Elokventan samohrani roditelj ili pozrtvovani roditelji

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Sta je bolje biti , elokventan, savremen, samobitan , "napredan" roditelj koji nije mogao da trpi ili nije imao srece , pa je ostao samohrani roditelj, ili neuskladjeni, neelokventni , takticni , pozrtvovani roditelji mucenici...

Evo jednog gledanja:
-SA 5 GODINA:
-Dete ima sansu da duplo vishe voli
-dete ima dva zastitnika kad mu nesto zatreba
-dete oseca duplu sigurnost
-dete ima skoro duplo vishe vremena pokriveno nekim od clanova porodice

SA 10 GODINA:
-dete moze da racuna da ce ponekad jedan roditelj biti na njegovoj strani
-dete ima dva roditelja da pita kada mu se negde ide
-dete oseca kako se prave medjuodnosi u porodici

SA 20 godina:
-Kad je jedno bolesno , drugo mu pomaze , pa nemora toliko da se brine
-pomoc je duplo veca
-rade kao sinhronizovani advokati
-duplo veca sreca kod porodicnih okupljanja

SA 30 godina:
-pripomazu se veterani
-sve znaju i svuda su spremni da skoce
-dok jedan kupuje hleb , drugi kupuje lekove
-paznja (ne ljubav) cini toplotu roditeljskog ognjista tako vrednim ciljem

SA 40 godina:
-uvek dragi gosti
-"abolicija" za sve unuke, za vashu decu
-sada oni dolaze da osete "vrelinu ognjista svoje dece i unucadi"
-oni koji znaju "ljude" koji su pravi za svaku pomoc

SA 50 godina:
-tek ponekad skrenu paznju sa vashih briga za decu
-gladni vishe paznje, nego vishe nego potrebne pomoci
-mole se da im sudnji cas bude sto kasnije , ali zajednicki, da se lutaju sami u samoci sveta.

Ovo je jedan pogled iz ugla deteta koje odrasta na svoje roditelje i prednosti koje "par" donosi u odnosu na samobitnost (ma kakva ona bila) jednog roditelja.
 
Sta je bolje biti , elokventan, savremen, samobitan , "napredan" roditelj koji nije mogao da trpi ili nije imao srece , pa je ostao samohrani roditelj, ili neuskladjeni, neelokventni , takticni , pozrtvovani roditelji mucenici...

Мислим да ниси добро формулисао ово питање! Зар су ово једине опције?
 
Tuzni_patak:
Sta je bolje biti , elokventan, savremen, samobitan , "napredan" roditelj koji nije mogao da trpi ili nije imao srece , pa je ostao samohrani roditelj, ili neuskladjeni, neelokventni , takticni , pozrtvovani roditelji mucenici...

Evo jednog gledanja:
-SA 5 GODINA:
-Dete ima sansu da duplo vishe voli
-dete ima dva zastitnika kad mu nesto zatreba
-dete oseca duplu sigurnost
-dete ima skoro duplo vishe vremena pokriveno nekim od clanova porodice

- Dete ce voleti roditelje, ako su oboje ZIVI i ako to zasluzuju.
- Opet, ljudi nisu umrli, pa da nema drugog zastitnika. Osim ako nisu umrli :shock: , ili bar jedno od njih... A u tom slucaju ne postoji izbor i ne pita se STA JE BOLJE.
- Sigurnost u sta?
- Ovo je, eto, istina.


SA 10 GODINA:
-dete moze da racuna da ce ponekad jedan roditelj biti na njegovoj strani
-dete ima dva roditelja da pita kada mu se negde ide
-dete oseca kako se prave medjuodnosi u porodici

- To obicno dovodi do svadje IZMEDJU RODITELJA i nikako nije dobro da jedan od roditelja odobrava nesto sto mu drugi brani, bez DOGOVORA.
- Opet prica o dogovoru, koji izostaje, ako nije o tome rec: samohrani roditelj je danas sasvim dostupan... (telefoni i ostala cuda).
- Medjuodnosi ne moraju uvek da budu prijatni i korisni, sta vise, vrlo cesto su pogubni po dete.

