Reckless
Buduća legenda
- Poruka
- 25.578
Ovo je prvi put da ja otvaram temu na ovakav nacin, ali veliki broj tema na ovom pdf-u me je inspirisalo da to ucinim bas ovdje, pa ako je tema neodgovarajuca, vi je slobodno zatvorite ili prebacite u odgovarajuci pdf
Naime o cemu se radi? Svima je poznato da Balkansko poluostrvo je mjesto gdje se kroz istoriju mnogo ratovalo, mozda najvise u odnosu na druge krajeve svijeta, nek me istoricari isprave ako grijesim. No sad nijesu ratovi to o cemu zelim da prodiskutujem sa kolegama i koleginicama, nego kako mi danas u 21. vijeku gledamo na te ratove, misleci na sve ratove i one koje su se desavale prije no sto se se rodili i one poslije toga.
Istorija nasih naroda i narodnosti, kako smo u vrijeme komunizma to slatko govorili je takva da se svi ti narodi mogu hvaliti sa slavnom prosloscu, i da vitestvo i junastvo rijetko gdje vidjano kao na ovim prostorima. Balkanci generalno jesu hrabri i razboriti, ali su primitivnih shvatanja kad su u pitanju ratovi. Da objasnim zasto tako mislim.
Prvo da se osvrnem na neke konkretne dogadjaje, koji su me inspirisali da otvorim ovu temu kao na primjer cuvena akcija "Oluja" i ne samo ona, nego i cijeli "Domovinski rat". Dani ponosa i slave, tako kazu mnogi u Hrvatskoj. Istina je da su se oni branili u tom ratu, jer se vodio na njihovoj teritoriji, i da su oni pobijedili, ali zato slava? Zar je slava ostaviti na stotine hiljada ljudi bez svojih domova, hiljade majki bez svojih jedinih ceda, hiljade djece koja nijesu ni u prvi razred krenula bez svojih oceva, koji je razlog da ti ljudi slave? Ovdje nije pitanje nacionalnosti, ovdje govorim o majkama i djeci svih nacija i vjera, objasnite njima da su to dani ponosa i slave. Kako?
Da se ne zadrzavamo samo na Hrvatsku, nego da se malo osvrnemo i na desavanja na Kosovu, i to da se vratimo 6 vjekova unazad, na slavnom Kosovskom boju, po cemu je on to slavan kad je poslije njega zapadni Balkan pola milenijuma robovao pod Turcima, trebamo li da slavimo poraz jedan od najvecih poraza u istoriji srpskog naroda? Ja jesam za to da svako dijete zna kad se odigrala ta bitka, ali da su to bili dani ponosa i slave, nijesu, no je to bilo nuzno zlo, cija je posledica hiljade i hiljade bezivotnih tijela na ravnom Kosovu. Da postoji vremeplov, licno bih volio da posaljem pojedine na Vidovdan 1389, pa da mi onda kazu kakva je to slava?
A desavanja na Kosovu od kraja osamdesetih do dana danasnjeg, sta tu imamo da slavimo. Hiljade i hiljade ubijenih srpskih i albanskih zrtava na montruozan nacin zbog tamo nekih pojedinaca koji hoce Veliku Srbiju i nekih koji hoce Veliku Albaniju. Hocemo velike nacije sa pilecim mozgom, to smo i dobili ako cemo realno. I sta tu trebamo da slavimo? Dobili Albanci nezavisno Kosovo a imaju na dusi svojih i srpskih zrtava, kakvo je to slavlje?
Zatim Republika Srpska, koja je nastala isto tako kako je nestala Srpska Krajina, ciji je rezultat hiljade i hiljade srpskih i muslimaskih zrtava u Srebrenici i u drugim gradovima. Kakvo je to slavlje? Sad teze ka nezavisnosti, i pripajanju Srbiji, ako ostvare nezavisnost kao sto su je ostvarile Crna Gora i Makedonija, onda ce mi biti neizmjerno drago zbog toga sto su nezavisni a ako i tu dodje do puskaranja i novih zrtava, onda je ta nezavisnost preskupa.
Ja razumijem da kad nas neko napadne da se moramo braniti, ali zakljucak svega ovoga je da ratovi nijesu nikakvi dani ponosa i slave, no su ratovi nuzno zlo koje nam imucni pojedinci natovaraju, usadjujuci nam u glavu neke ideale od kojih se radja mrznja i mogucnost novih ratova. Pa da li je ijedan rat, bilo da je oslobodilacki i odbrambeni slavan?
