eremita
Zaslužan član
- Poruka
- 117.180
Milorad Ekmečić: Evropa nije čokolada već vojni blok
Miloslav RAJKOVIĆ | 28. avgust 2010.
Istoričar Milorad Ekmečić o uslovljavanjima Srbije, sudbini velikih sila, tužnoj evoluciji Amerike, davljenju malih država i naroda
Građanski rat u Jugoslaviji 1992-1995. vođen je u okviru američkog aksioma da srpski narod ne može obnoviti državu koju je stvarao dva poslednja veka i da politički mora ostati u izfragmentiranom stanju, bez višeg stepena jedinstva - podseća u razgovoru za “Večernje novosti” akademik Milorad Ekmečić na ocenu tragičnih događaja u svojoj najnovijoj knjizi “Dugo kretanje između klanja i oranja. Istorija Srba u novom veku 1492-1992”. Ističe da taj aksiom nije napušten, samo je bombe zamenila “politika uslovljavanja”.
O rezoluciji koju je Srbija podnela Generalnoj skupštini UN posle mišljenja Međunarodnog suda pravde o samoproglašenoj nezavisnosti Kosova, u čijoj izradi, iako pozvan, nije želeo da učestvuje (“nikada nisam pisao o Kosovu”), kaže da je “uspeh i ako se svet oko njega podeli, makar i na našu štetu”.
- To je jedna od naših velikih bitaka, za ljude i države koje će biti protiv Sjedinjenih Država. Bilo bi poželjno da ih bude što više. Ali i ako ih bude četvrtina, i samo petina, naš je dobitak. Svet ne sme pustiti da Amerika u tami davi male države i narode.
PAPA I JASENOVAC
* SAD smatraju Rim duhovnim središtem čitavog sveta. I neke srpske vladike slede taj kurs... - Papa Vojtila je 1984. konačno stvorio “Svetu Alijansu” sa Sjedinjenim Državama. Amerika je dobila svoj Instrumentum imperii. Papa je prihvatio masonske organizacije i američki socijalni i politički sistem, kome se crkva ranije kritički suprotstavljala. Odatle je počeo ekumenizam, napor da se sve crkve ujedinjavaju u jednu duhovnu celinu, čije će središte biti u Rimu. To je propalo. SAD su dobile na svoju stranu više od milijardu katolika u svetu. Pokušaj da i islam, sa isto tako više od milijardu vernika, uđe pod taj sveti baldаhin nije uspeo. U ovome bi se trebalo više konsultovati sa ruskim patrijarhom. Tamo znaju koju mantiju nose. Očigledno je da ni vladike SPC nisu u nekim bitnim stvarima jedinstvene. Tužno je reći da postoji pukotina raskola. Što se mene tiče, svaki put pape do Niša vodi preko Jasenovca. Raskol u našoj crkvi bio bi katastrofa ravna propasti Jugoslavije 1992.
* Andrić je, 1919, video srpsku istoriju kao “kobnu liniju” što se “bez prestanka kreće između klanja i oranja”. Koji nam procesi i događaji nameću da budućnost i dalje “gledamo kroz tamu”?
- Pre svega, proces izgradnje koncerta novih velikih sila. U svoje vreme sam napisao dve studije o Hantingtonovoj knjizi o sudaru civilizacija. Taj izraz je, u predavanju preko Britanskog radija, uveo u literaturu Arnold Tojnbi. Tojnbijeva teza je građena na temelju njegovih velikih studija o civilizacijama. Od nekoliko hiljada definicija civilizacija, Tojnbijeva je najpoznatija, da je to kultura predstavljena široko (culture njrite large). Tojnbi je verovao da se civilizacije sukobljavaju i to svaka pojedinačno sa zapadnom civilizacijom, podleže joj i nestaje. Kao model je uzeo Tursku Republiku i kemalistički preobražaj, u smislu da je islam potisnut i osuđen na iščezavanje. Hantington je sve to preneo u svoje teorije, ali sa suprotnim zaključkom - nezapadne civilizacije se ne predaju, ne iščezavaju. Danas su toliko ojačale da preuzimaju vođstvo, pa zapadnom svetu preti opasnost kolosalnog istorijskog poraza. Da bi se odbranio, Zapad ima samo jedan izbor, da se zbije oko SAD i brani se.
