Ljubav vernika i ateista

ljubav je kada želiš da budeš sa nekim.

Iz nekog razloga, mi želimo da budemo jedni sa drugima.
Ko je meni diamond? Ili ko sam ja žutom? Ili šta su fajteri i fikse i paničari jedni drugima?

Neko zeli biti s nekim da bi nesto dao, a neko da bi nesto uzeo, no jedino kad nesto delimo sa nekim to bi mogla biti ljubav. :)

No mi najvise zelimo biti s nekim da bi mu nametali svoje stavove i uverenja :D
 
Patetises Zoro.
Da sam htela da se druzim, bila bih negde drugde, drugom forumu, ali ja sam krenula za temama. Ne mogu da osporim to da su mi i ovde neki ljudi simpaticni, jer vremenom se formira misljenje o avataru/niku....osobi sa druge strane, ma koliko bezali od toga. Ali, za ljubav je potrebno mnogo vise od piskaranja na temama ili u kafani, koja je uzgred prilicno prazna.
Slabost ljudi na forumu nije smrt, nego zivot.


slažem se zlozi
sve i jeste patetično.

Svi smo mi krenuli za "temama", ali se postavlja pitanje zašto baš za ovim temama, a ne npr za temama o modelarstvu ili šopingu?
Zbog toga što nas ove teme negde svrbe.
Pitanje religije je pitanje smrti.
I života, razume se, ali pre svega smrti i onoga što religija nudi - vaskrsnuća.

Zašto nam treba neko ko misli drugačije o smrti od nas?
zato da , pričajući o tome, ne bi izgubili smrt iz vida.

Zato što možda osećamo, da ako je za trenutak zaboravimo, da će nas ona podsetiti. Tako što će nam uzeti prijatelja, poznanika, rođaka.

I onda, pričamo, prevrćemo očima, mudrujemo..a u stvari, zahvalni smo jedni drugima što nas drže u njenoj blizini, onako..skoro ritualno.

Sam intelektualni odnos prema veri, crkvi, obredima, bogovima - nije toliko važan.
Verujem da je većina ateista intelektualno raščistila sa svim tim i da na sve to glerda kao na gluposti koje, nekada mogu biti smešne, čudne, nekada opasne, nepotrebne.

kao što je i većina vernika raščistila sa svojom verom.
Oni veruju jer se tako osećaju bolje.

zašto bi onda bili potrebni jedni drugima? da se ubeđujemo? Da se neko javno odrekne vere? Ili neko postane vernik?
Ne
Potrebni smo da bi na jednom dubokom, podsvesnom nivou, posvetili smrti svoje misli jer negde osećamo, da ako je zaboravimo, ako napravimo rupu u svojoj svesti - ona će tu rupu popuniti.

na jedan čudan, iščašen način i jedni i drugi, misle da je ovako kontrolišu, drže na uzici, možda čak teraju od sebe.

vernicima je čak lakše, oni imaju i utehu. Mi ateisti je nemamo.
Ali i jedni i drugi imaju strah od smrti. Strah od prestanka življenja, strah od nepoznatog.

Čak mogu da primetim da, što su diskutanti strastveniji, detaljniji u svojim analizama, sitnicama, što su neumorniji u citiranjima, podvlačenjima - to je njihov strah od smrti veći.

Stara, poznata psiho-igra pokrivalica, maski i paravana, iza kojih se krije večiti, nikad ugašeni - strah.
Čak i reč strast u svom korenu ima stradanje, tj strah..
 
Y:
A za to ti treba priprema?

Inače, ako si ovde da bi se bavim sa mnom, i mojom ličnošću, to si mogao i na pp da pitaš, ne da spamuješ svaku temu ličnom prozivkom.

dragon je očigledan primer ovoga što govorim.
čovek je veoma usamljen, vapi za ljubavlju (zato mu je ljubav svaka druga reč) a svojim spamovanjem želi da saopšti svima kako i on postoji.

Naravno, zvučao bi bzvz kada bi to upravo tako i rekao, zato igra igre zvane "ajde da pričamo o religiji", kako bi sebe iza maske predstavio kao toplo, duševno i "ljubavno" biće. Verovatno se čudi kako ga već do sada neka nije poželela da ga tako čednog i unapred vernog privije na ranu..no, neke maske ne skrivaju baš sve.

Bar ja to mogu da vidim
 
dragon je očigledan primer ovoga što govorim.
čovek je veoma usamljen, vapi za ljubavlju (zato mu je ljubav svaka druga reč) a svojim spamovanjem želi da saopšti svima kako i on postoji.

Naravno, zvučao bi bzvz kada bi to upravo tako i rekao, zato igra igre zvane "ajde da pričamo o religiji", kako bi sebe iza maske predstavio kao toplo, duševno i "ljubavno" biće. Verovatno se čudi kako ga već do sada neka nije poželela da ga tako čednog i unapred vernog privije na ranu..no, neke maske ne skrivaju baš sve.

