Tajna ostrva hrastova,potencijalno mesto skrivanja krstaskog blaga

Arkania

Poznat
Poruka
9.069
TAJNA ĆE OSTATI NEOTKRIVENA?
Oak Island, ostrvo Hrastova u Novoj Škotskoj, oko šesdeset kilometara jugozapadno od Halifaksa, već više od dvesta godina čuva veliku tajnu, tajnu koja ni do dan danas nije rešena.Blago Hrastovog ostrva ostaje tako jedna od najdubljih misterija našeg vremena koja se ne da rešiti ni najmodernijom današnjom tehnikom.
Sve je počelo u proleće 1795. godine tri vesela momka iz obližnjeg doseljeničkog grada Čestera pošla u lov na prepelice na Ostrvu hrastova, udaljeno samo sedam kilometara od obale. Bili su to Mak GInis, Džon Smit i Entord Vogan.
Iskrcali su se na ostrvo i lutali po njemu, usredsređeni na lov zbog čega su i došli.U jednom momentu, jedan od njih trojice primetio je na jednoj velikoj grani starog hrasta, postavljen starinski čekrk.Takođe su primetili da se ispod čekrka u zemlji nalazi ulegnuće prečnika preko deset stopa.Pri pokušaju da skine čekrk, kakav su do tada videli samo na starinskim slikama, on se usled starosti jednostavno rasuo u prašinu.Svima trojici nametalo se samo jedno pitanje.Šta to može biti? I jedini odgovor koji se svima nametao , bio je isti.Zakopano blago! Blago kapetana Kida, to im je prvo palo na pamet.
Nisu imali strpljenja, pa su odmah počeli kopati koristeći samo noževe i vesla svojih čamaca.Sve što su tada našli bila je jedna kamena ploča sa čudnim znacima.Odmah su se razočarali i krenuše nazad ka obali.To im je bila najveća greška.Na kamenoj ploči bilo je napisano rešenje kako se dolazi do blaga.Ali, oni to nisu mogli znati, momci su bili nepismeni.Da je ploča bila ispisana i njihovim jezikom, ne bi znali pročitati šta je na ploči napisano.
Tumači koji su preveli čudne hijeroglife na ploči, protumačili su ih kao:' Dva miliona funti je zakopano na 40 stopa odavde'.Jedna jedina rečenica od sedam reči vodila je na put sa blagom.
Iako su bili razočarani, momci su se puni nade vratili u svoje mesto.Iduće nedelje su se vratili naoružani lopatama, krampovima, vedrima, užadima, čekrcima.Čvrsto su odlučili da idu do kraja.Bili su opsednuti svojim bunarom.
Širom Nove Škotske počele su kružiti priče o 'Money Pitu', bunaru sa blagom.Momci su neumorno kopali po ceo dan.Izgledalo je kao da bunar uopšte nema dna.Ali, na dubini od tri metra naišli su na drvenu platformu.Ispod nje opet je bio sloj zemlje, ali pomešan sa smolom, drvenim ugljem i kokosovim vlaknima.Opet onda drvena platdorma i opet posle toga sloj zemlje na svaka tri metra.Trebalo je ponovo kopati i izvlačiti tone zemlje, ali su radovi nekako napredovali, a bunar je bivao sve dublji.A onda sasvim iznenada, iz bunara je pukaljala slana morska voda..Bilo je to na dubini od 30 metara i momci su jedva uspeli da se spasu pred vodom koja je kuljala iz dubine i smirila se tek kada je izravnala nivo sa morem.Sve ono što su do tada uradili bilo je uništeno.Jalovi pokušaji da se voda vedrima iscrpi bili su samo smešno batrganje tvrdoglavih momaka koji su bili ešeni da uspeju po svaku cenu.Kada su se konačno uverili da od tog posla neće biti ništa, digli su ruke od svega i posvetili se drugim poslovima.
Godine su prolazile i samo je neko sa vremena na vreme pokušavao da malo čeprka po bunaru, a priča o njemu nastavila je da kruži Novom Škotskom.
