Kosovo forever

jomini®

Elita
Poruka
16.801
Sve više se kroz akcije, reči i dela političara može primetiti lagano, ali sigurno odstupanje od dosadašnje politike sa Kosovom. Valjda surova realnos potiskuje nekadašnje ambicije. Pitanje je i da li su (tj do kada su) to bile ambicije i čije. Opcije nacionalističko patriotskog bloka su se držale te priče da bi dobili deo biračkog tela i da bi se na taj način, po njihovim rečima razlikovali od demokratski i evropski orijentisanih stranaka. S druge strane, slična priča je dolazila i dolazi i od strane demokrata jer ipak bi bilo pogubno po njih da naglas kažu ono što se vidi i zna. Zato polako preko svojih manjih koalicionih partnera (Vuk, Čeda) bacaju ideje da se ratosiljamo kancerogenog dela Srbije i da ga se rado sećamo. Neće više biti narodnih pesama (koja je najmlađa ustvari?), neće biti guslanja i pričanja deci o bližoj kosovskoj istoriji Srbije. Ostaće ono što smo i mi sami slušali i učili u školama, ona dalja istorija. Polako sumnjam da će i tu doći do nekog šoka poput onog o streljanju u Kragujevcu u Drugom ratu, famozno V-3 odeljenje. Šta ćemo onda? Šta će tvrda struja među srpskim stanovništvom, kako će to da prihvate? Hoće li hitna pomoć imati drastično povećan broj intervencija?
Srbija ovakva kakva je, sa lošim političarima i vođama i rekao bih još gorim narodom (delom naroda svih političkih opcija) ostaje do daljnjeg rob Kosova ako usko gledamo, a rob svoje evo već dvodecenijske politike ako širu sagledamo situaciju. Činjenica je da smo toliko zaglibili da nema povratka. Srbija me u ovom momentu podseća na onaj vic kad čovek mora da pređe 100 prepreka i dođe do 90. i tad shvati da je umoran pa kaže "ne mogu više, idem nazad". To racionalna osoba, čovek, narod, ne sme sebi da dopusti.
Kao kad izgubimo nekog bliskog sebi, ne vredi kukati i tražiti razloge jer šteta je učinjena i povratka nema, a svako produžavanje razmišljanja i sve akcije koje dalje preduzimamo mogu samo štetu da nam donesu. Više nema ni svrhe tražiti krivce, samo se zakopavamo još dublje. A štete nam više ne treba, valja misliti na decu, na život i na lepe stvari. I skoncentrisati se na očuvanje onoga što je ostalo, ponajviše nas samih i našeg zdravog razuma (ili onog što je ostalo od razuma kod nekih).
Srbiji treba političar, osoba koja bi uzela dobro od svake od podeljenih strana među političarima, a eliminisati ono loše od njih i tako da usmerava narod i državu. Srbiji nije bitno da li je i u kom nivou demokratija kao ideja zastupljena ako je prvi čovek racionalna osoba. Narod će poći za njim i njegovom idejom i svima nam može biti lepo.

Motiv za ovaj tekst sam našao u jednom odličnom tekstu koji u sebi sadrži neke fantastične izjave.
Dobar početak za skeptike i hejtere će biti ako su pročitali sve ovo iako im je, verujem, podugačak tekst i počeće sa "lajanjem na zvezde". Tačnije, to bi bio dobar početak za sve nas, za našu Srbiju.
A oni koji se odvaže i odvoje vremena za iščitavanje i teksta iz linka, verujem da su izašli iz krize i da ne treba da se brinu za sebe.
 
