Pismeni zadaci i sastavi

Sta mislite o sastavima iz srpskog?

  • Muka mi je kad mi daju da pisem sastav.

  • Mrzim da pisem sastave.

  • Ne pada mi toliko tesko da ih pisem.

  • Rado pisem sastave za domaci.

  • Obozavam da pisem sastave.


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Ovako, sastavi su nepresusni izvori bisera...
Ja imam dva tri sastava koj sam iskopao sto neki moji drugovi iz osnovne pisali...
Ako vi imate tako neki sastav, posaljite ih...

p.s
mozda nesto od toga postavim i na sajt :)

Malocas dok sam citao temu o detenjsitvu setih se sastava.. Ja cak imam zbirku u digitalnom formatu ali ne znam gde sam je meto. To su nevidjene gluposti, da crknes od sramote. Ali jebi.ga neko ih je iskopao bez mog znanja, 'digitalizovao' i poslao svima.
 
A ok. :cmok2:

Nego, htedoh reci, izgledalo je kao da zahteva nesto.
U odeljenju imam par drugarica kojima rodjake, tetke, strinke i ostala rodbina napisu sastav one dodju, prepisu i to je to.
To mi smeta.

Pa kome ne smeta?
Imam i ja vise takvih slucajeva.Ali najvise se nasmejem kad izadju da procitaju pred odeljenjem,i jadni,ne umeju ni da ga procitaju(previse za njih) vec nesto sricu i cude se komplikovanim recima((:
 
Jedan moj drug, ciji je sastav konj koji nam predaje srpski posebno pohvalio, je na kontrolnom iz muzickog napravio toliko gramatichkih greshaka da je nastavnica drzala predavanje o tome kako su pojedinci nepismeni i ukazala nam na greske koje napravio, nikad se nisam sladje nasmejala...
(sadista):mrgreen:
 
Evo da se pohvalim:
"Iskazao si svoje neslaganje sa materijalistički orijentisanim svetom."
Pisao o tome kako je ovaj svet sjeban zbog kapitalista koji ga uništavaju prilikom svog bogaćenja i ljudi koji su suviše glupi da shvate da takve stvari ne moraju da trpe i da mogu da žive sasvim lepo bez svih stvari koje nude kapitalisti sadašnjice.
Inače dobio sam 3, ali to je manje važno.
 
Evo da se pohvalim:
"Iskazao si svoje neslaganje sa materijalistički orijentisanim svetom."
Pisao o tome kako je ovaj svet sjeban zbog kapitalista koji ga uništavaju prilikom svog bogaćenja i ljudi koji su suviše glupi da shvate da takve stvari ne moraju da trpe i da mogu da žive sasvim lepo bez svih stvari koje nude kapitalisti sadašnjice.
Inače dobio sam 3, ali to je manje važno.

dok ti ne nadjesh bolji sistem od kapitalistichkog, nemash pravo da ga pljujesh
kapitalizam ima dobre i loshe strane, mislim da bi bolje reshenje bilo da se kapitalizam u nekim merama promeni, nego da se menja celokupni sistem
 
Život bez nade i volje nije nikakav život

Čovek živi u proseku sedamdeset godina, svaka godina ima tristašezdesetpet dana, svaki dan ima dvadesetčetiri časa, svaki čas ima šezdeset minuta.Svaki minut ima šezdeset sekundi. Ovo znaci da u proseku živimo 220 milijardi 752 miliona sekundi.
Sve te sekunde ne znače ništa, samo otkucaje sata koje čujemo kada ostanemo sami sa sobom, kada je jedino što čujemo tišina, ali opet... Opet mi od njih moramo načiniti život, onaj jedini koji nam je dodeljen i za koji znamo. Ništa, sekunde, prezne, jednolicne, otkucaje sata moramo pretvoriti u sve... u prošlost, sadašnjost i budućnost. A uprvo ta dva imena Nada i Volja, upravo one čine sve to.
Budimo se, zaspivamo, dišemo, hranimo se... sve to činimo mahinalno, naviknuto, a opet...zašto?Zašto svet o radimo? Zar smo poput životinja, nesvesni, teraju nas nagoni, nerazmišljajuci ili nas opet nešto izdvaja? Da, izdvaja nas... izdvaja nas upravo želja za životom, snaga kojom se borimo za sitne trenutke u istom, ubrzani puls kada vidimo osobu koju volimo. Izdvaja nas gordost, volja da budemo bolji, nada da ćemo to i postati...Izdvajaju nas greške, nada da ćemo ih ispraviti, volja kojom ćemo to učiniti. Volja koja će nas naterati da ne učinimo nešto što će povrediti osobu koju volimo, nagone ćemo zbog toga sprečiti. Volja, volja da delimo, da dajemo, da primamo, nada da će nam davati, da će sa nama deliti.....
Koliko se puta samo ujutru probudimo sa nadom za bolje, i tako ispunimo te prve sekunde tog našeg dana. Volja da dobijemo ono što želimo, trenutci iščekicanja, nadanja, treperenja svakog dela našeg tela, to je ono što nas čini. Sam čin ispunjenja i nije toliko bitan. Važno je ono pre i posle, a najmanje sreće nam priušti ispunjenje želje.
Budimo se ujutru zato što volimo, želimo, mrzimo....a sve to činimo u nadi da ćemo učiniti dobro, loše, velikodušno...
Čovek se nada dok živi ili je bolje reći živi dok se nada? Čoveka pokreće volja, čovek je upravo veličanstven zbog te dve dame koje ga nikada ne napuštaju. One su njegove životne saputnice, ljubavnice, drugarice... One su one zbog kojih sam ja potrošio 5400 sekundi svog života, 5400 praznih otkucaja sata u želji da dobijem pet iz ovog pismenog. One su one koje mi neće dozvoliti da spavam kada se budem pripremao za upis na fakultet. One su, a ne neka treća te zbog kojih ću sutra ustati.