Prošlo je od ovih početaka 113 godina, a tada je vlasnicu letnjikovca na ostrvu Kampobelo, u neposrednom susedstvu Ostrva hrastova, posetio njen sin, mladi njujorški pravnik, i budući predsednik Amerike, Frenklin Delano Ruzvelt. Čuo je priču o tajanstvenom bunaru i odmah ga je uhvatila želja da ga pogleda.Tada je i njega misao o zakopanom blagu potpuno opsela i držala ga je sve dok nije potrošio i poslednji dolar svoje, za tu svrhu osnovane kompanije 'Old Gold Salvage and Wrecking Company' - Kompanija za spasavanje starog zlata i brodskih olupina.Na slici je Frenklin Delano Ruzvelt sa svojom ekipom na Ostrvu hrastova.
Preduzimljivi Ruzvelt je pod hitno osnovao kompaniju kako bi došao do blaga iz tog tajanstvenog bunara.Obezbedio je akcionarska ulaganja od preko 250 hiljada dolara.Ruzvelt je tražio svoju šansu i u nju uložio 250 hiljada dolara koji su se pred bunarom sa blagom istopili kao vosak.Kad je ova velika suma novca nestala, on je shvatio da se nalazi tek na početku nepoznatog puta.Shvatio je da je to momenat kada treba da odustane.
Frenklin Delano Ruzvelt, pošto je teškom mukom zaboravio na bunar, predao se svome poslu.Posle je četiri puta biran za predsednika SAD.Bio je jedan od tvoraca Antihitlerovske koalicije i jedan od najzaložnijih za njenu pobedu. Ali, šta bi se desilo da Ruzvelt nije odustao od Ostrva hrastova...?
Posle Ruzvelta na Ostrvo hrastova krenuli su čitavi čopori avanturista i istraživača.Potrošili su čitave svoje imetke i spali na prosjački štap.neki su čak i glave izgubili, ali bunar nije prestajao da se opseda.Tako se 1960. godine, građevinski inženjer sa Floride, Dan Blanke, udružio sa kanadskim biznismenom Dejvidom Tobijasom da bi kupili deo Hrastovog ostrva.Potrošili su 10 miliona dolara za parče zemlje veličine četvrt hektara ne bi li iskopali blago i rešili misteriju Hrastovog ostrva.Nisu uspeli, potrošili su sav novac, a danas je njihov deo zemljišta zatvoren za posetioce i ograđen bodljikavom žicom.
Kako su dani prolazili, tako su na Ostrvo hrastova stizali novi ljudi sa sve komplikovanijim tehnikama i oruđima.Ali, svi su se vraćali neobavljena posla. Jedan je čak preko mora dovukao moćne podvodne kablove, koji će strujom natapati snažne crpke i osloboditi ga nadiruće vode.Drugi su smišljali druge stvari, ali rezultat je uvek bio isti.
Ljudi su dolazili i odlazili.Kopali su i prekopavali, bunar je gitao gomile novca, a svuda okolo ležao je razbacani zarđali alat i širila se velika kaljuga oko bunara.
Od silnog kopanja nije se više tačno znalo gde je njegov centar i šta predstavlja njegove zidove.Graditelji ovog čuda su očito mnogo polagali na solidnost gradnje i sigurno ga nisu gradili da u njega može da uđe svako ko tuda prolazi.Bunar je doživeo da bude teško oštećen itrebalo ga je vratiti u prvobitno stanje. Ali po nekima, ne treba ga ni otvarati.Pandorinu kutiju lako je otvoriti, ali se ona više nikada ne može zatvoriti.Smatraju da je nadležna vlada trebala da bunar ztrpa, a zatim zabrani pristup svakome ko ima bilo kakav alat u džepu.Da se to desilo, ne bi neki bogataš došao na ostrvo sa snažnim svrdlom koje je kao sondu spustio na dno bunara.Probio je ne samo slojeve bunara, nego i kovčege koji se tamo nalaze zakopani.Ali, rezultat rada ovog bugataša, bilo je saznanje da je u bunaru stvarno zakopano nešto vrlo dragoceno.
U zavojima svrdla ostali su komad zlatnog lanca i komad obrađene kosti, koja je bila deo neke izrađivane.Deo lanca je posebna misterija za sebe: ni najbolji zlatari nisu mogli da utvrde vreme izrade i svrhu za koju je izrađen. U Bibliji, uz opis Solomonovog hrama, opisan je i veliki zlatni lanac koji je okruživao mesto na kojem je bila postavljena 'Svetinja nad svetinjama'.
 