Sve više se kroz akcije, reči i dela političara može primetiti lagano, ali sigurno odstupanje od dosadašnje politike sa Kosovom. Valjda surova realnos potiskuje nekadašnje ambicije. Pitanje je i da li su (tj do kada su) to bile ambicije i čije. Opcije nacionalističko patriotskog bloka su se držale te priče da bi dobili deo biračkog tela i da bi se na taj način, po njihovim rečima razlikovali od demokratski i evropski orijentisanih stranaka. S druge strane, slična priča je dolazila i dolazi i od strane demokrata jer ipak bi bilo pogubno po njih da naglas kažu ono što se vidi i zna. Zato polako preko svojih manjih koalicionih partnera (Vuk, Čeda) bacaju ideje da se ratosiljamo kancerogenog dela Srbije i da ga se rado sećamo. Neće više biti narodnih pesama (koja je najmlađa ustvari?), neće biti guslanja i pričanja deci o bližoj kosovskoj istoriji Srbije. Ostaće ono što smo i mi sami slušali i učili u školama, ona dalja istorija. Polako sumnjam da će i tu doći do nekog šoka poput onog o streljanju u Kragujevcu u Drugom ratu, famozno V-3 odeljenje. Šta ćemo onda? Šta će tvrda struja među srpskim stanovništvom, kako će to da prihvate? Hoće li hitna pomoć imati drastično povećan broj intervencija?
Srbija ovakva kakva je, sa lošim političarima i vođama i rekao bih još gorim narodom (delom naroda svih političkih opcija) ostaje do daljnjeg rob Kosova ako usko gledamo, a rob svoje evo već dvodecenijske politike ako širu sagledamo situaciju. Činjenica je da smo toliko zaglibili da nema povratka. Srbija me u ovom momentu podseća na onaj vic kad čovek mora da pređe 100 prepreka i dođe do 90. i tad shvati da je umoran pa kaže "ne mogu više, idem nazad". To racionalna osoba, čovek, narod, ne sme sebi da dopusti.
Kao kad izgubimo nekog bliskog sebi, ne vredi kukati i tražiti razloge jer šteta je učinjena i povratka nema, a svako produžavanje razmišljanja i sve akcije koje dalje preduzimamo mogu samo štetu da nam donesu. Više nema ni svrhe tražiti krivce, samo se zakopavamo još dublje. A štete nam više ne treba, valja misliti na decu, na život i na lepe stvari. I skoncentrisati se na očuvanje onoga što je ostalo, ponajviše nas samih i našeg zdravog razuma (ili onog što je ostalo od razuma kod nekih).
Srbiji treba političar, osoba koja bi uzela dobro od svake od podeljenih strana među političarima, a eliminisati ono loše od njih i tako da usmerava narod i državu. Srbiji nije bitno da li je i u kom nivou demokratija kao ideja zastupljena ako je prvi čovek racionalna osoba. Narod će poći za njim i njegovom idejom i svima nam može biti lepo.

Motiv za ovaj tekst sam našao u jednom odličnom tekstu koji u sebi sadrži neke fantastične izjave.
Dobar početak za skeptike i hejtere će biti ako su pročitali sve ovo iako im je, verujem, podugačak tekst i počeće sa "lajanjem na zvezde". Tačnije, to bi bio dobar početak za sve nas, za našu Srbiju.
A oni koji se odvaže i odvoje vremena za iščitavanje i teksta iz linka, verujem da su izašli iz krize i da ne treba da se brinu za sebe.

Dokle vise da se koncentrisemo "na ocuvanje onoga sto je ostalo"?
Ako tako razmisljamo kao ti uskoro nece ostati nista. Kada nekog jedanput nacnes, tu se ne zaustavljas, vec ides do kraja...

Srbija na primeru Kosova dokazuje dali je jaka drzava, Srbi dali su jak narod, ili obicne sline koje svako moze da protera odakle hoce i otima im teritoriju...

Ta tvoja prica je toliko suplja i puna rupa da je to cudo jedno.

Zamisli sutra da vam se stanar useli u neku sobu, jedno vreme placa kiriju, posle ti otudji sobu i jos dobijes batine svaki put kad priviris u nju.

I keva ti kaze "pusti sine, daj da gledamo da sacuvamo ono sto je ostalo od stana"...
 
Током Другог свјетског рата, Италија је ставила дио Косова и Македоније насељен Албанцима под управу квислиншке албанске владе. Прогон Срба и осталих неалбанаца је био суров. [9][10][11][12][13]

Мустафа Круја, премијер Албаније је био на Косову у јуну 1942., и на састанку са вођама косовских Албанаца је изјавио: "Морамо да осигурамо да Косово буде очишћено од Срба. Сви Срби који тамо живе вијековима морају се сматрати колонистима и послати у концентрационе логоре у Албанију. Срби насељеници требају бити убијени. [14][15]

Срби су убијани и мучени на најстрашније начине, већ од априла 1941. Имовина је покрадена, куће спаљене, а власт ФНРЈ је 1945. донијела одлику којом се забрањује повратак српских прогнаника на Косово и Метохију, охрабрујући тиме даљи геноцид. [16]
 
