Folklor...
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikazujem rezultate 1 do 25 od 29

Tema: Folklor...

  1. #1
    Primećen član 10destiny (avatar)
    Učlanjen
    03.11.2004.
    Lokacija
    Beograd
    Poruke
    543
    Reputaciona moć
    53

    Podrazumevano Folklor...

    Pozdrav svima
    Ako ima medju vama ljudi koji su se bavili ili bave folklorom,neka jave gde,koliko,kako...
    Hajde da razmenimo price sa putovanja i koncerata i druzenja... :wink:
    Kiss za sve



  2. #2
    Aktivan član winnetou (avatar)
    Učlanjen
    02.11.2004.
    Lokacija
    Backa Topola
    Poruke
    1.146
    Reputaciona moć
    59

    Podrazumevano

    e, igram ja folklor.. :wink:

  3. #3
    Primećen član 10destiny (avatar)
    Učlanjen
    03.11.2004.
    Lokacija
    Beograd
    Poruke
    543
    Reputaciona moć
    53

    Podrazumevano

    A u kom si drustvu? Ili ti to samo na veseljima... :wink:

  4. #4
    dule stanojevic
    Guest

    Podrazumevano okrenimo se tradiciji,okrenimos eFolkloru

    Pre sto godina ljudi su bili sasvim jednostavni i tako reci time i srecni>Ali onda je dosla ta globalizacija,pa rat pa komunizam,MADA se i u komunizmu odrzavala tradicija u nekom smislu ipak je folklor bio ogranicen.
    ops: Tek danas se uvode u koreografije stare igre koje su igrali nasi preci.Da li je dobar folklor?
    Mnoge interesuje koji je bolji fol;klor!Naravno onaj ciji su kudovi sa sela jer su tu kola starija i tek se tu oseca prava draz ovog dragog nam hobija.
    I dok mi igramo americke kaubojske igre i divimo se stranim i ne znamo kolko su nase izvanrednije i vrednije sto svetu a sto NAMA!

  5. #5
    Dule stanojevi*
    Guest

    Podrazumevano Da li su svi isti

    Zar ne?
    [ b]Kako da krenemo u novu 2005 a ostavimo staru2004 bez osvrta na tradiciju.Svaki istoricar bi potvrdio da mi dovoljno ne vodimo paznju o tome!
    [/b]

  6. #6
    JocaN
    Guest

    Podrazumevano Okrenimo se tradiciji, okrenimo se folkloru

    Ja bih, ali ne znam ni jedno KUD koje obučava antitalente početnike u NS. Ako neko zna...

  7. #7
    JocaN
    Guest

    Podrazumevano Folklor

    I ja bih na folklor

  8. #8
    kadjokovic
    Guest

    Podrazumevano

    cao i ja idem na folklor zivim u kraljevu i igram u abrasevicu

  9. #9
    zvrkica
    Guest

    Podrazumevano

    samo ako ti nije frka da ucis korake sa decicom od 7-8 godina

    :-)

  10. #10
    xpajamacax
    Guest

    Podrazumevano

    ja hocu klinca da upisem u neki ansambl.
    mi smo na banovom brdu i znam da u pancicu ima kud dimitrije tucovic.
    ali klinja ce na jesen imati 6 godina,ima sluha pa ne znam kada je pravo vreme za pokusaj?

  11. #11
    Obećava milanvs (avatar)
    Učlanjen
    20.08.2006.
    Pol
    muški
    Lokacija
    ns
    Poruke
    69
    Reputaciona moć
    42

    Smile FOLKLOR

    FOLKLOR :grin:
    Poslednji put ažurirao/la milanvs : 17.08.2007. u 23:33

  12. #12
    Obećava milanvs (avatar)
    Učlanjen
    20.08.2006.
    Pol
    muški
    Lokacija
    ns
    Poruke
    69
    Reputaciona moć
    42

    Thumbs up Re: FOLKLOR

    Narodna nošnja

    Među tvorevinama tradicionalne kulture srpskog naroda – po ulozi u svakodnevnom životu i značenju etničkog identiteta, kao i po likovnim i estetskim vrednostima – jedno od najznačajnijih mesta pripada narodnim nošnjama. Poznate su mahom na osnovu sačuvanih odevnih celina iz 19. i prvih desetina 20. veka, koje se odlikuju velikom raznovrsnošću oblika i ukrasa. Ta raznovrsnost i bogatstvo zastupljeni su i u ženskim i u muškim nošnjama. Svaku oblast karakterisala je posebna nošnja. Po načinu odevanja prepoznavalo se ne samo odakle je ko nego, naročito u mešovitim etničkim sredinama, i kojoj etničkoj odnosno nacionalnoj zajednici pripada. U svom istorijskom razvoju raznovrsne narodne nošnje, kao samosvojne tvorevine, s mnogostrukim značenjima u životu naroda, bile su izložene i mnogim uticajima. Stoga su u njima, osim obeležja vremena u komesu rukotvorene inošene, sadržani i drugi odevni elementi iz proteklih vremena. U velikoj raznovrsnosti odevnih oblika, osim posebnih oblika nošnji od jedne do druge seoske sredine, uočavaju se i izrazite razlike u odevanju između gradskog i seoskog stanovništva. Građanska odeća na većem delu srpskog etničkog prostora razvijala se pod tursko-orijentalnim, a docnije, kao u gradovima panonskog podneblja i jedrandkog primorja, prvenstveno pod evropskim uticajima. Građanska nošnja balkansko-orijentalnog stila, izrađena od skupocenih tkanina i sa bogatim zlatnim i srebrnim vezom, bila je visokokvalitetne zanatske izrade. Seoske nošnje, naprotiv, sve do početka 20. veka, i u materijalnima i uz oblikovanju, bile su pretežno proizvod domaće kuućne i seoske radinosti. Rukotvorile su ih žene, stim što su poneke delove radile i seoske zanatlije. Iskustvo i tradiciju prenosili s stariji na mlađe, s kolena na koleno.

    Opanci

    U prošlom veku, 90% stanovnika Srbije nosilo je tradicionalnou obuću: opanke. Po opancima moglo je da se zaključi odakle je koji seljak. Njihova izrada se unapređuje od polovine prošlog veka, pa se osnivaju prve specijalne opančarske radnje.Ovaj zanat je doživeo svoj procvat između dva rata, kada su mnogi primerci dostizali i umetničke visine. Opančarski zanat je, ovih dana, gotovo izumro, ali oni «poslednji Mohikanci» opančarstva su svoje umeće doveli do savršenstva.

