Bez obzira na klasifikaciju,teoretske postavke i tumačenja..mene zanima onaj praktični dio u kom svi možemo da pratimo sebe..
Kad se moj ego (koji je možda bio ponesen idom)sukobi sa superegom i kad dođu u konflikt,u ono sukobljavanje od kojeg ne mogu pobjeći..postajem svjesna da je to patološka klica,da je na pomolu problem koji često ima zdravstvene tegobe.
KAko čovjek da pomiri ego i superego?
..ne bi trebalo da su zaraćene strane,kako ti kažeš..ali,nažalost one to često jesu,pa otud i silne nedoumice,loša stanja,slabašna preispitivanja i traganja.Sjajno bi bilo kad bi se ta tri elementa mogla odvojiti svaki za sebe i da ne vrše uticaj jedan na drugi.To je najteže postići jer su cjelina i jer samo tako funkcionišu,jer ne možemo upravljati svakim segmentom onoliko koliko bismo željeli..a svaki od njih ma kako god i ma kako gdje bio pomjeren,vrši uticaj/pritisak na ostale..u rasponu željenog i mogućen,sanjanog i realizovanog,zabranjenog i dozvoljenog..i sve što činimo,što jesmo i nismo,što bismo htjeli ili ne nosimo pod dirigentskim palicama naših elemenata..ne uđe neko sam od sebe u nervozu,melanholiju,depresiju..uđe tek kad bart dva elementa zaratuju jedan s drugim..a superego je uvijek budan ratnik,spreman da i najmanju naznaku podigne koplje..
Psihoterapijom ili farmakoterapijom ukoliko je konflikt uzrok i posljedica dugotrajnih psihičkih smetnji, tj. poremećaja. Pod psihoterapijom svakako smatram psihoanalizu.
Treba svakako razdvojiti fiziološki od patološkog konflikta..ljudi često bježe od svojih konflikata, teže da ih potisnu kada je to nemoguće umjesto da ih ego razrješi, objasni, preispita, tj. koristi svoje racionalne Ego funkcije. Mnogi koriste, zapravo svi (manje ili više) mehanizme Ego odbrane koji se direktno nadovezuju na ovu teoriju. Ukoliko oni funkcionišu i upotrebljavaju se u određenoj mjeri rješenje i nije toliko loše po osobu..međutim šta uraditi kada korištenjem mehanizama Ego odbrane nije moguće razrješiti konflikt (ili ukoliko se pretjerano koriste)...onda konflikt dobija patološku karakteristiku, koja je po meni samo izraz, kao i kod svakog oboljenja spoja faktora okoline (prije svega strogog odgoja) i predisponirajućih faktora u vidu slabijeg funkcionisanja na neurotransmiterskom nivou. Ne obole svi sa strogim odgojem, kao što i obole neki i koji nisu imali tako strog odgoj..
Po meni potiskivanje i recimo adekvatno korištenje ostalih mehanizama Ego odbrane može biti uspješno samo ukoliko neurotransmiterska spojnica obavlja svoj posao...
Danas se zna da postoji organska podloga svih psihičkih oboljenja, isto kao i kod peptičkog ulcusa, dijabetesa..
Meni je zanimljiva povezanost ovog organskog djela naše psihe sa samim načinom njenog funkcionisanja ..Koliko neurotransmiter. spojnica..tj. sinapsa može da izdrži potiskivanje misli, impulsa, želja, konflikata ..istovremeno ih čini i želi da ukloni ..u ovom uklanjanju organska osnova je u podudarnosti sa manifestacijom psihoanalitičke teorije...
Mi imamo u mozgu kao neke engrame, zacrtane manje ili više s obzirom na 'torturu' okoline i naših predispoz. ... ponekad takav Superego može činiti veliki problem, posebno ako djeluje izdvojeno. On ne bi smio biti toliko izdvojen, gotovo djelujući sam za sebe..šta onda preostaje Egu posebno ukoliko ne može adekvatno koristiti mehanizme odbrane...
Jedan način je psioanaliza..ja bih rekla shvatanje Superega, shvatanje njegovog takvog izdvojenog nastanka..razumjevanje samog sebe u cilju omekšavanja krutih perfekcionističkih stavova Superega ...
..druga metoda koja se koristi jeste svakako farmakoterapija koja pojačava neurotransmiterske spojnice i time olakšava posao Egu - potiskivanje i adekvatno korištenje ostalih mehanizama (introjekcija, sublimacija, identifikacija, supstitucija, racionalizacija, reaktivna formacija, projekcija, regresija, bježanje u bolest, konverzija, samokažnjavanje, poništenje, kompenzacija, pomoćna inhibicija, idealizacija)
http://forum.krstarica.com/threads/356729&page=2
Jednim djelom problem i nastaje ako želimo upravljati svakim arbitrarno navedenim djelom ličnosti.Tako nešto ne treba ni pokušavati..to tek vodi konfliktima. Spajanje, usaglašavanje,da uzmem rečenicu Vlade80 "A, jok. Nece moci ove noci...znas da to nije uredu". i "Ja to želim, moram da imam" (što svakako izaziva napetost, nervozu,anksioznost - ovakav konflikt se i smatra osnovom anksioznih poremećaja - relacija Superego - Id ) i Ega - Time ništa ne dobijaš, samo gubiš - koji treba da usaglasi oba 'djela' i omogući funkcionisanje ličnosti, je prirodna težnja naše ličnosti. Na kraju krajeva samo ovakvi, funkcionšući u jednom djelu možemo da ostvarimo sve nagone..tj. da živimo. Ukoliko nema ovog usaglašavanja energija se gubi na razrješavanje konflikta i odvlači ličnost od bitnog ...
Međutim ovu nemogućnost usaglašavanja ja prije svega smatram 'poremećajem' na nivou sinapsa - a do ovog poremećaja je dovelo svakako iskustvo + genetska predispozicija, iako ima iskustava koja bi kod svakog čovjeka dovela do poremećaja funkcionisanja sinapsi.