Odlični komentari sa teksta iz linka:
„Ne postoji ni stvarni ni paralelni svet u kojem bi Beograd mogao da upravlja Kosovom, a kamoli svet u kome bi Kosovo bilo deo Srbije.“ Ništa istinitije, ništa očiglednije
Insistiralo se da je pravo na našoj strani, da je Kosovo „oteto“, da je sve u vezi sa odvajanjem južne pokrajine nelegalno. Ispostavilo se da nas je i pravo izdalo. Srbiji je preostao samo jedan krajnje subjektivni doživljaj o Kosovu i Metohiji kao nekakvom Jerusalimu srpstva. Pritom uz takvu vrstu zaklinjanja idu i teritorijalno-administrativne pretenzije koje se jedino mogu ostvariti upotrebom sile.
Za vreme Drugog svetskog rata brigadir-general Ficroj Meklejn obaveštavao je britansku vladu o stanju snaga u okupiranoj Jugoslaviji. Referisao je da Britanci mogu promeniti bilans u korist rojalističkih snaga, samo intervencijom koja bi bila po obimu veća od nemačke okupacije, što bi značilo ogromno krvoproliće. Ako bi se nadali nekakvoj hipotetički novoj geo-političkoj konstelaciji, koja bi Srbiji otvorila šansu da ponovo ostvari svoju nadležnost na Kosovu, ona bi se samo mogla desiti kroz ratni konflikt neslućenih razmera, kroz jedan u suštini osvajački rat. Meni je jasno da sadašnji državni vrh ni ne pomišlja na takvu opciju, ali čemu onda istrajavanje na imbecilnoj paroli “Kosovo je Srbija”?
Pitanje bogatog kulturno-istorijskog nasleđa je nešto što je na potpuno različitoj ravni od ostvarivanja teritorijalnih zahteva. Na kraju se se sve svodi na fundamentalno pitanje slobode pojedinca da samostalno kreira svoje ciljeve i živi težeći njihovom ostvarivanju. Svako nametanje vrednosti od neke „više pameti“ koja će smeštati čoveka u korporativno nacionalno telo sa jedinstvenom misijom jeste nasilje nad čitavim generacijama
U kakvim bespućima se tetura srpska diplomatija? Slušao sam Tadića jednom, predavanje na nekom univerzitetu čini mi se, gde je hvalio Titovu spoljnu politiku. Da ne misli on da vodi Srbiju između blokova? Nekim post-nesvrstanim putevima?
Treba se zapitati o posledicama zbližavanja sa državama poput Rusije, Kine ili Libije i Irana. Gledston je nekada govorio: „Nema nijednog primera, nema nijedne tačke na mapi gde biste mogli staviti prst i reći: Ovde je Austrija učinila nešto dobro…“ Danas ovo važi za Rusiju. Od Lukašenkove Belorusije u kojoj, možda nećete verovati, potrebni su vam pasoši za putovanja između gradova unutar države (Foreign Policy: “The Last Free Places on Earth”), do centralnoazijskih država, prostora apsolutne moći bizarnih diktatora, građani zemalja-prijatelja Rusije ne provode se dobro. Opasnost od bliskosti sa ovako krutim režimima koje ujedinjuje samo jasan anti-zapadnjački stav, demonstriran u doslednom anti-liberalizmu, jeste u tome što dolazi do određene transformacije unutrašnje politike, jer se internacionalni saveznici, pored pragme, biraju i prema ideološkoj bliskosti. U samoj Rusiji je farsa sa Medvedevljevim navodnim liberalizmom privedena kraju kada je potpisao i priznao da je bio inicijator zloglasnog zakona čije mere podsećaju na Spilbergov SF film Minority Report. FSB naslednik KGB-a dobio je određena judiciarna ovlašećenja, a takođe postoji i mogućnost zatvaranja i pre počinjenog zločina. A što se tiče našeg slučaja, zar nije Milošević bio neka vrste preteče Putina, nacionalističko-komunistički hibrid dekorisan parlamentarnim sistemom i izborima? Zar nije, po nekim informacijama od učesnika tih razgovora, Igor Ivanov tražio od Koštunice da posle najjasnije izražene „volje naroda“ 5. oktobra, ostavi poraženog Miloševića bar na mestu saveznog premijera, što ovaj pritegnut od „ekstremista“ iz DOS-a nije mogao prihvatiti? Rusija je bila, i danas još jeste udobno utočište ljudima poput Mirjane Marković i Bogoljuba Karića. Sećam se poruke Tomislava Nikolića za vreme šestodnevnog predsednikovanja skupštinom da ne bi imao ništa protiv da Srbija postane ruska gubernija. Toliko o principijelnom stavu po pitanjima suvereniteta i integriteta. Izgleda da ispod svih zaklinjanja u velike ideje, stoji samo idolatrijsko obožavanje čvrste ruke.