Sastav je pisan u muškom rodu jer sam ga radila za brata jednom mog druga...onako osrednji je, ali i nešto najsvežije što sam napisala...Ima nekih grešaka koje su napravljenje u prekucavanju sastava sa papira...mrzi me da ih ispravljam...:lol:
 
Poslednja izmena:
sastav2-v-ludidokumenti.jpg
 
Život bez nade i volje nije nikakav život

Čovek živi u proseku sedamdeset godina, svaka godina ima tristašezdesetpet dana, svaki dan ima dvadesetčetiri časa, svaki čas ima šezdeset minuta.Svaki minut ima šezdeset sekundi. Ovo znaci da u proseku živimo 220 milijardi 752 miliona sekundi.
Sve te sekunde ne znače ništa, samo otkucaje sata koje čujemo kada ostanemo sami sa sobom, kada je jedino što čujemo tišina, ali opet... Opet mi od njih moramo načiniti život, onaj jedini koji nam je dodeljen i za koji znamo. Ništa, sekunde, prezne, jednolicne, otkucaje sata moramo pretvoriti u sve... u prošlost, sadašnjost i budućnost. A uprvo ta dva imena Nada i Volja, upravo one čine sve to.
Budimo se, zaspivamo, dišemo, hranimo se... sve to činimo mahinalno, naviknuto, a opet...zašto?Zašto svet o radimo? Zar smo poput životinja, nesvesni, teraju nas nagoni, nerazmišljajuci ili nas opet nešto izdvaja? Da, izdvaja nas... izdvaja nas upravo želja za životom, snaga kojom se borimo za sitne trenutke u istom, ubrzani puls kada vidimo osobu koju volimo. Izdvaja nas gordost, volja da budemo bolji, nada da ćemo to i postati...Izdvajaju nas greške, nada da ćemo ih ispraviti, volja kojom ćemo to učiniti. Volja koja će nas naterati da ne učinimo nešto što će povrediti osobu koju volimo, nagone ćemo zbog toga sprečiti. Volja, volja da delimo, da dajemo, da primamo, nada da će nam davati, da će sa nama deliti.....
Koliko se puta samo ujutru probudimo sa nadom za bolje, i tako ispunimo te prve sekunde tog našeg dana. Volja da dobijemo ono što želimo, trenutci iščekicanja, nadanja, treperenja svakog dela našeg tela, to je ono što nas čini. Sam čin ispunjenja i nije toliko bitan. Važno je ono pre i posle, a najmanje sreće nam priušti ispunjenje želje.
Budimo se ujutru zato što volimo, želimo, mrzimo....a sve to činimo u nadi da ćemo učiniti dobro, loše, velikodušno...
Čovek se nada dok živi ili je bolje reći živi dok se nada? Čoveka pokreće volja, čovek je upravo veličanstven zbog te dve dame koje ga nikada ne napuštaju. One su njegove životne saputnice, ljubavnice, drugarice... One su one zbog kojih sam ja potrošio 5400 sekundi svog života, 5400 praznih otkucaja sata u želji da dobijem pet iz ovog pismenog. One su one koje mi neće dozvoliti da spavam kada se budem pripremao za upis na fakultet. One su, a ne neka treća te zbog kojih ću sutra ustati.




Sastav je pisan u muškom rodu jer sam ga radila za brata jednom mog druga...onako osrednji je, ali i nešto najsvežije što sam napisala...Ima nekih grešaka koje su napravljenje u prekucavanju sastava sa papira...mrzi me da ih ispravljam...:lol:

Imas mnogo dobu misao,ali mi se cini kao da nisi uspela skroz da je realizujes,,nekako je sastav isuvise iseckan,i malo mi je tesko da pratim recenicu do kraja ;)

A mozda je razlog i moj umor,videcu sutra ponovo:lol:
 
Imas mnogo dobu misao,ali mi se cini kao da nisi uspela skroz da je realizujes,,nekako je sastav isuvise iseckan,i malo mi je tesko da pratim recenicu do kraja ;)

A mozda je razlog i moj umor,videcu sutra ponovo:lol:

Ne u pravu si...misao je iseckana...a razlog je zapravo moj umor, pisan je dosta kasno, a i nije kako treba prekucan, skraćivala sam ga, neke rečenice nisu kako treba napisane itd...
 