SA 20 godina:
-Kad je jedno bolesno , drugo mu pomaze , pa nemora toliko da se brine
-pomoc je duplo veca
-rade kao sinhronizovani advokati
-duplo veca sreca kod porodicnih okupljanja

- Ako se oboje razbole - duplo veca briga... :shock: Ali, dobro, bolje je u svakom slucaju da su zajedno.
- Pomoc?
- Nema nista sinhronizovano izmedju dvoje ljudi koji su NASILNO ostali zajedno.
- Ovo je vec nebuloza... :shock:


SA 30 godina:
-pripomazu se veterani
-sve znaju i svuda su spremni da skoce
-dok jedan kupuje hleb , drugi kupuje lekove
-paznja (ne ljubav) cini toplotu roditeljskog ognjista tako vrednim ciljem

- Opet prica o ljudima koji su silom prilika morali da se podnose, sto je, verovatno, samo pogorsalo njihovu trpeljivost, godinama...
- A ovo ostalo je ideal kome treba teziti, ali koji ne mozemo uzimati kao REALNU situaciju bilo koje porodice.

SA 40 godina:
-uvek dragi gosti
-"abolicija" za sve unuke, za vashu decu
-sada oni dolaze da osete "vrelinu ognjista svoje dece i unucadi"
-oni koji znaju "ljude" koji su pravi za svaku pomoc

- Kakve ovo veze ima sa temom? Dotle ce verovatno jedno od njih dvoje i da umre, tako da deka ili baka ostaju dragi gosti i sve ostalo... Njihovo zajednistvo vise nikome nije bitno. Tuzno, ali istinito :cry: ...

SA 50 godina:
-tek ponekad skrenu paznju sa vashih briga za decu
-gladni vishe paznje, nego vishe nego potrebne pomoci
-mole se da im sudnji cas bude sto kasnije , ali zajednicki, da se lutaju sami u samoci sveta.

- Lepo, ali opet nije stvar izbora...
Ovo je jedan pogled iz ugla deteta koje odrasta na svoje roditelje i prednosti koje "par" donosi u odnosu na samobitnost (ma kakva ona bila) jednog roditelja.

Zakljucak: naravno da je porodica bolja, ali cesto nije stvar izbora. I, bolja je samo generalno gledajuci. Rastavljeni roditelji ce mnogo bolje odgajiti dete nego oni koji se stalno svadjaju ili, cak, tuku.........
 
Postoji tvrdnja , sa kojom se i ja slažem , da deca iz razvedenih brakova uglavnom imaju i sama razvode i žive u razvedenim porodicama.
To se tumači time što nisu naučili , niti imali ideal porodice .

U praksi gledano, upoznao sam dosta pojedinaca iz razvedenih brakova , i kao zaključak mogu izvesti da im treba osoba sa OGROMNIM STRPLJENJEM da istrpi sve sumnje i crve koje imaju , da ih nauči zajedničkom životu, i uglavnom su bolji prema prijateljima nego prema svojim vezama....
------------------------------------------
P.S. Kod komentara na moj prethodni post primetio sam da ne uzimate jednu osobinu ljudi u obzir , a to je da ljudi vremenom "slegnu" i naviknu se jedno na drugo. Nije džabe izreka , sa kim si onakav si...
Šta više ,ljudi koji žive zajedno vremenom počinju da liče (karakterno).
 
Tuzni_patak:
Postoji tvrdnja , sa kojom se i ja slažem , da deca iz razvedenih brakova uglavnom imaju i sama razvode i žive u razvedenim porodicama.
To se tumači time što nisu naučili , niti imali ideal porodice .

U praksi gledano, upoznao sam dosta pojedinaca iz razvedenih brakova , i kao zaključak mogu izvesti da im treba osoba sa OGROMNIM STRPLJENJEM da istrpi sve sumnje i crve koje imaju , da ih nauči zajedničkom životu, i uglavnom su bolji prema prijateljima nego prema svojim vezama....
------------------------------------------
P.S. Kod komentara na moj prethodni post primetio sam da ne uzimate jednu osobinu ljudi u obzir , a to je da ljudi vremenom "slegnu" i naviknu se jedno na drugo. Nije džabe izreka , sa kim si onakav si...
Šta više ,ljudi koji žive zajedno vremenom počinju da liče (karakterno).
Da, ali - može li svako izdržati period prilagođavanja? Imaš, prosto, manijaka... A nisu retki (danas) ni slučajevi homoseksualaca koji stupaju u brak ne govoreći svom partneru za svoje opredeljenje, da bi imao/la decu. :shock:
Iznenadili biste se koliko je to česta situacija.
Dobro, možda se danas olako i venčavaju i razvode. Ako si želeo da kažeš da treba više strpljenja, u pravu si, svakako. Treba dati šansu. Ali, ne po svaku cenu.
A druga su priča ljudi koji deset godina misle da su stvoreni jedno za drugo, a onda dođe kriza sredovečnih godina... :?
:D
 