Još je Džordž Vašington poručivao da „nacija koja se predaje uobičajenim osećanjima ljubavi ili mržnje prema nekoj drugoj postaje u nekom smislu rob. Ona je rob svoje mržnje ili svoje ljubavi.“ Međutim, retorika većine naše političke elite (ukljujuči Tadića i Jeremića) kada se govori o Rusiji neobično je topla, puna nekakvog nacionalno istorijskog patosa. Kad dođe Rus promenićemo i ime ulice. Na drugoj strani o EU se govori kao o „strateškom partneru“. Između i EU i Kosova, biralo bi se Kosovo. O Putinovoj pošiljci lekova obavestiće sva tri dnevnika. Bio je potreban jedan Miladin Kovačević i jedan intervju sa Slobodanom Homenom na Kažiprstu da bih ja saznao da SAD šalju oko 40 miliona dolara godišnje bespovratne pomoći.
Kada na kajronu neke televizije ugledam da Srbija ne odustaje od evropske perspektive tačno znam da je u pitanju Tadić ili odani mu Jeremić. Upravo ta frazirana besadržajnost kada se govori o Zapadu, o EU, pokazuje određenu nevoljnu reformatorsku politiku i neshvatanje da je EU pre svega zajednica normi i vrednosti, zbog kojih bi trebalo da se što pre i mi kao država nađemo tamo. Predizborna kampanja DS-a (vodeće stranke proevropskog bloka) na poslednjim republičkim izborima delovala je kao reklama za povoljne kredite neke banke. Evropa je u takvoj vizuri nekakva zemlja dembelija gde mi iz Srbije samo treba da se pojavimo i pokupimo kintu. Javnosti je potrebno poručiti da je od centralnog značaja sam proces priključenja. Da se u tom procesu vrše reforme bez kojih je sam paraf na ugovor o pristupu bezvredan. U tom procesu Srbija bi trebalo da osnaži sopstvene temelje kao pravne države, da suzbije korupciju, da razbije monopole Miloševićeve nomenklature, legalizovane u dobroj meri privatizacijom, i omogući koliko-toliko slobodnu tržišnu utakmicu. Da reši, možda i najvažnije principijelno pitanje da li je Srbija građanska država koja će osigurati ljudska i građanska prava svim građanima ili će se i dalje zamajavati sa etničko-geneološkim poimanjem nacije kao zajednice krvi pre svega (u slučaju sukoba sa Zukorlićem, ministar Čiplić mu odvraća da je Srbija građanska država, a ne etničko-konfesionalna konfederacija, a kad predsednik Tadić saziva nekakve skupštine Srba iz dijaspore i navodi da Srbija ima pravo voditi nacionalnu politiku indicira da Srbija nije građanska država, već nekakva država Srba pa svih ostalih, jer time predsednik poručuje da je on kao politički lider građana Srbije, bez obzira na njihovu nacionalnost, zainteresovan za sudbinu građana drugih država, i to samo zato što su srpske nacionalnosti); da razbije savez elita nastao u Miloševićevo vreme koji je imao tako veliku ulogu u ubistvu Zorana Đinđića. Da pokuša da spreči odliv mozgova započet od zatvaranja granica 1991… Sve kolosalni zadaci, naizgled preglomazni, ali posve ostvarivi nasuprot uzaludnom rasipanju snaga u proganjanju jedne štetne iluzije koja je ovu zemlju i njene stanovnike (računajući i Kosovo) preskupo koštala.
Ne mogu a da se ne prisetim pokojnog premijera. Odmah mi na um padne misao Aleksandera Hamiltona (Alexander Hamilton): „Kad su istinski interesi naroda suprotni njegovim željama, dužnost je svih onih kojima je on poverio staranje o tim interesima da se suprostave zabludi čija je on trenutna žrtva, da bi mu dali vremena da se razabere i da stvari trezveno razmotri. A desilo se više nego jednom da je narod, spasen tako kobnih posledica sopstvenih zabluda, dizao spomenike ljudima koji su imali tu uzvišenu hrabrost da se izlože tome da se narodu ne svide samo zato da bi mu korisno služili.“
 