@anarho - terash, terash, ali taman kad sam ochekivao nekakav trijumfalan globalan zakljuchak koji ce mi otvoriti ochi shto se tiche ove teme, splasnuh.
Jer, napisala si tachno kako si i rekla - osrednje.
Necu ja sad da te kritikujem, jer i nisam neki umetnik shto se tiche sastava, ali samo da pitam: el ovo za osnovca?
 
dok ti ne nadjesh bolji sistem od kapitalistichkog, nemash pravo da ga pljujesh
kapitalizam ima dobre i loshe strane, mislim da bi bolje reshenje bilo da se kapitalizam u nekim merama promeni, nego da se menja celokupni sistem

Zanimljiva ideja, promeniti iživljavanje kapitalista na jadnom narodu tako da i njima bude lepo dok bivaju eksploatisani.
To nije samo krivica kapitalista, to je i greška naroda koji sve to trpi, kao što napisah u prethodnom postu.
To je moje mišljenje, ako ti se ne sviđa, šta da ti kažem...
Nećemo o tome ovde.
 
Zanimljiva ideja, promeniti iživljavanje kapitalista na jadnom narodu tako da i njima bude lepo dok bivaju eksploatisani.
To nije samo krivica kapitalista, to je i greška naroda koji sve to trpi, kao što napisah u prethodnom postu.
To je moje mišljenje, ako ti se ne sviđa, šta da ti kažem...
Nećemo o tome ovde.

imash loshu direkciju prema celoj stvari
mozhesh otvoriti temu ako ocemo nashiroko
 

"Kud me vode misli moje"


Mene moje misli vode kada sam hteo da se zaljubim u jednu devojku a to se desilo juche.
Otishao sam kod svoje najbolje drugarice Milice da je posetim. Kada sam doshao kod nje je bio Cjira. Malo smo se zafrkavali dok nije doshla Maja u koju sam se zaljubio. Kada sam je ugledao odmah sam pomislio da mi se samo prichinjava, ali nije tako bilo. Ja sam se odmah uozbiljio. Ali Cjira je primetio da sam se ja zaljubio. Odmah je izveo Maju da se neshto dogovore. Ja nisam znao zashto je pozvao, ali sam neshto predosecjao da cje se neshto dogoditi. Kada su doshli Milica je pozvala Maju. Nakraju je pozvala i mene. Kada sam doshao ona mi je rekla da se Maja zaljubila u mene. Ja sam bio presrecjan dok ja nisam rekao Maji da sam se zaljubio u nju. Kada sam je pitao ona je rekla ne zato shto se zaljubila u nekog Acu. Ali htela bi da bude samnom. Kada je ona rekla ja sam se odmah rastuzhio. Ali i ja se nisam tolko zaljubio u nju vecj u jednu devojchicu koja je tako lepa da neznam kako da je opishem.
Ali ja neznam kada cju prestati da mislim o tome jer me vishe izludjuje.

I da, ovo je napisano u 8.razredu (sa sve pravopisnim i gramatichkim greshkama)!:-|:lol:8)

na nivou 4.razreda osnovne skole....strasno....
 
Evo citam ovde sastave i uopste vasa razmisljanja, teme koje vam profesori zadaju...
Kod mene je slucaj malo drugaciji. U osnovnoj su mi sastavi bili mastoviti, filozofski, cudni cak.. Ponekad su bile konkretne price,surovo realne, i obozavala sam da tako pisem.
Medjutim, kad sam upisala gimnaziju, shvatila sam da kod moje nove profesorke takvi radovi prosto ne prolaze. Potpuno sam promenila stil pisanja. Teme su uglavnom vezane za gradivo, a moji novi sastavi su veoma nalik knjizevnim kritikama. Evo pronaci cu makar neke delove, pa da vidim vase misljenje.
E sad, imam jednu drugaricu koja je, kao i ja, navikla da pise drugacije sastave, i sada ona ( koja nije imala nikad manje od 5 na pismenima ) dobija trojke.
Meedjutim, ona je resena da nastavi u svom stilu.
Sta mislite o tom ogranicavanju? Treba li pristati na njega zarad ocene?
Ili prosto i pisanje treba nauciti kao i neke druge stvari?
Ne mogu da kazem da ja i sama nisam zadovoljna kako na kraju ispadnu moji " novi " sastavi, a i dobijem dobru ocenu.
A opet, ponekad bih se rado vratila na staru filozofiju i razvijanje misli...
 

Back
Top