  13. #13
    Obećava milanvs (avatar)
    Učlanjen
    20.08.2006.
    Pol
    muški
    Lokacija
    ns
    Poruke
    69
    Reputaciona moć
    42

    Podrazumevano Re: FOLKLOR

    Narodne igre
    OPŠTI DIO – TEORIJSKI
    A. OBLIKE NARODNI IGARA
    Oblika narodne igre je skup njeni osobina koje prvo padaju u oči. To su linija koju ocrtavaju igrači, odnosno putanja kojom se kreću, vrsta polova i broj učesnika u igri, njeva uzajamna povezanost i razvrstavanje tokom igre. Ukratko, oblika je spoljnji vid u kome se igra javlja.
    Oblike naši narodni igara mogu se podiliti na nikoliko načina, iako se ni jedna klasifikacija ne mož sprovesti do kraja, jer se javlja mišanje i ukrštanje vrsta oblika. U glavnim crtama podila bi izgledala ovako:
    s obzirom na liniju i sliku koje igrači kretanjem ocrtavaju, oblike su geometrijske:
    Pravolinijske – kada se kreću livo i desno u pravoj liniji
    Krivolinijske – kada se kreću livo i desno kružnom putanjom (otvoreno i zatvoreno kolo, spirala, zmijasta linija, itd.)
    Površinske – kada se kretanjem naprid, natrag i koso, ocrtava kvadratna, pravougaona i romboidna površina
    s obzirom na vrstu polova oblika mož bit:
    Muška – pravolinijska, krivolinijska, površinska
    Ženska – pravolinijska, krivolinijska, površinska
    Mišovita – pravolinijska, krivolinijska, površinska
    s obzirom na broj učesnika u igri oblika mož bit:
    Solo igra – pravolinijska, krivolinijska, površinka, muška, ženska
    Dvojka – pravolinijska, krivolinijska, površinka, muška, ženska, mišovita
    Trojka – pravolinijska, krivolinijska, površinka, muška, ženska, mišovita
    Četvorka – pravolinijska, krivolinijska, površinka, muška, ženska, mišovita
    Igra sa neograničenim brojom učesnika (uz sve navedeno)
    s obzirom na uzajamnu povezanost igrača, oblika mož bit:
    Nevezana – povorka i vrsta (pravolinijska, krivolinijska, površinska, muška, ženska, mišovita, sa ograničenim i neograničenim brojom igrača)
    Razriđeno vezana – kada se igrači, kao obično u kolu – izuzetak Momačko kolo razriđeno vezani u lanac i drže se za ruke, pokadkad za marame, gajtane, “igrače”, a važe sve odredbe od ranije (pravolinijski, krivolinijski, itd.)
    Zbijeno vezana – kad su igrači čvrsto vezani i sasvim zbijeni, a drže se za pojas kao u Lesi, pod ruku, ukršteno sprida ili odastrag (pravolinijski, itd.)
    s obzirom na sastav oblika mož bit:
    Prosta – kad se ocrtava jedna linija ili površina (svi oblici)
    Složena – kad kretanjem igrači ocrtavaju više pravih ili krivih linija ili površina (naspramne ili paralelne vrste, dvostruke ili trostruke povorke sa figurama, kružna povorka sa solo igračem u sredini, kolo iza kola, kolo u kolu, kolo na kolu, kolo sa solo igračem, sa dvojkom, četvorkom, sa prominom oblika u toku igre, sa raznim figurama – okrećanjem, ćućanjem, provlačenjem, tkanjem, zaplitanjem, rasplitanjem, udvojene Lese, itd.)
    B. TIPOVI NAŠI IGARA
    Kad dvi jel više narodni igara imadu iste karakteristične crte, one pripadaju istom tipu. Pošto narodne igre mogu biti posmatrane sa različiti tačaka gledišta, to uočavanje njevi bitni osobina, prema tome i izdvajanje njevi tipova, zavisi od tog sa koje strane posmatramo igre i po čemu ji svrstavamo u tipske grupe. U ovom elaboratu će tipovi narodni igara biti posmatrani sa gledišta koreografsko-tehnički elemenata imaju zajednička bitna obeležja. Iz ovoga proizilazi da narodne igre istoga tipa moraju da se potpuno, ili skoro potpuno, podudaraju u svim svojim spoljnim osobinama, kao što su pravac kretanja, broj i vrsta koraka i sl. Drugim ričima, igre istoga tipa moraju imati isti, ili gotovo isti, koreografski obrazac.
    Svaka igra, uzeta pojedinačno, ima svoju individualnost, mada sa drugim igrama čini isti tip. Varijante i paralele pojedini igara jesu one igre, koje se u pogledu sklopa uveliko razlikuju od igre sa kojom imaju zajedničko ime, eventualno istu, ili sličnu, ili čak različitu melodiju, eventualno isti, ili sličan, ili različit tekst pisme.
    C. STILOVI NAŠI NARODNI IGARA
    Stil narodne igre je način, na koji narod kolektivno izražava i tradicionalno prinosi svoja osićanja i raspoloženja pomoću anonimno stvoreni pokreta, koraka i položaja tila. Stil narodne igre je, jednom ričju, način na koji narod igra.
    Ipak, definiciju stila ne triba zaminiti sa definicijom verzije, što je danas čest slučaj. Kada se kaže da je verzija način na koji se izvesna igra odigra, misli se na način u pogledu potpunosti sastava igre.
    Spoljašnja strana stila sastoji se u načinu na koji se izvode razne figure, koraci i pokreti, u priplitanju nogama, jačem ili slabijem savijanju kolina, vrckanju, tropanju, trupkanju, treperenju, trešenju, sitnim ukrasnim koračićima, u načinu držanja i vaćanja igrača, itd. To bi u stvari bila tehnika igre.