Odlični komentari sa teksta iz linka:

Mrzi me uopste da citam te tvoje supljake...

Dokle god se budemo obazirali na ono sto je ostalo, od nas nece ostati nista.

I opste, ko tebi daje pravo da moj grad i moju zemlju dajes drugima?
Ako ti se toliko poklanja zemlja siptarima, pokloni im tvoj Beograd ili vec gde zivis i mirna backa....
A tudje nemas pravo da poklanjas.

A i nije posteno da izgubimo i odustanemo zbog Kosova zbog sve one dece koja su pobijena i silovana, zbog svih spaljenih crkava, spaljenih kuca, pobijenih ljudi, unistenih zivota.....Nasa duznost prema njima je da ih osvetimo.
Inace u suprotnom pokazujemo da smo obicne sline koje svako moze da maltretira kako muse cefne...
 

Za razliku od tebe, drugi nemaju vremena da ga gube na gluposti.

Imas li ti uopste neku svoju misao ili moras da kopiras nekakve glupe tekstove da bi imao sta da napises?
Ali pazi, da budu normalne prostoprosirene recenice, sa pravilnom gramatikom i padezima, i da odrazavju neke licne stavove..
Ma sta ja pricam, to je za tebe nemoguce.
 
Za razliku od tebe, drugi nemaju vremena da ga gube na gluposti.

Imas li ti uopste neku svoju misao ili moras da kopiras nekakve glupe tekstove da bi imao sta da napises?
Ali pazi, da budu normalne prostoprosirene recenice, sa pravilnom gramatikom i padezima, i da odrazavju neke licne stavove..
Ma sta ja pricam, to je za tebe nemoguce.
Lele batice, pa ti ne da nisi pročitao tekst iz linka nego si promašio i uvodni tekst? :eek:
 
Sve više se kroz akcije, reči i dela političara može primetiti lagano, ali sigurno odstupanje od dosadašnje politike sa Kosovom. Valjda surova realnos potiskuje nekadašnje ambicije. Pitanje je i da li su (tj do kada su) to bile ambicije i čije. Opcije nacionalističko patriotskog bloka su se držale te priče da bi dobili deo biračkog tela i da bi se na taj način, po njihovim rečima razlikovali od demokratski i evropski orijentisanih stranaka. S druge strane, slična priča je dolazila i dolazi i od strane demokrata jer ipak bi bilo pogubno po njih da naglas kažu ono što se vidi i zna. Zato polako preko svojih manjih koalicionih partnera (Vuk, Čeda) bacaju ideje da se ratosiljamo kancerogenog dela Srbije i da ga se rado sećamo. Neće više biti narodnih pesama (koja je najmlađa ustvari?), neće biti guslanja i pričanja deci o bližoj kosovskoj istoriji Srbije. Ostaće ono što smo i mi sami slušali i učili u školama, ona dalja istorija. Polako sumnjam da će i tu doći do nekog šoka poput onog o streljanju u Kragujevcu u Drugom ratu, famozno V-3 odeljenje. Šta ćemo onda? Šta će tvrda struja među srpskim stanovništvom, kako će to da prihvate? Hoće li hitna pomoć imati drastično povećan broj intervencija?
Srbija ovakva kakva je, sa lošim političarima i vođama i rekao bih još gorim narodom (delom naroda svih političkih opcija) ostaje do daljnjeg rob Kosova ako usko gledamo, a rob svoje evo već dvodecenijske politike ako širu sagledamo situaciju. Činjenica je da smo toliko zaglibili da nema povratka. Srbija me u ovom momentu podseća na onaj vic kad čovek mora da pređe 100 prepreka i dođe do 90. i tad shvati da je umoran pa kaže "ne mogu više, idem nazad". To racionalna osoba, čovek, narod, ne sme sebi da dopusti.
Kao kad izgubimo nekog bliskog sebi, ne vredi kukati i tražiti razloge jer šteta je učinjena i povratka nema, a svako produžavanje razmišljanja i sve akcije koje dalje preduzimamo mogu samo štetu da nam donesu. Više nema ni svrhe tražiti krivce, samo se zakopavamo još dublje. A štete nam više ne treba, valja misliti na decu, na život i na lepe stvari. I skoncentrisati se na očuvanje onoga što je ostalo, ponajviše nas samih i našeg zdravog razuma (ili onog što je ostalo od razuma kod nekih).
Srbiji treba političar, osoba koja bi uzela dobro od svake od podeljenih strana među političarima, a eliminisati ono loše od njih i tako da usmerava narod i državu. Srbiji nije bitno da li je i u kom nivou demokratija kao ideja zastupljena ako je prvi čovek racionalna osoba. Narod će poći za njim i njegovom idejom i svima nam može biti lepo.