Bar ja to mogu da vidim

Frojd bi ovde imao pune ruke posla. :lol:
 
Barem znas na cemu si.
mada ima i onih koji kriju tu svoju naklonost:lol:

slažem se zlozi
sve i jeste patetično.

Svi smo mi krenuli za "temama", ali se postavlja pitanje zašto baš za ovim temama, a ne npr za temama o modelarstvu ili šopingu?
Zbog toga što nas ove teme negde svrbe.
Pitanje religije je pitanje smrti.
I života, razume se, ali pre svega smrti i onoga što religija nudi - vaskrsnuća.

Zašto nam treba neko ko misli drugačije o smrti od nas?
zato da , pričajući o tome, ne bi izgubili smrt iz vida.

Zato što možda osećamo, da ako je za trenutak zaboravimo, da će nas ona podsetiti. Tako što će nam uzeti prijatelja, poznanika, rođaka.

I onda, pričamo, prevrćemo očima, mudrujemo..a u stvari, zahvalni smo jedni drugima što nas drže u njenoj blizini, onako..skoro ritualno.

Sam intelektualni odnos prema veri, crkvi, obredima, bogovima - nije toliko važan.
Verujem da je većina ateista intelektualno raščistila sa svim tim i da na sve to glerda kao na gluposti koje, nekada mogu biti smešne, čudne, nekada opasne, nepotrebne.

kao što je i većina vernika raščistila sa svojom verom.
Oni veruju jer se tako osećaju bolje.

zašto bi onda bili potrebni jedni drugima? da se ubeđujemo? Da se neko javno odrekne vere? Ili neko postane vernik?
Ne
Potrebni smo da bi na jednom dubokom, podsvesnom nivou, posvetili smrti svoje misli jer negde osećamo, da ako je zaboravimo, ako napravimo rupu u svojoj svesti - ona će tu rupu popuniti.

na jedan čudan, iščašen način i jedni i drugi, misle da je ovako kontrolišu, drže na uzici, možda čak teraju od sebe.

vernicima je čak lakše, oni imaju i utehu. Mi ateisti je nemamo.
Ali i jedni i drugi imaju strah od smrti. Strah od prestanka življenja, strah od nepoznatog.

Čak mogu da primetim da, što su diskutanti strastveniji, detaljniji u svojim analizama, sitnicama, što su neumorniji u citiranjima, podvlačenjima - to je njihov strah od smrti veći.

Stara, poznata psiho-igra pokrivalica, maski i paravana, iza kojih se krije večiti, nikad ugašeni - strah.
Čak i reč strast u svom korenu ima stradanje, tj strah..

kazu da je svaki strah u svojoj biti strah od smrti:think:
ali zar formsko piskaranje moze biti neko reshenje da se taj strah odagna ili podeli?
ja sam izgleda suvishe neozbiljno shvatila ovaj forum...
mislila sam da smo ovde jer ima zaintresovanih za istu temu..
da se opustimo,nashalimo,razmenimo po neko saznanje...
kao kad sa nekim razgovarash u vozu....
bez ikakvih obaveza...
slucajno ste se nashli u istom kupeu-zashto ne biste razgovarali...
nisam sklona psihoanalizi svojih sagovornika....
 
mada ima i onih koji kriju tu svoju naklonost:lol:



kazu da je svaki strah u svojoj biti strah od smrti:think:

misliš li da to "kažu" tek tako, ili misliš da je veoma važno najpre shvatiti da to kažu ljudi koji su svoj cele svoje živote posvetili upravo strahovima, istraživanjima i na kraju došli do tog jedinstvenog zaključka? I misliš li da je to tek tako rečeno?

ali zar formsko piskaranje moze biti neko reshenje da se taj strah odagna ili podeli?

ja sam izgleda suvishe neozbiljno shvatila ovaj forum...
mislila sam da smo ovde jer ima zaintresovanih za istu temu..
da se opustimo,nashalimo,razmenimo po neko saznanje...
kao kad sa nekim razgovarash u vozu....
bez ikakvih obaveza...
na forumu ima stopedeset raznih drugih tema. Razmisli zašto te baš ova tema zanima, pa daj iskren odgovor sebi, ne meni

slucajno ste se nashli u istom kupeu-zashto ne biste razgovarali...
nisam sklona psihoanalizi svojih sagovornika....

ja smatram da je čovekova psiha njegova najvažnija odrednica, ne vidim zašto nas onda to ne bi i zanimalo


........
 
slažem se zlozi
sve i jeste patetično.