    Unutrašnja strana igre ogleda se u psihološkoj boji načina igranja, dakle u oduhovljenosti pokreta jednog kolektiva. Da li stil karakteriše vedrina, veselost, polet, snaga, zamah, ozbiljnost, dostojanstvo, skrušenost, ponos, otvorenost ili zatvorenost igrača bi bila u stvari tehnika igre. Bilo bi zdravo teško, ako ne i nemoguće, odrediti granice između tehnike i stila u kolektivnom smislu riči.
    POSEBNI DIO – NARODNE IGRE U VOJVODINI
    Ova geografska oblast, ravničarska i dobro navodnjena, pristupačna, u toku vikova je ranila razne rase, narode i plemena prilagođavajući ji svojoj klimi, svom tlu, svojoj stvarnosti i svojim istorijsko-političkim i ekonomskim prilikama. U toj mišavini, pod ukrštenim dejstvom raznovrsni uticaja, Vojvodina je stvarala svoju narodnu umitnost na sebi svojstven i njoj jedino odgovarajući način.
    U drugoj polovini XIX i početkom XX vika u prkos tuđinskoj stezi, društveni život u Bačkoj bio je razvijen. Naročito pada u oči da su se narodne igre i pisme u društvenom smislu brižljivo nigovale. One su tu bile ne samo spontani izraz narodne životne snage, nego i svesno izabrano sredstvo za kulturno narodno podizanje i moralno okriiljenje u borbi protiv neprijatelja, što nije bio slučaj u drugim krajevima Vojvodine.
    Narodne svetkovine u Bačkoj, kraju koji je bio ekonomski najjači, bile su mnogobrojne. U pogledu nošnje, one su pružale sliku rasipnog sjaja, a u pogledu igara i pesama, one su bile svečane smotre narodnog orskog i muzičkog predanja.
    PRILIKE I MISTA ZA IGRANJE KOD BUNJEVACA
    Da bi se bolje mogle upoznat prilike i mista za igranje, potribno je prethodno, malo šire objasniti način života Bunjevaca. Po načinu življenja Bunjevci se mogu podiliti na tri vrste:
    salašare,
    seljane,
    varošane.
    Ova podila, kao činjenica da im je život zavisio od ravnice-zemlje i njeni plodova-bitno su uticali na običaje Bunjevaca.
    Kao što se iz gori navedenog vidi, prilike i mista za igru su uslovljavali poljoprivredni radovi, odnosno virski ili državni praznici. Igralo se gotovo za svaku priliku osim za vrime korizme (lov na Isusa) od čiste sride do Uskrsa i smrtnog slučaja u familiji.
    IGRAČKI REPERTOAR
    Kod Bunjevaca je, kao ritko kog koga, narodna igra pridstavljala potvrdu svog nacionalnog identiteta. Osnovu igračkog repertoara čine: stari Rokoko, Novi rokoko, Kisel vode-jastuk tanca, Babačko, Divojačko kolo, Mazuljka (ili Preti se kolo) - niki je zovu i Mazurka-Tandrčak, Srdim se dušo, Sirotica, Igrala bi dere, Cupanica, Keleruj, Momačko kolo, Veliko bačko ili Malo bunjevačko kolo, Ćuć-kolo, Bože daj.
    PRATNJA IGRAMA
    Muzička pratnja svim igrama u Bačkoj, pa tako i bunjevačkim, su u prošlosti bile isključivo gajde. Vrimenom, gajdaše su zaminili tamburaši, a tek u novije vrime se pojavila harmonika, koja je svojim izvođačkim karakteristikama izvršila značajan uticaj na muzičku pratnju igara. Ne tako ritko kod Bunjevaca se pojavljivala i vrula kao muzička pratnja, naročito dok se čuvala stoka i učili prvi koraci.
    STIL IGRANJA
    Kod Bunjevaca dobar igrač iz kolina “veze” i “iskvrcava” dok mu gornji dio tila miruje. Svaki igrač je sklon svakovrsnom ukrašavanju i “figure” prosto izviru iz njegove individualne igre, koja pri tom zadržava kolektivni stil.
    Bunjevke igraju sa puno dostojanstva i bez nikog većeg pomicanja u prostoru i odvajanja od zemlje, jer njim to ni nošnja ne dozvoljava. I kod nji je karakteristično mirovanje gornjeg dila tila.
    Ako se igra u trojkama (MOMAČKO KOLO) momak je u sredini, a sa strana su divojke. Liva igračica meće svoju desnu ruku na igračevo rame, a livom rukom odastrag uvati njegovu livu ruku. Desna igračica meće livu ruku na desno rame igrača, a desnom rukom odastrag uvati njegovu desnu ruku. Po raznovrsnosti koraka koje igrač “upotribi”, cini se njegova viština u igranju.
    Kod zatvoreni i otvoreni kola igrači i igračice se vaćaju naizmenično. Svaki igrač uvati susedne igračice za igrač (naročiti pojas od svile), a svaka igračica meće ruke na ramena susednim igračima i nalazi se malko iza nji. U slučaju da igraju samo igračice one se vaćaju za pojas (ili ruke) tako da je liva ruka isprid desne ruke live igračice, a desna ruka iza live ruke desne igračice. U mišovitom kolu momci često improvizuju korake, a pokadkad se čak i prikošede preko glave, ne ispuštajući igrač.
    Kod većine parni igrača igrač drži desnom rukom igračicu za livu ruku, a livom rukom za njezinu desnu ruku. Okrenuti su licem u lice. Tilo se drži sasvim pravo, a koraci su u mistu ili se proizvoljno pomiče u svim pravcima (Tandrčak na primer). Kod igre “Srdim se dušo” igrač je sa live strane, pola koraka unatrag, a igračica je sa desne strane. Drže se livom i livom, desnom i desnom rukom, al tako da je igračicina ruka (liva) isprid igračevog lica, dok je desna ruka savijena unatrag iz lakta. Igračeva desna ruka je priko igračicinog desnog ramena, ali se ne „obise“ na nju.

