Pošto postoji Kratak kurs za roditelje prvaka reko da vidim šta mi, čiji malci kreću u jaslice i vrtiće, treba da znamo pre nego što stigne prvi septembar.
Šta kupiti?
Sta pripremiti za te prve dane ???
Saveti?
Iskustva ?
Znam da će nam vaspitačice sve reći kad krenu, al sto i jedno pitanje mi se vrzma po glavi, pa da ne prolupam pitajući se do prvog.
...moja deca su išla u vrtić, ili bolje rečeno krenule su od jaslica...jedna sa 9, a druga
sa 18 meseci...i išle do škole, znači i u vrtić...
...jedino što sam kupovala, su bile pidžamice i patofne za tamo, e, sad najlakše
je deci u trenerkama, i vaspitači uglavnom insistiraju na njima, ili eventualno ako je
dete osetljivije onda neke pantalone tipa kombinezon, ili tregeri, da im ne budu
gola leđa...
...bila je potrebna i jedna mala jastučnica...pa dete kad spava, svoju pidžamu stavi
u nju, do sledećeg dana...a kad spava, ta jastučnica služi da je stavi pod glavu, da
ne bi ležalo na čaršavu....
...vaspitači znaju da traže svašta, ali ne vidim potrebu da se išta kupuje, prosto
zato što oni dobijaju sve što im je potrebno...zašto bi roditelji kupovali..
...tačno je da se deca više razboljevaju kad krenu u vrtić, ali mislim da je bolje da
boginje, i ostale dečije bolesti preleže dok su u vrtiću, nego kad krenu u školu, i
lakše im je, i posle manje buge od nastave....ta uvrežena priča da deca boluju zato
što idu u vrtić ne pije vodu...al' nikako..koje je osetljivo, to je osetljivo i kod kuće, pa
se razboli od dece iz parka navata viruse...koje je otporno ono je otporno svud...
...nikako ne savetujem da prilagođavanje traje duže od nedelju dana....što pre bude
shvatilo da mora da spava i ostane sa decom pre će se i navići..
...često sam slušala da neko kaže...moje dete ne može da se privikne, pa dođe
baka ili deka za njega, e zato i neće da se privikne, dete ako je malo, nije blesavo,
i kapira, da može da bude dokle hoće, i da mu se može da neće, pa onda plače, a
svi se oko toga potresu...a onda se uglavnom ili teško ili nikako ne privikne...
...deca treba da rastu sa decom, a ne sa bakama i dedama, koliko god ih voleli,
mesto im je sa vršnjacima...nije lako otići i ostaviti ga da plače..ali ako se mora,
i za njegovo dobro, to prođe posle par dana...samo ako se na to ne obraća velika
pažnja pred detetom.....
...puno sreće, u vrtiću...