* Na koji način se stiče status velike sile? Kako će izgledati budući klub svetskih moćnika?
- Svaka velika država nije i velika sila, nego samo ona koja to dokaže u unapred propisanoj mreži uslova. Mora imati veliko stanovništvo, jaku ekonomiju koja je u stanju da stvori vojsku, strateški položaj u svetu (geografija, stepen razvoja). Najglavnije je da se taj status ne poklanja, nego se mora izvojevati u velikim ratovima. Od 1945. ti kriterijumi su nešto promenjeni. Čerčil je mislio da će to biti zemlja koja može podići pet miliona vojnika. Varljiv je pojam “supersile”. On je nastao u fazi dok se sistem novih velikih sila još nije stvorio, kad su najpre bile samo dve supersile, a sada se predviđa da će u taj koncert ući Kina, Indija, Latinska Amerika, Evropska unija, Rusija i jedna islamska država, koja će okupiti milijardu muslimana u svetu.
* Šta će to praktično značiti?
- Proces izgradnje koncerta velikih sila pretpostavlja da će i SAD, kao što se desilo sa Sovjetskim Savezom ranije, izgubiti ulogu jedine supersile koja izgrađuje jednu svetsku imperiju. Sutra će to biti narodi koji imaju preko milijardu ljudi, a od manjih su sve ugrožene da gube taj status. Rusija je najveća zemlja sveta, ima stanovnika više nego Japan, sa perspektivom da ujedini, ili sve slovenske narode iz bivšeg SSSR, ili da sve ponovo okupi. Ja sam imao u vidu taj proces u budućnosti. Nisam samo pesimista za budućnost mog naroda, nego uopšte. Borba za novi koncert velikih sila uvek melje naše kosti. Neki smatraju da je Treći svetski rat neminovnost iza 2025. godine. Nas niko ne brani, a za Ameriku srbofobija je isto što je antisemitizam bio za naciste.
Miloslav RAJKOVIĆ | 28. avgust 2010.
Istoričar Milorad Ekmečić o uslovljavanjima Srbije, sudbini velikih sila, tužnoj evoluciji Amerike, davljenju malih država i naroda
Građanski rat u Jugoslaviji 1992-1995. vođen je u okviru američkog aksioma da srpski narod ne može obnoviti državu koju je stvarao dva poslednja veka i da politički mora ostati u izfragmentiranom stanju, bez višeg stepena jedinstva - podseća u razgovoru za “Večernje novosti” akademik Milorad Ekmečić na ocenu tragičnih događaja u svojoj najnovijoj knjizi “Dugo kretanje između klanja i oranja. Istorija Srba u novom veku 1492-1992”. Ističe da taj aksiom nije napušten, samo je bombe zamenila “politika uslovljavanja”.
O rezoluciji koju je Srbija podnela Generalnoj skupštini UN posle mišljenja Međunarodnog suda pravde o samoproglašenoj nezavisnosti Kosova, u čijoj izradi, iako pozvan, nije želeo da učestvuje (“nikada nisam pisao o Kosovu”), kaže da je “uspeh i ako se svet oko njega podeli, makar i na našu štetu”.
- To je jedna od naših velikih bitaka, za ljude i države koje će biti protiv Sjedinjenih Država. Bilo bi poželjno da ih bude što više. Ali i ako ih bude četvrtina, i samo petina, naš je dobitak. Svet ne sme pustiti da Amerika u tami davi male države i narode.