Svi smo mi krenuli za "temama", ali se postavlja pitanje zašto baš za ovim temama, a ne npr za temama o modelarstvu ili šopingu?
Zbog toga što nas ove teme negde svrbe.
Pitanje religije je pitanje smrti.
I života, razume se, ali pre svega smrti i onoga što religija nudi - vaskrsnuća.

Zašto nam treba neko ko misli drugačije o smrti od nas?
zato da , pričajući o tome, ne bi izgubili smrt iz vida.

Zato što možda osećamo, da ako je za trenutak zaboravimo, da će nas ona podsetiti. Tako što će nam uzeti prijatelja, poznanika, rođaka.

I onda, pričamo, prevrćemo očima, mudrujemo..a u stvari, zahvalni smo jedni drugima što nas drže u njenoj blizini, onako..skoro ritualno.

Sam intelektualni odnos prema veri, crkvi, obredima, bogovima - nije toliko važan.
Verujem da je većina ateista intelektualno raščistila sa svim tim i da na sve to glerda kao na gluposti koje, nekada mogu biti smešne, čudne, nekada opasne, nepotrebne.

kao što je i većina vernika raščistila sa svojom verom.
Oni veruju jer se tako osećaju bolje.

zašto bi onda bili potrebni jedni drugima? da se ubeđujemo? Da se neko javno odrekne vere? Ili neko postane vernik?
Ne
Potrebni smo da bi na jednom dubokom, podsvesnom nivou, posvetili smrti svoje misli jer negde osećamo, da ako je zaboravimo, ako napravimo rupu u svojoj svesti - ona će tu rupu popuniti.

na jedan čudan, iščašen način i jedni i drugi, misle da je ovako kontrolišu, drže na uzici, možda čak teraju od sebe.

vernicima je čak lakše, oni imaju i utehu. Mi ateisti je nemamo.
Ali i jedni i drugi imaju strah od smrti. Strah od prestanka življenja, strah od nepoznatog.

Čak mogu da primetim da, što su diskutanti strastveniji, detaljniji u svojim analizama, sitnicama, što su neumorniji u citiranjima, podvlačenjima - to je njihov strah od smrti veći.

Stara, poznata psiho-igra pokrivalica, maski i paravana, iza kojih se krije večiti, nikad ugašeni - strah.
Čak i reč strast u svom korenu ima stradanje, tj strah..

Ne projektuj svoje strahove na druge.....nakon smrti nema nicega, nema bola, zasto bi se onda plasili? Ali problem je sto covek ne moze da zamisli da sva njegova secanja, njegove misli zauvek nestanu. Smrt je najmanji problem, smrt je nekada olaksanje.
A zasto ove teme? Mozda su sagovornici/teme na ovom podforumu, i na jos nekima, najzanimljiviji, afinitet i nista vise.


Livingstone:
slucajno ste se nashli u istom kupeu-zashto ne biste razgovarali..

Jasta, mada meni licno forum vise lici na kavez.

Livingstone:
mada ima i onih koji kriju tu svoju naklonost:lol:

Ko? Vernici? :lol:
 
Ne projektuj svoje strahove na druge.....nakon smrti nema nicega, nema bola, zasto bi se onda plasili?

strah od smrti je toliko notorna psihološka postavka, da je čak i neumesno reći nekome "ne projektuj svoj strah.."
Radi se o tome da ga svi, u svakom trenutku svog postojanja, projektujemo - kroz razne maske i paravane.
Čak je (posle dublje psihološke analize) i običan šoping u tržnom centru maska za strah od smrti, ali ne bih da sada širim temu. Očigledno je da nisi o tome dublje razmišljala, ali..ovo pominjem čisto kao ilustraciju.



Ali problem je sto covek ne moze da zamisli da sva njegova secanja, njegove misli zauvek nestanu.
taj problem nije tek tamo neki problem, već je to ključni ego-problem svačijeg postojanja - njegova konačnost. A koliko je veliki vapaj za beskonačnošću - govore sve religije. Čak se i cela nauka upinje da dođe do takvih rešenja samo da bi koliko toliko - produžila život, ako ne i ostvarila besmrtnost.

Smrt je najmanji problem, smrt je nekada olaksanje.
A zasto ove teme? Mozda su sagovornici/teme na ovom podforumu, i na jos nekima, najzanimljiviji, afinitet i nista vise.

nisu sagovornici zanimljivi, već njihove reči i teme o kojima pišu. Zašto? to moraš sama da razlučiš[ /B]


.......
 

znam ja ko to kaze i verujem im...samo nisam plashljiva osoba...
cak je i neki psihotest pokazao da je tako:lol:
znam tacno zasto me privukla ova tema;)
zanima me psiha ali ovde nisam da bih analizirala necije poruke...
tek kad si pomenuo uvidjam neke stvari..ima smisla to sto govoris...


