Фалсификовање историје - измишљање ''српске латинице''

Другачији прелом (ширине колона, позиције текста у табели, видно другачији прелом садржаја фусноте).

Садржајне: Illyr. у првој уместо Croat. у другој, реч "παραλληλεσμος" које у другој нема.

Колико ја видим.

Pisao sam o tome u februaru:

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=13032363&postcount=545



Ne bih se složio sa Marijem Grčevićem čiju hipotezu ovde zastupa drug Hroboatos, već se slažem sa prof. dr. Petrom Milosavljevićem koji je ovim primerom pokazao i dokazao da Ljudevit Gaj nema veze sa autorstvom srpske latinice.

Kao prvo, od ukupno 500 primeraka, koliko je odštampano 1827. godine, u Narodnoj biblioteci Srbije čuvaju se svega dva iole uščuvanija primerka originalnog Vukovog Prvog Srpskog bukvara, oba raskupusana i oba nepotpuna. O nazovi-stručnosti bibliotečkih delatnika dovoljno govori i činjenica da su ovo delo na internet-portalu Biblioteke dva puta objavili, svaki put (nota bene) pod različitim nazivom. Pošto jednom od primeraka nedostaje stranica sa naslovom, nazovi-stručnjaci su je naslovili prema naslovu glave – "Ogled srpskoga bukvara" signature S-II-0461_1827. Takozvani "Ogled..." ima devet skeniranih dvostranica, dok je drugi primerak preslikan i objavljen pod odgovarajućim naslovom "Prvi srpski bukvar, sa signaturom S-I-0198_1827 i 10 skeniranih dvostranica. Primerak koji je na portalu naslovljen kao "Ogled..." u odnosu na drugi primerak kojim raspolaže NBS nema stranicu sa naslovom, niti stranicu broj 17 (sa poglavljem "19. Jedan put jedan"). Da je u oba slučaja u pitanju Prvi srpski bukvar vidi se po ostalim stranicama koje su grafički podudarne.

Kao drugo, ova oba primerka izvornog Prvog srpskog bukvara iz 1827. koji se čuvaju u NBS imaju podjednak raspored teksta kao i jednake karakteristične grafičke markere sa izdanjem iz 1978. što upućuje da je izdanje iz 1978. zaista fototipsko izdanje. Na primer, jednu okruglu crnu mrlju na stranici broj 1 neposredno ispod poslednjeg retka sadrže kako Vukovi originali tako i fototipija iz 1978.

Kao treće, treba uočiti da u obama primercima iz NBS nedostaju dve stranice (a ne jedna) koje postoje u fototipskom izdanju iz 1978. Pored stranice sa tablicom "Alphabeti serbici" (http://www.rastko.rs/filologija/vuk/bukvar/002.jpg) u primercima iz NBS nedostaje i naredna stranica "Za Ruse" (http://www.rastko.rs/filologija/vuk/bukvar/002.jpg). Budući da su susedne, pretpostavljam da su ove dve stranice štampane na jednom listu čime bi se lako objasnio njihov izostanak u raskupusanim primercima kojima raspolaže NBS.

Kao četvrto, nameće se pitanje motiva kod Stojanovića (1924. u sastavu monografije o Vuku) za eventualnom intervencijom nad originalnim izdanjem. Ne ulazeći u moguće motive za dodavanje preporne tablice "Alphabeti serbici" pitam se zašto bi, koji *****, Ljubomir Stojanović jednu stranicu tada nevažećeg Vukovog Prvog srpskog bukvara, bukvara koji je tada imao isključivo istorijski značaj, posvetio Rusima gde daje razjašnjenja na ruskom, i zašto bi to razjašnjenje, koji *****, napisao na ukinutom i nevažećem, starom ruskom pravopisu?

:ceka:

_____________________________________________________

http://www.rastko.rs/filologija/vuk/bukvar/002.jpg (1827/1924/1978)
http://www.rastko.rs/filologija/vuk/bukvar/003.jpg (1827/1924/1978)


http://digital.nb.rs/stara/vuk/S-II-0458/mid/S-II-0458-034.jpg (1818)
http://digital.nb.rs/stara/vuk/S-II-0473/mid/S-II-0473-002.jpg (1852)

______________________________________________________
 
Ne bih u detektivske vode, nego bih naveo osnove:

* VK nije se bavio reformom latiničnoga pisma, iako je u nekim pismima predlagao hrvatskim dopisnicima da bi se mogao, ako zažele, i oko toga potruditi.