Motiv za ovaj tekst sam našao u jednom odličnom tekstu koji u sebi sadrži neke fantastične izjave.
Dobar početak za skeptike i hejtere će biti ako su pročitali sve ovo iako im je, verujem, podugačak tekst i počeće sa "lajanjem na zvezde". Tačnije, to bi bio dobar početak za sve nas, za našu Srbiju.
A oni koji se odvaže i odvoje vremena za iščitavanje i teksta iz linka, verujem da su izašli iz krize i da ne treba da se brinu za sebe.

realnost je nama srbima pocesto u istoriji bila kkrajnje surova , pa smo se nekako dizali uvek .
INace , realnost je slika koju vidimo oko sebe , a kojui za nas kreiraju medriji . Zato je u mnogim drzavama zapadne evrope , zabranjeno favorizovanje losih vesti .
U secijalnom ratu priotiv srpkog naroda , koristi se strategija losih vesti , pa najm je cak i gore , nego sto nam je .
Nikada i nije bilo namere ovih sadasnjih da zaista brane KiM .
Bilo je samo kozmetike , a ne i prave zelje .
Ne biti patriota , to jes rodoljub , a i ne biti nacionalista , kod nas Srba ne znaci da je neko anacionalan i i ne ptriota, ( sto je sramno samo po sebi ) , nego da je patriota i nacionalista nekog drugog naroda , ( po pravilu , neprijateljskog ) kao sto se tako mnogo puta pokazalo u nasoj istoriji .
 
617401d1279342210-new-losi-1-10th-line-up-facepalm.jpg
 
Poslednja izmena:
Sve više se kroz akcije, reči i dela političara može primetiti lagano, ali sigurno odstupanje od dosadašnje politike sa Kosovom. Valjda surova realnos potiskuje nekadašnje ambicije. Pitanje je i da li su (tj do kada su) to bile ambicije i čije. Opcije nacionalističko patriotskog bloka su se držale te priče da bi dobili deo biračkog tela i da bi se na taj način, po njihovim rečima razlikovali od demokratski i evropski orijentisanih stranaka. S druge strane, slična priča je dolazila i dolazi i od strane demokrata jer ipak bi bilo pogubno po njih da naglas kažu ono što se vidi i zna. Zato polako preko svojih manjih koalicionih partnera (Vuk, Čeda) bacaju ideje da se ratosiljamo kancerogenog dela Srbije i da ga se rado sećamo. Neće više biti narodnih pesama (koja je najmlađa ustvari?), neće biti guslanja i pričanja deci o bližoj kosovskoj istoriji Srbije. Ostaće ono što smo i mi sami slušali i učili u školama, ona dalja istorija. Polako sumnjam da će i tu doći do nekog šoka poput onog o streljanju u Kragujevcu u Drugom ratu, famozno V-3 odeljenje. Šta ćemo onda? Šta će tvrda struja među srpskim stanovništvom, kako će to da prihvate? Hoće li hitna pomoć imati drastično povećan broj intervencija?
Srbija ovakva kakva je, sa lošim političarima i vođama i rekao bih još gorim narodom (delom naroda svih političkih opcija) ostaje do daljnjeg rob Kosova ako usko gledamo, a rob svoje evo već dvodecenijske politike ako širu sagledamo situaciju. Činjenica je da smo toliko zaglibili da nema povratka. Srbija me u ovom momentu podseća na onaj vic kad čovek mora da pređe 100 prepreka i dođe do 90. i tad shvati da je umoran pa kaže "ne mogu više, idem nazad". To racionalna osoba, čovek, narod, ne sme sebi da dopusti.
Kao kad izgubimo nekog bliskog sebi, ne vredi kukati i tražiti razloge jer šteta je učinjena i povratka nema, a svako produžavanje razmišljanja i sve akcije koje dalje preduzimamo mogu samo štetu da nam donesu. Više nema ni svrhe tražiti krivce, samo se zakopavamo još dublje. A štete nam više ne treba, valja misliti na decu, na život i na lepe stvari. I skoncentrisati se na očuvanje onoga što je ostalo, ponajviše nas samih i našeg zdravog razuma (ili onog što je ostalo od razuma kod nekih).
Srbiji treba političar, osoba koja bi uzela dobro od svake od podeljenih strana među političarima, a eliminisati ono loše od njih i tako da usmerava narod i državu. Srbiji nije bitno da li je i u kom nivou demokratija kao ideja zastupljena ako je prvi čovek racionalna osoba. Narod će poći za njim i njegovom idejom i svima nam može biti lepo.