Naime o cemu se radi? Svima je poznato da Balkansko poluostrvo je mjesto gdje se kroz istoriju mnogo ratovalo, mozda najvise u odnosu na druge krajeve svijeta, nek me istoricari isprave ako grijesim. No sad nijesu ratovi to o cemu zelim da prodiskutujem sa kolegama i koleginicama, nego kako mi danas u 21. vijeku gledamo na te ratove, misleci na sve ratove i one koje su se desavale prije no sto se se rodili i one poslije toga.
Istorija nasih naroda i narodnosti, kako smo u vrijeme komunizma to slatko govorili je takva da se svi ti narodi mogu hvaliti sa slavnom prosloscu, i da vitestvo i junastvo rijetko gdje vidjano kao na ovim prostorima. Balkanci generalno jesu hrabri i razboriti, ali su primitivnih shvatanja kad su u pitanju ratovi. Da objasnim zasto tako mislim.
Prvo da se osvrnem na neke konkretne dogadjaje, koji su me inspirisali da otvorim ovu temu kao na primjer cuvena akcija "Oluja" i ne samo ona, nego i cijeli "Domovinski rat". Dani ponosa i slave, tako kazu mnogi u Hrvatskoj. Istina je da su se oni branili u tom ratu, jer se vodio na njihovoj teritoriji, i da su oni pobijedili, ali zato slava? Zar je slava ostaviti na stotine hiljada ljudi bez svojih domova, hiljade majki bez svojih jedinih ceda, hiljade djece koja nijesu ni u prvi razred krenula bez svojih oceva, koji je razlog da ti ljudi slave? Ovdje nije pitanje nacionalnosti, ovdje govorim o majkama i djeci svih nacija i vjera, objasnite njima da su to dani ponosa i slave. Kako?
Da se ne zadrzavamo samo na Hrvatsku, nego da se malo osvrnemo i na desavanja na Kosovu, i to da se vratimo 6 vjekova unazad, na slavnom Kosovskom boju, po cemu je on to slavan kad je poslije njega zapadni Balkan pola milenijuma robovao pod Turcima, trebamo li da slavimo poraz jedan od najvecih poraza u istoriji srpskog naroda? Ja jesam za to da svako dijete zna kad se odigrala ta bitka, ali da su to bili dani ponosa i slave, nijesu, no je to bilo nuzno zlo, cija je posledica hiljade i hiljade bezivotnih tijela na ravnom Kosovu. Da postoji vremeplov, licno bih volio da posaljem pojedine na Vidovdan 1389, pa da mi onda kazu kakva je to slava?
A desavanja na Kosovu od kraja osamdesetih do dana danasnjeg, sta tu imamo da slavimo. Hiljade i hiljade ubijenih srpskih i albanskih zrtava na montruozan nacin zbog tamo nekih pojedinaca koji hoce Veliku Srbiju i nekih koji hoce Veliku Albaniju. Hocemo velike nacije sa pilecim mozgom, to smo i dobili ako cemo realno. I sta tu trebamo da slavimo? Dobili Albanci nezavisno Kosovo a imaju na dusi svojih i srpskih zrtava, kakvo je to slavlje?
Zatim Republika Srpska, koja je nastala isto tako kako je nestala Srpska Krajina, ciji je rezultat hiljade i hiljade srpskih i muslimaskih zrtava u Srebrenici i u drugim gradovima. Kakvo je to slavlje? Sad teze ka nezavisnosti, i pripajanju Srbiji, ako ostvare nezavisnost kao sto su je ostvarile Crna Gora i Makedonija, onda ce mi biti neizmjerno drago zbog toga sto su nezavisni a ako i tu dodje do puskaranja i novih zrtava, onda je ta nezavisnost preskupa.
Ja razumijem da kad nas neko napadne da se moramo braniti, ali zakljucak svega ovoga je da ratovi nijesu nikakvi dani ponosa i slave, no su ratovi nuzno zlo koje nam imucni pojedinci natovaraju, usadjujuci nam u glavu neke ideale od kojih se radja mrznja i mogucnost novih ratova. Pa da li je ijedan rat, bilo da je oslobodilacki i odbrambeni slavan?
nije KiM bilo na Madagaskaru pa da smo mi hteli da ga pripojimo Velikoj Srbiji vec sastavni deo Srbije...