* generalno, ako bi dao prikaz raznih alfabeta, to su u ranom razdoblju oni korišteni za štokavske tekstove (lj, nj, s,..) označeni kao ilirski, a oni za kajkavske (ly, ny, sz,..) kao hrvatski.

* nakon Gajeve konačne uoblike, u S.rj. iz 1852., naveo ih je kao hrvatske

* glede "krađa"- teške i neopravdane riječi.

VK je u izradbi S.rj 1818., prijevodu NZ 1847 i 2. izdanju S. rj 1852 koristio hrvatske autore- Stulić, Mikalja, Kačić Miošić, Doden, kanižlić, Gundulić,... te hrvatske vjerske, katoličke tekstove (brevijare, lekcionare,..).

Iz njih je uzeo:

* što je i inače čuo u govoru
* ponekad i riječi koje nije čuo, ali su mu bile potrebna za proširenje leksika
* a dio je modificirao tako što ih je poboljšao ili pogoršao, kako koji.

O tom je pisao pater Horvat još u doba SFRJ, a VK- se može prigovoriti ne što je uzeo neke riječi, nego što ih je uzeo i preoblikovao premali broj, tako da mu je jezični model ostao uvelike narodski i nesposoban za više stilske obrate.

Posuđivanje iz drugih rječnika (čeških, poljskih, njemačkih, slovenskih, ruskih,..) u ono je doba bila posve normalna stvar, i tu se ne radi o nekakvoj "krađi".
 
Еј бре Хроби, од тебе сам више очекивао, пусти сад позајмице речи бла бла, видиш да говоримо о табели која се напрасно јавља у некаквом репринту из 1978.. и кључни је доказ да је Гајева латиница уствари Вукова, самим тим и српска....
 
Еј бре Хроби, од тебе сам више очекивао, пусти сад позајмице речи бла бла, видиш да говоримо о табели која се напрасно јавља у некаквом репринту из 1978.. и кључни је доказ да је Гајева латиница уствари Вукова, самим тим и српска....

Već sam prije rekao da je tu tablicu dodao Ljuba Stojanović izdanju iz 1927., povodom 100 godina, ne kao neku urotu, nego kao prikaz stanja ondašnjih grafijskih tipova.

Osim toga, pri zdravoj pameti, Hrvati bi onoga doba, 1830-ih, svi sretni jedva dočekali da se, u ozračju
južnoslavenske uzajamnosti, dobije gotovo pismo i da se ne moraju još desetljeće bar prepirati oko slovopisa.
Pa zar bi idolopoklopnik Vukov, Tomo Maretić, u "Istoriji hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima", 1889, preko 400 stranica-prešutio tako prevažnu stvar ?
http://books.google.com/books?id=Av...ook_result&ct=result&resnum=1&ved=0CBQQ6AEwAA
Ne pije vodu.
 
Poslednja izmena:
Već sam prije rekao da je tu tablicu dodao Ljuba Stojanović izdanju iz 1927., povodom 100 godina, ne kao neku urotu, nego kao prikaz stanja ondašnjih grafijskih tipova.

Čekaj, prvo, da li je izdanje Ljubomira Stojanovića iz 1924. ili 1927? Drugo, kako objašnjavaš da je osim tablice dodat predgovor na ruskom "Dlja Rusjeh", starim ruskim pravopisom koji se ne koristi od 1917? Zašto bi Ljubomir Stojanović jednu stranicu Vukovog Prvog srpskog bukvara, pisanog tada već zastarelim i nevažećim srpskim pravopisom, bukvara koji je tada imao isključivo istorijski značaj, posvetio Rusima gde daje razjašnjenja na ruskom, na starom ruskom pravopisu?

