Plata u Srbiji nedovoljna za život

RoccoS

Veoma poznat
Poruka
11.405
Beograd -- Po zvaničnoj statistici, prosečnoj porodici za hranu mesečno treba 20.000 dinara. U realnom životu stanje je još gore nego što to pokazuje statistika.

(FoNet, arhiva)

Prosečna plata u Srbiji, koja je u oktobru iznosila 34.400 dinara, ne pokriva potrošačku korpu.

Zvanični statistički podatak je da jedna prosečna porodica za ličnu potrošnju potroši oko 40.000 dinara, od čega, kako su statističari izračunali, polovina ide na hranu. B92 je proverio slaže li se statistika sa realnim životom.

Proveru statističke potrošaćke korpe i realne, napravili smo u najjeftinijoj prodavnici u gradu – “SOS marketu” - i kupili smo namirnice za jedan prosečan ručak:

Jedno pile, krompir, luk, kisela pavlaku, hleb, kilogram mandarina, i mleko, kad ga već ima - 644 dinara.

Jednostavnom računicom dolazite do toga da vam mesečno samo za ručak treba oko 20.000 dinara. U to pritom nisu uračunati doručak, večera, novac za hemiju i kozmetiku, a ni režije.


Drugačije od statističara računaju i građani sa kojima je razgovarala ekipa B92:

“Zavisi kolika je i plata. Ona poslanička dobra je, a ova naša nije dobra. 40, 50 hiljada sigurno za četvoročlanu porodicu za hranu se potroši.”

“Za mene samu dnevno nema šta, 1.000 dinara da ne kupim ni meso, ni ništa. Možda je glup odgovor i to je to. Znači 100.000 treba za hranu i šta je tu još predviđeno, za sok i tako.”

Gužvi za meso gotovo i da nema, objašnjava mesar jednog beogradskog marketa:

“Dnevno 500-600 grama za jednu porodicu od četiri člana. Ko ima ima, kupuje na više. Ko nema nem, uzimaju po 150 grama mlevenog, 100 grama.”

Za dve godine, dinar je oslabio u odnosu na evro 28 posto, a inflacija potrošačkih cena stigla je do 17 posto. Ekonomista Goran Nikolić iznosi računicu pada standarda po postojećoj formuli.

“Najbitniji pokazatelj je ukupna masa zarada u poslednjih godinu ili dve i budući da je pala zaposlenost, možemo onda videti da je u proseku pala kupovna moć. Kada su u pitanju penzije, ukupna masa penzija je značajno realno opala budući da su one već blizu dve godine zamrznute”, navodi on.

Predsednik Udruženje za zaštitu potrošača Goran Papović drugačije računa kvalitet života građana Srbije.

“Ako ćemo davati stalno lažne statističke podatke i ulepšavati nam život na taj način, da je potrošačka korpa 40.000, da je prosečna plata 30 i nešto hiljada, a zapravo realnost oslikava nešto sasvim drugo – da nam je sad za minimalnu prosečnu porodicu potrebno preko 60.000 dinara da bi živeli koliko toliko normalno”, navodi on.

“Ako znamo da prosečne plate nisu 30.000 dinara, kudikamo su nuže. Šta je sa platama u Beloj Palanci, Pirotu i odakle god ne”, podseća Papović.


Prema poslednim podacima republičkog zavoda za statistiku, prosečna plata u Srbiji iznosi 34.400 dinara, nešto bolji prosek ima Beograd – 42.400.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=11&dd=27&nav_category=9&nav_id=475389
 
Sa sadasnjim cenama tesko se moze napraviti sto lici pristojno (zdravo, ukusno) za rucak i veceru ispod 1000 dinara, a uzevsi u obzir i dnevnu uzinu i dorucak tesko ispod 40000 mesecno jedna cetvoroclana porodica moze da se izadje na kraj. Ovo za 20.000 ne znam, sta verovatno poparu sa belim lukom i pire od proklijalog krompira!
 
Тко каже да је недовољна?
Ево погледајте,замењује оброк.

Tadic-AFP-gr.jpg
 
moja troclana porodica koja zivi skromno sabija 30 000 za hranu mesecno,5000na struju,2500 na telefone i vodu + 2000na net i kablovsku + 10 000 na benzin,a mozda i vise. Znaci 50 000 ode na zivot,a gde je odelo,a gde su rezervni delovi za auto,gde su pare da se nesto popravi,svadbe,krstenja i ostali troskovi? Da mi matori jos privatno ne radi ne bi bilo dovoljno para.
 

Свуда у свету, људи се убијају од рада да би стекли пар десетина или пар стотина евра месечно.
Само у нај-најбогатијим земљама су плате у хиљадама евра, нпр. €2500.

И сад ви долазите и кажете: "Ма дај ми €500 бесплатно, само као неки највећи минимум за почетак, ја то сматрам најнижим нивоом беде."

Море марш, не дугује вам нико ни €0,01.
 

Ако вам се не допада да идете у шопинг са €320, ви онда идите у шопинг са €2, колико су износили месечни дохоци у деведесетим.

А цене нећете одређивати ви, него ће цену слободно тражити онај који робу продаје. ← Помирите се са тим логичним поретком ствари.
 

Back
Top