  14. #14
    Obećava milanvs (avatar)
    Učlanjen
    20.08.2006.
    Pol
    muški
    Lokacija
    ns
    Poruke
    69
    Reputaciona moć
    42

    Podrazumevano Re: FOLKLOR

    OBLICI IGRE
    Oblici bunjevački narodni igara su sledeći:
    Kolo otvoreno ili zatvoreno
    Parne igre
    Igre u trojkama (bunjevačko momačko kolo).
    O svim ovim oblicima je već po ništo kazano, jedino nije kazano da se gotovo sve bunjevačke parne igre (???? i one druge) smatraju gradaskim igrama što će biti daleko razumljivije kada se obradi bunjevačka narodna nošnja.
    TERMINOLOGIJA
    Do sada su, uglavnom, navedeni skoro svi nazivi bunjevački narodni igara, te bi smo sada naglasili nazive pojedini figura u igrama.
    Kod bunjevačkog momačkog kola, obično se koriste sledeće figure:
    Promina mista
    Okreti
    Okrećanja
    Mašne ili osmice
    I kod Bunjevaca, kao i kod ostale čeljadi, se koristi izrac “Kec” i “Kolovođa”. U ćuć-kolu, ili ćućavo, kako ga zovu Tavankućani, ime se dobilo po figuri u igri: U jednom momentu su kolina blago savijena na doli kod igrača i igračica-ćuć u mistu, a obadvi noge su na zemlji.
    PRAVCI KRETANJA
    Pravci kretanja u kolu (zatvorenom ili otvorenom) su uvik u livo, osim kod Rokokoa (stari-novi) di se kreće u desno. Kod parni igara i igara u trojkama koraci su u mistu jel se proizvoljno kreću u svim pravcima.
    UČENJE IGARA
    Kao i kod svih ostalih naroda u Bačkoj (Vojvodini) najčešće se učilo igranje pored odraslih na Skupštinama, Kolima, Svatovima ili pak u nikim sličnim prilikama. Tu je naročito dici bio dostupan pristup igračima, a ne ritko su se dica vaćala u kolo unutar samog kola di su gledajuć starije igrače pokušavali da savladaju korake iz pojedini igara. Često su se prvi koraci pravili na livadama i strnjikama za vrime čuvanja stoke. Tada se uz pratnju vrule ili nike druge proste svirale igralo i pokazivalo umiće drugima.
    Kasnije, kada se odraslo, znanje se dopunjavalo na Igrankama, Kolima, Skupštinama. Nije bio ridak slučaj da roditelj podučava dicu, ili pak starija braća i sestre to čine sa mlađima.

  15. #15
    Obećava milanvs (avatar)
    Učlanjen
    20.08.2006.
    Pol
    muški
    Lokacija
    ns
    Poruke
    69
    Reputaciona moć
    42

    Smile Re: FOLKLOR

    Obogatimo ovu temu slikama, tekstovima... :grin:

    Saljite sve sto imate u vezi folklora,

  16. #16
    Početnik
    Učlanjen
    20.08.2007.
    Pol
    muški
    Poruke
    18
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: FOLKLOR

    Vlaska NOSNjA
    Krajem XIX i pocetkom XX veka sastojala se od kosulje ("kamasa") i dve pregace sa dugim vunenim resama ("opreg"). Zimi se nosila haljina od blog sukna ("ajna"). Udate Zene su na glavi nosile "pleceri" sa malom kapom ("sapsa") i peskirom ("propoda"). Na nogam su nosene suknene carape i opanci. Zenska kosulja ("kamasa") sivena je od kudeljnog ili lanenog domaceg platna. Bile su to dugacke i siroke kosulje, osobito za svecane prilike, sivene su i od pamucnog platna. Bile su to dugacke i siroke kosulje, nabrane oko vrata, ispod uzanog kolira ("guljer"), koji je skoro uvek ukrasen vezom, preteZno crne boje. Gornji deo kosulje nazivao se "cupag", a donji "pole",ili "polje". rukavi su siroki i krojeni tako da polaze od samog kolira (slicno kroju "ranglan"). Raspored vezanih ornamenata je tipican za ove kosulje. Na starijim kosuljama najcesce su to geometrijski ornamenti (romb, kosi i kukasti krst (svastika), sitnije kvadratne i trouglaste sare) koji se pruZaju u nekoliko redova, duZ rukava i duZ izreza na grudima. Ove kosulje pripadaju siroko rasprostranjenom i veoma arhaicnom tipu poznatom kao "karpatski"tip kosulje. Preko kosulje opasivao se siri vuneni pojas ("sistori") tkan obicno u dve boje. Preko ovog pojasa nosen je uzi, takodje od vune, koji se naziva "bracir". Tkan je od raznobojne vune, obicno u cetiri niti, sa sarama "kao oci" - "ku ujkuri", ili sa sarama u vidu izlomljenih linija ("suvij"). Uz ovaj pojas nosene su metalne kopce "paftali", "paftole", ili "paftolje". Bile su okrugle, od mesinga, i prodavali su ih kujundZije na vasarima iduci po selima. Krajem XIX veka pafte su nosile i devojke i udate Zene, radnim danom i praznikom. Za stariju vlasku nosnju u selima zajecarske opstine karakteristicne su dve pregace, nosene preko kosulje, napred i pozadi ("opreg", mn."opredje"). To su male vunene kecelje, ukrasene dugackim vunenim
    resama.

