Insistiranje na emocijama - znak propadanja

Plutarh

Gost
Poruka
2.359
Emocije su sudovi nasih predaka koji se kod nas javljaju po nekom automatizmu. Kao npr. kod Mocarta ciji otac je bio kompozitor.
Nema sumnje da se do emocija dolazi dugotrajnim i smjernim radom, a to podrazumijeva mnogo razmisljanja i razuma.

S druge strane vrlo cesto srecemo osobe koje stalno insistiraju na emocijama kao jedinom "pravom" izrazu zivota, kao da je sav razum zasluzio odbacivanje, jer diskriminise, tlaci, ugrozava druge i nas same, ali tu se ustvari radi o ljenosti koja vise nije u stanju da uradi nijedan posao vlastitom glavom, nego se sluzi iskljucivo zaostavstinom svojih i tudjih predaka.

Takve raspikuce bi trebalo proglasiti propalicama i istjerati ih zauvijek iz drustva cestitih ljudi.
 
Emocije su sudovi nasih predaka koji se kod nas javljaju po nekom automatizmu. Kao npr. kod Mocarta ciji otac je bio kompozitor.
Nema sumnje da se do emocija dolazi dugotrajnim i smjernim radom, a to podrazumijeva mnogo razmisljanja i razuma.

S druge strane vrlo cesto srecemo osobe koje stalno insistiraju na emocijama kao jedinom "pravom" izrazu zivota, kao da je sav razum zasluzio odbacivanje, jer diskriminise, tlaci, ugrozava druge i nas same, ali tu se ustvari radi o ljenosti koja vise nije u stanju da uradi nijedan posao vlastitom glavom, nego se sluzi iskljucivo zaostavstinom svojih i tudjih predaka.

Takve raspikuce bi trebalo proglasiti propalicama i istjerati ih zauvijek iz drustva cestitih ljudi.

I jos mali milion drugih primera koji pokazuju dijametralne suprotnosti...
 
Emocije su sudovi nasih predaka koji se kod nas javljaju po nekom automatizmu. Kao npr. kod Mocarta ciji otac je bio kompozitor.
Nema sumnje da se do emocija dolazi dugotrajnim i smjernim radom, a to podrazumijeva mnogo razmisljanja i razuma.

S druge strane vrlo cesto srecemo osobe koje stalno insistiraju na emocijama kao jedinom "pravom" izrazu zivota, kao da je sav razum zasluzio odbacivanje, jer diskriminise, tlaci, ugrozava druge i nas same, ali tu se ustvari radi o ljenosti koja vise nije u stanju da uradi nijedan posao vlastitom glavom, nego se sluzi iskljucivo zaostavstinom svojih i tudjih predaka.

Takve raspikuce bi trebalo proglasiti propalicama i istjerati ih zauvijek iz drustva cestitih ljudi.

Emocije nisu nužno u suprotnosti sa razumom! Pobogu!!! Čita li neko psihološku literaturu (makar ona bila i popularna psihologija) ???
 
Emocije su sudovi nasih predaka koji se kod nas javljaju po nekom automatizmu. Kao npr. kod Mocarta ciji otac je bio kompozitor.
Nema sumnje da se do emocija dolazi dugotrajnim i smjernim radom, a to podrazumijeva mnogo razmisljanja i razuma.

S druge strane vrlo cesto srecemo osobe koje stalno insistiraju na emocijama kao jedinom "pravom" izrazu zivota, kao da je sav razum zasluzio odbacivanje, jer diskriminise, tlaci, ugrozava druge i nas same, ali tu se ustvari radi o ljenosti koja vise nije u stanju da uradi nijedan posao vlastitom glavom, nego se sluzi iskljucivo zaostavstinom svojih i tudjih predaka.

Takve raspikuce bi trebalo proglasiti propalicama i istjerati ih zauvijek iz drustva cestitih ljudi.

Mora da postoji balans izmedju razuma i emocija, da ne bi doslo do nesrece. Covek pod uticajem emocija moze da ucini zlo. Ali, i covek koji bi bio lisen emocija, onih pozitivnih, mogao bi lako da ucini zlo, jer bi mu mozda razum rekao da je to najbolje resenje ili nesto slicno tome.
Sad mi pade na pamet film Ekvilibrijum.
 
Da nije razuma, prevladale bi emocije...

Izgleda da niko ne cita temu kako valja.

Prvo ulijece moderator i tvrdi da ima mali milion propalica koji dokazuju suprotno, a onda imamo novu tvrdnju da romanticarske propalice pod broj jedan negiraju autoritet razuma i da kod njih preovladjuju emocije! (a emocije ne mogu da nas vode, da budu autoritet)
Inace, propalice su same sebi zabranile da budu ista drugo nego "dobri", sto ce reci korisni, usluzni, jer im slabost zabranjuje silu.

