koliko je psu potrebno da bi bio srecan?

Bijeli Ocnjak

Zainteresovan član
Poruka
218
ajmo sad, sta vi mislite? znam da je srecan kad jede, kad je pusten sa povodnika, kad juri za frizbijem, kada se mazi,.. ali generalno, da li su nasi ljubimci ustvari srecni?
ja se maksimalno trudim da svom psu posvetim dosta vremena, ali ponekad pomislim da to nije to. njemu definitivno nista ne znaci ni kupanje, ni cetkanje, ni sjaj za dlaku, ni silne dresure, ni vjezbe, ni elektronske ogrlice. naprotiv, cista gnjavaza.
sinoc sam kasno krenula na spavanje, pustila baka na terasu i cula lavez pasa oko zgrade. bacila sam pogled vani i vidjela njih 5-6 kako jurca okolo. bas sam se rastuzila zato sto ih je i on gledao, valjda se tada osjecao kao u zatvoru.
a onda opet pomislim na mnoge koji cijeli svoj PASJI zivot provedu na lancu, ili u boksu, na hlebu i vodi, sa buvama i krpeljima...
da li i vi ponekad razmisljate o istom?
 
I ja sam imala :cry: irskog setera, ali smo ga mi dozivljavali kao clana porodice, tako da ona prica - psu je najbolje u dvoristu a ne u stanu - mi uopste nije bila prihvatljiva. Mislim, mi smo ga skoro svakog vikenda vodili na nas plac i on bi se tu izludirao totalno ali bi na kraju dana ulazio u kucu spavao sa nama! Mislim da je njima definitivno bolje nego lutalicama, a da ne spominjem Ovcu :shock: :cry: :cry:
 
Tamarela:
I ja sam imala :cry: irskog setera, ali smo ga mi dozivljavali kao clana porodice, tako da ona prica - psu je najbolje u dvoristu a ne u stanu - mi uopste nije bila prihvatljiva. Mislim, mi smo ga skoro svakog vikenda vodili na nas plac i on bi se tu izludirao totalno ali bi na kraju dana ulazio u kucu spavao sa nama! Mislim da je njima definitivno bolje nego lutalicama, a da ne spominjem Ovcu :shock: :cry: :cry:
da, znam i ja da im jeste bolje, ali ponekad razmisljam o toma kako ONI dozivljavaju nasu brigu o njima. sigurno su srecniji u kuci nego u dvoritu jer ne vole da budu sami. ali ne znam da li bi sebe bolje pronasli kada bi bili sasvim sasvim slobodni?
a mozda se i ja previse opterecujem ili kako?
 
Pa naravno da je srecan sa tobom! Pomisli samo kako ti se raduje kad te vidi...I kad bi ga pustila da ode, on bi se vrlo brzo vratio jer zna gde ga najvise vole, paze i maze! Naravno, moras i malo da mu ugadjas, al' bez preterivanja! Ja sam sa mojim psom bas preterala, tako da me sad nista ne slusa. Sve razume, al' ga bas briga sto mu ja vicem fuj i dosta, on tera po svome :roll:
A tacno je da im kupanje (stavise mislim da ovo ne podnose) i fancy povodac nista ne znaci. Mom psu sam kupila najskuplji povodac i bas sam bila ponosna, al on ga mrzi iz dna duse, tako da se sad seta na obicnom kanapu :shock: i to mu je izgleda bas super. A bogami, udovoljila sam mu i sa dresurom, pa dresera nikad nije posetio (ja mislila kao da ga ne mucim), i verovatno mi se zbog toga i penje na glavu!
Ma, vole nas oni, i nista im ne fali. Ja cesto kazem da bih volela da se sledeci put rodim kao rasan pas, pa to je, ljudi moji, raj od zivota!
 
pa recimo kada ga setas i kada zastane nesto da njuska nemoj da ga vuces..pusti ga da onjusi jer on na taj nacin ima kontakt sa ostalim psima..cesto pricaj sa njim...kad je moj pas bio bolestan veterinar mi je rekao da pricam sa njim jer se on tako oseca srecnim,kad obracas paznju na njega..pas ce uvek biti srecan dok god ga ne maltretiras i mucis bez razloga..kad uradi nesto dobro ti mu uvek daj neki keks...tako ce sugurno biti najsrecniji...
 
ma...pola sata :)

evo drugari da vam se malo slihtam.

