara 1896. godine u Vinkovcima, Sava Šumanović pohađao je gimnaziju u Zemunu, gde su i najraniji počeci njegovog slikarstva. Upisao je 1914. godine Višu školu za umetnost u Zagrebu, gde je u slikarskoj školi Klementa Crnčića ostao do kraja studija. U jesen 1920. odlazi u Pariz i pohađa školu Andreja Lota, sa čijih kurseva je poneo mnogo znanja, ali se borio protiv njegovih uticaja razvijajući već tada sopstveni slikarski senzibilitet, kojim je nadmašio sopstvenog učitelja.

Eksperimentišući razvijao je svoje slikarstvo od kubizma, preko ekspresionizma i klasicizma, do “realističkog stila” – kako je sam rekao, vezanog za poslednji desetogodišnji period njegovog stvaranja u Šidu.

Međutim, tanana duša umetnika nije mogla da izdrži sve senzacije spoljašnjeg sveta i taj raskorak je doveo do lične nesigurnosti, odnosno do duševnog poremećaja. Nakon povratka iz Pariza i kraćeg lečenja u Beogradu, Šumanović 1930. godine odlazi za Šid i zauvek ostaje u njemu.

Šidske godine potpuno su izmenile njegovo slikarstvo, u kojem dominira boja i svetlost, sa težnjom da se ostvari atmosfera pejzaža kome ''prašina daje jedan pitom i ljupki izgled''. U tim teškim godinama, usamljen, odsečen od sveta zaboravljen i bolestan, on slika ne samo pejzaže, nego i kompozicije sa ženskim aktom, poznate “Šiđanke”. U poslednjim godinama bio je opsednut putevima, lepotom jablana, bagrenjaka i dudova pokraj puta.

Ustaše su u okviru velike ofanzive nemačkih snaga na Frušku goru, počev od leta 1942. godine, vršile masovna hapšenja i streljanja civila iz svih sremskih mesta.

Šumanović je uhapšen na Veliku Gospojinu, 28. avgusta rano ujutru.

Prema svedočenju njegove majke Perside Šumanović, zamolio je da se spremi, okupao se, uzeo stvari, poljubio majku u ruku i otišao u smrt.

Na desetogodišnjicu ubistva Šumanovića njegova majka Persida preostale radove poklonila je Šidu radi otvaranja memorijalne galerije u kojoj se danas čuva 417 dela slavnog slikara.

U darovnom ugovoru dirljivo je napisala: “Posle nesreće i nagle smrti moga sina kao amanet sam zadužila toliko puta ponovljenu želju da njegova umetnost nađe mesto i bude sačuvana u našem rodnom kraju. Ispunjavajući taj amanet, uverena sam u duboko razumevanje i ljubav kojom će biti prihvaćen kako od građana Šida, tako i budućih naraštaja”.

Izbor dela za vranjsku izložbu priredila je direktorka Galerije slika “Sava Šumanović”, istoričarka umetnosti Vesna Burojević, a publika će moći da ih pogleda do 3. oktobra.

U saradnji sa Galerijom slika “Sava Šumanović”, izložba posvećena poslednjoj deceniji velikog umetnika otvorena je do 27. septembra i u Centru za kulturu Lazarevac.

(SEEcult.org)
 
Izložba grafika Pabla Pikasa u Nišu

izlozba-pikaso-1-640x453.jpg


Izložba grafika Pabla Pikasa, jednog od najznačajnijih umetnika XX veka, otvorena je sinoć u Oficirskom domu.
Ljubitelji umetnosti će do 1. oktobra imati jedinstvenu priliku da vide manje poznata i retko izlagana Pikasova dela, a svi radovi pripadaju kolekciji galerije Viskonti Fine Art iz Ljubljane.

Izložbu čini četrdesetak radova, koji su nastali između 1932. i 1969. godine, a podeljeni su u tri grafičke mape: Dupla flauta, Fauna i flora Antiba i Iz Elijarove mape kao i par pojedinačnih grafika rađenih u tehnikama gravure i litografije.

Ciklus „Dupla flauta“ sadrži 16 serigrafija napravljenih prema crtežima i laviranim akvarelima nastalim između 1932 i 1955. Njihovi osnovni motivi su ujedno i najzastupljeniji motivi u Pikasovom opusu: muški i ženski aktovi, minotauri, scene bahanalija i portreti.

Mapu „Flora i fauna Antiba“ čini devet serigrafija sa tekstom Haima Sebartesa.

Pikasovi crteži „Iz Elijarove mape“ je celina koju čine 16 faksimila crteža nastalih u periodu od 1942 do 1946.

Pablo Pikaso je jedan od retkih umetnika koji je svojim delima pokrenuo drastične promene u istoriji umetnosti. Slika „Gospođice iz Avinjona“ uvela je revoluciju u svetu slikarstva XX veka i najavila kubizam kao novi slikarsi pravac. Njegovo delo „Gernika“ jedno je od najpoznatijih, a Pikaso je jedini umetnik kome je za života priređena izložba u Luvru.