A onda ulijece Daca koji tvrdi da nije sve jednoobrazno, nego da pored propalica ima i onih naprednih.

Poslednji ucesnik pocinje da moralise tek kako bi dokazao da nema nikakve veze s temom.
 
Po meni emocije su previse licna stvar pojedinca da bi bilo ko smio da insistira da ih on pokazuje.

Najsmjesnije mi je kad neko optuzuje filozofe za nedostatak emocija, a svojom sitnom dusom nisu u stanju ni da zagrebu probleme kojima se oni bave.

Covjek moze cio zivot da dobrovoljno istresa masu emocija u svojim knjigama, a da velika vecina "ljudi" nikad ne primijeti ni djelic od njih.

Sama cinjenica da mnogi protestvuju jer neko "ne pokazuje" emocije (obicno samo one koji se odnose na polni nagon) govori o temeljnoj nejednakosti izmedju ljudi, jer niti svi osjecaju isto, niti svi razumiju osjecanja drugih.

Medjutim, da li ce se inferiorni poniziti pred superiornim, pa makar i u formi segrta?
Da li za vjecnog propalicu segrtluk moze ikad da ima smisla?
 
postoje nivoi emocija... postoji niske primarne ali i uzvisene emocije...

Jel ti mislis na sve emocije uopste? I razum je pod uticajem emocije, nemoze razum biti bez neke emocije. Razum bez emocije je cista logika.


Govorim o onima koji u svemu pokazuju prezir prema razumu, a cini mi se da medju zenama po tom pitanju ima malo izuzetaka. Naravno da je kod normalnog covjeka emocija u pratnji razuma, ali ona njime ne dominira. Ona je saptac i savjetnik, bas kao i prava zena muskarcu. Prava zena muskarcu ne postavlja uslove "emocija i samo emocija, i tacka!"
Ili "zrtvujem svu filozofiju za carstvo Mladog Vertera".

Cini mi se da razum i logika nisu isto! Logika predstavlja detekciju slicnog, a razum kombinovanje razlicitih pojmova.
 
Mozart je ovde s neba pao, i nema nikakve veze s temom i emocijama. A ni mozgom.


Nema sumnje da se do emocija dolazi dugotrajnim i smjernim radom, a to podrazumijeva mnogo razmisljanja i razuma.


Ovo je tačno.


S druge strane vrlo cesto srecemo osobe koje stalno insistiraju na emocijama kao jedinom "pravom" izrazu zivota,

Etc, etc.


Vrlo često srećemo vrlo nezrele mlade (što je primereno) osobe; i vrlo nezrele osobe inače. Stoga bih rekla da se insistiranje na emocijama - na način na koji je ovde postavljeno - naširoko može izjednačiti sa propašću jedino u slučaju kad čovekovo (ženino?) insistiranje nije ni u kakvoj proporciji s godinama, iskustvom i pretpostavljenom pameti.

Pretpostavljena pamet ide na dušu onog ko procenjuje.

S druge strane, niko se nije rodio u posedu extremne emocionalne pameti; s naglaskom na emocionalnu. Mnogi bandoglavi nisu zauvek izgubljeni.

Mnogo ne znači svi.
 
Mozart je ovde s neba pao, i nema nikakve veze s temom i emocijama. A ni mozgom.

Vrlo često srećemo vrlo nezrele mlade (što je primereno) osobe; i vrlo nezrele osobe inače. Stoga bih rekla da se insistiranje na emocijama - na način na koji je ovde postavljeno - naširoko može izjednačiti sa propašću jedino u slučaju kad čovekovo (ženino?) insistiranje nije ni u kakvoj proporciji s godinama, iskustvom i pretpostavljenom pameti.

Pretpostavljena pamet ide na dušu onog ko procenjuje.

S druge strane, niko se nije rodio u posedu extremne emocionalne pameti; s naglaskom na emocionalnu. Mnogi bandoglavi nisu zauvek izgubljeni.

Mnogo ne znači svi.

Shakira, otkud ti u pola tri? Pa ja sam mislio da ti bez sikire ne priznajes nijednog muskarca...

Kako nema veze sa Mocartom? Ne vjerujes da "o cemu je otac cutao (razmisljao) o tome sin progovara"?

Insistiranje na emocijama je insistiranje da se neko oda (tj. da nas saptac i savjetnik pocne da sapce i savjetuje ljude oko nas). To insistiranje ima smisla samo ako vec postoji ogromno povjerenje izmedju sagovornika, a i potreba sa druge strane, ili u suprotnom moramo optuziti doticnu osobu da je moralni fanatik, tj. da ce da nas mrzi ako ne budemo "dobri" i svima oko sebe ne ispostavljamo racune cijelo vrijeme i u svakom momentu.
 