    Tkani deo naziva se "puj", a rese su "sjukuri". PreteZno su crne ili tamnomrke boje, sa prugastim geometrijskim ornamentima utkanim belim pamukom. Najcesci motivi su jednostruka ili dvostruka "kuka" - "krljig", u stvari elementi kukastog krsta, zatim rombovi, koje nazivaju "oci" - "oki", kosi krstovi ("kondjija") i isprekidane linije ("specaza"). Prednje i zadnje pregace tkane su na isti nacin i veoma su slicne, samo sto je zadnja, ponekad, malo sira. Po dnu i sa strane su duge vunene rese, preteZno crne boje, malo prosarane crvenim i belim resama. Kosulja sa vunenim pojasom i dve pregace bila je starija letnja nosnja Vlaha Unguerana. Pregace sa resama, kao i kosulja starijeg tipa, pocele su da se napustaju posle prvog svetskog rata, ali su u mnogim selima, na primer u Lubnici i Halovu, nosene sve do 1946. godine. Od ovog vremena pregace sa resama zamenjuju se postepeno vecim vunenim pregacama bez resa ("prestilka"), koje su radjene pod uticajem sopske nosnje. Zene su pocele da ih nose oko drugog svetskog rata, a moda je dosla iz Velikog Izvora. Florika Markovic iz sela sipikova saopstava da su pregace ("pisteljc") koje se danas nose, poceli da tkaju oko 1920. godine i da je moda preneta iz Velikog Izvora. Ranije su se nosile "pisteljc" "ku sjukuri", kaZe Florika, i one su se nazivale "opredje". U selu Gradskovu "pisteljka bugarjaska" pocela je da se nosi oko 1935. godine, i to pod uticajem nosnje iz Velikog Izvora i iz Bugarske (kazivac Ilija Stankovic, rodjen 1909 godine). Vlahinje postepeno preuzimaju pregace iz sopske nosnje, koja je takodje nosnja dvopregackog tipa. Zadnju pregacu ("prestilka") tkaju na isti nacin kao i u Velikom Izvoru, u dve pole, sa vertikalnim crveno - crnim prugama. cesto ovu pregacu nose napred i pozadi, ali umesto prednje prestilke nose i "mesalj", ili "prestiljka djin treisc" - prestilka kao torba, jer se izradjuje od tkanine sa kvadratnim dvobojnim sarama, kao sto se tkaju torbe u ovoj oblasti. U nekim vlaskim selima zajecarske okoline, kao i ungureanskoj nosnji uopste, javlja se poseban tip suknje poznat pod nazivom "krecan". Nosena uglavnim zimi, i to u posebnim svecanim prilikama, ova kratka suknja, do iznad kolena, tkana je od domace vune, obicno tamnomrke ili crne boje. Sastavljena je iz dve horizontalne pole, u pojasu sasvim sitno nabrana i napred sasivena. Uz donju ivicu utkana je uzana bela pruga. U selu sipikovunosene su, u novije vreme, suknje "vlnjik"koje su tkane iz jedne pole i ukrasene vertikalno crveno-crnim prugama i utkanim cvetnim sarama. ("plecer"), male trouglaste, platnene kape ("sapsa") i peskira ("propoda"). Kapa je bila ukrasena vezom, a oko nje, preko plecara, bili su ukrasi od srebrnog novca, Staklenih raznobojnih perli, puzica, cveca i raznobojnog perja. Udate Zene su preko pleceri i sapse vezivale "propodu", dukacak peskir od belog pamucnog platna, sa uzanim prugama mrke i crvene boje.

    Vlahinje su se veoma mnogo kitile, osobio glavu i grudi. Najcesci nakit je bio od nanizanog novca i staklenih perli. Uz vrat su nosile ogrlice ("grle") od raznobojnih staklenih perli sa geometrijskim ornamentima. Narukvice i prstenje, od srebra i mesinga, kupovali su od kujundZija, najcesce na vasarima. OSNOVNI DELOVI MUsKE ODEcE Muska kosulja ("kamasa") sivena je, kao i Zenska, od kudeljnog platna, ali se po kroju razlikovala. Krojen je ravno, bez nabora oko vrata, i sa uglavljenim rukavima. Rukavi su bili bez taslica, oko sake siroki. Na grudima, duZ izreza i na koliru ("guljer") bila je ukrasena vezenim ornamentima. Preko kosulje se opasivao pojas ("bru") od domace vune crvene boje, sirok oko 10cm. Caksire ("corec") od belog domaceg sukna nosili su Vlasi i leti i zimi. Nisu nosili platnene gace. caksire su krojene sa plitikim turom i ravnim nogavicama. U pojasu, sa jedne strane i druge strane, bila su dva kosa razreza ("pecajke"). Oko pecajki i duZ nogavica, po savu caksire su ukrasene vunenim gajtanom ("brnas") crne ili tamnomodre boje. Nosene su malo spustene, ispod struka i vezivale su se uzicom ispletenom od vune ili kudelje, uvucenom kroz porub. Ponekad je, umesto poruba, sukno bilo prorezano na nekoliko mesta pa se kroz ove proreze uvlacio koZni kais. Leti su muskarci obicno oblacili samo kosulju i caksire. Ako je nesto hladnije, oblacili su koZuh, bez rukava i bez ukrasa. Bio je bele boje i kupovali su ga kod kod zuhara u gradu ili na vasarima. U okolini Zajecara, kao i u drugim selima severoistocne Srbije u kojima Zive Vlasi Ungureani, tipicna muska kapa je bila subara ("kacula", ili "kasula"). Izradjivali su je sami seljaci, od ovcijeg krzna, i u proslosti nosili i leti i zimi. Bila je vecinom bele boje, sa dugim vlasima. Belili su je na pari sumpora, a vlasi (dlake) uplitali, pa zatim rasplitali, da bi bila rastresena i sto veca. Ovakva subara je vecinom okrugla, bez naglasenog vrha. Posle prvog svetskog rata, mladji i imucniji ljudi su poceli da nose jagnjece subare koje su izradjivalji kozuhari. U selu Gamzigrad zabeleZili smo podatak da su muskarci u proslosti nosili male kape "kicije", od sukna bele boje, koje su nosene leti. O kapi crvene boje sa istim nazivom "kicija", ili "kecija", zabeleZili smo u selima u okolini Bora, osobito u Zlotu. Prema dobijenim opisima, ocigledno je da je ova kapa bila slicna kapi "kece", koja se nosi u okolini Novog Pazara i na Kosovu. Danas poznata kao kapa albanskog stanovnistva, bila je u proslosti rasprostranjena na znatnom delu Balkanskog poluostrva, ali nije
    bila tipicna za nosnju Vlaha Ungreana.

