О филозофији хуманизма... Да ли смемо веровати у човека?

Svecovek

Ističe se
Poruka
2.345
Шта је хуманизам? Шта значи веровати у човека?
Да ли веровати у човека значи веровати у човекову лепоту и уметнички се одушевљавати њоме? Да заиста има лепог света. Али шта има трошније и варљивије од људске лепоте? Посетите макар неку болницу и дом стараца да видите колико траје људска лепота. Или, још боље погледајте младе, где лепота треба да је на врхунцу. Зар не примећујете госпође и господо, колико труда ти млади људи улажу и колико шминке потроше да ту своју лепоту појачају? Значи ни сами нису довољно уверени у њу. Па бар да шминком успеју у томе улепшавању, него се каткад претворе у права чудовишта и наказе, тако да лепоту људску учине правим апсурдом.
Веровати у човека, значи ли то веровати у човекову снагу? Доиста, има врло снажних људи. Али сваки слон и во и магарац далеко су јачи од најјачег човека.
Веровати у човека, значи ли то веровати у људску мудрост? А у чију мудрост? Ко је госпође и господо, од нас премудар и најпаметнији? Велике и храбре војсковође губили су битке због једног непромишљеног потеза.
Веровати у човека, да није то можда вера у људску технику којом човек савлађује природу? Техника је збиља моћна и достојна нашег дивљења, но, кад природа побесни, онда се наша техника претвори у зид од паучине.
Веровати у човека, значи ли то веровати у човекову хуманост? Драги моји филозофи и(ли) философи, да ли је човек заиста хумано биће? Шта нам о томе каже руски философ Николај Берђајев:
„Звер не пада никада тако ниско, како пада човек. Код звери постоји подобност анђелу.“ Историја несумњиво сведочи да је људска хуманост пре изузетак него правило. У знаменитом делу „Земља Недођија“ философ и теолог Николај Велимировић, злочине из другог светског рата, описао је на следећи начин:

“Кад копају очи људима хијене беже мумлајући: Ми то нисмо знале!
Кад деру кожу са живих вуци урлају: Ми то нисмо умели!
Кад одсецају груди матера пси лају: Ми се томе тек сад од људи учимо!“
 
Mislim da si pobrkao PDF Religija i PDF Filozofija .
But that's just me.

Не слажем се са твојим мишљењем, мислим да је ово за философију, али једну мисао од Волтера сам упамтио: "Господине можда се не слажем са вашим мишљењем, али ћу дати живот за то, да га кажете!"

Узгред, могао си и да прокоментаришеш мој текст.
 
Poslednja izmena:
Covek nije covek. Covek iako sposoban za velike stvari, je samo jedno bice vodjeno osnovnim primanim emocijama ljubomore zavisti i besa. Svojom voljom moze se uzdici iznad toga, ali retki su oni koji to ucine da zaista postanu slobodni.

Zato, ljudi nisu nista vise nego zivotinje sa vecom inteligencijom.Mislim da je ovo pogotovo izrazeno u ovom modernom dobu, gde je zivot lakom i ne treba mnogo razmisljanja i muke da bih se prezivelo.

Gledajuci kolo sa strane, mozete imati dobru opservaciju, ali kada se uhvatite u kolo da igrate, tu dolazi i razumevanje zasto je ta opservacija takva kakva jeste.

U smislu, da je fizlofija dobra onoliko koliko je covek na svojoj kozi osetio njenu debatu. Iskustvo a ne posmatranje.
 