Autor : Petar Veljković - 12. 09. 2018. 14:31 0 Niške Vesti
 
23. septembar 2018 |

Napadnuta Marina Abramović u Firenci: Muškarac je udario slikom u glavu - njenim portretom koji je sam naslikao

Policija je pokrenula istragu o ovom incidentu

Poznatu srpsku umetnicu performansa Marinu Abramović jedan muškarac je danas udario u glavu slikom u dvorištu muzeja "Palaco Stroci" u Firenci, a direktor te ustanove Arturo Galansino naveo je da Abramović tom prilikom nije povređena.

- Sve je u redu - napisao je na Tviteru Galansino, inače kustos restrospektive o Marini Abramović u tom muzeju, prenosi AP.

Italijanski mediji navode da je slika, s drvenim ramom, portret ove umetnice koji je naslikao napadač.

Galansino je rekao da Marina Abramović, koja svoje telo koristi kao umetnički medijum, želi da tog muškarca pita zašto je to uradio.

Policija je pokrenula istragu o ovom incidentu, navodi američka agencija.
Italijanski list "Korijere dela sera" piše da se napadač, čije ime nije objavljeno, dva puta pojavljivao nag u javnosti u Firnci proteklih godina, a jednom je ležao na lažnim dolarima.
(Telegraf.rs/Tanjug)
****************************************************************************************************************************

п.с. Е баш ми је драго ДА ЈОЈ ЈЕ НЕКО ЈАВНО СТАВИО ДО ЗНАЊА ШТА ОНА У СТВАРИ "РАДИ".........
 
RAZLIČITOST je ključna reč koja povezuje dela sedamdeset i dvoje umetnika, učesnika 57. Oktobarskog salona, koji će ove godine "pre roka", već sutra uveče, izborom dela nekih od vodećih autora sadašnjice, ali i radova onih pred kojima je tek budućnost, pokušati da Beograd stavi na mapu svetskog vizuelnog stvaralaštva. Izložbu koja je okupila različite generacije stvaralaca (u rasponu od šest decenija, od onih rođenih tridesetih, do devedesetih godina prošlog veka), različite poetike i načine izražavanja (slike, skulpture, instalacije, video-radovi, performansi), kustosi i umetnički direktori "Oktobarca" Gunar i Danijel Kvaran, nazvali su "Čudo kakofonije".

14-umetnost%20(2)_620x0.jpg


U pet različitih prostora - Galerija SANU, Kulturni centar Beograda, Muzej grada Beograda u Resavskoj ulici, galerija "Remont" i Umetnički prostor "U 10", - moći će da se vide dela naših i svetskih veterana: Larija Bela, Eroa, Anselma Kifera, Žan-Žaka Lebela, Joko Ono (koja, iako očekivana, neće doći na otvaranje), Vladimira Veličkovića, Dušana Otaševića... Zastupljeni su i globalno afirmisani umetnici srednje generacije - Sindi Šerman, Cao Fej, Romuald Hazum, Fabris Iber, Bjarn Melgor, Takaši Murakami, Helen Marten, Torbjern Redland, Tom Saks, Anika Ji, Olafur Elijason, ali i najnoviji predstavnici aktuelne scene, poput Atine Papadopulos, Darje Bajagić, Maje Đorđević, Jelene Mijić, Paula Nimera Pežote, Hane Vajnberger i Urbana Celvegera.
OVO mi je prvi put da sam u Beogradu - priča francuski umetnik Fabris Iber, svojevremeno najmlađi dobitnik "Zlatnog lava" na Bijenalu u Veneciji, koga smo zatekli u Galeriji SANU, ispred radova "Metafora" i "Hiberheroji", sa kojima učestvuje na ovoj smotri. - Prema onom što sam prethodno znao, mislio sam da je to stari grad, a zapravo veoma je mlad. Ljudi su aktivni i veoma fini. Lepo je i što se ova izložba obilazi na više mesta i što za to imamo sunčano vreme. Volim kada mogu da se sastanem sa umetnicima koji su na postavci, da razgovaramo. To su za mene dragoceni momenti.



VELIČKOVIĆ: ZA STEPENICU VIŠE

KONCEPCIJA Salona mi izgleda veoma "kakofonično" i dobro je što je tako - kaže, za "Novosti", srpski i francuski akademik Vladimir Veličković. - Beogradu je bila potrebna jedna ovakva izložba kojom se popeo stepenicu više i bliže evropskim i ostalim metropolama. Izbor koji sam do sada uspeo da vidim je interesantan i raznolik. Izuzetno je važno i prisustvo naših mladih umetnika. Znam i sam koliko mi je bio važan taj salon kada sam 1963. dobio nagradu. Na izložbi su i dela mojih poznanika iz Francuske, Fabrisa Ibera i Eroa...

14-umetnost%20(5).jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top