:think:
 
Еј бре Хроби, од тебе сам више очекивао, пусти сад позајмице речи бла бла, видиш да говоримо о табели која се напрасно јавља у некаквом репринту из 1978.. и кључни је доказ да је Гајева латиница уствари Вукова, самим тим и српска....

Konačno nešto pametno i od tebe da čujem.


Elem, sledeće osobe i ustanove su te koje nam duguju objašnjenje:
Narodna biblioteka Srbije na prvom mestu jer je za reprint korišćen Primerak iz Posebnih fondova. Mora se dakle videti o kom primerku se tu radi.

Zatim:
- savetnik u pripremi reprint izdanja dr Golub Dobrašinović
- Izdavači: Grafičko preduzeće, Zaječar; Centar za nov. izd. delatnost Interpregled, Beograd
 
Добро Мрки, ако је све то тако, та два примерка у НБС су непотпуна итд, које примерке су посматрали ови који су 1978. радили репринт, одакле су то набавили?

Пише на Растку, већ сам једном споменуо, али нисам нагласио. За фототипско издање које садржи 2 странице којих нема на сајту НБ пише да је "Примерак из Посебних фондова Народне библиотеке Србије" (http://www.rastko.rs/filologija/vuk/vkaradzic-bukvar_c.html).

Зато кажем да би најбоље било када би неко ко је из Бг-а, а довољно је заинтересован за ову тему, лично оде и види о чему се ради. Ово су све приче у празно. Очигледно је да је једна иста књига каталогизована и дигитализована у два различита примерка и под два различита наслова (Први Српски буквар и Огледи Српског буквара), не знамо тачно шта су то "Посебни фондови" и не знамо колико уопште примерака ове књиге постоји у НБ. На пример, читава прича пада у воду ако постоји трећи примерак који садржи ове две странице, а који једноставно није дигитализован и објављен на сајту... где наглашавам оно "ако", јер су ово све претпоставке које могу деловати смешно ако неко оде тамо и распита се, или можда само пошаље мејл.
 
Čekaj, prvo, da li je izdanje Ljubomira Stojanovića iz 1924. ili 1927? Drugo, kako objašnjavaš da je osim tablice dodat prědgovor na ruskom "Dlja Rusjeh", starim ruskim pravopisom koji se ne koristi od 1917? Zašto bi Ljubomir Stojanović jednu stranicu Vukovog Prvog srpskog bukvara, pisanog tada već zastarělim i nevažećim srpskim pravopisom, bukvara koji je tada imao isključivo istorijski značaj, posvetio Rusima gdě daje razjašnjenja na ruskom, na starom ruskom pravopisu?

:think:

Meni izgleda jasno da su te 2 stranice-t.j. jedna stranica s licem i naličjem- iz izdanja Novog zavjeta iz 1847.
Otiđite na digitalnu biblioteku, pogledajte NZ iz 1847., i vidi se "Dlja russkih", isti kao ovaj navodno iz bukvara, a vidi se, kroz tu stranicu, da postoji tabela - vjerujem ova o kojoj se piše- na predhodnoj stranici.
 
Već sam prije rekao da je tu tablicu dodao Ljuba Stojanović izdanju iz 1927., povodom 100 godina, ne kao neku urotu, nego kao prikaz stanja ondašnjih grafijskih tipova.
Ти онда имаш информацију која ме занима, а то је да оригинал Вуковог "првог српског рјечника" ипак не садржи спорну табелу?
Можеш ли ту информацију од издању из 1927. и Љуби Стојановићу који је додао таблицу нечим конкретним да поткрепиш?
 
Meni izgleda jasno da su te 2 stranice-t.j. jedna stranica s licem i naličjem- iz izdanja Novog zavjeta iz 1847.
Otiđite na digitalnu biblioteku, pogledajte NZ iz 1847., i vidi se "Dlja russkih", isti kao ovaj navodno iz bukvara, a vidi se, kroz tu stranicu, da postoji tabela - vjerujem ova o kojoj se piše- na predhodnoj stranici.