PAPA I JASENOVAC
* SAD smatraju Rim duhovnim središtem čitavog sveta. I neke srpske vladike slede taj kurs... - Papa Vojtila je 1984. konačno stvorio “Svetu Alijansu” sa Sjedinjenim Državama. Amerika je dobila svoj Instrumentum imperii. Papa je prihvatio masonske organizacije i američki socijalni i politički sistem, kome se crkva ranije kritički suprotstavljala. Odatle je počeo ekumenizam, napor da se sve crkve ujedinjavaju u jednu duhovnu celinu, čije će središte biti u Rimu. To je propalo. SAD su dobile na svoju stranu više od milijardu katolika u svetu. Pokušaj da i islam, sa isto tako više od milijardu vernika, uđe pod taj sveti baldаhin nije uspeo. U ovome bi se trebalo više konsultovati sa ruskim patrijarhom. Tamo znaju koju mantiju nose. Očigledno je da ni vladike SPC nisu u nekim bitnim stvarima jedinstvene. Tužno je reći da postoji pukotina raskola. Što se mene tiče, svaki put pape do Niša vodi preko Jasenovca. Raskol u našoj crkvi bio bi katastrofa ravna propasti Jugoslavije 1992.
* Andrić je, 1919, video srpsku istoriju kao “kobnu liniju” što se “bez prestanka kreće između klanja i oranja”. Koji nam procesi i događaji nameću da budućnost i dalje “gledamo kroz tamu”?
- Pre svega, proces izgradnje koncerta novih velikih sila. U svoje vreme sam napisao dve studije o Hantingtonovoj knjizi o sudaru civilizacija. Taj izraz je, u predavanju preko Britanskog radija, uveo u literaturu Arnold Tojnbi. Tojnbijeva teza je građena na temelju njegovih velikih studija o civilizacijama. Od nekoliko hiljada definicija civilizacija, Tojnbijeva je najpoznatija, da je to kultura predstavljena široko (culture njrite large). Tojnbi je verovao da se civilizacije sukobljavaju i to svaka pojedinačno sa zapadnom civilizacijom, podleže joj i nestaje. Kao model je uzeo Tursku Republiku i kemalistički preobražaj, u smislu da je islam potisnut i osuđen na iščezavanje. Hantington je sve to preneo u svoje teorije, ali sa suprotnim zaključkom - nezapadne civilizacije se ne predaju, ne iščezavaju. Danas su toliko ojačale da preuzimaju vođstvo, pa zapadnom svetu preti opasnost kolosalnog istorijskog poraza. Da bi se odbranio, Zapad ima samo jedan izbor, da se zbije oko SAD i brani se.
* Na koji način se stiče status velike sile? Kako će izgledati budući klub svetskih moćnika?
- Svaka velika država nije i velika sila, nego samo ona koja to dokaže u unapred propisanoj mreži uslova. Mora imati veliko stanovništvo, jaku ekonomiju koja je u stanju da stvori vojsku, strateški položaj u svetu (geografija, stepen razvoja). Najglavnije je da se taj status ne poklanja, nego se mora izvojevati u velikim ratovima. Od 1945. ti kriterijumi su nešto promenjeni. Čerčil je mislio da će to biti zemlja koja može podići pet miliona vojnika. Varljiv je pojam “supersile”. On je nastao u fazi dok se sistem novih velikih sila još nije stvorio, kad su najpre bile samo dve supersile, a sada se predviđa da će u taj koncert ući Kina, Indija, Latinska Amerika, Evropska unija, Rusija i jedna islamska država, koja će okupiti milijardu muslimana u svetu.
* Šta će to praktično značiti?
- Proces izgradnje koncerta velikih sila pretpostavlja da će i SAD, kao što se desilo sa Sovjetskim Savezom ranije, izgubiti ulogu jedine supersile koja izgrađuje jednu svetsku imperiju. Sutra će to biti narodi koji imaju preko milijardu ljudi, a od manjih su sve ugrožene da gube taj status. Rusija je najveća zemlja sveta, ima stanovnika više nego Japan, sa perspektivom da ujedini, ili sve slovenske narode iz bivšeg SSSR, ili da sve ponovo okupi. Ja sam imao u vidu taj proces u budućnosti. Nisam samo pesimista za budućnost mog naroda, nego uopšte. Borba za novi koncert velikih sila uvek melje naše kosti. Neki smatraju da je Treći svetski rat neminovnost iza 2025. godine. Nas niko ne brani, a za Ameriku srbofobija je isto što je antisemitizam bio za naciste.