Baš je ova sonda i omogućila da se shvati do kraja kako je bunar-trezor konstruisan.Prvo je u neposrednoj blizini obale iskopan bunar dubok 50 metara, a širok 360 centimetara.U dno je ugrađena debela gvozdena ploča i nad njom izgrađena cementna betonska dvorana visoka 10 metara. U tu dvoranu je pohranjen 'kovčeg', a zatim, do južne plaže, probijen je tunel koji dovodi vodu u dvoranu.Na visini od 15 metara postavljena je jaka drvena plarforma.Na visini od 17 metara iskopan je drugi kanal koji vodi do Smitovog zatona.Na visini od 20 metara postavljena je druga platforma i na njoj su smeštena dva kovčega sa nekim dragocenostima.Potom dolazi još devet platdormi između kojih je, na rastojanju od po 3 metra, nabacana ilovača izmešana sa smolom, drvenim ugljem i kokosovim vlaknima.Kada je bunar zatrpan, na kraju dovodnih kanala je aktiviran ranije postavljeni eksploziv i voda je prodrla u prostorije.Sada ta voda stalno nadire do nivoa mora.Niko je ne može iscrpsti, ali niko ne može ni kopati dalje.(Na slici gore desno su meksičke makazice iz 17. veka, pronađene u bunaru.Interesantno je to što Meksikanci nisu došli ni blizu Hrastovog ostrva sve do sredine 18.veka!)
Kakva je ovo majstorija! Ko je bio u stanju da smisli ovakvu genijalnost. Ovde nije u pitanju samo poznavanje graditeljstva, već i same psihologije ljudi.Graditelji su čvrsto verovali da će neki uporni tragač, kada posle svih prepreka, ipak dođe do prve ostave sa dva sanduka krcata blagom, biti zadovoljan. Staviće tačku na dalja istraživanja, oglasiće da je bunar ispražnjen, a glavni sadržaj, ono zbog čega je ovo čudo i načinjeno, ostaće i dalje zakopano i nepristupačno za ljudske poglede.

ŠTA JE TAMO SAKRIVENO
Uglavnom svi tragači veruju da tragaju za gusarskim blagom.Smatra se da ga je na ostrvo zakopao sir Henri Morgan (1635-1688), legendarni pirat i bivši viceguverner Jamajke, mada neki smatraju da je u pitanju blago kapetana Vilijema Kida.U celoj priči je i legendarni gusarski kapetan Crnobradi, koji je pre nego što su ga ubili rekao da je blago sakriveno tamo gde ga niko sem njega ne može pronaći.Neki stručnajci veruju da je baš Crnobradi taj koji je sakrio blago na Oak islandu, ali nisu uspeli da pronađu njegove tragove.
Jedna teorija govori o Hrastovom ostrvu kao nekoj vrsti gusarske banke.Arheolozi iz Kanade tvrde da imaju dokaze da su lovci na blago na Haitiju i Madagaskaru pronašli lopate i druge alate koje su napravili gusarski kapetani, a koji su im koristili da bi prokopali tunele u kojima su sakrivali blago.Blizu gusarske banke nađeno je i misteriozno kamenje u obliku srca, čije poreklo još nije utvrđeno.Druga grupa istoričara smatra da su blago na Hrastovom ostrvu sakrili Vitezovi templari, koji su započeli kao hodočasnici za odbranu vere, a onda su vremenom postali najbogatija i najmoćnija srednjevekovna organizacija.Papa i francuski kralj uništili su (bar se tako smatra) 1307.godine Temlare, ali pre toga oni su svoje blago preneli u luku La Roš i ono je nestalo u nepoznatom pravcu.Pošto se za vitezove Templare vezuje i priča da je u njihovim rukama bio i legendarni 'Zavetni kovčeg', neki smatraju da je baš 'svetinja nad svetinjama' možda sakrivena na Hrastovom ostrvu.
Bilo kako bilo, bunar-trezor ostaje jedna od najvećih misterija.Misterija o čijem rešenju i dan danas sanjaju istraživači, avanturisti i naučnici.Misterija čije rešenje ne može da nađe ni najsavremenija današnja tehnologija.
Bili su to stvarno veliki majstori ogromnog znanja, a njihovu tajnu izgleda nikada nećemo otkriti.