Tuzni_patak:
Postoji tvrdnja , sa kojom se i ja slažem , da deca iz razvedenih brakova uglavnom imaju i sama razvode i žive u razvedenim porodicama.
To se tumači time što nisu naučili , niti imali ideal porodice .
Moje je misljenje totalno suprotno, kao i primeri koje znam... deca razvedenih roditelja kada odrastu i osnuju sopstvenu porodicu, grcevito se bore za nju i vezuju se za partnera mozda i vise nego sto bi trebalo. Uglavnom su to jako stabilni brakovi. Oni ne zele da njihovo dete bude uskraceno za toplinu doma i sigurnost koju pruzaju oba roditelja.
 
S_K_V_O:
Ja sam odrasla sa dva roditelja a smatram da bi bilo bolje da sam odrasla sa jednim od njih.Tako se i osecam.I to sam zelela od ranog detinjstva.
To sto si ti napisao je bio mozda slucaj u tvojoj porodici, u mojoj je bilo sasvim drugacije.To sto si ti napisao je bajkovita prica koja cesto nema veze sa realnoscu.

To što vama izgleda kao bajkolika priča , nije toliko retka stvar u varošicama i provinciji.
Valjda ljudi navikli na skromnije prohteve imaju skromnije zahteve i po pitanju "iskorišćavanja" u vezi i porodici.
Svadje postoje , ali svi učesnici shvataju da je nastupio PROBLEM KOJI TREBA I MORA DA SE REŠI da bi opet došlo razdoblje mirnog suživota. I ja sam jedanput ili dvaput mrzeo svog oca i želeo da ga potkačim po onoj njegovoj glavurdi (ne shvatajući zašto neko tako inteligentan ponekad može da bude i tako glup i sebičan) , ali sada se i ne sećam okolnosti zbog čega je uradio to što je uradio (sećam se zašto sam ga mrzeo tog trenutka).
Takav je život, mnogo ljudi je poludobro i ako im uskratite mogućnost i nadu da ispadnu dobri , oni će se ponašati ružno.
A opet neki su vaspitani kao pokvareni GRABEŽ sistem. Uvek samo svoja pozicija i nikad ferka...Čak i ako se trude da ispadnu dobri , kad im okolina korektivno pokaže da ceni reč i pošten odnos, etiku nemaju i malo je dovoljno da se ponovo zasmrde.
-----------------------------------------------
Ali za kraj ipak prst na čelo. Idila ne postoji , ali je sasvim pristojno želeti život koji je idila 6 sati dnevno...6 dana u mesecu.... 6 nedelja u godini....KOME JE TO MALO NEKA SE PRESABERE....
 
Tuzni_patak:
To što vama izgleda kao bajkolika priča , nije toliko retka stvar u varošicama i provinciji.
Valjda ljudi navikli na skromnije prohteve imaju skromnije zahteve i po pitanju "iskorišćavanja" u vezi i porodici.

Dragi moj, ja sam iz provincije i to iz veoma malog grada tako da nema potrebe da mi objasnjavas kako je u provinciji.Nikakve razlike nema u tom pogledu izmedju gradova i provincije sem toga sto je u zgradama nemoguce sakriti porodicne svadje.

Svadje postoje , ali svi učesnici shvataju da je nastupio PROBLEM KOJI TREBA I MORA DA SE REŠI da bi opet došlo razdoblje mirnog suživota.

Ne shvataju, nego bi trebalo da shvataju, sto cesto nije slucaj...

Takav je život, mnogo ljudi je poludobro i ako im uskratite mogućnost i nadu da ispadnu dobri , oni će se ponašati ružno.

Uh kako to jednostavno zvuci.Daj neki instant recept da ih ucinimo dobrim ako ga imas.
-----------------------------------------------
Ali za kraj ipak prst na čelo. Idila ne postoji , ali je sasvim pristojno želeti život koji je idila 6 sati dnevno...6 dana u mesecu.... 6 nedelja u godini....KOME JE TO MALO NEKA SE PRESABERE....

Ne vidim da je iko rekao da mu je to malo.Meni nije.Steta samo sto mnogi ljudi, ja bih rekla cak vecina to nemaju.Ni priblizno toliko.