Poslednja izmena:
Ja,naravno,jesam humanista i verujem (eto i odredjenja koje je tebi razumljivo) u mogucnost coveka. Neko je ovde primetio da malo filozofije ima u tvom uvodnom postu.
Ali,hajde ovako.
Da li bi ti mogao da citiras Berdjajeva (dakle,coveka),ako ne verujes u ljude?
Ili,da li bi mogao da pises na ovom forumu (sto je,inace,bitno ljudsko postignuce) i da se obracas drugim ljudima (verujem,ljudima,inace bi to tvoje obracanje bilo bez smisla) na tako lak nacin.Berdjajev,recimo,tu mogucnost nije imao. Uostalom,vec NACIN na koji to radis (koristis kompjuter,internet,forum...) te u svojim sumnjama demantuje.Ne mozes,istovremeno,koristiti dostignuca nauke (dakle-ljudska dostignuca!),a negirati ih,opet,istovremeno.
I nije samo filozofija (kada smo vec na ovom forumu) ljudsko dostignuce.Bez nauke,vec rekoh,tesko bi komunicirali,bar na ovakav nacin.Tu je i slikarstvo,knizevnost,film,muzika...razne kreacije ljudskog duha.Durch Leiden Freude (kroz bol ka radosti),napisao je Betoven grofici Erdedi u pismu od 19.okt.1815.god.,objasnjavajuci,usput,sustinu njegove (dakako,humanisticke!) muzike i umetnosti.To njegovo odredjenje svog dela je cesto ostalo nerazumljivo,istina ne za sve. Da li je Betoven u starackom domu danas,jos i ruzan?! Betoven-to je njegovo delo! Mlado,lepo (sto da ne, i humanisticko ) i danas.
Hocu da zakljucim . Ovako- i STVARANJE LEPOTE je ljudsko delo.I,naravno,jos mnogo toga.A opasno je kada neko izgubi veru u mogucnost ljudskog,boljeg.Istorija je puna tih primera.Istina,ja mislim,vise ima,srecom,onih drugih,boljih,ljudskih.Primera,opet,srecom,ima dosta. I tako...
 
Шта је хуманизам? Шта значи веровати у човека?
Да ли веровати у човека значи веровати у човекову лепоту и уметнички се одушевљавати њоме? Да заиста има лепог света. Али шта има трошније и варљивије од људске лепоте? Посетите макар неку болницу и дом стараца да видите колико траје људска лепота. Или, још боље погледајте младе, где лепота треба да је на врхунцу. Зар не примећујете госпође и господо, колико труда ти млади људи улажу и колико шминке потроше да ту своју лепоту појачају? Значи ни сами нису довољно уверени у њу. Па бар да шминком успеју у томе улепшавању, него се каткад претворе у права чудовишта и наказе, тако да лепоту људску учине правим апсурдом.
Веровати у човека, значи ли то веровати у човекову снагу? Доиста, има врло снажних људи. Али сваки слон и во и магарац далеко су јачи од најјачег човека.
Веровати у човека, значи ли то веровати у људску мудрост? А у чију мудрост? Ко је госпође и господо, од нас премудар и најпаметнији? Велике и храбре војсковође губили су битке због једног непромишљеног потеза.
Веровати у човека, да није то можда вера у људску технику којом човек савлађује природу? Техника је збиља моћна и достојна нашег дивљења, но, кад природа побесни, онда се наша техника претвори у зид од паучине.
Веровати у човека, значи ли то веровати у човекову хуманост? Драги моји филозофи и(ли) философи, да ли је човек заиста хумано биће? Шта нам о томе каже руски философ Николај Берђајев:
„Звер не пада никада тако ниско, како пада човек. Код звери постоји подобност анђелу.“ Историја несумњиво сведочи да је људска хуманост пре изузетак него правило. У знаменитом делу „Земља Недођија“ философ и теолог Николај Велимировић, злочине из другог светског рата, описао је на следећи начин:

“Кад копају очи људима хијене беже мумлајући: Ми то нисмо знале!
Кад деру кожу са живих вуци урлају: Ми то нисмо умели!
Кад одсецају груди матера пси лају: Ми се томе тек сад од људи учимо!“

Slovesni , nekako tvoj pojmovnik ( pamjatnik - tako nekako bi
trbalo biti na slavjanskom ) dovodi do destruktivne pomutnje ,
pa previše tekst ti deluje crno / bezizlazno / zastrašuje ---- pa
onda ti nepristaje ono filozof . Takav ton svojim kazivanjima imao
je Velimirović ( po meni tvorac teorijske nebesne srbije ; sećaš se
ono njegovo u ovom smislu : mnogo ste se olenjili i odali životu
i uživanju - šminkanju , pa ste zanemarili da punite nebesnu srbiju
-- ovi vam dođoše kao zaslužena kazna ( nemci , četnici , partizani,
ustaše , balisti , arnauti - ini saveznici )) , a to manje više destruktivno deluje na bilo kog čoveka pa i zločinca .