Motiv za ovaj tekst sam našao u jednom odličnom tekstu koji u sebi sadrži neke fantastične izjave.
Dobar početak za skeptike i hejtere će biti ako su pročitali sve ovo iako im je, verujem, podugačak tekst i počeće sa "lajanjem na zvezde". Tačnije, to bi bio dobar početak za sve nas, za našu Srbiju.
A oni koji se odvaže i odvoje vremena za iščitavanje i teksta iz linka, verujem da su izašli iz krize i da ne treba da se brinu za sebe.

Tekst u linku je odlican, i vise od toga:ok::ok: Malo uopsten, ali uspeo je da uhvati sustinu.
 
Za razliku od tebe, drugi nemaju vremena da ga gube na gluposti.

Imas li ti uopste neku svoju misao ili moras da kopiras nekakve glupe tekstove da bi imao sta da napises?
Ali pazi, da budu normalne prostoprosirene recenice, sa pravilnom gramatikom i padezima, i da odrazavju neke licne stavove..
Ma sta ja pricam, to je za tebe nemoguce.

Odakle si ti, a gde trenutno zivis?
 
Ma muka mi je vise od njih. Prodali za grdne pare tamo, dosli ovde i zauzeli sva vazna mesta. I ja treba da ratujem za Kosovo! Povezani su k'o creva. Svi se znaju medju sobom, i drze se zajedno. Moji su rodom iz Smeredeva pouzdano od 1818, a za ranije se ne zna, dakle u tom gradu smo skoro 200 godina, i opet se tesko nalazi posao, jer oni drze sve bitne funkcije, i zaposljavaju samo svoje. Malo sam otisao sa teme, ali morao sam.
 
Ma muka mi je vise od njih. Prodali za grdne pare tamo, dosli ovde i zauzeli sva vazna mesta. I ja treba da ratujem za Kosovo! Povezani su k'o creva. Svi se znaju medju sobom, i drze se zajedno. Moji su rodom iz Smeredeva pouzdano od 1818, a za ranije se ne zna, dakle u tom gradu smo skoro 200 godina, i opet se tesko nalazi posao, jer oni drze sve bitne funkcije, i zaposljavaju samo svoje. Malo sam otisao sa teme, ali morao sam.


Tako ti je u celoj Srbiji. Za sljam uvek ima posla.

Za postenog coveka ne ostane nista.:rtfm:
 
Pa dobro, ako, pitam samo onako :) Bori se za svoje, niko ti ne brani, samo nemoj to da radis iz Beograda, Smedereva i ostalih "severnijih" gradova....

Grad Jaffa u Izraelu je juznije od Srbije....

Evo samo da se obrijem, pa idem da raketiram palestince.

Danas je sabat, posle porodicno idem u goste kod Efraima Kishona i Isakha Bashevitza Singera...

Posle toga cu malo citati talmum i praktikovati kabalu...

Mazel tov!
 
Sanovnik, šta je za tebe loša vest u celoj ovoj priči?

OPolitikom losih vesti stvara se defetizam malodusnost a i impotencija celog naroda .
A inace , ovde je lose , da iko , ( sem ako u pitanju nije ustasa ili preruseni siprtar ) , patritizam , to jest rodoljublje, pa i nacionalizam , stavlja u negativan kontekst na bilo koji nacin.
 
Grad Jaffa u Izraelu je juznije od Srbije....

Evo samo da se obrijem, pa idem da raketiram palestince.

Danas je sabat, posle porodicno idem u goste kod Efraima Kishona i Isakha Bashevitza Singera...

Posle toga cu malo citati talmum i praktikovati kabalu...

Mazel tov!

To si pokupio od Modone :rtfm:

Ja sam cujA da su to sektasi, zato gU je i oteraJA Gaj Rici, pazi se :rtfm:
 

Back
Top