Nije svet samo onakvim kakvim ga ti dozivljavas i vidis.Lepo je sto imas razumevanja za ljude oko sebe, ali ponekad je komunikacija i razumevanje izmedju ljudi jednostavno nemoguca ma koliko se mi trudili(cesto je taj trud jalov i godinama, pa i decenijama).U tom slucaju potrebno je prekinuti je ili svesti na minimum i ustedeti i sebi i detetu mnogo toga ruznog.
Da dodam da cesto odluka da li ce osoba ziveti sa partnerom ili ne i nije stvar njenog izbora cime tvoja ideja postaje utopija :cry:
 
Hellen:
Sta je bolje biti , elokventan, savremen, samobitan , "napredan" roditelj koji nije mogao da trpi ili nije imao srece , pa je ostao samohrani roditelj, ili neuskladjeni, neelokventni , takticni , pozrtvovani roditelji mucenici...

Мислим да ниси добро формулисао ово питање! Зар су ово једине опције?
bože :idea: šta si ti ovde napisao :?: elokventan-savremen-samobitan-napredan roditelj :?: toliko malo reči a mnogo auto-golova :twisted:
 
vaga55:
Hellen:
Sta je bolje biti , elokventan, savremen, samobitan , "napredan" roditelj koji nije mogao da trpi ili nije imao srece , pa je ostao samohrani roditelj, ili neuskladjeni, neelokventni , takticni , pozrtvovani roditelji mucenici...

Мислим да ниси добро формулисао ово питање! Зар су ово једине опције?
bože :idea: šta si ti ovde napisao :?: elokventan-savremen-samobitan-napredan roditelj :?: toliko malo reči a mnogo auto-golova :twisted:
zamolila bih " TUŽNOG PATKA" da malo razradi ovu temu :?: zaista mi nije ništa jasno :idea: može li malo da se pojednostavi :lol:
 
Tuzni_patak:
S_K_V_O:
Ja sam odrasla sa dva roditelja a smatram da bi bilo bolje da sam odrasla sa jednim od njih.Tako se i osecam.I to sam zelela od ranog detinjstva.
To sto si ti napisao je bio mozda slucaj u tvojoj porodici, u mojoj je bilo sasvim drugacije.To sto si ti napisao je bajkovita prica koja cesto nema veze sa realnoscu.

To što vama izgleda kao bajkolika priča , nije toliko retka stvar u varošicama i provinciji.
Valjda ljudi navikli na skromnije prohteve imaju skromnije zahteve i po pitanju "iskorišćavanja" u vezi i porodici.
Svadje postoje , ali svi učesnici shvataju da je nastupio PROBLEM KOJI TREBA I MORA DA SE REŠI da bi opet došlo razdoblje mirnog suživota. I ja sam jedanput ili dvaput mrzeo svog oca i želeo da ga potkačim po onoj njegovoj glavurdi (ne shvatajući zašto neko tako inteligentan ponekad može da bude i tako glup i sebičan) , ali sada se i ne sećam okolnosti zbog čega je uradio to što je uradio (sećam se zašto sam ga mrzeo tog trenutka).
Takav je život, mnogo ljudi je poludobro i ako im uskratite mogućnost i nadu da ispadnu dobri , oni će se ponašati ružno.
A opet neki su vaspitani kao pokvareni GRABEŽ sistem. Uvek samo svoja pozicija i nikad ferka...Čak i ako se trude da ispadnu dobri , kad im okolina korektivno pokaže da ceni reč i pošten odnos, etiku nemaju i malo je dovoljno da se ponovo zasmrde.
-----------------------------------------------
Ali za kraj ipak prst na čelo. Idila ne postoji , ali je sasvim pristojno želeti život koji je idila 6 sati dnevno...6 dana u mesecu.... 6 nedelja u godini....KOME JE TO MALO NEKA SE PRESABERE....

Ma, sve je to ok, i da treba biti tolerantan i ne idealizovati stvari kako ne bi sekao preko kolena, a, sa druge strane, ne treba trpeti torturu (psihicku i fizicku)jer dovodi do trovanja svesti (sopstvene, a potom filogenetski, vertikalno) i nesreca se lancano, ili MeLeMitski (kako rece neko) siri do armagedonskih razmera. Gde tu biti pametan i naci sredinu, biti strpljiv, ali ne previse, biti tolerantan, a ne izgubiti sebe, voleti a ne izgoreti, trpeti a nazreti izlaz (i do njega doci), ... retorsko pitanje, a ko nadje odgovor s tim da to nije deo onog "... i mudrosti da uvek umem da ih razlikujem", ... sta jede basca i sta pije kafana - placam!
 