Malo stvar da rasčistimo :
pojam lepo , ne može se koristiti za ono što je propadljivo /
truležno . Taj pojam ljudska mudrost ne može da definiše / da pod
njim podrazumeva to i to / tako i tako / sad i uvek . On može se
upotrbiti za ono što mi ne možemo pojmati niti spoznati -- kao
što je : Bog , Sveto Trojstvo , život , i sl.
Dakle za čoveka se može reći da je dopadljiv ili pak nedopadljiv .
I kad je reč o telesnom izgledu , dopadljivost se može tabelarno
urediti ( data je u idealnom preseku za ljudsko telo ) ; no kad je
reč o emotivnoj dopadljivosti , ona već zalazi u svere o kojima nije
pristojno raspravljati ( stvar ukusa -- kako se to kaže ) .Ipak duhovna dopadljivost može se pojmati , pa i opisati ( duša od
čoveka ).

Pojam čovek , podrazumeva dopadljivo ljudsko biće u najmanje tri svere delanja : razumno , pošteno , pravično / prema
: sebi , svojima, inima / juče, danas , sutra . Nasuprot ovakve duše
stoji nečovek=zlodelatnik=ništak .

Dkle nije strašno kad čovek svoju spoljašnjost doteruje , ako
je čovek . Ali je opasno kad nečovek se šminka ; to je mimikrija ,
a njena svrha je da prevari i stvori preduslove da prevareno bude
uništavano .
Dakle , u citatu : „Звер не пада никада тако ниско, како пада човек. Код звери постоји подобност анђелу.“ -- izvršena je retorička podvala ; pod pojmom zver definisan je nečovek / ništarija ;
a životinja stoka to je vrsta živih oblika ; Drugo - čovek ako je čovek , on se samo uzdiže/očovečuje ; treće - ako hoćemo da govorimo o nečoveku , onda ne možemo da govorimo o propadanju
( jer pojam propadati , označava radnju u kojoj sve što propada
ostaje na svom osnovnom unutrašnjem stanju : ako propada u rupu
kamen , on ostaje kamen svo vreme / tako u tome i čovek ostaje
svo vreme / kao što i nečovek ostaje nečovek svo vreme ) , već o
zlodelateljstvu .
Dakle , ako pojam zlodelateljstvo zamenimo pojmom propadanje ,
mi izazivamo sažaljenje kod drugih i lažemo ih da bi zlodelatniku
stvorili prednost i poziciju da zada udarac sažaljivima .
Tako je to oduvek bilo / naročito sa pravoslavnom svetinom koju
i danas zlodelatnici uništavaju kao biološko tkivo .
Još jedan pojam je sporan : verovati .Kakva je razlika između
verovati i znati ? Kakva je odgovornost onoga ko veruej i onoga ko
zna . Zašto se ne kaže znajući umesto verujući .?
Verujući je neodgovoran i može da menja veru za večeru .
Znajući je odgovoran i kad proda znanje za večeru ( nečoveku ) ,
odgovoran je za činjenje kupca . ( akademik Pavle Savić , osećao
se odgovorno krivim za istraživanja sa uranom, koja su potpomogla
stvaranju atomske bombe ).
Dakle , Čoveka uvek treba tražiti i podržavati . Licemerno je pričati
o verovanju ( za večeru ) ; jer kako znaš , tako će ti i biti .
Humanizam je retoričko politički pleonazam ; a čovek je čovek
i u dobru i u zlu . Humanizam je danas ubilački biznis .
NATO strategija . Zemlje koje pljačkaju i ubijaju zbog pljačke i uživanja , od dela plena plaćaju licemere da kao pomažu žrtve
njihovog terora . Sramota , uvreda za ljudski razum .
Ne možeš intelektualna znanja / umeća / veštine zlodelatnih , da
imenuješ /označavaš kao filozofiju ovoga ili onoga .
To je destrukcija , koja ima nameru da izvrši dekadenciju nad
zajednicom u kojoj se prapagira .

Tako se atakuje na biološko tkivo društva koje odumire i multiplicra
njegovo nestajanje .

:rtfm::think::rtfm::think:
 
Nije li veleizdaja rase sumnjati u choveka ?
Nije li sumnja u choveka sumnja u blizhnjeg svog ?

Ne treba se olako opisivati ceo ljudski rod.

Ima ljudi koji nemaju aršin za pojam '' čovek '' , i to :
+ jedni zaista sve trpaju u taj rekaobi pojmovni koš
+ drugi neljude svesno / s namerom svrstavaju međ ljude .
Prvi u neznanju to čine , drugi vrše populističku destrukciju .
Dakle , drugi čine veleizdaju čovečanstva / te je njih i njihove
štićenike religija imenovala kao zlu zver . :think:
 

Back
Top