БРАВО МАЈСТОРУ!!!!!:ok::ok::ok::ok::ok:
Нашао сам баш ту табелу у новом завјету из 1847. Само да ухватим screenshot
 
Ти онда имаш информацију која ме занима, а то је да оригинал Вуковог "првог српског рјечника" ипак не садржи спорну табелу?
Можеш ли ту информацију од издању из 1927. и Љуби Стојановићу који је додао таблицу нечим конкретним да поткрепиш?

Ne mogu.
Ali mogu argumentirati da je stranica iz 1847., a ne iz 1827.
Naime, 1827. još nije postojao Ilirski pokret (iako jest ilirsko ime u literaturi), pa su filolozi (Šafarik, Dobrovsky,..) osim srpskog rabili i hrvatsko ime za bliske jezike, a ilirsko ne kao posebno, nego u kombinaciji sa srpskim, što je bio stav ondašnje slavistike.

Tek po razvijanju ilirskoga pokreta od 1833. nadalje, ilirsko ime za jezik postaje dominantnim, pa se stavlja ili zasebno, ili u nekim kombinacijama sa srpskim (ilirsko-srpski značilo je hrvatsko-srpski). U tekstu iz 1827. raditi neki stupac za ilirski jezik bilo je nepotrebno; 1847. to je prijeko potrebno, jer se ilirizam afirmirao i nametnuo to ime kao njeko s kojim se treba računati.

Ovaj tobožnji predgovor bukvaru iz 1827. zapravo je predgovor Novom zavjetu iz 1847. Siguran sam u to.
 
Ево те странице, у Вуковом "Новом Завјету", из 1847.:

Newtestament-1.jpg


http://digital.nb.rs/scc/browse.php?collection=st-vuk&order=DI&page=11

Дакле, све је јасно, Вук Караџић нема никакве везе са Гајевом латиницом!
 
Дакле, да још једном резимирамо, Вук Караџић није кодификовао латиницу која се данас одомаћила међ' Србима, тврдње да је то урадио 1827. године када је Људевит Гај имао свега 18. година и пре настанка илирског покрета једноставно не стоје, сви они, попут Петра Милосављевића, који се позивају на некакву табелу коју је Вук саставио те године су у заблуди, доказано овде.

Мркаљу, ти си највише помињао састављање овог латиничког састава којим се данас служимо у његово појављивање када је Гај имао свега 18 година, и највише си помињао аутора Вука и српску латиницу. Очекујем да се огласиш.
 
Дакле, да још једном резимирамо, Вук Караџић није кодификовао латиницу која се данас одомаћила међ' Србима, тврдње да је то урадио 1827. године када је Људевит Гај имао свега 18. година и пре настанка илирског покрета једноставно не стоје, сви они, попут Петра Милосављевића, који се позивају на некакву табелу коју је Вук саставио те године су у заблуди, доказано овде.

Мркаљу, ти си највише помињао састављање овог латиничког састава којим се данас служимо у његово појављивање када је Гај имао свега 18 година, и највише си помињао аутора Вука и српску латиницу. Очекујем да се огласиш.

Ne bežim od dokaza. Sada je, zahvaljujući Hroboatosu, sasvim izvesno da je Golub 1978. falsifikovao, a Milosavljević koristio nepouzdan izvor. Svako razrešenje problema je pozitivna stvar. :ok:

Savetujem da pošalješ mejl na Rastka da isprave stranicu.
 
Ne běžim od dokaza. Sada je, zahvaljujući Hroboatosu, sasvim izvěsno da je Golub 1978. falsifikovao, a Milosavljević koristio nepouzdan izvor. Svako razrěšenje problema je pozitivna stvar. :ok:

Savětujem da pošalješ mejl na Rastka da isprave stranicu.

Dobro- zašto falsifikat ?
Meni je realnije da je to petljavina tih izdavača, bez nekih dalekosežnih ciljeva.
To je takav posao, pipav, a ljudi koji se njime bave, petljaju po defaultu.

Milosavljević je, time što se toga uhvatio, samo dokazao da je tupoglav, što i nije neko veliko otkriće.
 
Дакле, да још једном резимирамо, Вук Караџић није кодификовао латиницу која се данас одомаћила међ' Србима, тврдње да је то урадио 1827. године када је Људевит Гај имао свега 18. година и пре настанка илирског покрета једноставно не стоје, сви они, попут Петра Милосављевића, који се позивају на некакву табелу коју је Вук саставио те године су у заблуди, доказано овде.