Peking: Pseća akupunktura


Red ispred čekaonice kod doktora Gua Džutoga na pekinškoj Klinici za lečenje kućnih ljubimaca svakog dana je sve veći, a broj pacijenata raste sa svakim ubodom njegove akupunkturne igle. Ovaj doktor medicine danas se više bavi akupunkturom nego klasičnom medicinom u lečenju kućnih ljubimaca i tvrdi da je način lečenja ovom prastarom tehnikom isti kao i kod ljudi. "Suštinski, nema veze da li je reč o čoveku ili životinji", kaže ovaj 64-godišnji doktor, veoma popularan među vlasnicima maca i kuca koji bi dali čitavo bogatstvo samo da pomognu svom ljubimcu. Kako stvari stoje, poziv "pseći/mačji akupunkturista" postao je veoma popularan i unosan posao otkako se armija kućnih ljubimaca znatno uvećala u velikim kineskim gradovima. Neki akupunkturisti samostalno obavljaju praksu, drugi rade u okviru klasičnih klinika na kojima se kombinuju tradicionalne metode i nauka, treći na "divlje". Prema mišljenju dr Gua, samo u Pekingu ima na desetine kvalifikovanih lekara koji su specijalizovali akupunkturu za četvoronošce, a trend se proširio i na zapadne veterinarske klinike. Ova metoda je poznata najmanje 1000 godina u lečenju životinja, s tom razlikom što su se tada bockale uglavnom životinje na farmama i ratnički konji. Komunistički režim u Kini progonio je akupunkturiste svih vrsta, jer je tradicionalna (i jeftina) metoda lečenja bila u suprotnosti s komunističkim moralom i vrednostima. Paradoksalno zvuči, ali akupunkturu u Kini danas ne primenjuju seljaci koji su nekad isključivo ovom metodom lečili svoju stoku. Razlog je jednostavan – lečenje akupunturom je dugotrajnije, a kao što se zna, seljaci nemaju vremena a ni kućne ljubimce.
 
Ja se isto cesto opterecujem tim pitanjem da li je moj pas potpuno srecan. Mi nju tretiramo apsolutno kao clana porodice (i to vaznog clana), ugadjamo joj maksimalno, mazimo je... Ali meni deluje da je ona srecnija kad je sama u dvoristu nego sa nama u kuci i to mi nekad i smeta. Jer, ona kako oci otvori ujutru trazi da ide u dvoriste i ulazi unutra samo da jede. I tako sve do uvece, kad udje da spava.Ja cesto izlazim i zovem je da udje, a ona me samo pogleda i okrene glavu na drugu stranu. Takodje mi se cini da je nesrecna kad neka lutalica prodje pored nase kapije, a ona zatvorena u dvoristu i onda cvili. A inace je cesto i setamo po parkovima, druzi se sa psima, znaci nije usamljena. A opet, kad nam neko dodje u goste, ona se odusevi i udje unutra i tada nece u dvoriste. Znaci mi smo joj dosadili? :roll:
 
Clanovi porodice su psima "copor", i oni su tu srecni, ako im pruzamo dovoljno ljubavi. Ali, kao sto je nama zanimljivije da izadjemo sa drustvom, nego da sedimo sa mamama i tatama, tako je i psu zabavnije da njuska i jurca za drugim psima. To svakako ne znaci da nije srecan kad se vrati u porodicno gnezdo!!! :D
 
ielena:
Clanovi porodice su psima "copor", i oni su tu srecni, ako im pruzamo dovoljno ljubavi. Ali, kao sto je nama zanimljivije da izadjemo sa drustvom, nego da sedimo sa mamama i tatama, tako je i psu zabavnije da njuska i jurca za drugim psima. To svakako ne znaci da nije srecan kad se vrati u porodicno gnezdo!!! :D
Mislim da si sasvim u pravu, a kao i kad su deca u pitanju, ne treba biti previse posesivan ni prema ljubimcima. :lol:
 