    Zimi po hladnijem vremenu, a cesto u svecanim prilikama, preko osnovnog odela, nosena je odeca nacinjena od belog domaceg sukna, koja je po kroju skoro istovetna za muskarce i Zene. To je, pre svega, vrsta kaputa poznata kod Vlaha pod nazivom "ajna" ("aljina"), a u nekim oblastima i "suba". Krojena je iz tri dela - ledja i dve prednjice - a izmedju njih umetnuti su koso krojeni komadisukna, klinovi ("kljin"). Ova jednostavna odeca bila je napred otvorena i samo se pod vratom vezivala vunenim uzicama. " Ajna" je imala duge rukave, dok je skoro istovetan deo odece sa kratkim rukavima nazivan "zobun". Zene su nosile i zubun bez rukava. Ovi delovi nosnje bili su oiviceni bili su oiviceni vunenim gajtanom crne ili tamnomodre boje. Zenske "ajne" su uz ivicu imale i crveni gajtan. U selu sipikovu, muski zubun se naziva "dZube". Naziv je primljen od stanovnikasela Bracevca. Pored ovih delova nosnje koji su rasprostranjeni u celoj severoistocnoj Srbiji, u pojedinim vlaskim selima noseni su delovi nosnje ciji izgled i nazivi upucuju na susedne etnicke grupe. Tako se u Halovu nosio "opandZak", vrsta kabanice od crnog sukna, bez rukava. Otrgala se preko ramena i imala je kapuljacu "kapenak". U Gradskovu se nosila kabanica bez rukava, od belog sukna "j'pndZa". Ovde smo za kapuljacu zabeleZili naziv "konc". Za vlasku nosnju severoistocne Srbije karakteristicni su zimski delovi nosnje sa rukavima. Ocigledno je da su kabanice bez rukava primljene od susednog stanovnistva i da nisu bile rasprostranjene u svim vlaskim selima. Obuca U starijoj nosnji Vlaha Ungureana u okolini Zajecara nisu bile poznate carape pletene od vune. Zene su nosile carape od belog sukna, duge do kolena, nazivane "corek", ili "sores". Preko ovih carapa obuvale su se krace carape ("kalcunj"), od sukna crne boje. Pravljene su od pravougaonog komada sukna, kokje se presavije, na peti malo zasece, i usije duZ stopala i listova. sav je otpozadi ukrasavan nasivenim vunenim gajtanom crvene i modre boje. Muskarci su, umesto carapa, uvijali stopala vunenim obojcima ("obelje"), tkanim u cetiri niti, sa kvadratnim crno belim sarama. Obojke , kao i suknene carape, vezivali su oko noge uzcicama ("aca") ispletenim od crne vune. Po snegu i vlaZnom vremenu, preko obojaka su uvijali stopalo komadom ovcije koZe ("plutodj"). Kratko osisano krzno kolazilo je do noge, a spolja je bila glatka koza, koja je stitila noge od vlage. Opanke ("opinc") izradjivali su sami od svinjske koZe. Gradili su ih oputom i vezivali uzicom od kudelje. Od pocetka XX veka kupovali su,
    osobito za svecane prilike, opanke zanatske proizvodnje.
    Poslednji put ažurirao/la Vexy : 03.05.2014. u 06:52 Razlog: enter radi lakše čitljivosti

  17. #17
    Početnik
    Učlanjen
    20.08.2007.
    Pol
    muški
    Poruke
    18
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: FOLKLOR

    Mnogi neznaju????Shota(Sote mori sote)


    Čim spomenemo riječ „sota” odmah pomislimo na igru koja se, nazalost, igra na svakoj srpskoj svadbi. Porijeklo imena sota dolazi od imena Sota Galica, ženi srbomrsca „kacaka” (odmetnika) Azema Bejta iz sela Galice (1889.-1924.) koji je svojevremeno harao po Kosmetu i Metohiji.

    Sota Galica je nakon muzevljeve smrti zulumcarila i predvodila odmetnike.

    U srpskom narodu sacuvano je sjecanje na uzasan dogadjaj kada je Sota uhvatila sestoro srpske djece, cobancadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, nalozila vatru i sve ih bacila u oganj.

    Dok su djeca gorjela Sota je sa „kacanicima” igrala svoju igru oko vatre, orijala i pjevala: „Sote, mori sote / sote masala / davno želim sote, mori, sote, da te igram ja!”

    Na mjestu stradanja nevine djecice podignuta je spomen-ploca koja je stajala do kraja II svjetskog rata, kada su je komunisti uklonili kako bi sacuvali „bratstvo i jedinstvo”.
    --------------------------------------------------------------------------
    Provjerite i sami na internetu... Azem Bejt je idol Siptarima na forumima... Planina Mokra se je sjevero/sjeverozapadu Kosova. Za Sotu Galicu (često i Sota Galjinica) sam pronasao pravo ime: Qerime Halil Galica.

    Možda neki mislite i da je ovo ... Tekst o tome je napiso i svestenik iz RS. Nalazi se u listu „Svetosavsko zvonce”, objavljen početkom 2007. „Sota” nije nastala tako davno, da se je ljudi ne bi sjecali odnosno znali kako je nastala.

    Pozdrav

  18. #18
    Početnik
    Učlanjen
    20.08.2007.
    Pol
    muški
    Poruke
    18
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: FOLKLOR

