kad neko bliznji umre...

Kad je naš tata umro, sve je bio na bratu i meni, a pojma nemamo sa običajima. Slušali smo razne gluposti: da ista sveća ide do prve gošnjice smrti na groblje, pa da treba 40 sveća da gori vezano u snop....
Da nam skratim muke oko svega toga, pitala sam sveštenika za sve te običaje i on nam je rekao:da se na groblje nose samo sveće, žito i crno vino. Nikakva hrana. Kaže: ako imate viška, dajte sirotinji. Tako smo radili za sve izlaske na groblje.

Tako je. To sam ja uporno pokušavala da objasnim mojoj majci...
 
Какве везе има храњење чаршије са тугом због губитка?

Изгубила сам пуно драгих особа али сам била сувише млада да их ја сахрањујем, то су чинили моји родитељи. И није било никакве теревенке притом.

Непромишљене ствари типа бацање пара можеш да радиш уколико паре имаш. Немам ништа против да свако ради шта га воља са својим вишковима.
Malo ruzno zvuci ovo"hranjenje carsije".Znaci,ti ljude koji su dosli da ispostuju pokojnika i njegovu porodicu smatras
tamo nekim dokonim sa ulice koji su na sahranu dosli samo da se najedu.Nisam za pretjerivanje u hrani i piću ,ali gore od toga mi je odsustvo svakog truda da se ukaze gostoprimstvo onima koji dolaze na sahranu.Najlakse se praviti lud sve pod parolom da je skupo,nepotrebno i slicno.
 
moja tetka je umrla prosle godine iove smo joj davali dodinu dana
pre punih osam sam ostala bez oca
isti obicaji
ja ne mogu da jedem na groblju
i imam jednu tetku koja pretpostavljam svoju savest umiruje tim sto obicaje i koji postoje i koji nepostoje pasionirano postuje
i svaki put dodje kod mene i kaze - uzmi, valja se!
valja se zbog cega? da umrlom pravim zazubice jeduci mu iznad glave?
vrhunac je bio kad je posle izlaska tati na grob na godinu dana, dosla kod nas kuci i kad je jeduci za stolom u jednom trenutku rekla - prosla je godina, treba odagnati tugu iz kuce i uvesti ponovo radost..sad treba da zapevamo - samo sam rekla ``nemoj ovde da pevas, ne zelim da postujem sve obicaje koje nameces``
-ali..
nema ali!
znaci odhebite sa pricom sta i kada treba
tugovacu koliko mi se tuguje, necu nositi crninu ako mi se ne nosi, necu da jedem na groblju jer mi je to odvratno
ebali vas paganski obicaji!

Tvoja tetka je u pravu,iako ti ne mislis tako.Ako si pratila,cak i neposredno posle sahrane pop procita molitvu clanovima porodice u kojoj se kaze "da posle zalosti bude radost".Znaci,cak i na dan sahrane se pominje radost.Ljudi moraju nastaviti dalje da zive,to daje nadu.A i psihologija je utvrdila da je svaka tuga koja traje duze od godine patoloska.Nisu stari ljudi bas bili budale,samo ih nekad ne razumijemo dok smo mladi.Svi ti obicaji imaju svoje zasto.
Ja recimo,jedenje na groblju ne smatram odvratnim,nego kao i jedenje kod kuce.I groblja su necija vjecna kuca,i smrt je dio zivota,ma kako paradoksalno zvucalo.
 
... i posle pogreba se obelezava 7 dana, pa 40 dana, pa 6 meseci...
Kako idu ti obicaji? Trazila sam na netu ali nisam nasla nista koristno. Da li neko moze da mi objasni, sta se radi, sta se sprema, gde se ide...?

U mojoj se porodici znalo - kad umrš, nema te više, nisi ti ni na groblju, ni po crkvama... Moja majka je govorila "Od volje ti - ko šokcu post" :)
Ja sam činila sve kako je ona želela. Ja, moj muž i tri njene drugarice. Od onda nikada nisam bila više na groblju (sada je bilo godinu dana, ni tada nisam otišla) - jer mi je majka, odmalena, kada je zdrava bila govorila "Nemoj da mi se vučeš po groblju kada umrem, nisam ja tamo" (a i sama je tako postupala kada mi je otac umro).
Opet kažem, ovo je moja priča.
Svako ima svoju. Pokušajte da se vodite željama osobe koju ispraćate i svojim, a manje marite "šta će reći svet". Da vam bude lakše.
 
Eto npr.ja ne razumijem da neko ne pozeli da ode na grob roditelja ili nekog bliznjeg nijednom za godinu dana.Da ne govorim da ga ne brine ni odrzavanje groba ili misli da ce to neko drugi uraditi.Bez obzira gdje neko misli da se nalazi posle smrti,mi to ne znamo,ma kako filozofirali, jedino znamo mjesto tog vjecnog pocivalista,a koliko je ipak bitno da se zna mjesto govori i ona recenica" ne zna mu se ni grob".
U tom smislu,ne razumijem taj nemar i odsustvo zelje otici na grob bliznjem.Opet kad je neko daleko,to i razumijem ali kada nije,to i ne razumijem bas.
 

Back
Top