Za pisanje doticnog teksta koriscene su informacije sa wikipedije>http://en.wikipedia.org/wiki/Oak_Island , autorovo sopstveno znanje i ponesto iz prasnjave knjige o misterijama iz osamdesetih godina.
 

Prilozi

  • bunar_diagram.jpg
    bunar_diagram.jpg
    19,3 KB · Pregleda: 27
  • oak_island_makaze.jpg
    oak_island_makaze.jpg
    5,4 KB · Pregleda: 17
  • Oak_Island_Map.jpg
    Oak_Island_Map.jpg
    12,9 KB · Pregleda: 17
  • oak_island_money_pit.jpg
    oak_island_money_pit.jpg
    30,2 KB · Pregleda: 25
  • oak_rusvelt.jpg
    oak_rusvelt.jpg
    21,8 KB · Pregleda: 19
Poslednja izmena:
Zar je potrebno prevaliti okeane da bi stigao zbog zlata?
Ne drugovi, u Srbiji postoji mnogo pecina gde je sakriveno dosta dragocenih stvarcica :)
Znaci, ovako, 100 posto verujem da postoje pecnice sa zlatom! :)
Pa pecina ima 1000.
Ovde se ocigledno radi i smisljenom mehanizmu zastite.
Verovatno onaj koji je ostavio blago na ostrvo mislio da zaborav nije dovoljna zastita.
 
U zapisima popa Martina Himovica ciji smo prijepis zahvaljujuci NN imali u rukama pominju se nebrojene tajne riznice.Najpoznatije su Gargova vodenica,vodenica Korab,Gradiste,Miljkovac,manastir sv.Jovan Pust,Jelenova pecina,Smokova rupa,Srebrenica,Sarcev dol,Gogin vrh,Ostra cuka,Suva planina,pecina Zvecara,pecina Zmijovnica,pecina Kapavica,Pestera,Jaglicko,Karlov kamen,*****n grad,Kurjacka pecina..........i.t.d.Sve su obiljezene tajnim znacima i za svaku navodno postoji mapa.To je,pise u zapisima samo mali deo blaga koje se krije na prostoru...
U zapisima se tvrdi da samo od Capljinaca do Leskovca postoje 64 tajne magaze,a u niskom i pirotskom okrugu 70 man jih ostava sa blagom.Postoji pise jos,nevelika knjiga koja zna za 889 mjesta na kojima je sakriveno ni manje ni vise,nego 12000 tovara zlata.
U zapisima koje smo citali pise da ce svo to blago izaci na svjetlost dana u 20 i 21 vjeku.To su predvidjeli proroci NN i evo sta o tome pise:
Doci ce vrijeme kada ce nasu zakletvu pogaziti i iskazati sva pisma.Mnogo ce pisama po narodu proci,ali ona su manje vazna.Doci ce dan kada ce i ovo pismo na bjeli dan izaci.Blago onome ko doceka vrijeme i sacuva ovo pismo,taj ce sretan da bude,a ako ovo rasturi po svijetu prije vremena,neka proklet bude.Onaj ko prevari brata i uzme mu,nikada paru nece vidjeti.Bolje postuj brata ili druga,nego pare,jer je sreca svako nase pismo.Doci ce vrijeme kada ce zlato biti mnogo skupo i nece ga biti.Kroz Srbiju ce mnogo para proci i sila sa Istoka ce Srbiju da pregazi.Srbi ce vjeru izgubiti.Blago onom koji srbin ostane i blago onome koji pismo sacuva.Taj ce poslije mnogo da vrijedi jer te stvari ce se mnogo traziti.........
Sakriveno blago pise u zapisima popa Martina Himovica,nemoze svatko da nadje ni da odnese.U mnogim riznicama postavljene su smrtonosne zamke.Pojedine riznice sadrze i deo crkvenog blaga koje je namjenjeno za zidanje bogomolja i samo se za to smije koristiti...