    Citat Original postavio milanvs
    Narodne igre
    OPŠTI DIO – TEORIJSKI
    A. OBLIKE NARODNI IGARA
    Oblika narodne igre je skup njeni osobina koje prvo padaju u oči. To su linija koju ocrtavaju igrači, odnosno putanja kojom se kreću, vrsta polova i broj učesnika u igri, njeva uzajamna povezanost i razvrstavanje tokom igre. Ukratko, oblika je spoljnji vid u kome se igra javlja.
    Oblike naši narodni igara mogu se podiliti na nikoliko načina, iako se ni jedna klasifikacija ne mož sprovesti do kraja, jer se javlja mišanje i ukrštanje vrsta oblika. U glavnim crtama podila bi izgledala ovako:
    s obzirom na liniju i sliku koje igrači kretanjem ocrtavaju, oblike su geometrijske:
    Pravolinijske – kada se kreću livo i desno u pravoj liniji
    Krivolinijske – kada se kreću livo i desno kružnom putanjom (otvoreno i zatvoreno kolo, spirala, zmijasta linija, itd.)
    Površinske – kada se kretanjem naprid, natrag i koso, ocrtava kvadratna, pravougaona i romboidna površina
    s obzirom na vrstu polova oblika mož bit:
    Muška – pravolinijska, krivolinijska, površinska
    Ženska – pravolinijska, krivolinijska, površinska
    Mišovita – pravolinijska, krivolinijska, površinska
    s obzirom na broj učesnika u igri oblika mož bit:
    Solo igra – pravolinijska, krivolinijska, površinka, muška, ženska
    Dvojka – pravolinijska, krivolinijska, površinka, muška, ženska, mišovita
    Trojka – pravolinijska, krivolinijska, površinka, muška, ženska, mišovita
    Četvorka – pravolinijska, krivolinijska, površinka, muška, ženska, mišovita
    Igra sa neograničenim brojom učesnika (uz sve navedeno)
    s obzirom na uzajamnu povezanost igrača, oblika mož bit:
    Nevezana – povorka i vrsta (pravolinijska, krivolinijska, površinska, muška, ženska, mišovita, sa ograničenim i neograničenim brojom igrača)
    Razriđeno vezana – kada se igrači, kao obično u kolu – izuzetak Momačko kolo razriđeno vezani u lanac i drže se za ruke, pokadkad za marame, gajtane, “igrače”, a važe sve odredbe od ranije (pravolinijski, krivolinijski, itd.)
    Zbijeno vezana – kad su igrači čvrsto vezani i sasvim zbijeni, a drže se za pojas kao u Lesi, pod ruku, ukršteno sprida ili odastrag (pravolinijski, itd.)
    s obzirom na sastav oblika mož bit:
    Prosta – kad se ocrtava jedna linija ili površina (svi oblici)
    Složena – kad kretanjem igrači ocrtavaju više pravih ili krivih linija ili površina (naspramne ili paralelne vrste, dvostruke ili trostruke povorke sa figurama, kružna povorka sa solo igračem u sredini, kolo iza kola, kolo u kolu, kolo na kolu, kolo sa solo igračem, sa dvojkom, četvorkom, sa prominom oblika u toku igre, sa raznim figurama – okrećanjem, ćućanjem, provlačenjem, tkanjem, zaplitanjem, rasplitanjem, udvojene Lese, itd.)
    B. TIPOVI NAŠI IGARA
    Kad dvi jel više narodni igara imadu iste karakteristične crte, one pripadaju istom tipu. Pošto narodne igre mogu biti posmatrane sa različiti tačaka gledišta, to uočavanje njevi bitni osobina, prema tome i izdvajanje njevi tipova, zavisi od tog sa koje strane posmatramo igre i po čemu ji svrstavamo u tipske grupe. U ovom elaboratu će tipovi narodni igara biti posmatrani sa gledišta koreografsko-tehnički elemenata imaju zajednička bitna obeležja. Iz ovoga proizilazi da narodne igre istoga tipa moraju da se potpuno, ili skoro potpuno, podudaraju u svim svojim spoljnim osobinama, kao što su pravac kretanja, broj i vrsta koraka i sl. Drugim ričima, igre istoga tipa moraju imati isti, ili gotovo isti, koreografski obrazac.
    Svaka igra, uzeta pojedinačno, ima svoju individualnost, mada sa drugim igrama čini isti tip. Varijante i paralele pojedini igara jesu one igre, koje se u pogledu sklopa uveliko razlikuju od igre sa kojom imaju zajedničko ime, eventualno istu, ili sličnu, ili čak različitu melodiju, eventualno isti, ili sličan, ili različit tekst pisme.
    C. STILOVI NAŠI NARODNI IGARA
    Stil narodne igre je način, na koji narod kolektivno izražava i tradicionalno prinosi svoja osićanja i raspoloženja pomoću anonimno stvoreni pokreta, koraka i položaja tila. Stil narodne igre je, jednom ričju, način na koji narod igra.
    Ipak, definiciju stila ne triba zaminiti sa definicijom verzije, što je danas čest slučaj. Kada se kaže da je verzija način na koji se izvesna igra odigra, misli se na način u pogledu potpunosti sastava igre.
    Spoljašnja strana stila sastoji se u načinu na koji se izvode razne figure, koraci i pokreti, u priplitanju nogama, jačem ili slabijem savijanju kolina, vrckanju, tropanju, trupkanju, treperenju, trešenju, sitnim ukrasnim koračićima, u načinu držanja i vaćanja igrača, itd. To bi u stvari bila tehnika igre.
    Unutrašnja strana igre ogleda se u psihološkoj boji načina igranja, dakle u oduhovljenosti pokreta jednog kolektiva. Da li stil karakteriše vedrina, veselost, polet, snaga, zamah, ozbiljnost, dostojanstvo, skrušenost, ponos, otvorenost ili zatvorenost igrača bi bila u stvari tehnika igre. Bilo bi zdravo teško, ako ne i nemoguće, odrediti granice između tehnike i stila u kolektivnom smislu riči.
    POSEBNI DIO – NARODNE IGRE U VOJVODINI
    Ova geografska oblast, ravničarska i dobro navodnjena, pristupačna, u toku vikova je ranila razne rase, narode i plemena prilagođavajući ji svojoj klimi, svom tlu, svojoj stvarnosti i svojim istorijsko-političkim i ekonomskim prilikama. U toj mišavini, pod ukrštenim dejstvom raznovrsni uticaja, Vojvodina je stvarala svoju narodnu umitnost na sebi svojstven i njoj jedino odgovarajući način.
    U drugoj polovini XIX i početkom XX vika u prkos tuđinskoj stezi, društveni život u Bačkoj bio je razvijen. Naročito pada u oči da su se narodne igre i pisme u društvenom smislu brižljivo nigovale. One su tu bile ne samo spontani izraz narodne životne snage, nego i svesno izabrano sredstvo za kulturno narodno podizanje i moralno okriiljenje u borbi protiv neprijatelja, što nije bio slučaj u drugim krajevima Vojvodine.
    Narodne svetkovine u Bačkoj, kraju koji je bio ekonomski najjači, bile su mnogobrojne. U pogledu nošnje, one su pružale sliku rasipnog sjaja, a u pogledu igara i pesama, one su bile svečane smotre narodnog orskog i muzičkog predanja.
    PRILIKE I MISTA ZA IGRANJE KOD BUNJEVACA
    Da bi se bolje mogle upoznat prilike i mista za igranje, potribno je prethodno, malo šire objasniti način života Bunjevaca. Po načinu življenja Bunjevci se mogu podiliti na tri vrste:
    salašare,
    seljane,
    varošane.
    Ova podila, kao činjenica da im je život zavisio od ravnice-zemlje i njeni plodova-bitno su uticali na običaje Bunjevaca.
    Kao što se iz gori navedenog vidi, prilike i mista za igru su uslovljavali poljoprivredni radovi, odnosno virski ili državni praznici. Igralo se gotovo za svaku priliku osim za vrime korizme (lov na Isusa) od čiste sride do Uskrsa i smrtnog slučaja u familiji.
    IGRAČKI REPERTOAR
    Kod Bunjevaca je, kao ritko kog koga, narodna igra pridstavljala potvrdu svog nacionalnog identiteta. Osnovu igračkog repertoara čine: stari Rokoko, Novi rokoko, Kisel vode-jastuk tanca, Babačko, Divojačko kolo, Mazuljka (ili Preti se kolo) - niki je zovu i Mazurka-Tandrčak, Srdim se dušo, Sirotica, Igrala bi dere, Cupanica, Keleruj, Momačko kolo, Veliko bačko ili Malo bunjevačko kolo, Ćuć-kolo, Bože daj.
    PRATNJA IGRAMA
    Muzička pratnja svim igrama u Bačkoj, pa tako i bunjevačkim, su u prošlosti bile isključivo gajde. Vrimenom, gajdaše su zaminili tamburaši, a tek u novije vrime se pojavila harmonika, koja je svojim izvođačkim karakteristikama izvršila značajan uticaj na muzičku pratnju igara. Ne tako ritko kod Bunjevaca se pojavljivala i vrula kao muzička pratnja, naročito dok se čuvala stoka i učili prvi koraci.
    STIL IGRANJA
    Kod Bunjevaca dobar igrač iz kolina “veze” i “iskvrcava” dok mu gornji dio tila miruje. Svaki igrač je sklon svakovrsnom ukrašavanju i “figure” prosto izviru iz njegove individualne igre, koja pri tom zadržava kolektivni stil.
    Bunjevke igraju sa puno dostojanstva i bez nikog većeg pomicanja u prostoru i odvajanja od zemlje, jer njim to ni nošnja ne dozvoljava. I kod nji je karakteristično mirovanje gornjeg dila tila.
    Ako se igra u trojkama (MOMAČKO KOLO) momak je u sredini, a sa strana su divojke. Liva igračica meće svoju desnu ruku na igračevo rame, a livom rukom odastrag uvati njegovu livu ruku. Desna igračica meće livu ruku na desno rame igrača, a desnom rukom odastrag uvati njegovu desnu ruku. Po raznovrsnosti koraka koje igrač “upotribi”, cini se njegova viština u igranju.
    Kod zatvoreni i otvoreni kola igrači i igračice se vaćaju naizmenično. Svaki igrač uvati susedne igračice za igrač (naročiti pojas od svile), a svaka igračica meće ruke na ramena susednim igračima i nalazi se malko iza nji. U slučaju da igraju samo igračice one se vaćaju za pojas (ili ruke) tako da je liva ruka isprid desne ruke live igračice, a desna ruka iza live ruke desne igračice. U mišovitom kolu momci često improvizuju korake, a pokadkad se čak i prikošede preko glave, ne ispuštajući igrač.
    Kod većine parni igrača igrač drži desnom rukom igračicu za livu ruku, a livom rukom za njezinu desnu ruku. Okrenuti su licem u lice. Tilo se drži sasvim pravo, a koraci su u mistu ili se proizvoljno pomiče u svim pravcima (Tandrčak na primer). Kod igre “Srdim se dušo” igrač je sa live strane, pola koraka unatrag, a igračica je sa desne strane. Drže se livom i livom, desnom i desnom rukom, al tako da je igračicina ruka (liva) isprid igračevog lica, dok je desna ruka savijena unatrag iz lakta. Igračeva desna ruka je priko igračicinog desnog ramena, ali se ne „obise“ na nju.
    jesi ovo izvlacio iz knjige "FOLKLOR I SCENA"