Probacu da sazmem: (nek cita ko ima zivaca i vremena) :)
Brak, kao korak pre porodice, sam po sebi nije lak. Iz sopstvenog iskustva, a i tudjih, znam da nema puno veze sa zabavljanjem.
Dolazak deteta je OGROMNA promena u svacijem zivotu. Svi koji imamo decu znamo sta to znaci a oni koji nemaju mogu da naslute.
Srecan brak tj, onaj koji traje uz radost, postovanje i razumevanje je redak i podrazumeva veliki trud i ulaganja (emotivna, mentalna ali i materijalna).
Danasnji muskarci i zene, su ,uglavnom, u raskoraku izmedju mogucnosti i zelja, sto mozemo zahvaliti i velikom Odvratajzingu i Mraketingu. Zadovoljavanje svojih zelja (pozdrava i cestitki), trazimo pre svega u sebi a onda i oko sebe, jer smo izmedju ostalog i sebicni i skloni da druge optuzujemo za svoje neuspehe, propale godine, neprozivljene trenutke itd.
Zaista potrebno je ponekad veliko strpljenje i trpljenje da bi i najjednostavniji odnosi funkcionisali, a kamoli porodica.
I sad, lako je "kompromisirati" jedan na jedan, i kao "durim se u svojoj sobi", "idem na kafu sa drugaricama-na fudbal sa drugarima - da se izduvam", "lete piksle, tanjiri i pokucstvo", ali pred detetom je to prakticno ili nemoguce ili nedopustivo (normalnim osobama).
Uvek cu biti ZA: Dobar razvod naspram loseg braka, jer frustracije i strahove koje dete pokupi u losem okruzenju ne mogu da izlece ni najskuplji psihoanaliticari, dok ce se Roditelj vec nekako pokrpiti tj. Bolje bi mu bilo majci!
P.S.
ja sam srecno dete srecno razvedenih roditelja, majka malog decaka, i dobra supruga u pokusaju.
 
Mundo Daroje:
Probacu da sazmem: (nek cita ko ima zivaca i vremena) :)
Brak, kao korak pre porodice, sam po sebi nije lak. Iz sopstvenog iskustva, a i tudjih, znam da nema puno veze sa zabavljanjem.
Dolazak deteta je OGROMNA promena u svacijem zivotu. Svi koji imamo decu znamo sta to znaci a oni koji nemaju mogu da naslute.
Srecan brak tj, onaj koji traje uz radost, postovanje i razumevanje je redak i podrazumeva veliki trud i ulaganja (emotivna, mentalna ali i materijalna).
Danasnji muskarci i zene, su ,uglavnom, u raskoraku izmedju mogucnosti i zelja, sto mozemo zahvaliti i velikom Odvratajzingu i Mraketingu. Zadovoljavanje svojih zelja (pozdrava i cestitki), trazimo pre svega u sebi a onda i oko sebe, jer smo izmedju ostalog i sebicni i skloni da druge optuzujemo za svoje neuspehe, propale godine, neprozivljene trenutke itd.
Zaista potrebno je ponekad veliko strpljenje i trpljenje da bi i najjednostavniji odnosi funkcionisali, a kamoli porodica.
I sad, lako je "kompromisirati" jedan na jedan, i kao "durim se u svojoj sobi", "idem na kafu sa drugaricama-na fudbal sa drugarima - da se izduvam", "lete piksle, tanjiri i pokucstvo", ali pred detetom je to prakticno ili nemoguce ili nedopustivo (normalnim osobama).
Uvek cu biti ZA: Dobar razvod naspram loseg braka, jer frustracije i strahove koje dete pokupi u losem okruzenju ne mogu da izlece ni najskuplji psihoanaliticari, dok ce se Roditelj vec nekako pokrpiti tj. Bolje bi mu bilo majci!
P.S.
ja sam srecno dete srecno razvedenih roditelja, majka malog decaka, i dobra supruga u pokusaju.
bravo :!: i ja sam sretno razvedena i ne kajem se :!: gledajući sve trule brakove oko sebe mislim da je brak prevaziđena institucija :oops:
 

Back
Top