tekst preuzet sa foruma : www.skrivenoblago.com
 
Zaeban bunarcic :lol:

Koliko sam skontao on se sad napunio vodom (a pre je bila zemlja) tako da je to bila neka zamka.
E sad kad je to vec potopljeno, moze li se kopati drugi bunar tj. rupa i da se promase podzemne vode i dodje do dna?
Pa na dnu je voda. Sve iako bi se uspelo zaobići podzemne vode čim bi prišao dnu voda iz glavnog okna bi brzo uspunila novo okno.

I koliko znam još se ne na tačno gde je dno.
 
Pa na dnu je voda. Sve iako bi se uspelo zaobići podzemne vode čim bi prišao dnu voda iz glavnog okna bi brzo uspunila novo okno.

I koliko znam još se ne na tačno gde je dno.

Valjda je cilj doci do dna :lol: a sad sto nemogu gospoda arheolozi ici dole u odelcima vec u ronilackoj opremi, to je druga prica...
Kako se ne zna gde je dno? Postoje georadari koji snimaju stotine metara u dubinu, pa se i u toku kopanja moze snimati

nesto meni smrdi u ovoj prici :think:
 
Primena georadara

Georadar ima dosta primena u mnogim poljima. U
geologiji se koristi kako bi se proučila geološka građa poluprostora, strukture hidrogeoloških izdani i struktura leda. Inženjerska primena podrazumeva nedestruktivno testiranje, lociranje zakopanih struktura i njihovih granica, kao i pri proučavanju tla. U ekologiji kako bi se otkrile deponije i zagađenja u zemljištu. U arheologiji se koristi za mapiranje arheoloških nalazišta i grobnica, dok se može koristiti i pri istrazi za otkrivanje sakrivenih grobova i pohranjenog dokaznog materijala. Georadar ima višestruku vojnu primenu, pri detekciji ne-eksplodiranog materijala, otkrivanju tunela i detekciji mina.

Ovo je sa vikipedije, valjda moze. Ako ne moze postoje drugi uredjaji koji snimaju da li ima negde vode pod zemljom.
Pa zar vec nije neko snimio taj bunar i ustanovio da ima nesto na dnu i da imaju podzemni tuneli koji dovode vodu u bunar? Ako nije snimljeno i nema dokaza za tim necim, ovo je onda neka sprdnja vecih ramera.

Ako je sve tako kao sto je zapisano, onda je svakako fantasticno uradjeno. Ali ja opet ne verujem da nije moguce doci do dna sa danasnjom tehnologijom i znanjem.
 
da li georadar može da prodre i kroz vodu?
Može, ali nije problem u tehnici.
Danas su tehnički problemi još jedino u svemiru i to uglavnom zbog toga što je za većinu još uvek nedostupan.
Problem je u tome što su krstaši iliti templari, danas isto kao i tada veoma aktivni, pa je malo verovatno da bi svoje dragocenosti čuvali toliko dugo na jednom istom mestu koje je samim tim što se onjemo govori postalo nesigurno.
Templarsko blago, ako je reč o dragocenostima je verovatno u akcijama niskog rizika, solidnim deonicama i patentnim pravima, širom sveta.
Ono pak što je srž njihovog postojanja i bogatstva, uglavnom nije čisto materijalnog karaktera, stoga se čuva na suštinski drugačiji način.
Osim toga, verovatno postoji značajni fundus materijalnih dokaza, zbog kojih ljudi poput pape, ili šefova nekih agencija i službii mase frikova diljem sveta, ne spavaju mirno, a ono se kao i svako blago, čuva dovoljno daleko van domašaja ndostojnih.
 
Оно што је сигурно је да благо НИЈЕ тамо гдје сви причају да јесте.
Као што је сигурно да темплари, али и други, нису за благо сматрали што и већина других...
Има једна сцена из "Индијане Џоунса" са дрвениом пехаром која то описује...
;)
 

Back
Top