  19. #19
    Početnik
    Učlanjen
    20.08.2007.
    Pol
    muški
    Poruke
    18
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: FOLKLOR

    Opanci....
    neke vrste opanaka.....

  20. #20
    Početnik
    Učlanjen
    20.08.2007.
    Pol
    muški
    Poruke
    18
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: FOLKLOR

    ....jos neke vrste....

  21. #21
    Početnik
    Učlanjen
    20.08.2007.
    Pol
    muški
    Poruke
    18
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: FOLKLOR

    Posto sam pisao o vlaskoj nosnji evo kako ona i izgleda

  22. #22
    Obećava milanvs (avatar)
    Učlanjen
    20.08.2006.
    Pol
    muški
    Lokacija
    ns
    Poruke
    69
    Reputaciona moć
    42

    Podrazumevano Re: FOLKLOR

    Hvala puno!

    Negde na internetu sam nasao, ne znam tecno na kojoj adresi.

  23. #23
    Početnik Asia (avatar)
    Učlanjen
    24.02.2008.
    Poruke
    7
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Folklor...

    Šta vi mislite o folkloru???Npr ja ga igram već devet godina i smatram da je veoma lep!!!Naravno neki se ne slažu samnom i misle da je za "seljake".Pa čije vi mišljenje delite???

  24. #24
    Moderator Vexy (avatar)
    Učlanjen
    23.10.2011.
    Pol
    ženski
    Poruke
    32.141
    Tekstova u blogu
    15
    Reputaciona moć
    3885

    Podrazumevano Re: Folklor...

    Наравно да фолклор није за "сељаке", то је традиција.



  25. #25
    Poznat Vaske (avatar)
    Učlanjen
    11.12.2013.
    Pol
    muški
    Lokacija
    Novi Sad
    Poruke
    8.758
    Tekstova u blogu
    1
    Reputaciona moć
    660

    Podrazumevano Re: Folklor...

    Evo da razmenimo, kakvo takvo iskustvo

    Jedan jedini dan sam bio na folkloru. Otišao sam tamo na zbog svog (iz ove perspektive) najboljeg druga iz osnovne-takodje Milana. Ajd to što je trebalo zapamtiti korake-manje više. Nego uslovi u kojima se održvao taj folklor su bili katastrofalni.
    Igrali smo po betonu, zidovi koji se raspadaju od vlage-katastrofa... Taj jedan jedini dan sam otišao, i nikad više, jednostavno razočarenje onim što sam video je bilo mnogo jače od bilo kog prijateljstva

Slične teme

  1. Folklor
    Autor malennabg u forumu Tinejdžeri
    Odgovora: 273
    Poslednja poruka: 12.09.2014., 20:49
  2. FOLKLOR
    Autor KUD.21 MAJ BEOGRAD u forumu Zanimljivosti
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 12.05.2010., 12:41
  3. Folklor
    Autor Sonja9896 u forumu Ostali sportovi
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 04.04.2009., 16:15

Pravila za slanje poruka

  • Ne možete kreirati novu temu
  • Ne možete poslati odgovor
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoju poruku
  •