Ohh stalno mislim da moja kuca je tuzna jer tako pocne da drhti kada ja idem do grada ili slicno mislim da im treba sloboda puno slobode da vdite vi tu srecu kada je setam to je za njih uhhhh neznam kao za nas da imate milion dolara nego isto tako je i srecna kada ja dodjem iz skole ili moja mam sa posla ili moj brat sa faksa ili moj tata jako je dobra i pazljiva i neznam spava samnom sa bratom sa mamom i tatom zajedno u krevetu pa to mi je bukvalno ko sestra pa ja neznam da joj se nesto nedaj boze dogodi ja bih bio u stanju da ubijem istog trena nebih ni trepnuo .. nego sigurno mislim da im je bolje sa nama nego lutalicama zato sto imaju da jedu , piju , gde da spavaju , i puno ljubavi .. ali oni bi mozda neke te stvari menjali za SLOBODU .... ali psi su neznam nekada bolje nju razumem nego ljude tako da ja neznam kako bih bez moje bublice :oops: PS: da vidite kako sada bezbrizno spava na trosedu ,, naslonla se na njegovu guzu i spava tako slatkooooo wauuu
 
vidim da ste zaljucali temu o pit bulu shto je po meni jedna zanimljiva oblast. dakle moja drugarica (ok iz osnovne, sad i nismo) je imala pit bula. imala ga je onako a ne zbog borbi. ja s njom nisam imala problema - sa kuchetom - ali sam ga se malo pribojavala, nekako je bila cudljiva, neke komshije je ujela a na jednu drugu drugaricu je pocela da kidishe kad je kupila psa (drugarica dva). u stvari imala je dva pit bula ali je ovaj mushki uginuo. on je kao bio prijateljskiji raspolozhen.
ali inache je bilo valjda normalno kuche, ne znam koliko je pravila probleme napolju sad se ne secam, da li jeste..mislim da se shetala sa korpom
na shta sam spala da se slihtam ovde ali dobro
 
"farmaceutskog, patoanatomski otpad (ostaci ljudskog tela) spaljuje se u onim zdravstvenim ustanovama koje imaju krematorijum. Patoanatomski otpad se pakuje u specijalne kontejnere i sahranjuje, dok se krv autoklavira, ali se događa da se ova procedura ne poštuje u potpunosti. Izvor "****" iz jedne beogradske privatne ordinacije nezvanično objašnjava kako se često događa da delovi ljudskog tela završe u komunalnom kontejneru. Nema sumnje da to obogaćuje trpezu pasa i mačaka lutalica. S druge strane, u kanalizaciju se često nesavesno prosipaju hemikalije iz raznih laboratorija. Za razliku od američke prakse gde se čak i papirne maramice upotrebljene u laboratoriji ne odlažu zajedno sa komunalnim otpadom, hemijska jedinjenja u našim laboratorijama razblažuju se u rastvaračima i potom prosipaju u kanalizaciju."

:P zlo, zlo
 
Хтела бих само да скренем пажњу на оне љубитеље животиња који застране у својој ''љубави'' па забораве да пред собом имају животињу и почну да је третирају као људско биће, а не верујем да је иједна животиња одушевљена таквим третманом.
Имала сам пудлу неколико година...и тако шетајући упознавала сам и друге власнике пудли...
И онда упознам жену која је ''обожавала'' своју пудлу:''Ми је обоооожавамо! Она једе са нама за столом, седне на столицу и једе из тањира са нама! ( Пас је сигурно био одушевљен тиме! :roll: ) Она не једе ништа друго, само прашку шунку, једино је тиме хранимо! Само најквалитетније! ( Колико је то квалитетно за једног пса?! :roll: ) А што воли сладолед и чоколаде тек! Купам је сваке недеље, знаш како мирише! ( Дивота! :roll: )...''

Колико је тај пас срећан? Да ли треба да меримо ''псећу срећу'' нашим аршинима?
 

Back
Top