Govorim o onima koji u svemu pokazuju prezir prema razumu, a cini mi se da medju zenama po tom pitanju ima malo izuzetaka. Naravno da je kod normalnog covjeka emocija u pratnji razuma, ali ona njime ne dominira. Ona je saptac i savjetnik, bas kao i prava zena muskarcu. Prava zena muskarcu ne postavlja uslove "emocija i samo emocija, i tacka!"
Ili "zrtvujem svu filozofiju za carstvo Mladog Vertera".

Cini mi se da razum i logika nisu isto! Logika predstavlja detekciju slicnog, a razum kombinovanje razlicitih pojmova.

Jel pod ovim smatras "instistiranje na emocijama" to da pri zivotnim odlukama u zivotu samo gledamo dal je nesto "lepo ili lose" a ne dal je "ispravno ili pogresno"?

Naravno da je razum uvek taj koji presudjuje, daleko od toga. Emocije nisu glavni faktor naseg bivstovanja, ali su bitan faktor. Emocije moraju biti pod kontrolom razuma, apsolutno.

Pa da razum je nesto sto uracanava i emocije.

Ne postoji dan kada se probudis ili vece kada legnes da se ne osecas srecno, zadovoljno, tuzno, depresivno, uplaseno itd itd. Znaci emocija je uvek tu, a razum je kontrolise. Razumom mozes iz tuznog biti srecan ali i suportno, mada ja mislim da je ovo suvisan komentar.
 
Poslednja izmena:
Najcesce mi se desava da sam opomenut za "nedostatak emocija" kad razgovaram sa "akademskim kadrom". Oni uopste nista ne razumiju od onog sto ja pricam i vecinu stvari brzo zaborave, jer nista ne razumiju, i onda, vjerovatno da se ne bi osramotili, optuzuju me da nemam emocija.
U sustini predpostavljaju da su moje rijeci samo nesto sto sam pronasao i nabubao kod drugih (kao sto to oni cine), a ne da sam sve sam smislio, sto opet podrazumijeva ucesce mojih vlastitih emocija.

Taj "akademski kadar" rado voli da se predstavlja kao "ekspert u umjetnosti", a eto, redovno nema veze sa tom umjetnoscu nego radi nesto sto ocigledno najvise prezire - predaje filozofiju.

Ludnica!
 
E pa dečače ja ovde u svakom tvom postu vidim mnogo jači emocionalni nego racionalni izraz :)
Što se mene lično tiče ne volim isključivost, pogotovu tamo gde ne bi trebalo da se javlja kao u slučaju emocije/razum. Ali, ako bih trebao da dam prednost nečemu od ta dva, definitivno bi emocije odnele pobedu. :) Do sada u životu su mi toliko puta bile istinitije od razuma. Racio hoće često da zavara, krije i obmanjuje sebe samog, sa osećanjima to skoro nikada nije slučaj. :)
 
Izgleda da niko ne cita temu kako valja.

Prvo ulijece moderator i tvrdi da ima mali milion propalica koji dokazuju suprotno, a onda imamo novu tvrdnju da romanticarske propalice pod broj jedan negiraju autoritet razuma i da kod njih preovladjuju emocije! (a emocije ne mogu da nas vode, da budu autoritet)
Inace, propalice su same sebi zabranile da budu ista drugo nego "dobri", sto ce reci korisni, usluzni, jer im slabost zabranjuje silu.

A onda ulijece Daca koji tvrdi da nije sve jednoobrazno, nego da pored propalica ima i onih naprednih.

Poslednji ucesnik pocinje da moralise tek kako bi dokazao da nema nikakve veze s temom.

Najcesce mi se desava da sam opomenut za "nedostatak emocija" kad razgovaram sa "akademskim kadrom". Oni uopste nista ne razumiju od onog sto ja pricam i vecinu stvari brzo zaborave, jer nista ne razumiju, i onda, vjerovatno da se ne bi osramotili, optuzuju me da nemam emocija.
U sustini predpostavljaju da su moje rijeci samo nesto sto sam pronasao i nabubao kod drugih (kao sto to oni cine), a ne da sam sve sam smislio, sto opet podrazumijeva ucesce mojih vlastitih emocija.

Taj "akademski kadar" rado voli da se predstavlja kao "ekspert u umjetnosti", a eto, redovno nema veze sa tom umjetnoscu nego radi nesto sto ocigledno najvise prezire - predaje filozofiju.

Ludnica!

Meni se čini da tebe generalno niko ne razume šta pričaš...:D
 

Back
Top