Мркаљу, ти си највише помињао састављање овог латиничког састава којим се данас служимо у његово појављивање када је Гај имао свега 18 година, и највише си помињао аутора Вука и српску латиницу. Очекујем да се огласиш.

Stoji sve što kažeš, u vezi sporne tabele ali promaklo ti je nešto veoma važno. Termin "srpska latinica" uveo je sam Vuk i to u onoj tabeli iz Prvog Srpskog Rječnika iz 1818. godine. Slažem se sa tvojom konstatacijom da ta tabela i latinica u njoj ne nalikuje uopšte današnjoj koju koristimo, ali ti je takođe promaklo da je i ćirilica u toj tabeli nedovršena. Ima 31 znak umesto konačnih 30. Bukvar je 1927.godine doneo konačan oblik ćirilice ali je tu neko našao za shodno da uvali onu tabelu gde joj mesto nije. Možda je pre postojala još neka tabela, deo tog bukvara ali o tome može sad samo da se nagađa.

Glavno pitanje, i ono što mene zanima, jeste šta se tačno dogodilo sa tom srpskom latinicom, tj. njenim razvojem, i zbog čega je izostavljena iz one fantomske tabele iz 1827, tj. iz 1847. Takođe nema čak ni hrvatskog (croat.) dela, nego ih je oboje zamenila Ilirska tablica. Jedno od objašnjenja može biti ono što je naveo Petar Milosavljević:

Zašto Vuk nije nastavio reformu srpske latinice dosledno ovim svojim načelima, kao što je to učinio sa ćirilicom, nije teško odgovoriti. Optužbe koje je dobijao zbog toga što je u ćirilicu uveo samo jedno latinično slovo j bile su izuzetno oštre i o njima je on morao da vodi računa. Stalno mu je nad glavom stajala optužba da hoće da "pošokči", tj. pokatoliči Srbe.
 
Poslednja izmena:
Stoji sve što kažeš, u vezi sporne tabele ali promaklo ti je nešto veoma važno. Termin "srpska latinica" uveo je sam Vuk i to u onoj tabeli iz Prvog Srpskog Rječnika iz 1818. godine. Slažem se sa tvojom konstatacijom da ta tabela i latinica u njoj ne nalikuje uopšte današnjoj koju koristimo, ali ti je takođe promaklo da je i ćirilica u toj tabeli nedovršena. Ima 31 znak umesto konačnih 30. Bukvar je 1927.godine doneo konačan oblik ćirilice ali je tu neko našao za shodno da uvali onu tabelu gde joj mesto nije. Možda je pre postojala još neka tabela, deo tog bukvara ali o tome može sad samo da se nagađa.

Glavno pitanje, i ono što mene zanima, jeste šta se tačno dogodilo sa tom srpskom latinicom, tj. njenim razvojem, i zbog čega je izostavljena iz one fantomske tabele iz 1827, tj. iz 1847. Takođe nema čak ni hrvatskog (croat.) dela, nego ih je oboje zamenila Ilirska tablica. Jedno od objašnjenja može biti ono što je naveo Petar Milosavljević:

Уопште ми није промакло да и ћирилица има 31 знак, Вук Караџић је кодификовао ћирилицу са 31-им знаком, и све своје речнике и уопште дела је писао користећи и слово ъ (умръо), можеш на лицу места да се у то увериш, писао је користећи ъ до своје смрти...
Касније је, када је на притисак Аустрије кнез Михаило 1868. скинуо забрану са Вуковог правописа у Србији, слово ъ избачено, и то под притиском те исте Аустрије, разлог је очигледан, слово ъ није имало латинички еквивалент те би његов опстанак отежавао пресловљавање ћирилица-латиница, и самим тим и постепену латинизацију Срба.
И одавде се може видети колико је озбиљна држава била Аустрија и како су размишљали и радили на дуге стазе.