Ne projektuj svoje strahove na druge.....nakon smrti nema nicega, nema bola, zasto bi se onda plasili? Ali problem je sto covek ne moze da zamisli da sva njegova secanja, njegove misli zauvek nestanu. Smrt je najmanji problem, smrt je nekada olaksanje.
A zasto ove teme? Mozda su sagovornici/teme na ovom podforumu, i na jos nekima, najzanimljiviji, afinitet i nista vise.
meni je najzanimljivije kad mi daju dijagnozu:lol:



Jasta, mada meni licno forum vise lici na kavez.

ma cini ti se:cool:


:zper:
 
dragon je očigledan primer ovoga što govorim.
čovek je veoma usamljen, vapi za ljubavlju (zato mu je ljubav svaka druga reč) a svojim spamovanjem želi da saopšti svima kako i on postoji.

Naravno, zvučao bi bzvz kada bi to upravo tako i rekao, zato igra igre zvane "ajde da pričamo o religiji", kako bi sebe iza maske predstavio kao toplo, duševno i "ljubavno" biće. Verovatno se čudi kako ga već do sada neka nije poželela da ga tako čednog i unapred vernog privije na ranu..no, neke maske ne skrivaju baš sve.

Bar ja to mogu da vidim

Ovo si Ti rekao. ;)
Da li je to što si Ti rekao Tvoja projekcija?

P.S. Naravno da vapim za Ljubavlju, zašto to potenciraš kao slabost?
 
Poslednja izmena:

Ne nisam razmisljala, ja sam dozivela i bila prilicno svesna, u trenutku, da cu umreti....tako da nemam vise sta da ti kazem.

Nisam rekla da je tamo neki problem, vec da je problem, bez prideva i priloga.

zLozi:
Mozda su sagovornici/teme na ovom podforumu, i na jos nekima, najzanimljiviji, afinitet i nista vise
.

Opet. :lol:

ranjeni Zoro:
nisu sagovornici zanimljivi, već njihove reči i teme o kojima pišu. Zašto? to moraš sama da razlučiš

Razlucila odavno - politika mi vise nije interesantna, LjiS me ne zanima, jer je previse otvoren i razgolicen za moji ukus, zamorno je stalno pricati o sexu, Zene - nemam afinitet ka nekim zenskim pricama, bez prestanka, bez kraja i pocetka.....i tako dalje, a sve se svodi na afinitet ka odredjenim stvarima. Ni manje, ni vise. A na forumu se moze pricati o stavrima o kojima se u rl ili ne prica cesto ili ne prica uopste.
 
kazu da je svaki strah u svojoj biti strah od smrti:think:

Upravo tako, samo sto se ne bojimo mi samo nashe smrti, nego i smrti nasih bliznjih, drugova, poznanika, pa i smrti svih ovde forumasha. Te zato i svi ovi komentari, razgovori i analize, sve to pokusaji da se smrti stane na put.

A ljubav jeste sve suprotno os straha, boli, patnji i same smrti, pa je zaklucak sasvim jednostavan - volimo se i uzivajmo zivot. :)

najvažnije pitanje koje čovek može da postavi je - zašto.

Skoro svi moji rodjaci i poznanici su hriscani, te iz postovanja mnogo toga izbegavam da im kazem, pa dodjem ovde na forum da sve to 'nereceno' istresem :D
 
Poslednja izmena:
najvažnije pitanje koje čovek može da postavi je - zašto.

u tom smislu, kada bilo šta radiš (pa i kada biraš forume, teme), ako postaviš to pitanje, pre ćeš doći do nekih saznanja. Ako te uopšte interesuje da saznaš-

Ali i ako te ne interesuje, opet može da se postavi pitanje - zašto te ne interesuje.
zato shto je najsmeshnije:lol:
evo ,kad vidim ovu zlobnicu odmah se razvedrim--znam da ce napisati nesto duhovito i jos se smejem kad se setim nekih njenih poruka:rotf:


:zcepanje: Bas nismo dugo....moracu da pogledam u spisak, da vidim koje su trenutno dostupne. :lol:

:mrgreen:
 
:zcepanje: Bas nismo dugo....moracu da pogledam u spisak, da vidim koje su trenutno dostupne. :lol:

ljudi koji ne poznaju psihologiju, često na samo njeno pominjanje, asociraju na neke psiho-poremećaje, bolesti isl.

zapravo to ne mora da ima mnogo veze, jer život ne čine samo bolesti.

Ko će da odgovori na pitanje zašto neko želi da ima mnogo dece, a neko ni jedno?
Ili zašto neko nosi dugu kosu a neko se tetovira?
Ili zašto neko diže tegove, a neko gaji pse..

sigurno neće nauka koja se bavi šumama, ili arhitekturom.
 

Back
Top