Табела из 1818. у својој колони Serb lat. даје приказ латиничких слова која су се користила у Дубровнику и на приморју негде од почетка 16 века. Постоје дела писана у рукопису и штампана тим правописом, Вук је предложио да се тај правопис назове српском латиницом, јер је коришћена међу Србима католицима (о њиховом броју је данас илузорно говорити, сви смо ми у машини званој претапање због малих разлика), али његов предлог, оличен између осталог у овој табели, није прошао, планови Беча су били сасвим другачији, а Вук само један од пуких извршилаца, конце је вукао бечки државни цензор...
И тако смо уместо српске латинице добили Гајеву латиницу (намењену Хравтима, као што се види у оној Вуковој табели из 1852.), и промоцију модерног хрватског језика на штокавској основи, Гајева латиница је послужила као кохезионо средство и оружје у именовању језика као хрватски, и успостављању и учвршћивању хрватске националне свести код свих римокатолика који су почели да је користе...

Процес се наставља и данас, Гајева латиница, несумњиво настала за потребе Хрвата и модерног хрватског језика, је међународно препозната као писмо хрватског језика, и све објављено на њој се сврстава међу дела писана хрватским језиком
Ово наравно у данашње време нема много везе са националношћу онога који пише и објављује, реч је о језику, многи писци, па чак и читави народи објављују на језику који не носи њихово име, нпр. ирска књижевност је у највећем броју дела на енглеском језику...

Али, поставља се питање зашто бисмо ми користећи абецедни састав који није прављен за нас доводили себе у ситуацију да нам име језика буде преименовано?
 
Poslednja izmena:
Stoji sve što kažeš, u vezi sporne tabele ali promaklo ti je nešto veoma važno. Termin "srpska latinica" uveo je sam Vuk i to u onoj tabeli iz Prvog Srpskog Rječnika iz 1818. godine. Slažem se sa tvojom konstatacijom da ta tabela i latinica u njoj ne nalikuje uopšte današnjoj koju koristimo...

Glavno pitanje, i ono što mene zanima, jeste šta se tačno dogodilo sa tom srpskom latinicom, tj. njenim razvojem, i zbog čega je izostavljena iz one fantomske tabele iz 1827, tj. iz 1847. Takođe nema čak ni hrvatskog (croat.) dela, nego ih je oboje zamenila Ilirska tablica. Jedno od objašnjenja može biti ono što je naveo Petar Milosavljević:

Zašto Vuk nije nastavio reformu srpske latinice dosledno ovim svojim načelima, kao što je to učinio sa ćirilicom, nije teško odgovoriti. Optužbe koje je dobijao zbog toga što je u ćirilicu uveo samo jedno latinično slovo j bile su izuzetno oštre i o njima je on morao da vodi računa. Stalno mu je nad glavom stajala optužba da hoće da "pošokči", tj. pokatoliči Srbe.

Katerpilar je živ dokaz da takvi ljudi i danas postoje - čovek je 200 godina iza svojeg vremena.
 
И тако смо уместо српске латинице добили Гајеву латиницу (намењену Хравтима,

Tvrdoglavo pa bog. A uz to i štetočina. Slušaj 'vamo:

Dobili smo latinicu namenjenu Ilirima, a sam Gaj javno izjavljuje da taj ilirski nije ništa drugo do srpski jezik.

Reci da nije tako i ići ću da te nađem da te istresem iz gaća. :bye:

PS. Na onoj kilometarskoj temi u mojim postovima imaš i prvu Gajevu reformu koja je bila za hrvatski jezik i drugu Gajevu reformu za ilirski jezik i Gajevu izjavu kako je to ustvari srpski jezik, i Mojsija Baltića koji je Gaja naučio da čita ćirilicu i Vukove srpske pesme pa Gaj priznaje kako ga je Mojo Baltić, Srbin sa Banije naučio pravom narodnom jeziku jer je Gaj do tada znao i služio se nemačkim i kajkavskim=hrvatskim dok narodni "ilirski" uči iz Vukovih pesmarica. Slova čžš su češka, ć je poljsko, a đ Đure Daničića. Gaj je umr'o, a da nije video slovo đ. Prema tome, latinica kojom pišemo je srpska latinica.
 
Poslednja izmena:

Back
Top